Dvadeset i četvrta je nedjelja u crkvenoj godini.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je Uzvišenje Svetoga Križa – blagdan; u utorak je Blažena Djevica Marija Žalosna.

Biskup Ivan Šaško će biti djelitelj Svete potvrde.

Danas nakon svetih misâ skupljamo priloge za Svetu Zemlju – Božji Grob.

Danas krizmanici imaju sastanak nakon večernje svete mise.

Sastanak Župnog pastoralnog i Župnog ekonomskog vijeća je u ponedjeljak, 21. rujna, u 20 sati.

• Pomoć za obitelj Ljubić. Prošli smo tjedan za obitelj Ljubić prikupili 1550 kuna i 20 eura. Od toga je 1350 kuna uplaćeno na župni račun. Hvala vam!
• Pozivam voditelje svih molitvenih zajednica u našoj župi na sastanak u srijedu, u 20 sati.
• Ovaj će tjedan ispovijed biti u utorak i u četvrtak od 18:00 do 18:50 u prostorijama Pastoralnog centra. U petak neće biti ispovijedi.
• Zahvaljujem svima koji su prošlog tjedna dali svoj prilog za župu!

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 18, 21-35

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Petar pristupi Isusu i reče:

»Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?« Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.« »Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: ’Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.’ Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti. A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: ’Vrati što si dužan!’ Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: ’Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.’ Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga. Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: ’Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.«

Riječ Gospodnja.

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJE EVANĐELJE

Dizači utega su zaista posebni ljudi. Mogu podići i dvostruko više nego što su sami teški! Evo primjera. Dizač najteže kategorije može u trzaju podići i 220 kg. I time osvaja prvo mjesto. I zamislite – stavite mu na njegove utege još samo 2 kg. Što se događa? Ne može podići do kraja. Samo zbog 2 kg? Priznat ćete: i najjači dizač utega ima svoje granice.

A ima li Bog svojih granica? Dobro, Bog ne može stvoriti okrugli trokut, jer je to besmislica, međutim, može li Bog npr. sve oprostiti? Može. I najveće zločine? Može. I baš najveće, najveće zločine? Može. Može pod jednim uvjetom. Da to čovjek stvarno hoće, da to stvarno želi i da se kaje zbog svojega zla. Takav je Bog. Pa kako onda Bog ne prašta uvijek? Kao da je Bog postavio granice svome praštanju. Čuli smo Isusovu prispodobu (Mt 18, 21-35).

Isus pripovijeda o jednom kraljevom sluzi. Današnjim rječnikom rečeno, bio je to ministar financija ili graditeljstva, u svakom slučaju čovjek koji je raspolagao s mnogo kraljevog novca. Ispostavilo se da taj sluga duguje deset tisuća talenata. Budimo jasni, nije sluga taj novac jednostavno dugovao. On je to zapravo ukrao ili, kako se to danas elegantno kaže, on je novac pronevjerio. Napomenimo da je talent bila mjera za težinu (nešto preko trideset kilograma), tako da bi deset tisuća talenata odgovaralo svoti od sto dvadeset tisuća zlatnih denara. To je bila svota koju sigurno nitko u čitavoj Palestini nije imao. Taj novac sluga nije mogao vratiti. Naime, toliko nije mogao zaraditi. Toliki se novac može potrošiti, ali zaraditi…

Nadalje, nije novac mogao vratiti ni svojim imanjem. Dug je, naime, višestruko nadmašivao svu pokretnu i nepokretnu imovinu, pa čak kad bi i svoju obitelj prodao u roblje. Situacija je bezizlazna. Bacit će ga u tamnicu dok mu ne vrati duga. Budući da on ne može vratiti taj dug, značilo je to da će doživotno trunuti u tamnici, a njegova će obitelj postati prosjaci. I onda sluga pokuša nemoguće. Baca se na koljena pred kralja i veli: “Strpljenja imaj sa mnom i sve ću ti vratiti!” To su bila prazna obećanja. Dug se ne može vratiti. Znao je to sluga, ali znao je to i kralj.

I gle čuda neviđena! Kralj mu dvostruko oprašta. Oprašta mu krađu i oprašta mu taj neviđeno velik dug. Duga više nema, izbrisan je! Sluga ne vjeruje svojim ušima. Tražio je samo odgodu, novi “stand by” aranžman, a gle, dobio je potpuni oprost. Pijan od sreće čovjek juri svojoj kući da odnese radosnu vijest svojoj ženi i djeci.

Kad, evo nevjerojatnog zapleta. Taj sluga susreće jednog svoga druga koji mu je dugovao sto denara. Prvo, taj novac nije sigurno bio pronevjeren. Bio je to jednostavno dug koji nije na vrijeme bio vraćen. Drugo, denar je bila jednodnevna nadnica.

Dakle, sto denara bi bilo oko četiri mjesečne plaće. To znači, uz malo štednje i sreće mogao se vratiti za najviše godinu dana. A što je najvažnije, može li se uopće dug od sto denara usporediti sa strašnim dugom od deset tisuća talenata? I sad čujemo istu rečenicu. Drug toga sluge pada na koljena i moli: “Strpljenja imaj sa mnom i sve ću ti vratiti!”

To nisu bila prazna obećanja. Svota je to koja se može vratiti. Međutim, kraljev sluga ne želi ni čuti, nego određuje da se njegov drug ima baciti u tamnicu dok ne vrati dug.

Kako li je samo bio žalostan kralj kad je to čuo! Eto, njegov sluga se prvo pokazao kao lopov, kao čovjek koji je izigrao veliko povjerenje. Nadalje, pokazao se kao veliki lopov jer je grabio kapom i šakom. I sada, nakon što mu je bilo oprošteno, pokazao se i ništarijom, sitnom dušom, bezdušnikom, bezosjećajnim čovjekom: nije htio oprostiti svome drugu, nije čak htio ni odgoditi vraćanje duga, nego je čovjeka bezdušno odredio baciti u tamnicu. Toliko zloće u jednome čovjeku.

I onda gospodar veli: “Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio, jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu kao što sam se i ja tebi smilovao?” Kralj ne gleda na njegove grijehe nego se užasava nad tim da čovjek nema ni trunke ljubavi prema bližnjemu, ako ni zbog čega, a ono zbog toga što je on u prevelikoj mjeri iskusio ljubav i milosrđe svoga gospodara kralja.

Evo, te je granice Bog postavio vlastitom milosrđu. Nema toga grijeha koji Bog ne bi oprostio, nema takvog zločinca kojega Bog ne bi uzeo za svoje dijete, nema tolikoga grešnika kojemu Bog ne bi htio iskazati svoje milosrđe i sve to pod jednim jedinim uvjetom: onaj koji želi Božje oproštenje i Božje milosrđe, treba takvo isto oproštenje i milosrđe iskazivati svojim bližnjima.

Zato je vrlo znakovito Petrovo pitanje i Isusov odgovor. Petar pita: “Koliko puta da oprostim bratu svome ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?” Isus mirno i duhovito odgovara: “Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam”. Što to znači oprostiti sedamdeset puta sedam?

Prvo, to znači bezbroj puta oprostiti. A drugo, ako se isti čovjek toliko puta o mene ogriješi, znači da je – ljudski govoreći – zločest, da je dosadan, da nema zahvalnosti ni pristojnosti. Pa ipak, valja praštati svakome koji imalo pokaže da mu je žao, baš kao što Bog nama svednevice prašta, ne zato što bismo to zaslužili, nego zato što ga molimo, a on ne može a da nas ne usliši. Naravno, samo ako i mi praštamo.

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

         Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjerai djela.com

MISNE NAKANE 13.09.2020. DO 20.09.2020.

Ženidbeni navještaj: DANIEL FRANJKOVIĆ i SIMONA SEVER

                                    HRVOJE MATOTEK i ŽELJKA PIRC

                                    ANTONIO ŠEKELJA i SUNČICA MAGDIĆ

 Vjenčani 12.09.2020. VEDRAN BAREŠIĆ i VALENTINA GAVRAN

                                     STJEPAN JUROŠ i SARA VULETIĆ

 Kršteni 12.09.2020.: DAVID MITER

Dvadeset i treća je nedjelja u crkvenoj godini.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Marko Križevčanin, prezbiter i mučenik; u utorak Rođenje Blažene Djevice Marije, Mala Gospa – blagdan; u subotu je Presveto Ime Blažene Djevice Marije.

Tečaj priprave za brak započinje sutra i traje do petka.

Krizma će u našoj župi biti 10. listopada u 10 sati.

Sutra započinje nova školska godina. Zaziv Duha Svetoga će biti sljedeće nedjelje za vrijeme obiteljske svete mise.

• Pozivam krizmanike na sastanak sljedeće nedjelje, nakon večernje svete mise.
• Sljedeće nedjelje nakon misâ, skupljamo priloge za Svetu Zemlju (Božji grob). Ti se prilozi inače prikupljaju na Veliki petak, kod ljubljenja križa. No, zbog ovogodišnje situacije, Nadbiskupski duhovni stol je, prema odredbi pape Franje, donio odluku da se prilozi prikupljaju u nedjelju uoči blagdana Uzvišenja svetog križa. Dopis možete pročitati na oglasnoj ploči.
• Pomoć za obitelj Ljubić. Prošli smo tjedan za obitelj Ljubić prikupili 400 kuna. Od toga je 200 kuna uplaćeno na župni račun. Hvala vam!
• Hodočašće mladih Zagrebačke nadbiskupije, kao i 289. zavjetno hodočašće vjernika grada Zagreba, ove se godine održava u subotu i nedjelju, 12. i 13. rujna. Dopis se nalazi na oglasnoj ploči.
• Ispovijeda se utorkom i petkom od 18:00 do 18:50 u prostorijama Pastoralnog centra.
• Zahvaljujem svima koji su prošlog tjedna dali svoj prilog za župu!

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 18,15-20

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik.

Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu.

Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima. Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.«

Riječ Gospodnja.

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJA ČITANJA

Ez 33,7-9

Nakon što je u prvom i drugom dijelu knjige govorio o razaranjima i babilonskom sužanjstvu kao kazni za grijehe Izraela (pars destruens), u trećem dijelu prorok Ezekiel započinje govor o obnovi Izraela (pars construens) i bavi se temama mogućnosti narodnog preporoda (Ez 33-37), Gospodinovim odlučujućim interventom protiv neprijatelja (Ez 38-39) te opisom nove zajednice nakon što Gospodin omogući povratak prognanika (Ez 40-48).

Bog nakon kazne ne kani napustiti svoj narod nego ga, u skladu sa savezničkom ljubavi, obnoviti. Ezekiel će sve više oživljavati pouzdanje naroda u čudesni Božji zahvat preporoda naroda. No, Božje transcendencija i djelotvorna prisutnost traži konkretno povijesno čovjekovo zalaganje: obraćenje i otvaranje duhu Gospodnjem.

Prorok, i svaki zadužen za brigu o zajednici, mora bdjeti i opominjati kako Izrael ne bi opet otklizao prema kazni i razaranju (pars destruens). Stoga povijesni kontekst ovog odlomka jasno daje do znanja da prorokovo djelovanje prema sunarodnjacima nije stvar elitizma, društvenog raslojavanja u kojemu neku zadobivaju moć nad drugima i tomu slično, nego pitanje elementarnog opstanka – hoće li Izrael ovoga puta biti vjeran? Radi se o službi podizanja opće svijesti kako bi narod išao prema ostvarenju svog savezničkog identiteta. Službi koja nije lagana, kao što smo vidjeli u ispovijestima proroka Jeremije. S jedne strane pod pritiskom je žive Božje želje za spasenjem čovjeka, a s druge trpjeti mu je opiranje nevjernog naroda.

Rim 13,8-10

Kršćanima rimskih zajednica Pavao piše o odnosu ljubavi i Mojsijevog Zakona. I kad učenik ispuni sve ono što mu pripada u obvezu, i po građanskim zakonima i po Mojsijevom, iza svega ili – bolje – iznad svega toga kao vrhovna norma ponašanja stoji ljubav. Ona odražava onaj stav kojega prema Izraelu i prema Crkvi ima Gospodin. I pojedine odredbe Zakona – na čelu sa Deset zapovijedi Božjih – treba promatrati i živjeti u duhu ljubavi Kristove. One su u svojoj pojedinačnosti ostvarenje ljubavi prema bližnjima koje je Gospodin izrijekom unio u Zakon. Naravno, promjenom kulturološkog konteksta, neke od njih više nemaju onu aktualnost koju su imale u prostoru i vremenu donošenja Sinajskog saveza.

Iako Pavao s druge strane u nekim drugim poslanicama naglašava neke od zapovijedi Zakona kao još uvijek dragocjene pokazatelje načina življenja ljubavi. Kod njega uočavamo uvijek važeći princip odnosa prema riječi Staroga zavjeta: one ne mogu biti jednostavno dokinute jer su riječ Božja koja ostaje dovijeka, no treba biti svjestan da je njihov sadržaj prilagođen povijesnom kontekstu u kojemu su izrečene pa ih ne treba petrificirati i kao takve apsolutizirati. Paziti i promicati dobro drugoga kao svoje vlastito – možda bi se tako moglo prevesti starozavjetnu zapovijed ljubavi prema bližnjemu koju citira Pavao.

Mt 18,5-20

Kako je jasno današnje Evanđelje! Kako li je svjež i bistar njegov duh! Nema u njemu posebno teških mjesta oko kojih bi se kršćanin trebao mučiti da dokuči što bi se njima htjelo reći. Pa, ipak, ono je iznad uobičajenog nivoa razmišljanja. Nadvisuje svojom vizijom crkvenog zajedništva, zove u visine. U zrelost ljubavi. Nasuprot prigovorima da Crkva previše opominje i kritizira stoji Isusov standard: brinuti se, stjecati jedni druge. Napose kad se radi o ranama zajedništva, uvredama i povredama ljubavi.

Grešku drugoga ne treba razglasiti. Grešnik među Isusovim učenicima ne smije doživjeti da ga se gleda kroz grijeh nego kroz oproštenje i novu priliku koju mu pruža Isus. Umjesto istine o počinjenim grijesima dotičnoga, kršćani neprestano pred očima trebaju imati cilj prema kojim ih Isusova ljubav usmjeruje. Crkvena zajednica treba biti suradnik Dobrog pastira koji traži izgubljenu ovcu i nosi je na ramenima. Bog čovjeka ne gleda kroz ono što je bio ili što jest nego kroz ono kamo ga želi dovesti. Umjesto govorenja u trećem licu, učenik treba ići težim putem – stati pred onoga tko ga je povrijedio i razgovarati oči u oči! Isus savjetuje neka bude prvo osobni susret; u Duhu Božje ljubavi razgovarati s bratom koji je pogriješio. Pristupiti mu onako kako bi svatko želio da se pristupi njemu. Ljubiti ga kao sebe.

Neka ljubav bude jedino što će nakon uvrede ostati na horizontu. Pustiti uvredu da ostane u prvom planu značilo bi priznati se slabijim, zlu priznati pobjedu. Hod ljubavi raspršuje prividnu pobjedu zla, oslobađa povrijeđenoga a bratu koji je pogriješio daje novu priliku. Steći brata može samo onaj tko je prije stekao svoje srce, oslobodio ga zla i predao ljubavi. Samo onaj tko je prije oslobodio svoje srce povrijeđenosti može drugoga osloboditi krivnje i steći ga kao brata. Tu počinje Kraljevstvo Božje, to su njegove iskrice. Ono je među učenicima, u njihovim međusobnim odnosima. Ako su svijetli, izrasli iz ljubavi koju primaju od Isusa… Takvi, svezani na zemlji, ostat će sjedinjeni, svezani i na nebu.

U slučaju da izostane željeni efekt, treba proširiti krug onih koji razgovaraju i bratu koji je pogriješio pokazati da je okružen osobama koje mu žele prije svega dobro. Posljednji korak koji je na raspolaganju jest uteći se cijeloj zajednici da mu se ona obrati te pokaže ljubav i brigu za njegovo pogrešno usmjerenje. Ona ima ovlast svezati i odriješiti, proglasiti što je dozvoljeno a što ne, odlučiti o mjeri kojom će takvom bratu pokazati da je njegovo ponašanje nespojivo s pripadnošću Kristu.

Sigurno, ovo je možda najdelikatnija zadaća Crkve. Treba paziti da ne traži trun u bratovu oku dok brvna u svom ne opaža, da mjeri onom mjerom kojom će se i njoj mjeriti. Očeva volja za spasenjem svih u odnosu na ovih nedjelja u evanđeoskim odlomcima potanko iznesenu krhkost Isusovih učenika svijetli kao svjetionik svim budućim vjekovima crkvenog zajedništva. Oni koji se sabiru u Isusovu imenu, u Duhu zajedništva kojega je ostavio svojoj Crkvi, osjetit će Njegovu efektivnu prisutnost. Moći će razabirati svjetlo od tame, razlučivati sebičnost od ljubavi i pristupiti svima, pa i onima koji griješe, u ljubavi kojoj je Isus učio Crkvu. Moći će ako su u zajednici u Isusovo ime: ako im je najvažnije ono što je bilo Njemu, ako ljubav koja izvire iz Presvetoga Srca natapa njihova.

dr. sc. Ivica Čatić, profesor Svetoga pisma na KBF-u u Đakovu
Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.sveto-pismo.net

MISNE NAKANE 06.09.2020. DO 13.09.2020.

 Ženidbeni navještaj: VEDRAN BAREŠIĆ i VALENTINA GAVRAN

                                    STJEPAN JUROŠ i SARA MATEA VULETIĆ

                                    HRVOJE MATOTEK i ŽELJKA PIRC

                                    ANTONIO ŠEKELJA i SUNČICA MAGDIĆ

                                    DANIJEL KULIĆ i MIRELA IVANA KULIĆ r. BANOVAC

Vjenčani 04.09.2020. TOMISLAV NEŽIĆ i PATRICIJA SKELIN

                 05.09.2020. MARIO GOSARIĆ i JASMINA KRISTINA BAJRIĆ

Kršteni 05.09.2020.: FRAN MAĐERIĆ, NINA FABIJANČIĆ,

                                   TENA SEKULIĆ i BRUNO ĐURO ĐURĐEVIĆ

Dvadeset i druga je nedjelja u crkvenoj godini.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je Gospa od Suza; u četvrtak je sveti Grgur Veliki, papa i crkveni naučitelj; u subotu je sveta Majka Terezija.

Prošle smo nedjelje za župni Karitas prikupili 7409,75 kuna. Hvala vam!

Preporučujem da za vrijeme svete mise nosite zaštitne maske za lice. Crkva, kao zatvoreni prostor, ne bi trebala biti izuzeta od tog pravila.

Pomoć za obitelj Ljubić. Do subote u podne, za obitelj Ljubić je uplaćeno 2000 kuna. Od toga 1500 kuna na župni račun, ostatak u župnom uredu. Hvala vam!  

• U predvorju crkve možete besplatno uzeti vjerski tisak od prošloga tjedna. 
• Od iduće nedjelje ponovno slavimo obiteljsku svetu misu u 11.30h. 
• Sljedećeg tjedna ispovijed će biti svakim radnim danom, osim ponedjeljka, od 18:00 do 18:50 u Pastoralnom centru.
• U petak je prvi petak u mjesecu.
• Zahvaljujem svima koji su prošlog tjedna dali svoj prilog za župu!

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 16,21-27

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.

Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: »Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!« Isus se okrene i reče Petru: »Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!«

Tada Isus reče svojim učenicima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga. Tâ što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj? Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim.«

Riječ Gospodnja.

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJA ČITANJA

Zamislimo ovaj slučaj. Čovjek u bolnici dobije loše nalaze, što upućuje na to da je potrebno dugotrajno liječenje, dijeta, određeni način života… Ne izgleda ni malo sjajno. I onda čovjek, da se svime time ne gnjavi, jednostavno podere i baci sve te nalaze. Naravno, čovjek koji bi tako činio problem ne bi riješio, nego bi se samo doveo u situaciju da mu se zdravlje još više pogorša. Eto, istina koji puta može biti gorka, ali je ona prva stepenica do rješavanja poteškoća.

Jeremija prorok našao se u situaciji da vrlo neugodnu istinu mora propovijedati onima koji tu istinu nipošto nisu htjeli čuti (Jr 20, 7-9). Jeremija, naime, govori Jeruzalemcima Božju riječ da će stvarno propasti ne budu li se obratili. Nisu ga htjeli poslušati, nego su se uzdali u političku i vojnu pomoć svojih saveznika. Jeremiji je i mučno i teško naviještati tvrdima i gluhima, ali uza svu muku, ostaje vjeran svojoj proročkoj zadaći i uporno naviješta narodu: “Nasilje! Propast!”, tako da su mu čak dali nadimak “Užas Odasvud”, prema osnovnom sadržaju njegovog propovijedanja. Eto, istina je koji puta veoma bolna.

Tako i Isus danas u evanđelju (Mt 16, 21-27) naviješta nešto što je u očima apostola izgledalo strašno, kao potpuna nesreća. Govori kako će biti uhvaćen, osuđen od narodnih starješina, smaknut, da bi treći dan uskrsnuo. Mučno je to i strašno. Tjeskobno je, naravno, kad čovjek vidi vlastitu smrt, ali je možda još teže kada Isus vidi da će biti odbačen od svoga naroda, od narodnih starješina, kad vidi da će ljudi, barem u trenutku osude, zaboraviti na sve ono dobro što im je činio. Nezahvalnost, mržnja i zavist čovjeka silno pogađa. Koliko li je neprospavanih noći upravo zbog obruča zlobe i zavisti koje čovjek priredi drugom čovjeku!

Međutim, Isus dobro zna da je to istina što stoji pred njim i dobro zna da se takav slijed događaja uklapa u Očev naum spasenja. Zato to prihvaća i neposredno pred svoju muku i smrt riječima: “Oče, neka ne bude moja, nego tvoja volja!” Isus je znao što je pred njim i nije to tajio. Ništa ne bi koristilo da je Isus apostole uljuljkavao u lažni osjećaj ovozemne sigurnosti. Kasnije im je rekao: “Ako su mene progonili, i vas će.”

Onda pristupa Isusu Petar govoreći: “Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!” Opet naš dragi Petar! Tako spontan, tako jednostavan, tako čovjek sa svim ljudskim slabostima. Gotovo uvijek učini nešto što bismo i mi u prvi mah, onako obični i slabi rekli. Međutim. Isus govori odrješito: “Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!” Isus odbija Petrovo razmišljanje jednostavno, jer nije realno, jer nije istinito. Neće se promijeniti nešto u našem životu što je Bog odredio jednostavno zato što mi to ne želimo ili zato što stavljamo glavu u pijesak. “Istina će vas osloboditi”, veli Isus.

Znamo to vrlo dobro kada ponizno pred Bogom priznajemo svoje grijehe. A što je još važnije, Isus se, naravno, nipošto ne želi suprotstaviti volji nebeskoga Oca. I tu je Isus odlučan: volja njegovog Oca je njemu najvažnija, ona je iznad svega. Jer, Isus je i došao na zemlju da vrši volju svoga Oca.

Što nam je, dakle činiti? Kako se mi trebamo nositi s istinom, sa svojim životom i životima drugih. Veli Isus: “Istina će vas osloboditi.” Je li to sve baš tako jednostavno? Nije li Isus drugom zgodom rekao: “Još vam imam puno toga reći, ali sada ne možete nositi?” Istina ima svoje vrijeme, i redovito odražava čovjeka koji je govori. Kako? Evo.

Pilat. Kada je Pilat Isusa osuđivao na smrt, rekao je nehajno: “Što je istina?” Znao je on da nije istina da bi Isus kao ovozemni kralj mogao ugroziti rimskoga cara, znao je Pilat da je Isus predan iz zavisi. Međutim, da sam sebi ne komplicira život, da ne bi možda imao nekih neugodnosti, Pilat šalje Isusa na križ. To je primjer potpunoga gaženja istine.

“Žuti tisak” ide za tim da proda senzacije. U njihovim je člancima redovito tek dio istine, a najveći dio je iskonstruiran upitnicima i s uskličnicima. Važno je da se novine prodaju. Zar ne da i mi u svojoj grešnosti i zluradosti koji puta upravo tako postupamo s nekim “istinama” koje redovito donose našeg bližnjeg u ružnom svjetlu? Kratko rečeno, istina izrečena bez poštovanja i ljubavi redovito označava zluradost kojom nastojim zatomiti vlastitu prazninu i životno nezadovoljstvo.

Isusova istina jest istina izrečena s ljubavlju. Kad bi ljubav bila bez istine, ona bi se pretvorila u nekorisno i opasno sažaljenje. Onome koji mu se barem malo otvori, Isus govori istinu s ljubavlju. Tako i nas Isus poziva da istinu ne govorimo naduto, ne da bismo povrijedili i ponizili, ne da bismo sami sebe uzdigli. Možemo li Isusovim srcem govoriti bližnjemu istinu, poticati ga na dobro, bez oholosti i samohvale?

Evo, mogu li ja u jednostavnosti, dobroti i ljubavi reći svome najbližemu da suviše pije, da ružno govori, da je nepravedan prema djeci ili prema svome roditelju, da zanemaruje Boga i svoju vjeru?

Pri tome se trebamo čuvati dvije krajnosti. Jedna bi bila da iz obzira ništa ne kažem, pa onda postanem, kako nas to stari katekizmi uče, sudionik tuđih grijeha. Druga bi krajnost bilo “pametovanje”, dociranje, a zapravo uzdizanje samoga sebe. “Zlatna sredina” ovdje se sastoji od ljubavi i samo ljubavi. Dovoljno je samo pročitati s koliko žara i ljubavi Pavao opominje, a koji puta i prekorava svoje vjernike. Već mala djeca dobro osjete pristupamo li im s ljubavlju i uvažavanjem. Neka nas i na tom osjetljivom području vodi Duh Božji.

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

   Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 30.08.2020. DO  06.09.2020.

Ženidbeni navještaj: VEDRAN BAREŠIĆ i VALENTINA GAVRAN

                                    STJEPAN JUROŠ i SARA MATEA VULETIĆ

                                    TOMISLAV NEŽIĆ i PATRICIJA SKELIN

                                     HRVOJE MATOTEK i ŽELJKA PIRC

                                    ANTONIO ŠEKELJA i SUNČICA MAGDIĆ

                                    DANIJEL KULIĆ i MIRELA IVANA KULIĆ r. BANOVAC

Kršteni 29.08.2020.: RUBY KAFADAR

Dvadeset i prva je nedjelja u crkvenoj godini.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Bartolomej, apostol – blagdan; također i blaženi Miroslav Bulešić, mučenik; u četvrtak je sveta Monika; u petak sveti Augustin, biskup i crkveni naučitelj; u subotu je Mučeništvo svetog Ivana Krstitelja.

Danas skupljamo priloge za naš župni Karitas.

Preporučujem da za vrijeme svete mise nosite zaštitne maske za lice. Crkva, kao zatvoreni prostor, ne bi trebala biti izuzeta od tog pravila.

Pomoć za obitelj Ljubić. Do subote u podne, za obitelj Ljubić je uplaćeno 1 700 kuna. Od toga 1 150 kuna na župni račun, ostatak u župnom uredu. Hvala vam!  

• U predvorju crkve možete besplatno uzeti vjerski tisak od prošloga tjedna. 
• Ove nedjelje nema novog broja Glasa koncila jer je prošlotjedni bio dvobroj.
• Sljedećeg tjedna ispovijed će biti u utorak i petak, od 18:00 do 18:50 u Pastoralnom centru. 
• Zahvaljujem svima koji su prošlog tjedna dali svoj prilog za župu!

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 16,13-20

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.« Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« Nato Isus reče njemu: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.« Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist.

Riječ Gospodnja.

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJE EVANĐELJE

Zamislite: radite kao namještenik u nekoj velikoj i uspješnoj tvrtki. Običan namještenik, ništa posebno. I jednoga dana dođe vam vlasnik te velike tvrtke i kaže otprilike ovako: “Zapazio sam Vas. Vi ste izuzetan službenik. Vi ste stup ove firme. Određujem da od sada Vi osobno vodite sve poslove ove tvrtke, kao da ste Vi vlasnik. Na Vama počiva cijela firma!” Takvo nešto baš ne biste očekivali. Ostali biste bez riječi.

Upravo se tako nešto dogodilo Petru (Mt 16, 13-20). On je bio ribar. Čovjek iz puka. Pomalo grub, često nagao i brz na jeziku. Nakon što su učenici izvijestili Isusa o tome što govore ljudi tko je on, Isus ih pita, što oni smatraju tko je on. Svi su zašutjeli, a Petar na to teško pitanje daje točan odgovor. Priznaje Isusa Mesijom – Kristom i priznaje da je Isus pravi Božji Sin. Izrekao je o Isusu ono temeljno i bitno.

Sličnim riječima Ivan zaključuje svoje Evanđelje: “Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu” (Iv 20,30-31). Sigurno je i Petar ostao iznenađen kako mu je upravo taj odgovor pao na pamet. Proslavio se među ostalom Jedanaestoricom.

Zar ne, da smo i mi ovdje nalik Petru. Poput njega i mi smo obični, mali i slabi ljudi. Pa ipak, poput Petra učinimo nešto što je nedvojbeno vrijedno i dobro. Eto, roditelji odgoje svoju djecu, eno, čovjek čestito i marljivo vrši svoju službu, evo, drugi se stvarno pokažu dobrohotnima nesebično pomažući potrebitima. Evo, konačno, znademo zahvaljivati Bogu, trudimo se oko Božjih zapovijedi.

Ukratko, uza sve svoje slabosti i grijehe, ipak nismo otpadnici, nismo bogohulitelji. Trudimo se ljubiti Boga i bližnjega. I onda toliko puta osjetimo i radost i ponos, jer, eto, ipak se pokazujemo i kao ljudi i kao kršćani. Kad nas takvo osjećanje zahvati, dobro je imati na pameti, što je Isus odgovorio Petru.

Nakon što se Petar tako proslavio među svojim drugovima, Isus mu odgovara “Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima.” Ovo je silno važno. Petar je izrekao temeljnu istinu naše vjere – da je Isus Krist i Sin Božji. Međutim, Isus Petru objašnjava da to ništa nije njegovo, Petrovom snagom i mudrošću, nego da je to čisti Božji dar. U tome svjetlu možemo i trebamo gledati i vlastiti život. Sve ono dobro koje smo činili, a činili smo i to, sve ono lijepo što za sobom ostavljamo, a, hvala Bogu, ima i toga, sve je to Božji dar i Božje djelovanje u nama i po nama. Ne možemo i ne smijemo se time hvaliti!

Upravo kako danas veli sveti Pavao u drugom čitanju (Rim 11, 33-36): “Tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom? Ili: tko ga darom preteče da bi mu se uzvratiti moralo? Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove!”

Evo, braćo i sestre, ako nam uglavnom uspijeva imati poštovanja prema roditeljima, Bogu hvala; ako uglavnom uspijevamo vršiti Božje zapovijedi, Bogu hvala; ako čestito vršimo svoje dužnosti, Bogu hvala; ako smo uspješni, ako nas ljudi hvale, Bogu hvala… Božji je to dar. Nezasluženi dar. I nitko se ne bi trebao ni smio time hvastati. Ta pogledajmo Petra! Kod njega, običnog ribara, bilo je očito da je sve to od Boga. Zar mislimo da mi vrijedimo više od Petra?

Isus ponovno iznenađuje. Nakon što je objavio da je Bog upravo Petra izabrao da mu objavi uzvišene tajne, Isus veli Petru: “A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.”

Može li čovjek dobiti veće odlikovanje? Isus od Šimuna čini Petra-Stijenu. Isus mu povjerava temelje i ključeve svoje Crkve. Povjerava mu na neki način svoje djelo spasenja. Zna Isus da je Petar kao čovjek slab, da nakon ovih riječi Petar neće promijeniti svoj karakter. Međutim, uza sve Petrove slabosti i ljudske nesavršenosti, Isus zna da će u njemu i po njemu djelovati Božja snaga. A, s druge strane, Petar je imao jednu krasnu osobinu: volio je svoga Gospodina. To je zasigurno bila osnova na koju je Isus sve ostalo sagradio.

I ovdje se vidimo, braćo i sestre. Bog i u naše ruke stavlja nevjerojatne darove i veliko poslanje. Svakome od nas Bog povjerava da drugima iskazujemo onu ljubav koju Bog ima za čovjeka. Bog od nas čini temelje novoga svijeta i njegova kraljevstva gdje vlada dobrota, strpljivost, praštanje, nesebičnost, prava ljubav prema bližnjemu. Bog od nas već ovdje na zemlji čini dionike svojega kraljevstva dobrote, ljubavi, mira i pravde. Mi nastavljamo djelo i službu i Petra i ostalih apostola i tolikih naših divnih prethodnika u vjeri.

Zaključimo. Bog je od Petra i ostalih, koji su bili obični, rekli bismo, normalni ljudi, učinio temelje Crkve i kraljevstva Božjega. I nas Bog onom istom milošću i snagom onoga istoga Duha čini učenicima i suradnicima Kristovim u njegovu djelu spasenja. Bog nam daje i mudrosti i snage i ustrajnosti da se on u nama proslavi i proslavlja. Ne trebamo se bojati vlastite slabosti – Bog je onaj koji u nama čini i htjeti i djelovati. No, u isto vrijeme, naravno, ne želimo se niti oholiti, jer sve je od Boga.

Njemu jedinomu slava i sada i u sve vjekove. Amen.

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

   Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 23.08.2020. DO  30.08.2020.

Ženidbeni navještaj: VEDRAN BAREŠIĆ i VALENTINA GAVRAN

                                    STJEPAN JUROŠ i SARA MATEA VULETIĆ

                                    TOMISLAV NEŽIĆ i PATRICIJA SKELIN

                                     IVAN DEŽIĆ i ANDREA JELAČIĆ

                                    ANTONIO ŠEKELJA i SUNČICA MAGDIĆ

Kršteni 22.08.2020.: ALEX KRČELIĆ

Dvadeseta je nedjelja u crkvenoj godini.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u utorak je sveta Jelena Križarica; u četvrtak je sveti Bernard, opat i crkveni naučitelj; u petak sveti Pio X., papa; u subotu je Blažena Djevica Marija Kraljica.

Sljedeće nedjelje skupljamo priloge za naš župni Karitas.

Preporučujem da za vrijeme svete mise nosite zaštitne maske za lice. Crkva, kao zatvoreni prostor, ne bi trebala biti izuzeta od tog pravila.

Pomoć za obitelj Ljubić. Do petka u 17 sati, za obitelj Ljubić je uplaćeno 2 250 kuna. Od toga 1 400 kuna na župni račun, ostatak u župnom uredu. Hvala vam!  

• U predvorju crkve možete besplatno uzeti vjerski tisak od prošloga tjedna. 
• Sljedećeg tjedna ispovijed će biti u utorak i petak, od 18:00 do 18:50 u Pastoralnom centru. 
• Župni ured od sutra ureduje od 10 do 12 i 17 do 19 sati.
• Zahvaljujem svima koji su prošlog tjedna dali svoj prilog za župu!

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 15,21-28

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Ode Isus i povuče se u krajeve tirske i sidonske. I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: »Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!« Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: »Udovolji joj jer viče za nama.« On odgovori: »Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.« Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: »Gospodine, pomozi mi!« On odgovori: »Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« A ona će: »Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!«

Tada joj Isus reče: »O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.« I ozdravi joj kći toga časa.

Riječ Gospodnja.

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJA ČITANJA

Moj profesor Sv. pisma znao je reći da bi neke biblijske tekstove treba tumačiti naopako. Tako je i sa današnjim Evanđeljem. Ono bi se moglo jednostavno svesti na sržnu temu: Bog voli i strance, ili: Bog ne gleda na razlike među ljudima kao ljudi, ili: žena je vjerom prekoračila granice i otvorila vrata Božjem milosrđu.

Tako mnogi i čine tumačeći ovo Evanđelje, međutim tada ostaju otvoreno pitanje zašto Isus ne odgovara odmah čim je čuo ženin vapaj? Što je čekao ne uzvrativši joj ni riječi? Čak i kad Ga apostoli mole, On ne želi – poslan sam samo izgubljenim ovcama doma Izraelova! Ponovo Ga žena moli, a On opet neće. Zašto se, ako voli strance, odmah ne smiluje? Gleda li ili ne gleda na razlike? Dakle, jednostavno tumačenje je u najmanju ruku problematično…

Ovdje bi se trebalo sjetiti Abrahama kako odvraća Boga da ne uništi Sodomu. Nakon što mu je Bog otkrio namjeru da je uništi, Abraham pet puta intervenira: Gospodine, ako je u gradu 50 pravednika..? pa onda, ako je ovoliko, onoliko…sve do 10! Što je to? Pijaca? Vašar s Bogom? Nije. Da li je Abraham učio Boga pravdi? Nije, nego Bog dopušta da se Abraham vježba u pameti i pravednosti pred Bogom. I napreduje on u Božjoj školi. Bog je ponizan i spreman je ispasti kao da Ga čovjek podučava pravdi i istini samo da bi čovjek napredovao!

I današnje Evanđelje je dobrim dijelom usredotočeno na one koji uče, tj. na Isusove učenike. Kad su čuli da žena viče i zapomaže a Isus šuti, oni pristupaju – udovolji joj jer viče! Govore li to zato što su milosrdni ili im para uši? Vidjet će se uskoro. Puno puta čovjek sebi umišlja da je milosrdan, da posjeduje ovu ili onu kvalitetu i čak kreće Boga poučavati o tim stvarima. Tako i oni. Međutim, kad je Isus odvratio poslan sam samo izgubljenim ovcama doma Izraelova, oni zašutješe.

Žena još viče, a oni sad šute. Ona treba smilovanja, traži milosrđe a oni šute jer ne smiju preko Učiteljeve riječi. Dok je Isus šutio, oni su se „igrali“ milosrđa, a kad je On povukao crtu, oni šute. Gdje im je sad milosrđe, dobrota? Tako se brzo sve potrošilo? Nakon što se Isus obratio ženi i rekao ne priliči se uzeti kruh djeci i baciti ga psićima, od učenika više ni traga ni glasa. Nestaše. Kako je tanko njihovo milosrđe, kako kratka njihova pomoć!

No, sad žena ide dalje sama. Sama pred Božjom šutnjom. Ne predaje se. Vjeruje i bori se. I uspijeva. O, ženo, velika je vjera tvoja! Isus je zadivljen nad njezinom vjerom.

I daje joj spasenje, uslišava ju. Ovdje je kritičan moment za čitatelje. Sad se može činiti da je Isus prihvaća i da je pridružuje narodu spašenika. Ne, nikamo je On ne privlači. Ona ostaje gdje je i bila. I nije izgubljena. Zašto? Pa svi su ljudi Božji (Ps 24,1). Svi su njegov narod. Kod Njega granica ide drugačije – granica je vjera, milosrđe – granica je srce.

Prošle nedjelje je učenicima rekao da su malovjerni. Učenici su se i u današnjem Evanđelju pokazali nedoraslim, nisu položili ispit. Nisu u svojem „milosrđu i dobroti“ uspjeli prijeći granicu svoje grupe i klana. Misle da je Bog onakav kakvog su si oni skrojili. A On je veći od svih granica koje mi možemo zamisliti. Svi su Njegovi, na sve On gleda i pazi. Oni bi ga najradije ograničili na mjeru svoje ograničenosti.

I mi smo okruženi najrazličitijim granicama. Mnoge smo naslijedili a mnoge samo dodatno betoniramo i tako uvijek iznova potpisujemo, potvrđujemo svoju ograničenost. Ovo nas Evanđelje poziva na širenje granica koje su nam u glavi, jer svi smo Božji. Tolike vjere ne nađoh ni u Izraelu, kliknuo je Isus Izraelac nad vjerom poganina rimskog satnika. Radovao se što je pripadnik drugog naroda uspio naći svjetlo i dobrotu Božju.

I današnje Evanđelje trebamo tumačiti naopačke: nije da Bog voli i prihvaća i strance nego kod Njega nema stranaca – svi su Njegovi. Kod njega postoje samo izgubljeni, bili od doma Izraelova ili od kojeg drugog ognjišta.

U današnjem Evanđelju izgubljeni su – Isusovi učenici. Oni ne primjećuju kako Isus gleda, oni ne vide vjeru u ženi i boje se za nju zauzeti. Oni su stranci jer Isus i žena se razumiju, a učenici ne uspijevaju proniknuti ni nju ni Njega. Između Isusa i žene nastaje jedna veza, struji vjera i milosrđe, bljesnulo je spasenje, a oni ništa ne shvaćaju.

Ovo je opasan tekst. U njemu nam Matej govori da toliko toga ima u svijetu oko nas što vapije Isusu, što želi njegovo svjetlo. A mi stojimo i ne krećemo, ne poduzimamo ništa. Zašto? Jer su u našim glavama granice – ti koji žele humanost, bratstvo, jednakost – tko zna oko čega ne vape i ne trude se! – oni nisu naši. Što mi imamo s njima? Ne pripadaju nama. Koliko puta je Crkva potom gledala da su ti daleki uspjeli unijeti Božje svjetlo u ovaj svijet, da je Bog blagoslovio njihove napore – oni su ispali „njegovi“ a mi ostali po strani? Nije čudo što je Papa Ivan Pavao II u ime cijele Crkve kazao mea culpa! Bilo bi čudo da svetac to ne kaže!

Ovaj sveti tekst napisan je nama za pouku da budemo mudri kad naiđemo na granice, dok svrstavamo i dijelimo ljude, dok sudimo i osuđujemo da ne bismo i mi na koncu od onih koji su Bogu blizu postali stranci u domu svog Oca. Da ne bismo, dok drugi proživljavaju i u sebi gaje ono što je bitno, mi povlačili neke granice koje u Božjim očima ne postoje i tako zapravo ocrtali svoju izgubljenost, omeđili mjesto na kojem se nalazi njegov zalutali sin.

dr.sc. Ivica Čatić, profesor Svetoga pisma na KBF-u u Đakovu
Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.sveto-pismo.net

MISNE NAKANE 16.08.2020. DO  23.08.2020.

Ženidbeni navještaj: VEDRAN BAREŠIĆ i VALENTINA GAVRAN

                                    STJEPAN JUROŠ i SARA MATEA VULETIĆ

                                    TOMISLAV NEŽIĆ i PATRICIJA SKELIN

                                     IVAN DEŽIĆ i ANDREA JELAČIĆ

Kršteni 15.08.2020. LAURA HERCEG i TINO STANIĆ