Devetnaesta je nedjelja u crkvenoj godini.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Lovro, đakon i mučenik; u utorak sveta Klara Asiška, djevica; u petak je sveti Maksimilijan Marija Kolbe, prezbiter i mučenik; u subotu je Uznesenje Blažene Djevice Marije, Velika Gospa – svetkovina.

U subotu, na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije, svete mise su u 10 i 19 sati.

Preporučujem da za vrijeme svete mise nosite zaštitne maske za lice. Crkva, kao zatvoreni prostor, ne bi trebala biti izuzeta od tog pravila.

• Pomoć za obitelj Ljubić. Od 2. do jučer u podne na župni je račun uplaćeno 1 350 kuna. U župnom je uredu uplaćeno 400 kuna i 200 eura. Hvala vam!  

• U predvorju crkve možete besplatno uzeti vjerski tisak od prošloga tjedna.
• Sljedećeg tjedna ispovijed će biti u utorak i petak, od 18:00 do 18:50 u Pastoralnom centru.
• Uredovno vrijeme župnog ureda do 17. kolovoza je od 19:45 – 20:15. sprovod možete prijaviti u bilo koje doba na broj 098 904 4970.
• Zahvaljujem svima koji su prošlog tjedna dali svoj prilog za župu!

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 14,22-33

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

Pošto je nahranio mnoštvo, Isus odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam.

Lađa se već mnogo stadija bila otisnula od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: »Utvara!« I od straha kriknuše. Isus im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« Petar prihvati i reče: »Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!« A on mu reče: »Dođi!« I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: »Gospodine, spasi me!« Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: »Malovjerni, zašto si posumnjao?« Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: »Uistinu, ti si Sin Božji!«

Riječ Gospodnja.

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJA ČITANJA

U jednom dokumentu o Božjoj riječi, papa Benedikt XVI. preporučuje propovjednicima da, između ostalog, u propovijedi progovore o tome što određena Božja riječ znači za njega samoga. Stvarno, koliko svećenik može biti osoban u naviještanju evanđelja? Evo, danas u drugom čitanju vidimo Pavla koji vjernicima u gradu Rimu upravo otvara dušu.

Pavao govori o svojim sunarodnjacima, Židovima od kojih većina nije htjela prihvatiti Isusa kao Spasitelja i Mesiju to jest Krista. Pavlu je to bilo veoma teško. On je sve svoje snage, svega sebe oduševljeno i potpuno stavio u službu evanđelja, propovijedao je drugim narodima i u tome bio razmjerno uspješan. Ništa mu nije bilo teško. Trpio je i glad i žeđ, i oskudicu svake vrste; trpio je potvaranja i progone, bio je bičevan i kamenovan, a bio je izdan i od lažne braće…

Sve je to strpljivo podnosio, Krista radi govoreći kada sam slab, onda sam jak. Ali kad su bili u pitanju njegovi sunarodnjaci, kako da ne bude tužan? Ono najljepše što je mogao prenositi davao je tuđim narodima, a njegovi su mu sunarodnjaci okrenuli leđa… Zato veli: Silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu… Silna tuga. Neprekidna bol. Uza sve patnje koje je trpio, Gospodin je dopustio da ga neprestanu muči i ova bol. Svima se daje, a njegovi ga ne prihvaćaju…

Reći ćete: pa to se isto dogodilo i Isusu. Točno. To je ono što i nas koji puta pogađa. Naime, do nekoga nam je posebno stalo, jer je iz moje obitelji: moje dijete, moj brat, moj roditelj, moj dobar prijatelj. I vidim kako ide lošim putem. I vidim kako upropaštava sebe i one oko sebe. I ne da si pomoći. Sve bih učinio za njega ili za nju. Srce bih svoje dao. I nailazim na šutnju, na odbacivanje. To je križ koji Bog daje onima koje ljubi. Pavao je

osjetio muku toga križa. Krist ga je iznio do vrha Kalvarije. I ja ga nosim. Zašto? Zašto baš tako? Zašto toliko? Križ nikada do kraja nećemo razumjeti. Želimo ga nositi s Kristom. A on će nas ojačati.

Pavao u svojoj tuzi veli dalje: Htio bih ja sâm proklet biti, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu. I onda govori kako je po sebi neshvatljivo da su ostali izvan Krista: Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanje; njihovi su i oci, od njih je, po tijelu i Krist…

Reklo bi se: tko bi, ako ne oni, trebao biti blizak Kristu? Pa ipak, nisu povjerovali… Pavao ih je do te mjere ljubio da je zbog svega toga silno trpio. To je ta nemoć pred ljudskom tvrdoćom, pred čovjekovom zatvorenošću, pred odbijanjem ljubavi. To bolno iskustvo ljudskog odbijanja vidljivo je i u Božjem odnosu prema nama. Bog nam je dao slobodu i onda se susreće s ljudskom nezahvalnošću i tvrdokornošću unatoč neizmjernoj silini iste Božje ljubavi. Kao krik Božje žalosti – da to tako izreknemo – čitamo: Užima za ljude privlačio sam ih, konopcima ljubavi… (Hoš 11,4). Bog ih je privlačio, ali su oni odbijali.

To je, kako rekosmo, muka i nevolja svakoga od nas kad naiđe na zid, kada vidimo da ne možemo svoga bližnjega skrenuti sa zlog puta. Međutim, veli Pismo, neka nam ne dodija činiti dobro (2 Sol 3,13).

Unatoč svoje tjeskobe i unatoč žalosti zbog tvrdokornosti svojih sunarodnjaka, Pavao je nastavio svim žarom svoj apostolski rad. Koliko god Pavao bio velik apostol, nije on – ovdje na zemlji – mogao znati sve putove i naume Božje. Bog jedini zna, zašto je u ono vrijeme izraelski narod ostao izvan evanđelja. Bog jedini zna, zašto je u povijesti praktički nestala nekad cvatuća Crkva Kristova u sjevernoj Africi, u Egiptu u maloj Aziji (današnjoj Turskoj). Bog jedini znade zašto i danas Crkva u Europi kao da odumire zahvaćena kugom ravnodušja, trkom za užicima i različitim nastranostima. Bog jedini znade zašto se danas Europa stidi svojih kršćanskih korijena, zašto se uopće postavlja pitanje isticanja vjerskih znamenja na javnim mjestima. Bog jedini znade zašto izgleda kao da se ruše istinske obiteljske vrednote…

Međutim, pored svega toga, mi naviještamo Krista raspetoga. I svoje činimo. Pogledajmo Petra u današnjem evanđelju. Dok je išao s vjerom u Krista, hodio je po jezeru. Kad se uplašio, kad je pomislio na svoju ljudsku nesavršenost, počeo je tonuti.

Tako i mi. Ne želimo razmišljati o slabostima današnjeg društva ili o mogućem uzmaku kršćanskih vrednota. Mi vedro naviještamo Krista, mi s oduševljenjem činimo svoje. U svojoj obitelji. U svome okružju. I gle! Po vodi ćemo hoditi i brda premještati. Jer naša je snaga i naša pjesma – Gospodin!

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

   Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 09.08.2020. DO  16.08.2020.

Ženidbeni navještaj: VEDRAN BAREŠIĆ i VALENTINA GAVRAN

                                    STJEPAN JUROŠ i SARA MATEA VULETIĆ

                                    TOMISLAV NEŽIĆ i PATRICIJA SKELIN

                                     IVAN DEŽIĆ i ANDREA JELAČIĆ

Kršteni 08.08.2020. MIHAEL KARAS, MARKO VINKOVIĆ,

                                  TEA ČAČKO i MATEO BAJZIĆ

Osamnaesta je nedjelja u crkvenoj godini.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je blaženi Augustin Kažotić, biskup; u utorak je sveti Ivan Maria Vianney, prezbiter; u srijedu je Posvećenje bazilike svete Marije Velike – Gospa Snježna; u četvrtak je Preobraženje Gospodinovo – blagdan; u subotu sveti Dominik, prezbiter.

U srijedu je u Republici Hrvatskoj državni praznik – Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Na večernjoj svetoj misi zahvaliti ćemo Gospodinu za Domovinu i branitelje te moliti za sve one koji su svoj život položili za našu slobodu.

• Prošle smo nedjelje za naš župni Karitas prikupili 6 044,60 kuna. Hvala vam!
• Pomoć za obitelj Ljubić. Od 27. do 31. srpnja, na župni je račun uplaćeno 8 000 kuna i 500 eura. U župnom je uredu uplaćeno 6 000 kuna. Svima od srca hvala!
• Preporučujem da za vrijeme svete mise nosite zaštitne maske za lice. Crkva, kao zatvoreni prostor, ne bi trebala biti izuzeta od tog pravila.
• U predvorju crkve možete besplatno uzeti vjerski tisak od prošloga tjedna.
• Slijedećeg tjedna ispovijed će biti u ponedjeljak, utorak i petak, od 18:00 do 18:50 u Pastoralnom centru.
• Župni ured, za redovne potrebe, do 15.8. radi samo nakon večernje mise. Sprovod ili bilo koji hitan slučaj se može prijaviti u bilo koje vrijeme.
• Zahvaljujem svima koji su prošlog tjedna dali svoj prilog za župu!

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 14,13-21

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme:

Kad je Isus čuo za smrt Ivana Krstitelja, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova. Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike.

Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: »Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane.« A Isus im reče: »Ne treba da idu, dajte im vi jesti.« Oni mu kažu: »Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe.« A on će im: »Donesite mi ih ovamo.« I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi.

On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu.

I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara. A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece.

Riječ Gospodnja.

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJE EVANĐELJE

Roditelji i odgojitelji počesto su u nedoumici. S jedne strane, naravno, trebaju pomagati djeci u njihovoj izobrazbi i napredovanju, a s druge se strane pribojavaju da ih tako čine nesamostalnima i nesposobnima. I sami znamo da ona naša poznata rečenica: Nemoj ti, sine, ja ću! od djece stvaraju vječito nezrele osobe upućene na tuđu pomoć. Mudri će ljudi reći da mladima treba pripomoći da sami rade i razvijaju se. Ne radi toga da bi tako roditeljima bilo lakše, nego zbog tih samih mladih ljudi: da očvrsnu i odrastu u odgovorne i sposobne ljude.

U današnjem evanđelju vidimo da i Bog s nama postupa kao mudar roditelj i odgojitelj. Naravno da Bog može sve i da njemu nije potrebna naša pomoć u ostvarivanju njegovih nauma. Međutim, Bog želi nas uzimati za svoje suradnike. To je njegova volja od početka. Evo, opisuje nam evanđelje, jednom je tako veliko mnoštvo cijeli dan slušalo Isusa. Učenici su se zabrinuli i rekli Isusu da ih otpusti, da si mogu kupiti hrane i nešto pojesti. A Isus im mirno odgovara: Ne treba da idu, dajte im vi jesti. Učenici su u čudu. Oni da im dadu? Kako? Nije moguće da oni sami to organiziraju…

Evo, tako i mi znademo postupiti. Očekujemo od Boga nešto i molimo ga da on providi. To se sasvim u redu. Međutim, u toj svojoj usmjerenosti na Božju pomoć znamo zaboraviti da nam Bog daje i sposobnosti i milosti, da puno toga – uz njegovu podršku! – sami učinimo. Evo, žalimo se da je puno siromašnih oko nas. Dobro. Što ja mogu učiniti da se to promijeni? Oko nas je isuviše korupcije i laži. Recimo da je tako. Što ja mogu učiniti da se to promijeni? U mojoj je obitelji prisutna svađa, nerazumijevanje, nestrpljivost, neodgovornost? Često je to tako. Dobro. Što ja mogu učiniti da se to promijeni?

Bog se želi po nama proslaviti. Imamo u tome smislu sjajnih primjera. To su sveci. Možemo uzeti za primjer kojega god želimo. Svi su oni, svaki na svoj način, doprinijeli da Božje spasenje i Božja ljubav zaživi ovdje na zemlji. I uspjeli su.

Nakon što im je Isus rekao da oni sami dadu narodu da jede, apostoli malodušno govore: Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe. Zapazimo: za pet kruhova i dvije ribe ne može se reći da je to ništa. Pet kruhova i dvije ribe više je od ništa. To je već nešto. Imamo nešto od čega se može krenuti. Uzmimo primjer iz vlastitoga života. O tome nam mogu progovoriti mnogi među nama koji su se u svoje vrijeme dali na izgradnju kuće, na osnivanje vlastite obitelji. Što su imali u početku? S kakvim su sredstvima raspolagali? Pa su se ipak odvažili u avanturu. I izgradili kuću. I podigli obitelj. I odgojili djecu. A da su išli na sigurno, recimo to slikovito, na tonu kruha i pola tone ribe, kad bi to mogli steći?

Jednako je tako u našem duhovnom životu. Ta čime mi raspolažemo? Kolike su naše snage? Ili, pogledamo li u prošlost, na same početke Crkve, kolika je bila snaga i veličina svetoga Petra i ostalih apostola? Pa ipak, kako oni, tako i mi, pouzdajemo se u Božju milost i – gle! – uspijevamo. Zato, ne trebamo strahovati. Bog nas poziva da vršimo njegove zapovijedi, da napredujemo u strpljivosti, praštanju, u ljubavi i u svemu što je čestito. Ako nam ta zadaća u prvi mah izgleda teška i nedohvatna, prisjetimo se da je Gospodin uz nas, kao što je Isus bio uz apostole.

Kaže današnje evanđelje: Isus uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov, pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu. Jesmo li zapazili? Isus je izrekao blagoslov. Božja je sila u njemu – ta on je pravi Božji Sin! – ali, Božja je sila i u nama: kršteni smo u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, opečaćeni smo darom Duha Svetoga, mi smo miljenici Božji, djeca Božja, Bog se u nama i po nama želi proslaviti.

Zapazimo slijedeće: molimo li Boga da nam podari ovo ili ono, On će već učiniti po svojoj volji (ne nužno po našoj!), baš kako molimo u Očenašu: budi volja tvoja. Međutim, molimo li Gospodina da nam pomogne napredovati u dobroti, milosrđu i ljubavi, da nam pomogne činiti dobro, ta će nam molitva sigurno biti uslišana. Mi, zapravo, nismo ni svjesni, kolika velika duhovna djela Bog i može i želi po nama ostvariti. Pogledajmo tolike svece. Njihova je posebnost upravo u tome da su povjerovali da mogu izvršiti ono na što ih Bog poziva. I bilo je tako.

Evo, danas Bog svakome od nas progovara: Daje im vi jesti. Danas i ovoga tjedna mogu i trebam iskazati ljubav, susretljivost, praštanje i dobrotu svome bližnjemu, pogotovo onome iz vlastite obitelji i vlastitog okruženja. Mi možemo i trebamo svoje bližnje nahraniti svojom susretljivom ljubavlju.

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

   Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 02.08.2020. DO  09.08.2020.

Ženidbeni navještaj: VEDRAN BAREŠIĆ i VALENTINA GAVRAN

                                    STJEPAN JUROŠ i SARA MATEA VULETIĆ

                                    TOMISLAV NEŽIĆ i PATRICIJA SKELIN

                                     IVAN DEŽIĆ i ANDREA JELAČIĆ

Vjenčani 31.07.2020. Nikola Srečec i Sara Tufekčić

                 01.08.2020. Alen Dubravac i Manuela Dujmušić

Sedamnaesta je nedjelja u crkvenoj godini.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Klement Ohridski; u srijedu sveta Marta; u četvrtak je sveti Petar Krizolog, biskup i crkveni naučitelj; u petak je sveti Ignacije Lojolski, prezbiter; u subotu je sveti Alfonz Marija de’Liguori, biskup i crkveni naučitelj.

Danas skupljamo priloge za naš župni Karitas.

Pomoć za obitelj Ljubić. Od 17. srpnja do jučer u podne, 139 osobâ je na župni račun uplatilo 51 675 kuna. U župnom je uredu uplaćeno 2 100 kuna i 650 eura. Svima od srca hvala!

• Preporučujem da za vrijeme svete mise nosite zaštitne maske za lice. Crkva, kao zatvoreni prostor, ne bi trebala biti izuzeta od tog pravila.
• Slike od prve pričesti možete preuzeti u župnom uredu.
• U predvorju crkve možete besplatno uzeti vjerski tisak od prošloga tjedna.
• Slijedećeg tjedna ispovijed je samo u utorak i petak, od 18:00 do 18:50 u Pastoralnom centru.
• Zahvaljujem svima koji su prošlog tjedna dali svoj prilog za župu!

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 13,44-52

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu.

Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga.

Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi.

Jeste li sve ovo razumjeli? « Odgovore mu: »Jesmo.« A on će im: »Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.«

Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande.

Riječ Gospodnja.

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJE EVANĐELJE

U Isusovo vrijeme bile su popularne priče o slučajno nađenom blagu. Ne začuđuje što je odlučio o Kraljevstvu progovoriti u ovim slikama. Prve dvije prispodobe govore o blagu i biseru. Počivaju na dvije osnovne poluge: izrazi blago – biser daju do znanja da se radi o velikoj vrijednosti pohranjenoj na jednom mjestu a ona je tolika da zavrjeđuje svaki napor kako bi je čovjek zadobio u posjed. Zajednički im je i naglasak na sadašnjosti: blago i biser su prisutni sada i ovdje – gotovo su nadohvat ruke!

Prva prispodoba, govoreći o iznenadnom pronalasku blaga, ističe njegovu besplatnost: Kraljevstvo je dar koji je blizu i kojeg čovjek susreće bez svoje zasluge. Prispodoba o biseru ovdje ide korak dalje.

U ono vrijeme biseri su smatrani najvećom dragocjenošću, nešto poput dijamanata u naše vrijeme. Postali su slika duhovnih stvarnosti i vrjednota. Biser je predmet čežnje trgovca koji traga za njim. A čežnja, živa želja za Kraljevstvom također je dar, snaga koja pokreće. Svaki čovjek ide onim putem na kojem se nada pronaći sreću (sv. Augustin).

Gotovo da nema razlike u reakciji radnika na njivi i trgovca: čim su pronašli blago/biser oba sve što imaju ulažu kako bi se domogli pronađene dragocjenosti. S njom se ništa ne može usporediti! No, da nije posrijedi hladna računica, Isus naznačuje neobično važnim ključnim detaljem: uz prvog se navodi da je bio sav radostan! I gola računica bi matematičkom logikom nalagala nakon pronalaska iznimnu vrijednost učiniti svojom – steći blago/biser! Sve podrediti tom cilju.

No, Kraljevstvo nije blago poput ostalih. Umjesto hladne računice bilo koje vrste, ono budi radost! Posebnu vrstu svjetla i plamena koji čovjeka nose naprijed.

Koji su živi i duboki, a u isto vrijeme otvaraju toliko izvora svježine da  preobražavaju život. Svakome Isus garantira da će pronalaskom Kraljevstva doživjeti ovakvu radost. Stoga ne čudi da stečeno blago/biser označava ključni trenutak u životu! Daju mu novi sadržaj i smisao. Toliko drugačiji i osjetan da se može reći kako je ono novi život. S obzirom da ga Isus u prve dvije prispodobe predstavlja vrijednim svakog truda, učenik kojemu nije na prvom mjestu i koji o Kraljevstvu dvoji pokazuje da je u zabludi. Stoga ne čudi da je njegova životna svjetiljka bez ulja radosti. Bez ljepote koja prosijava iz blaga/bisera. Sjaj Kraljevstva, kada ga otkrije, čovjeka je u stanju nositi preko brda i dolina…sve dok srcem ne osjeti da ga zadobiva.

Radnik na njivi i trgovac sve su prodali. Ostavili su mnogo da bi imali sve. Ništa ne gube nego ulažu (E. M. Ronchi). Tražili, pronašli i potpuno se predali. Prispodoba o mreži punoj raznovrsnih riba temom konačnog suda preuzima ranije naglaske te zaključuje poglavlje posvećeno prispodobama. Kraljevstvo je poput mreže koja zahvaća sve ribe – i dobre i loše – te ih iz dubina mora, područja kaosa i zlih sila, iznosi na svjetlo dana. Poput prispodobe o pšenici i kukolju naglašava dar vremena, period pronicanja dobra i zla: Gospodar dopušta mogućnost promjene, odluke za dobro… do trenutka konačnog razlučivanja.

Prije Suca, čovjek je pozvan – poput Salomona – nastojati oko pronicanja, razlučivanja dobara koja je Gospodin stavio na njegov put, za njegovu proslavu. Preporađati se u radosti i svjetlu darovanog Kraljevstva!

dr.sc. Ivica Čatić, profesor Svetoga pisma na KBF-u u Đakovu

           Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.sveto-pismo.net

MISNE NAKANE 26.07.2020. DO  02.08.2020.

Ženidbeni navještaj: VEDRAN BAREŠIĆ i VALENTINA GAVRAN

                                    STJEPAN JUROŠ i SARA MATEA VULETIĆ

                                    TOMISLAV NEŽIĆ i PATRICIJA SKELIN

Vjenčani 24.07.2020. Marko Delač i Kristina Kapitanović   

Kršten 26.07.2020. Niko Kepčija

Šesnaesta je nedjelja u crkvenoj godini.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Ilija Prorok; u utorak je sveti Lovro Brindiški, prezbiter i crkveni naučitelj; u srijedu sveta Marija Magdalena – blagdan; u četvrtak je sveta Brigita, redovnica, zaštitnica Europe – blagdan; u subotu je sveti Jakov, apostol – blagdan.

Slijedeće nedjelje skupljamo priloge za naš župni Karitas.

Pomoć za obitelj Ljubić. Više o tome u listiću.

Ispovijeda se svakim radnim danom, osim ponedjeljka, od 18:00 do 18:50 u Pastoralnom centru.

• Mnogi pitaju na našeg patera Jozu. Od početka lipnja je u domu Severović u Bistri. Stabilno je, svjestan je svoga stanja, hrane ga preko sonde, ima kateter, lijeva strana tijela mu je oduzeta. Fizikalna terapija se provodi svakodnevno.
• Slike od prve pričesti možete preuzeti u župnom uredu.
• U predvorju crkve možete besplatno uzeti vjerski tisak od prošloga tjedna.

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 13,24-43

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Iznese Isus narodu drugu prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: ‘Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?’ On im odgovori: ‘Neprijatelj čovjek to učini.’ Nato mu sluge kažu: ‘Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?’ A on reče: ‘Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.’« I drugo im prispodobu iznese: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama.« I drugu im kaza prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.« Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba – da se ispuni što je rečeno po proroku: Otvorit ću u prispodobama usta svoja, iznijet ću što je sakriveno od postanka svijeta. Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: »Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi.« On odgovori: »Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega.« »Tko ima uši, neka čuje!« 

Riječ Gospodnja.

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJE EVANĐELJE

U ovo ljetno vrijeme u bogoslužju često slušamo Isusove prispodobe o sjetvi, žetvi, obradi zemlje i uzgoju voća. Tako Isus govori o tome kako je neki čovjek na svojoj njivi posijao pšenicu, a onda je njegov neprijatelj na toj istoj njivi posijao i kukolj, korov. U svojoj revnosti sluge toga čovjeka predlažu gospodaru da odu i počupaju kukolj. Međutim, gospodar veli: Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njime i pšenicu. Pustite nek oboje raste do žetve.”

Zanimljiva je revnost i briga slugu iz Isusove prispodobe. Oni bi odmah napravili reda. Otišli bi u polje i počupali mrski i štetni kukolj. Ako treba, oni bi po nekoliko puta plijevili dok se zlo ne iskorijeni. Ognjem i mačem. Nemilosrdno. Međutim, što bi se dogodilo da im je gospodar to dopustio? Pšenica je gusto posijana. Ako čovjek uđe u polje, ne može, a da na pogazi i pšenicu i kukolj. Ako čupa kukolj, ne može, a da nehotice ne počupa i pšenicu. Zatirući zlo, gazimo i dobro.

Upravo nam se to događa. U naletu pravdoljubivosti i pravovjernosti spremni smo iščupati, spaliti, ukloniti bez milosti. Pogledajmo s koliko gorčine, zloće pa i mržnje u novinama ljudi, pogotovo političari, govore jedni protiv drugih? 1 pri tome tvrde da se bore za istinu! Istinu?

Nažalost, tu je ponajčešće u pitanju osobna taština i silna želja izdići se gazeći druge. Svi smo, nažalost, podložni takvom načinu gledanja: tko nije za mene, protiv mene je; tko drugačije misli, moj je neprijatelj… O, kako bismo samo rado uveli reda u našoj zgradi, na našem poslu, u našim političkim strukturama, u Crkvi. Pa onda se čuje poznata izreka: „Da je meni samo pet minuta vlasti!“ Što bismo učinili? Bacili atomsku bombu na mrske neprijatelje?

Isus nas poziva na strpljivost. Onakvu strpljivost, nježnost i ljubav koju roditelji pokazuju prema svome djetetu dok čini prve nesigurne korake, dok prvi put ima žlicu u rukama. Bog nas poziva na strpljivost i ljubav jednih prema drugima. Baš kao što je i on beskrajno strpljiv s našim ludovanjima.

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

 Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.sveto-pismo.net

POMOĆ ZA OBITELJ LJUBIĆ

U četvrtak je preminula naša župljanka, samohrana majka petero djece. Stariji imaju 19 i 21. godinu, a troje ih je još u osnovnoj školi. U kratkom roku javilo se mnoštvo onih koji su htjeli pomoći, najviše financijski. Tako smo u petak, nakon večernje mise, prikupili

26 910 kuna, te su još neki uplatili na župni račun s tom nakanom (4 550 kuna do subote u podne). S tim sredstvima su podmireni troškovi sprovoda, a ostatak će se utrošiti na redovite stvari – režije, hranu i ostale potrepštine.

U ime obitelj Ljubić zahvaljujem svima koji su se odazvali i donirali sredstva!

No, njima ne treba pomoć samo za sutra i slijedeći mjesec, već za godine koje dolaze. Stoga bi se, čim  se odredi zakonski skrbnik, osnovao fond ili zaklada za uplaćivanje sredstava za djecu. Do tada možete novac donijeti i u župni ured ili uplatiti na račun župe, IBAN HR5223600001101216475, opis plaćanja – za obitelj Ljubić.

Molio bih da se oni, koji mogu pomoći da se stvari što prije pravno riješe, jave u župni ured ili gospođi Martini Šipuš na broj 091 571 8392.

Pozivam sve ljude dobre volje da se uključe i pomognu na način na koji mogu. Djeci je potrebna pomoć cijele zajednice.

MISNE NAKANE 19.07.2020. DO  26.07.2020.

Ženidbeni navještaj: NIKOLA SREČEC i SARA TUFEKČIĆ

                                    VEDRAN BAREŠIĆ i VALENTINA GAVRAN

                                    STJEPAN JUROŠ i SARA MATEA VULETIĆ

Petnaesta je nedjelja u crkvenoj godini.

Ispovijed je svakim radnim danom, osim ponedjeljka, od 18:00 do 18:50.

Od sutra je u nekim zatvorenim prostorima obvezno nošenje maski za lice. Preporučam da i u crkvu dolazite s maskama.

MISNE NAKANE 12.07.2020. DO  19.07.2020.                     

Ženidbeni navještaj: NIKOLA SREČEC i SARA TUFEKČIĆ

                                    MARKO DELAČ I KRISTINA KAPITANOVIĆ

Četrnaesta je nedjelja u crkvenoj godini.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveta Marija Goretti, djevica i mučenica; u četvrtak je blažena Marija Propetog Isusa Petković; u subotu je sveti Benedikt, opat – zaštitnik Europe.

Danas se u Republici Hrvatskoj održavaju parlamentarni izbori. Pozivam sve koji imaju pravo glasa, da odlaskom na glasanje izvrše svoju građansku dužnost.

Slike od prve pričesti možete preuzeti u sakristiji nakon svete mise, a od sutra u župnom uredu..

• Stigao nam je pater Ante! Dobrodošao! Želimo mu obilje Božjeg blagoslova i uspjeha u pastoralnom djelovanju u našoj župi!
• U predvorju crkve možete besplatno uzeti vjerski tisak od prošloga tjedna.
• U srpnju i kolovozu ispovijeda se utorkom i petkom od 18:00 do 18:50.
• Zahvaljujem svima koji su prošlog tjedna dali svoj prilog za župu!

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 11,25-30

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme reče Isus:

»Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo. Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti. Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.«

Riječ Gospodnja.

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJA ČITANJA

Zah 9,9-10

Prvo čitanje iz proroka Zaharije donosi izrazito lijepu sliku radosti kao posljedice Božjeg spasenjskog zahvata nad Jeruzalemom. Povratak Izraelovog kralja, koji ponizan jaše na magarčiću, povezan je s iščeznućem vojne opreme i proširenjem njegove mironosne vladavine po svem svijetu.

Ovo grandiozno proroštvo odjeknulo je u vrijeme kada se već odavno ugasila davidovska dinastija a Izrael je nakon osvajanja Aleksandra Velikog – svojevrsne globalizacije toga vremena – ostao bez neovisnosti, koloniziran i iskorištavan od stranaca. Kći sionska i kći jeruzalemska bila je zapravo najsiromašnija četvrt Jeruzalema. Njima siromašnima i eksploatiranima prorok navješćuje kralja tj. Boga koji će kćeri sionskoj prići ne satirući okupatora i njegove trupe, nego ponizan. Tu je, gledajući povijest proroštva, novum: umjesto sile, Bog dolazi ponizno služiti one koji su služili drugima. No, tko je spreman za ovu novinu? Isus, koji u današnjem evanđelju, govori o blizini malenih s Bogom, ovo će proroštvo doslovno ispuniti pri mesijanskom ulasku u Jeruzalem kada će doći do raslojavanja na one koji su prihvatili ovakvu logiku Božjeg djelovanja i na mudre i umne kojima ovo – uslijed njihove tvrdokornosti – ostaje skriveno.

Rim 8,9.11-13

Da bi čovjek mogao pratiti Božju misao, na dar dobiva Duha Božjega. Nakon što je jasno istaknuo drastičnu razliku između života po tijelu i života po Duhu, Pavao u drugom čitanju izvlači posljedice po život kršćanina. Vi niste u tijelu, nego u Duhu ako Duh Božji prebiva u vama. Nije samo krštenik u Duhu, nego i Duh prebiva u njemu, u njegovoj misli, djelu… Životodajni kontakt s Kristom moguć je samo preko ovog oduhovljenja čovjeka. Umjesto izvanjskog „mahanja zastavama“, život je onoliko kršćanski koliko ga vodi Duh. Zahvaljujući Njemu kršćaninovo biće se ne sastoji samo od tijela koje teži grijehu i smrti, nego i od duha koji sada teži životu. Ne slijediti vodstvo Duha značilo bi slijediti sebe, ostati na svojoj razini i ne dohvaćati Božju misao. Jedino Duh uvodi u ljubav kojoj uči Isus, daje snagu oprostiti, dobrom pobjeđivati zlo, u radosti vršiti Isusovu riječ i potom imati mir. Jedino na taj način dobiva se iskustvo Kraljevstva Božjega i postaje njegovim dionikom. Sve ispod toga za kršćanina bi bilo premalo. Naposljetku Pavao primatelja Poslanice Rimljanima stavlja na raskrsnicu: svaki životni stav osim prihvaćanja Duha i življenja po njegovu vodstvu zapravo je nekršćanski; uvod je u smrt.

Mt 11,25-30

Ako je u prethodnom odlomku Evanđelja po Mateju Isus korio tvrdokorne gradove Korozain, Betsaidu i Kafarnaum, to je zato što je došao spasiti izgubljeno i mora ih upozoriti da njihovi koraci žure u smjeru propasti. Koliko god je lako ići putem propasti, niti put života ne mora biti gorak i bez osvježenja. Dođite k meni svi koji ste izmoreni i  opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uznemireni duh utamničenog Ivana Krstitelja Isus je blažio i odmarao navodeći mu svoja djela…

Dao mu gledati u zbivanja, iščitavati u njima i između njih Onoga koji po Duhu izgoni đavle – kroz prozirnost stvarnosti doći k istini koja oslobađa i raduje! Dok oni koji si umišljaju da su mudri ne mogu ovo spoznati, Isus pomaže Krstitelju primiti Očevu objavu. Što ne mogu „mudri“, mogu maleni, Bogu predanog čistog srca. To je jedan od klasičnih motiva biblijske teologije a Evanđelje po Mateju prožima od već od rodoslovlja, Isusovog rođenja, Govora na Gori, izvještaja o čudesima itd. Isus jedini ima pristup Očevoj intimi i u nju uvodi one koji Ga žele spoznati.

Svojim učenicima – koji će biti u napasti pretjerano čekati svaki mig otvrdnulog i Bogu zatvorenog svijeta te stoga padati u beznađe – Isus daje pouku o životnom dodiru Božjim mirom, svjetlom i svježinom. Umjesto da ovise o razvoju odnosa sa svijetom – misionarenje i pastoriziranje – trebaju produbljivati svoju spoznaju Isusa. Jer bavljenje svijetom je odveć tegobna služba bez poniranja u Isusovu blizinu i njezine blagodati.

Često se mogu vidjeti umorna lica crkvenih djelatnika, neki čak govore o umoru cijele Crkve. Isus zapravo garantira da zajednica njegovih učenika može svijetu biti pitanje svojim vedrinom i relaksiranošću ako Ga sve dublje spoznaje. Ovaj, praktični aspekt istine, od neprocjenjive je važnosti. U Prvom evanđelju spoznaju Isusa uvijek daje Otac u Duhu. Radi se, dakle, o ulasku u trojstveno događanje.

 Koliko god da je za Crkvu važno gajiti ispravnu trinitarnu teologiju, nije manje važno živjeti njezine istine i svjedočiti ih. Tako nam riječi današnjega evanđelja dovode u najužu vezu najrazličitije teološke i iskustvene stvarnosti pokazujući njihovu međusobnu povezanost i vitalnu važnost. Iz iskustva je razvidno kako mnogi pogrešno doživljavaju ove Isusove riječi. Nerazborito se opterećuju, čak žive protivno duhu Evanđelja, a potom se čude što ih On nije osvježio i odmorio – jer, čvrsto vjeruju, On sve može! Nije, stoga, slučajno da ovaj odlomak dolazi nakon do sada najoštrijih Isusovih riječi, zapravo prijekora neobraćenima gradovima. Radosna je vijest da postoji život do kojega se dolazi ne uzimanjem novih nego skidanjem starih tereta, ali i upozorenje da treba odložiti posebice one nespojive s Evanđeljem! Koliko zajednica Isusovih učenika u tome ozbiljno napreduje, tim će više ulaziti u dinamiku trojstvenog života i uživati slatkoću Isusovog jarma i lakoću Njegova bremena.

I ne samo to! Mudrost Božja tako uređuje stvari da i tegobno misionarsko-pastoralno bavljenje svijetom u tom slučaju poprima nove argumente: Crkva tada kredibilno može, osvrćući se na prethodeći odlomak o Isusovoj prijetnji gradovima, svijetu reći: zašto s toliko truda srljaš u propast? Nije li lakše smekšati se, s manje napora ići u život i lakoću koju mi svjedočimo, negoli u dekadenciju i smrt?

dr. sc. Ivica Čatić, profesor Svetoga pisma na KBF-u u Đakovu
Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.sveto-pismo.net

MISNE NAKANE 05.07.2020. DO  12.07.2020.                       

Ženidbeni navještaj: NIKOLA SREČEC i SARA TUFEKČIĆ

                                    MARKO DELAČ I KRISTINA KAPITANOVIĆ

Krštena  04.07.2020.: EMMA KAURIĆ