Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u utorak je sveta Janja Praška; u srijedu sveta Kunigunda; u četvrtak je sluga Božji Ante Antić.

Danas skupljamo priloge za župni Karitas.

Pobožnost križnog puta je utorkom i petkom u 18:30, a nedjeljom u 18:15.

Ovaj se tjedan ispovijeda u četvrtak od 17 do 19 sati i u petak od 17:30 do 18:30. U četvrtak, uz p. Antu i p. Gorana, u ispomoć dolaze isusovci, p. Ivo Antunović i p. Blaženko Nikolić. Pokušajte doći u što većem broju u četvrtak, jer u petak ispovijedaju samo dvojica patara.  

• Najavljujemo tečaj priprave za brak od 8. do 12. ožujka.
• Slavlje Prve svete pričesti, ako epidemiološke mjere dopuste, će biti u nedjelju 11. travnja. U 11:30 za A, B i D razred, a u 14 sati za C i E razred.
• Parkiranje automobila u župnom dvorištu predviđeno je za one koji dolaze na svetu misu ili u župni ured. Još su neki pitali i dobili dozvolu za parkiranje. Otkako se ponovno otvorila kockarnica iza crkve, neki se znaju parkirati u dvorište i odlaze kockati. Zbog takvih će se župno dvorište zatvarati često i preko dana, a redovito nakon 22 sata.
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.
• Pomoć za obitelj Ljubić. Prošlog je tjedna za obitelj Ljubić uplaćeno 460 kuna. Hvala vam!
• Blagoslov obitelji. S pohodom obitelji koje su se prijavile nastavljamo u ponedjeljak i utorak s početkom u 9 sati. Za vrijeme blagoslova molimo domaćine da nose maske. Raspored blagoslova:

 Od 8. ožujka pohodit ćemo obitelji u ulicama: Lj. Gaja – parni brojevi i kuće.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Svećeniku je koji puta veoma teško tumačiti Božju riječ. Takav je, na primjer, govor o strpljivom nošenju križa. Ako je nekome najbliži član obitelji poginuo u ratu, ako je netko doživio obiteljsku tragediju (a koliko ih danas ima!), ako netko trpi zbog teško poremećenih obiteljskih i bračnih odnosa, onda takav čovjek može (s pravom?) reći: „Župniče, kako Vi možete znati kako je čovjeku kojemu je poginulo dijete?“ Doista, nije mi lako govoriti. Toliko puta. A onda velim, sebi i vjernicima, da ja ne naviještam svoju riječ, nego Božju. A vjerujemo i želimo vjerovati da je Božja riječ istinska, prava, spasonosna.

U današnjem prvom čitanju (Post 22, 1-2.9a.10-13.15-18) možemo vidjeti kako koji puta znade biti strašna Božja riječ. Upravo tako. Strašna. Znamo povijest. Bog je Abrahamu, starcu bez djece, obećao da će mu se roditi sin. Znademo kako je i danas duboka čežnja bračnih parova bez djece… I evo, posebnom se Božjom milošću Abrahamu rodio sin Izak. Kad je Izak već bio dječak, čuli smo kako Bog od Abrahama traži da mu žrtvuje upravo svoga sina. Te su riječi zacijelo razdirale Abrahamovo srce. Čuli smo, Bog veli: Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš… pa ga prinesi kao žrtvu paljenicu. Sina. Jedinca. Onoga kojega Abraham ljubi. Njega treba žrtvovati.

Možemo li zamisliti da bi Abrahama išta drugo toliko pogodilo? Tko može razumjeti, zašto je Bog upravo to od Abrahama tražio? Znamo, samo nam čitanje veli da je time Bog htio iskušati Abrahamovu vjeru. Međutim, nije li Bogu sve jasno i bez kušnje? Prema tome, ne možemo znati i razumjeti one zadnje razloge ovakvog Božjeg postupka. Tko bi i u čemu mogao suditi i prosuđivati Božje naume i postupke?

Koji puta nam se čini da je ovo pisano upravo za nas. Tragedija i nesreća ima toliko… Pogotovo sada kada su nam dostupne vijesti iz cijeloga svijeta. I toliko puta duboko u sebi osjećamo vatru onoga pitanja: Bože, zašto? Što nam je činiti? Kao prvo, ovdje na zemlji nikada nećemo moći dokučiti, shvatiti, razumjeti… Tko je, na primjer, na dan Isusove muke i smrti mogao dokučiti Božji naum i vidjeti Božju ljubav? Pa ipak, znamo i vjerujemo da se Bog upravo toga dana na poseban način proslavio u svome Sinu…

Dakle, uzaludno će nam biti umovanje i teološko obrazlaganje i mudrovanje. Možemo tek s apostolom reći: O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi! Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom? (Rim 11,33-34). Drugo, mi samo u poniznosti i ljubavi možemo i trebamo prihvaćati ono što Bog dopušta da se događa u našim životima. To je koji puta izuzetno teško, za to nam koji puta treba puno vremena, pa i nekoliko godina, ali to je jedini put mudrosti i spasenja.

Evo nam u tome smislu utješne riječi iz današnje poslanice (Rim 8, 31b-34). Pavao veli: Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati? To je naša stvarnost.

Vidjeli smo kako je Bog, na koncu, ipak poštedio Izaka. Znamo iz Svetoga pisma kako je Bog u Egiptu poštedio prvorođence svoga naroda.

Međutim, kada je u pitanju njegov jedinorođeni i utjelovljeni Sin, Isus Krist, Bog ga ne pošteđuje, nego njega, svoga Sina, žrtvuje i predaje za sve nas. Rekosmo maloprije kako ne možemo do kraja dokučiti Božje naume kada vidimo nevolje i tragedije. Međutim, upravo po tome da Bog za nas predaje svoga Sina vidimo da u Bogu sve ima smisla te da će i naše nevolje, muke i umiranje sjediniti s Kristovim patnjama, da bismo onda i mi bili suproslavljeni u nebeskom kraljevstvu.

Jedno sigurno znamo: Bog i hoće i može – u svojoj ljubavi – sve naše nevolje okrenuti na dobro. Ja ne mogu do kraja dokučiti kako i zašto i zašto baš na takav način vodi moj život, ali vjerujem da Bog vodi povijest svakoga od nas, kao što je do slave uskrsnuća proveo svojega Sina. Čuli smo, veli Pavao, ako je Bog za nas predao svojega Sina, kako nam onda s njime neće sve darovati? To je naša nada i naše pouzdanje u svim životnim nevoljama. Samo tako naš život – koliko god težak i naporan bio! – ima svoga smisla, svoje ljepote, samo će tako naš život biti ispunjen dubokom i istinskom radošću.

Današnje nam Evanđelje (Mk 9, 2-10) do kraja podiže i nadu i radost. Isus se uputio prema Jeruzalemu gdje ga čeka muka i smrt. I na tome putovanju se s izabranim učenicima uspeo na brdo i preobrazio se pred njima. Učenici su mogli vidjeti tračak, sliku njegove nebeske proslave. Neopisiv je taj događaj, ali su učenici pojmili da su čuli i vidjeli nebeske stvari. Pogledajmo. I kad ne bi bilo vječnosti i vječnoga života, Božje bi zapovijedi imale smisla. Tako u svakom društvu i u svim uvjerenjima ima smisla zapovijed Poštuj oca i majku, ne ubij, ne ukradi, ne svjedoči lažno… 

Međutim, priznajmo, kada bismo bili uvjereni da nema vječnosti, kolikim bismo žarom provodili te zapovijedi? Temelj naše vjere ipak jest vjera u vječni život. U tome svjetlu onda vidimo duboki smisao vršenja zapovijedi i prihvaćanja životnih nedaća. Upravo tako govori Pavao u istoj poslanici Rimljanima: Sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama. (Rim 8,18).

Isus se preobrazio. I Očev glas je za nj posvjedočio: Ovo je sin moj. Ljubljeni! Znamo i vjerujemo, braćo i sestre, da je Krist umro i uskrsnuo upravo zbog toga da bismo mi postali prava djeca Božja. Zato i nama Bog progovara: Ovo je sin moj. Ljubljeni! Ovo je kći moja. Ljubljena! Zato ne malakšemo i ne očajavamo. Božja smo djeca, Božja baština. Pa onda vedro nosimo i podnosimo svoje nevolje i svoje križeve. U Božjoj su ruci naše namisli, naši životi i svekolika ljudska povijest. A Bog je naš Otac. On nas ljubi i otvara nam vrata raja. Zato je na nama danas da onda svim srcem i nastojimo živjeti kao njegova djeca vršeći njegove zapovijedi i podnoseći tegobe života.

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 28.02.2021. DO 07.03.2021. 

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je Katedra svetog Petra – blagdan; u četvrtak je sveti Donat Zadarski; u subotu su Kvatre.

Započinje proljetni kvatreni tjedan u kojem su vjernici pozvani na intenzivniju molitvu te djela pokore i ljubavi. Tjedan je posvećen pokori i obraćenju, a završava Liturgijom kvatri, u subotu 27. veljače.

U utorak će u 20 sati biti jednosatno euharistijsko klanjanje koje animiraju mladi.

Sljedeće nedjelje skupljamo priloge za župni Karitas.

• Pobožnost križnog puta je utorkom i petkom u 18:30, a nedjeljom u 18:15.
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.
• Ovaj tjedan se ispovijeda u utorak i petak od 17:30 do 18:30.
• Pomoć za obitelj Ljubić. Prošlog je tjedna za obitelj Ljubić uplaćeno 600 kuna. Hvala vam!
• Blagoslov obitelji. S pohodom obitelji koje su se prijavile nastavljamo u utorak i srijedu s početkom u 9 sati. Za vrijeme blagoslova molimo domaćine da nose maske. Raspored blagoslova:

Od 1. ožujka pohodit ćemo obitelji u ulicama: Mokrička, Brdovečka, Prigorska, M. Ožegovića, Lj. Vukotinovića, LJ. Gaja 3d do 3k.

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mk 1,12-15

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Duh nagna Isusa u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu.

A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«

Riječ Gospodnja.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

„O lijepa, o draga, o slatka slobodo!“ kliče naš veliki pjesnik Ivan Gundulić. Koliko je ljudi umiralo s riječju sloboda na usnama! Koliko je krvi i znoja proliveno baš zbog te riječi… I danas se toliko govori o pravima i slobodama čovjeka, žene, djeteta, o slobodi kretanja, o slobodi trgovanja. Sloboda i sloboda. Pa onda mlad čovjek može pomisliti kako je sloboda mogućnost da čovjek čini sve po svojoj volji, kako je sloboda raj na zemlji. A onda doživi da se njegova sloboda sukobljava sa slobodom drugoga, odnosno, da je ljudska sloboda nužno ograničena, ukoliko ne želi prijeći u tiraniju. Da bismo barem malo ušli u tajnu slobode i podložnosti, nama je kršćanima pogledati primjer i nauk Isusa Krista.

I odmah ga Duh nagna u pustinju

Marko prvo opisuje kako je kod krštenja na Jordanu na Isusa sišao Duh Sveti u liku goluba te kako ga je Otac proglasio svojim ljubljenim Sinom. Nakon toga Marko nastavlja: „I odmah ga Duh nagna u pustinju.“

Nije to samo jednostavna riječ. Eto, svi su slavili Ivana i svi su dolazili k njemu. I onda Duh i Glas s neba svjedoči za Isusa. Ljudi su se odjednom od Ivana okrenuli Isusu. Naime, ako Ivan – kojega su svi slavili kao proroka, čak možda kao Iliju – ako, dakle, taj Ivan svjedoči da je Isus veći od njega, možemo samo zamisliti kako su ljudi s velikim zanimanjem i iščekivanjem počeli gledati na Isusa. Ljudska bi reakcija bila da sad valja uživati u toj slavi. Međutim, Isus se povlači u pustinju. Zašto? Duh ga je nagnao. I Isus poslušno odlazi.

I bijaše u pustinji četrdeset dana

Nije lako biti u pustinji niti jedan dan. Mi Europljani zapravo ne možemo ni zamisliti što znači pustinja. Pustinja u kojoj su dani nesnosno vreli, a noći toliko hladne, da čovjek ne može zaspati ako se dobro ne pokrije. Pustinja je mjesto gdje nema hrane ni vode i gdje čovjek može živjeti gotovo isključivo od onoga što je ponio sa sobom. Drugi evanđelisti govore da je Isus tamo kruto postio i to četrdeset dana. A prisjetimo se prethodne riječi: Duh je nagnao, dakle, natjerao Isusa u pustinju. Prema tome, Isus se podlaže volji svojega Oca i zbog toga otklanja ljudsku slavu, otklanja ugodnosti redovitog života, otklanja čak i hranu. Isus svoju slobodu stavlja u ruke duha koji ga vodi.

Iskušavao ga je Sotona

Još i to! Neshvatljivo! Da Sina Božjega iskušava Sotona! Ne samo da se odrekao svijeta na neko vrijeme, ne samo da je gladan i žedan, ne samo da je otklonio svjetsku slavu, nego je on, Sin Božji, Bogočovjek ponizno dopustio da ga kuša Sotona.

To bi bilo nešto malo nalik tome kad bi predsjednik neke države dopuštao da ga šikanira i maltretira zadnji portir u nekom bijednom hotelu. Već tada se zapravo na Isusu ostvaruju riječi proroka Izaije: „K’o jagnje na klanje odvedoše ga; k’o ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih (Iz 53,7).

Anđeli mu služahu

S ovim nužno završava. Pogledajmo: Isus se odrekao svjetske slave i dopustio da ga Duh otjera u pustinju, gdje je živio u oskudici i postu. Morao je čak trpjeti i sotonske kušnje. Ali zbog svoje predanosti, zbog svoje vjernosti, zbog svoje podložnosti, bio je nagrađen: anđeli su mu služili. Evo u ovom se odlomku očituje čitav Isusov život. On je naime, „poslušan sve do smrti, smrti na križu“ slavno uskrsnuo i bio postavljen iznad svakog stvorenja.

Naša sloboda – sloboda djece Božje

Sada nam se put sam nameće. Prava sloboda jest upravo u tome da dopustimo da nas Duh Božji „natjera“, vodi, upravlja, pa i protiv naše volje. Odreći se svoje slobode u ljudskom smislu znači zapravo postići pravu slobodu djece Božje. Naravno, kakva bi to bila moja sloboda koja bi me vodila u propast. To bi bila sloboda alkoholičara, sloboda ovisnika o drogi, „sloboda“ pod navodnim znacima koja čovjeka odvodi u ropstvo grijeha, strasti, laži, u ropstvo konačne smrti.

Ušli smo u korizmu. Isus nam poručuje: „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!“ Ispunilo se vrijeme, ušli smo u korizmu. Valja nam se obratiti. Želimo preispitati svoj životni put. I vidimo samo jedan ispravan put. Upravo put Isusa Krista. Put podložnosti. Put suradnje s Duhom Božjim. Cijela je korizma pred nama da povjerujemo evanđelju, da se uvjerimo da je moguće odbaciti svoju volju i voljicu, da je moguće slijediti volju Božju i da je moguće dopustiti Bogu da po svome Duhu vodi naš život. Naravno, volju Božju treba tražiti, volju Božju i glas njegova Duha treba čuti, snagom toga istoga Duha valja povjerovati da evanđeoski put može preobraziti i ispuniti smislom cijeli naš život.

I, možemo biti sigurni: kao što su Isusu anđeli služili nakon četrdesetodnevnog boravka u pustinji, nakon sotonskih kušnji, tako ćemo i mi naći svoj mir, naći duboki smisao vlastitog života. Budemo li služili Bogu, anđeli će nama služiti.

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 21.02.2021. DO 28.02.2021. 

U srijedu je je Čista srijeda – Pepelnica. Toga ćemo dana proslaviti svete mise s obredom pepeljenja u 7 i 19 sati.

Pobožnost križnog puta će biti utorkom i petkom u 18:30, a nedjeljom u 18:15.

Od sljedeće nedjelje nema mise u 17 sati.

Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

Ovaj tjedan se ispovijeda u utorak od 18 sati, u srijedu nakon jutarnje mise do 9 sati i u petak od 17 sati do 18:15.

• Pomoć za obitelj Ljubić. Prošlog je tjedna za obitelj Ljubić uplaćeno 900 kuna. Hvala vam!
• Blagoslov obitelji. S pohodom obitelji koje su se prijavile nastavljamo u utorak i srijedu s početkom u 9 sati. Za vrijeme blagoslova molimo domaćine da nose maske. Raspored blagoslova:

Obitelji u ulicama M. Bogovića i F. Livadića pohodit ćemo od 22. veljače.

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mk 1,40-45

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Dođe k Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: »Ako hoćeš, možeš me očistiti!« Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: »Hoću, budi čist!« I odmah nesta s njega gube i očisti se. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi riječima: »Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.« Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.

Riječ Gospodnja.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Djetetu u školi zna biti strašno kada osjeti da ga druga djeca ne prihvaćaju, da mu se rugaju, da se ne žele s njim igrati, da ga uopće ne zovu u svoje društvo. To je onda vrlo ozbiljan problem i za učitelje i za roditelje. Koji puta se i u društvu znadu događati tako neka “izopćenja” da se čovjek jednostavno veoma nelagodno osjeća u susretu s drugim ljudima.

Gubavci

Tako je u Isusovo vrijeme najstrašnije bilo gubavcima. Oni su na dvostruk način bili strašno pogođeni. Prvo, bolovali su od teške i neizlječive bolesti od koje se dugo i u bolima umiralo, kada su čovjeku otpadali dijelovi udova, pa i sami udovi. Čir na čiru, krasta na krasti. Neizlječivo i strašno! Drugo, a to je možda bilo još teže, drugi su ih ljudi u strahu od zaraze posvema isključili iz društva. Gubavci se nisu smjeli kretati u društvu s drugim ljudima, nisu smjeli stanovati u naseljima, morali su se sklanjati s puta kada bi prolazili zdravi, pri tome zakriliti usta plaštem i vikati: “Nečist! Nečist!” Biti posvema izbačen iz društva, iz naselja, iz društvenog života, pa čak i od svoje obitelji. Živi mrtvaci, rekli bismo.

Isus i gubavac

Evo, čuli smo danas kako je protekao jedan dirljivi susret Isusa i jednog gubavca: “I dođe k njemu neki gubavac, klekne i zamoli: ‘Ako hoćeš, možeš me očistiti!’ Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: ‘Hoću, budi čist!’”

Ako hoćeš, možeš me očistiti! Ovdje zapažamo dvije stvari. Gubavac je uvjeren u Isusovu snagu. Međutim, toliko je već navikao da se svi od njega sklanjaju, toliko se navikao na to da su ga svi ljudi već otpisali, da mu je nekako izgledalo razumljivo i to da se Isus okrenuo od njega. Smatrao je da po sebi nije uopće vrijedan da ga Isus pogleda. Zato veli: “Ako hoćeš!” Mislio je reći: “Vjerujem da si ti bitno drugačiji od drugih koji se uklanjaju od mene, koji me već vide mrtvoga. Ako hoćeš. No ja vjerujem, da ti tako i hoćeš.

Isus ganut pruži ruku. Isus se gotovo rasplakao. Strašna je nesreća toga čovjeka. Doista, čovjek s imalo milosrđa ne može a da se ne potrese nad tolikom nevoljom. I veli mu: “Hoću, budi čist!” Kao da je htio reći: “Pa naravno da ti želim pomoći. Naravno da na te gledam s milosrđem. Ne boj se. Meni si važan i ja sam uz tebe.

Mi gubavci

Koliko se god mi trudili oko dobra, u životu nam se dogodilo češće ili rjeđe, da baš učinimo nešto čega se duboko stidimo. Baš ružno i teško uvrijedimo neku osobu. Nešto osobito teško učinimo, izigramo povjerenje, propustimo pomoći nevoljniku (a mogli smo bez puno poteškoća), pokažemo duboku nezahvalnost prema Bogu. Dogodilo nam se da se duboko stidimo. Ne usuđujemo se to priznati niti najboljem prijatelju, u ispovijedi o tome nešto nesuvislo promrmljamo, pa ni samima sebi to do kraja ne priznamo. I onda nas uhvati tjeskoba: Može li to Bog uopće oprostiti? Hoće li to Bog uopće oprostiti? Nisam li ja proigrao i previše “kredita” kod Boga? Nije li i on već digao ruke od mene? Nisam li i ja već onaj “otpisani”, onaj oko kojeg se ne vrijedi više truditi?

Međutim, i meni u takvim i sličnim prilikama Isus veli: “Hoću, budi čist!” U tu se riječ valja pouzdavati. Jer Božje milosrđe nadvisuje svako naše očekivanje, svaku našu zaslugu i svaku našu predodžbu. On je uvijek veći i bolji, on je posvemašnja Ljubav i Dobrota. Kad ne bismo tako vjerovali, predali bismo se u ruke napasniku, koji jedva čeka da “bacimo koplje u trnje”. Zato, prisjetimo se. Treba samo iskreno zavapiti. I evo, Isus i mene gleda u oči i ganut pruža ruku i progovara mi: “Hoću, budi čist!”

Gubavci oko nas

Ovo je jednako važno. I među nama ima onih koje je većina otpisala i koji su u očima ljudi nepopravljivi. To mogu biti ovisnici, neprilagođeni, “bezbožnici”, “neodgojena” mladež, kriminalci… A u našim obiteljima mogu to biti oni nesnosni, častohlepni, gramzljivi, podrugljivci… Ukratko, oni koji nam se gade, baš kao što su se gubavci gadili ostalim ljudima u Isusovo vrijeme. A za Boga nema otpisanih. Naravno, ne radi se o tome da ćemo mi svojim postupcima podržavati zlo koje netko čini, ali da ćemo itekako dobro razlikovati grijeh od grešnika, da ćemo uvijek biti spremni pomoći nevoljniku, iako je on sam dobrano kriv da se u toj nevolji nalazi, to je po sebi razumljivo. Poznavatelji ljudskih duša znaju vrlo dobro da su takvi ljudi ponajčešće takvi upravo zbog toga što se smatraju odbačenima, neprihvaćenima, nevoljenima. Međutim, kao što je Kristova poruka i njegovo spasenje upućeno svakom čovjeku, tako to treba biti i u današnjoj Crkvi. Krist se obratio i gubavcu i cariniku i desnom razbojniku i strancu i djetetu i ženi preljubnici.

Tako to čini Isus. A mi, Isusovi učenici?

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 14.02.2021. DO 21.02.2021. 

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u utorak je sveta Skolastika, djevica; u srijedu je blaženi Alojzije Stepinac, biskup i mučenik; u četvrtak je Gospa Lurdska.

Prošle smo nedjelje za naš župni Karitas prikupili 3716,30 kuna. Hvala vam od srca!

Tečaj priprave za brak počinje sutra u 20 sati i traje do petka.

U srijedu je spomendan blaženog Alojzija Stepinca. Kardinal Josip Bozanić će ispred zagrebačke katedrale slaviti svetu misu u 17 sati.

Dan bolesnika. U četvrtak ćemo, na spomendan Gospe Lurdske, pod svetom misom u 19 sati, našim bolesnim župljanima podijeliti bolesničko pomazanje. Bolesničko se pomazanje ne prima zbog prehlade, bolova u zglobovima i sličnih tegobâ. 

• Bračni jubileji. U nedjelju, 14. veljače u 10 sati, slavimo bračne jubileje. Svi bračni parovi koji slave okrugle jubileje, a žele ih proslaviti u župnoj zajednici, neka se do 10. veljače prijave u župnom uredu u uredovno vrijeme. Do sada su se prijavila četiri bračna para.
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.
• Ovaj tjedan se ispovijeda samo u utorak od 18 sati u Pastoralnom centru.
• Pomoć za obitelj Ljubić. Prošlog je tjedna za obitelj Ljubić uplaćeno 1350 kuna. Hvala vam!
• Blagoslov obitelji. S pohodom obitelji koje su se prijavile nastavljamo u utorak i srijedu s početkom u 9 sati. Za vrijeme blagoslova molimo domaćine da nose maske. Raspored blagoslova:

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mk 1,29-39

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Pošto Isus iziđe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.

Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.

Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: »Svi te traže.« Kaže im: »Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.« I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.

Riječ Gospodnja.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Vjerojatno smo – barem na televiziji – vidjeli jednom tkalački stan. Osnova je razapeta i napeta, a potka se provlači pomoću čunka. Tkalja vješto prometne čunak s jedne strane osnove na drugu. Možda je potrebna sekunda ili dvije da čunak proleti s jedne na drugu stranu osnove. I onda vidimo u prvom čitanju jednu sliku koju je uzeo Job (Job 7, 1-4.6-7). Job je čovjek kojega Sveto pismo opisuje kao velikog patnika. Bog je dao da Job bude strašno kušan. Ali, u početku nije bilo tako. Biblija ovako opisuje toga čovjeka: „Imao je sedam tisuća ovaca, tri tisuće deva, pet stotina jarmova goveda, pet stotina magarica i veoma mnogo služinčadi. Čovjek taj bijaše najugledniji među svim istočnjacima.“ Imao je k tome puno sinova i kćeri. I dogodilo se, evo, da je ostao bez svega. Bez sveg svoga imanja, dogodilo se da su mu djeca poginula, a on sam dopao čireva i teške kožne bolesti. I sada Job, posvema skrhan – ali ne potpuno bez nade – ovako izriče svoju žalopojku: „Dani moji brže od čunka prođoše, promakoše hitro bez ikakve nade.“ Uočavate li tu strašnu sliku. Njegov život, svi njegovi dani proletješe brže od čunka!

Isus – ozdravitelj

Na početku svoga evanđelja Marko opisuje Isusa kako velikom silom i snagom, riječju i čudesima započinje svoje poslanje. U današnjem evanđelju (Mk 1, 29-39) on to sažima na ovaj način:

„I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna.“ Znademo da je Isus usporedno sa svojim propovijedanjem uvijek liječio i pomagao ljudima u nevolji. Liječio je bolesne, zloduhe izgonio, pretvorio vodu u vino da bi ljude izbavio iz neprilike, umnožio kruh i ribe, smirio oluju na moru, spasio Petra koji se utapao… Čak je i mrtve uskrišavao.

A sve je to bio znak njegovog božanskog poslanja, sve je to bio znak njegovog spasenja koje se proteže onkraj našeg ljudskog iskustva i ovoga života, bio je to znak onoga spasenja po kojem čovjek postaje dionik neba, član Božje obitelji i dionih božanske naravi Isusa Krista.

Kristova snaga danas u Crkvi

Mi kršćani vjerujemo i znamo da je Gospodin Isus i danas među mana. Naime, da je na jednak način živ, nazočan i djelatan među nama, u svojoj Crkvi. Njegova snaga i sila i danas djeluje u Crkvi i po Crkvi. I u njegovu se snagu uzdamo. Naravno, kada je u pitanju bolest tijela, tražimo liječničku pomoć, jer su i liječništvo i lijekovi Božji dar. Međutim, i pored toga uvijek se obraćamo Bogu i tražimo njegovu zaštitu u tjelesnim i duhovnim potrebama. Zato je za nas vjernike nezamislivo obraćati se nekim umijećima i nekim silama koje nisu od Boga. Naprotiv, uza sva naravna sredstva koja Bog stavlja pred nas (kao liječnike i lijekove), mi se uvijek obraćamo Bogu za pomoć. Ne zaboravljamo pri tome posebnu snagu Kristovih sakramenata: pomirenja, euharistije, bolesničkog pomazanja. Pa ako nam Bog i ne podari zdravlje na onakav način kako smo priželjkivali, dat će nam Bog sigurno mir, predanost i duhovnu radost. Konačno, vratimo li se na Joba iz prvog čitanja, Biblija nam govori kako je on ustrajao u vjernosti Bogu unatoč svim strahotama koje su mu se dogodile, kako mu je Bog vratio sve ono što je izgubio te ga učinio čovjekom još uglednijim i poštovanijim nego što je bio prije svoje nesreće.

Tako i mi mirno koračamo, ne plašeći se nikakvih nevolja i strahota. Veli nam bogoduhi Pavao: „Sve je vaše… bio svijet, ili život, ili smrt, ili sadašnje, ili buduće: sve je vaše, vi Kristovi, a Krist Božji“ (1Kor 3,21-22).

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 07.02.2021. DO 14.02.2021. 

KRŠTEN: 30.01.2021. – MIHAEL KOMARAC

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u utorak je Prikazanje Gospodinovo – Svijećnica, blagdan; u srijedu je sveti Blaž, biskup i mučenik; u petak sveta Agata, djevica i mučenica.

Danas skupljamo priloge za naš župni Karitas.

Blagdan Prikazanja Gospodinova proslaviti ćemo svetim misama u 7 i 19 sati kada će biti i blagoslov svijeća. Svijeće ćete moći nabaviti u predvorju crkve. Toga dana mi redovnici slavimo i naš dan – Dan posvećenog života.

Sveti Blaž i blagoslov grla. U srijedu, na spomendan svetog Blaža, na kraju svetih misâ u 7 i 19 sati, bit će obred grličanja.

• Bračni jubileji. U nedjelju, 14. veljače u 10 sati, slavimo bračne jubileje. Svi bračni parovi koji slave okrugle jubileje a žele ih proslaviti u župnoj zajednici, neka se do 10. veljače prijave u župnom uredu u uredovno vrijeme.
• Tečaj priprave za brak održava se od 8. do 12. veljače.
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.
• Ovaj tjedan se ispovijeda u četvrtak i petak od 18 sati u Pastoralnom centru. U ispomoć nam dolazi p. Ivan Antunović DI.
• Pomoć za obitelj Ljubić. Prošlog je tjedna za obitelj Ljubić uplaćeno 500 kuna. Hvala vam!
• Blagoslov obitelji. S pohodom obitelji koje su se prijavile nastavljamo u utorak i srijedu s početkom u 9 sati. Za vrijeme blagoslova molimo domaćine da nose maske. Raspored blagoslova:

UZ BLAGDAN PRIKAZANJA GOSPODNJEG

Četrdeset dana nakon Božića, 2. veljače, Crkva slavi blagdan Prikazanja Gospodnjeg – Svijećnicu, koja po svom sadržaju pripada božićnom vremenu. Ovaj se blagdan slavio u Jeruzalemu već 386. kao Quadragesima de Epiphania da bi u sljedećem stoljeću bio obogaćen procesijom u kojoj je dominirala antifona Svjetlost na prosvjetljenje naroda. U Carigradu je u VI. stoljeću ovaj blagdan uveden pod imenom Susret (Hypapante), a u Rimu u VII. st. pod nazivom Dan sv. Šimuna. Toga je dana bila i procesija sa svijećama koja je imala izrazito pokorničko obilježje. U sljedećim se stoljećima – osobito u franačkim državama – za taj blagdan sve više širio naziv Očišćenje Blažene Djevice Marije koji je bio prihvaćen i od Tridentskog misala iz 1570. i zadržao se sve do Novog misala iz 1970. Međutim, iako je to prema tridentskom misalu bio Gospin blagdan, misni su tekstovi ipak govorili o prikazanju Gospodnjem u hramu. Novi misal naziva ovaj blagdan Prikazanje Gospodnje (ovo se ime prvi puta pojavljuje u nekim francuskim misalima iz XVII. st.).

Prema evanđeoskom izvještaju (Lk 2,22-40) Josip, Marija i Isus pojavljuju se u hramu da udovolje dva propisa zakona. Prvi nalaže da se žena koja je rodila muško čedo 40 dana ima smatrati nečistom, a 40. je dan trebala u hramu prikazati žrtvu za svoje očišćenje (usp. Lev 12,2-8). Drugi propis nalaže da se svako muško prvorođenče ima otkupiti za 5 hramskih šekela. Bog je, naime, u pashalnoj noći u Egiptu poštedio izraelske prvorođence, tako da oni izravno njemu pripadaju: životinja stoga treba biti žrtvovana, a sin prvorođenac otkupljen. To je trebao učiniti otac djetetu tako da rečenu svotu isplati bilo kojem svećeniku u Izraelu (usp. Izl 13,2-12).

Dakle, da bi se udovoljilo prvom propisu (očišćenje), bilo je dovoljno da samo majka dođe u hram i prinese žrtvu, a da bi se otkupio prvorođenac – Isus – bilo je po sebi dovoljno da Josip bilo gdje u Izraelu isplati rečenih 5 šekela. Zašto su onda Josip i Marija donijeli Isusa u hram 40 dana nakon njegova rođenja? Radi li se tu o Lukinu površnom poznavanju židovskih uredbi, ili se u tome krije neko dublje značenje?

Iako to Lukin tekst izravno ne potvrđuje, teolozi smatraju da Isus u hramu nije bio otkupljen, nego prikazan. Zašto? Prvo: Josip uopće nije bio njegov naravni otac, pa, prema tome, nije ni mogao Isusa otkupiti; drugo: Isus je i trebao biti prikazan kao ono pravo vazmeno janje koje ima biti žrtvovano za spas svijeta. Ovakvom shvaćanju ide u prilog i liturgijska tradicija ovoga blagdana koja u misnim molitvama ne spominje očišćenje Marijino, niti Isusovo otkupljenje, nego njegovo prikazanje. U obnovljenoj liturgiji ovaj blagdan nema više pokorničko obilježje (umjesto ljubičaste uzima se bijela boja) i smatra se Gospodnjim, a ne Gospinim blagdanom, kako se vidi iz samog imena.

Obnovljeni misal predviđa dva načina slavlja ovog blagdana. Prvi je svečaniji i predviđa blagoslov svijeća i ophod od neke manje crkve ili drugog prikladnog mjesta do crkve, a drugi je jednostavniji i predviđa isti blagoslov na vratima crkve i zatim svečani ulaz.

Za oba slučaja predviđeni su isti tekstovi. Nakon uobičajenog pozdrava svećenik uputi vjernicima kratki nagovor bilo vlastitim riječima, bilo prema predlošku koji donosi misal. U nagovoru svećenik povezuje ovaj blagdan s božićnim otajstvom i predstavlja Prikazanje Gospodnje kao blagdan kad je Gospodin pošao u susret svome narodu. Na izbor su stavljene dvije molitve blagoslova svijeća. U prvoj se spominje Krist kao Svjetlost na prosvjetljenje naroda i Crkve koja mu ide u susret sa zapaljenim svijećama, a druga također spominje naš hod prema svjetlosti Božje slave. U ophodu je predviđena antifona koja parafrazira Šimunov himan (Lk 1,29-32), a može se uzeti i koja druga prikladna pjesma. Nakon toga nastavlja se misa sa Slavom i Zbornom molitvom.

Ovaj blagdan proistječe iz božićnog vremena, a upućuje na vazmeno vrijeme povezujući božićno otajstvo s vazmenim: novorođeni Isus, sin Marijin i Sin Božji došao je na svijet da za naše spasenje bude prikazan i žrtvovan kao vazmeno janje. On je ona Svjetlost istinita koja je došla na svijet da prosvijetli svakog čovjeka, Svjetlost na prosvjetljenje naroda.

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 31.01.2021. DO  07.02.2021. 

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je Obraćenje svetog Pavla – blagdan; u utorak sveti Timotej i Tit, biskupi; u srijedu sveta Anđela Merici, djevica; u četvrtak sveti Toma Akvinski, prezbiter i crkveni naučitelj.

Sljedeće nedjelje skupljamo priloge za naš župni Karitas.

Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu, koja se trenutno nalazi u težem financijskom stanju. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

Ovaj tjedan se ispovijeda u utorak i petak od 18 sati u Pastoralnom centru.

• Pomoć za obitelj Ljubić. Prošlog je tjedna za obitelj Ljubić uplaćeno 400 kuna. Hvala vam!
• Blagoslov obitelji. S pohodom obitelji koje su se prijavile nastavljamo u ponedjeljak s početkom u 9 sati. Za vrijeme blagoslova molimo domaćine da nose maske. Raspored blagoslova:

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mk 1,14-20

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

Pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«

I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im Isus: »Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim.

Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim.

Riječ Gospodnja.

RAZMATRANJE

Poslovni ljudi itekako znaju da se neke prigode neće ponoviti. Oni koji su okretni i mudri, dobro znaju kada je prigoda kupiti, a kada prodati. Razborit mlad čovjek zna da je prigoda za studij i napredak upravo sada, jer ako čovjek na vrijeme ne stekne obrazovanje, kasnije je puno teže. Poljodjelci znaju kada je pravo vrijeme za sjetvu ili žetvu i te se stvari ne smiju odgađati.

Važno je, dakle, uočiti neponovljive životne prigode. Evo takvu su prigodu imali Isusovi suvremenici. U današnjem evanđelju (Mk 1, 14-20) opisuje se kako je izgledao početak Isusovog propovijedanja. Govorio je: Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! I stvarno: Isus je tada, te godine počeo propovijedati. To je bio jedinstven, neponovljiv događaj: sâm utjelovljeni Sin Božji naviješta spasenje! Kad su oni mogli, ako ne tada, poslušati Božju riječ iz usta onoga koji je vječna Božja Riječ? To je bila neponovljiva prigoda. Ta Isus je propovijedao nekih tri godine! I evo, veli im: Ispunilo se vrijeme. Sada. Približilo se kraljevstvo Božje. Sada. Očito je, oni koji su tada propustili tu riječ spasenja, puno su propustili. Što bi dao današnji vjernik da svojim očima može vidjeti Spasitelja i svojim ušima slušati njegove riječi?

Međutim, znamo i vjerujemo, Božje je spasenje svevremeno. Ono što je Isus u Galileji propovijedao Židovima, danas naviješta i nama. Veli: Ispunilo se vrijeme. Sada. Približilo se kraljevstvo Božje. Sada. Silno je važno da to danas uočimo. Naime, danas nam je upućena ova riječ. Sada, ovoga trenutka Isus nas poziva da ga slijedimo. Mi ne znamo i ne možemo znati u kakvim će se okolnostima sutra naći cijeli svijet, kakav će sutra biti moja dan i hoću li uopće doživjeti sljedeći dan. Ne znam koliko ću dobre volje imati sutra. Božji se navještaj uvijek odnosi na sadašnji trenutak. Odgađanje je majka lijenosti, nepoduzetnosti, beznađa i grešnosti. Bog nas poziva danas. Danas mu i trebamo odgovoriti

Na što nas to Isusu danas poziva? Čuli smo. Veli: Obratite se… Što to znači? Grčki izraz je ovdje puno jači: govori o preobražaju, o promjeni životne filozofije, o tome da postanemo bitno drugačiji ljudi. Obratiti se znači ostaviti svaki grijeh i živjeti u duhu Isusovu. Zavist, mržnja, oholost, lijenost, podozrivost, pohlepa, podlaganje strastima, sve nas to drži zarobljenima u starom, neobraćenom čovjeku.

Reći ćete: Pa nismo baš toliki odmetnici i otpadnici! Točno. Međutim, iako, možda, ne činimo neke strašne grijehe, zar ne osjećamo koliko je u nama duh ovoga svijeta? Skloni smo lijenosti ili pretjeranom radu, isuviše puštamo na volju svome jeziku, zlim mislima. Osjećamo kako nas silno obuzima potreba za posjedovanjem, podložni smo ovisnostima o zabavi, piću, kocki… Zanemarujemo dobra djela, zanemarujemo molitvu. Ukratko, živimo kao da baš i nismo kršćani. Ako i nismo baš protiv evanđelja, ipak živimo mimo njega.

Obraćenje je, zapravo, trajan proces. To je kao u braku. Iako se mladi na početku njihova braka stvarno vole, potrebno je u braku tu ljubav neprestano njegovati. Ljubav koja ne raste, nužno propada.

Čovjek koji se uvijek iznova ne trudi oko svoga obraćenja, nužno nazaduje. Veli Isus dalje: Obratite se i vjerujte evanđelju! To je taj odlučni korak. Naime, svi mi vjerujemo u Isusa Krista, svi mi vjerujemo evanđelju i u crkvi ustajemo kad se evanđelje navješćuje. Međutim, ovdje se želi reći još nešto više: evanđelje bi trebalo biti naša osnovna životna odrednica. Evo, pogledajmo što se kasnije zbilo u današnjem evanđeoskom odlomku: Isus poziva prvu četvoricu učenika: Šimuna, kasnije nazvanog Petar i njegova brata Andriju, te malo kasnije Ivana i njegova brata Jakova. I njih četvorica ostavljaju svoj posao i svoje dotadašnje zvanje i kreću za Isusom.

To je za nas slika i pouka. U tome trenutku za ovu četvoricu ovaj je poziv bio važniji od svega. I nas Isus poziva da evanđelje stavimo iznad svega. A mi, eto, toliko puta hramamo na obje noge, kako to slikovito reče prorok Ilija. Jesmo kršćani, poštujemo svoje svetinje, ali ćemo u isto vrijeme rado pogledati horoskop, poslužiti se nekim praznovjerjima… Jesmo kršćani, ali ćemo lako žrtvovati i molitvu i nedjeljnu misu i vjeronauk i neke druge kršćanske dužnosti, jer velimo da smo preopterećeni i da nemamo vremena.

Vjerujemo evanđelju, ali nekako još više vjerujemo u novu i brzu zaradu. Jesmo kršćani, ali ćemo u pitanju predbračnog i bračnog morala i nemorala živjeti kao oni koji Krista ne priznaju. A što reći o pitanju zaštite života nerođene djece, o poštivanju starijih i obespravljenih, o izgrađivanju ozračja dobrote, povjerenja, mira i pomirljivosti, o poštenom i čestitom poslovanju?

U našem životu, hvala Bogu, uvijek ima prostora za preobražaj, za obraćenje, za ponovno otkrivanje ljepote i snage Evanđelja. Pri tome uvijek ostaje ona temeljna odrednica. Sada. Danas. U ovo vrijeme. Ne sutra, ne na ljeto, ne kada djeca poodrastu, ne onda kada otplatim kredit, ne onda kada odem u mirovinu. Veli pismo: Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa! (2 Kor 6,2b).

Vedar je i otvoren Isusov poziv: približilo se kraljevstvo nebesko. Obratite se i vjerujte Evanđelju. On nas na to poziva, on nam daje mudrosti i snage da tako i živimo. Iz dana u dan. Poput apostola, koji, istina, nisu bili besprijekorni, ali su se iz dana u dan trudili slijediti Isusa vedro i s povjerenjem. Oni su povjerovali Gospodinu, pošli za njim i na njima je Gospodin izgradio svoju Crkvu. Taj isti poziv on danas upućuje i nama. I na nama želi dalje izgrađivati svoju Crkvu u kojoj se ostvaruje njegovo Kraljevstvo: kraljevstvo istine i života, kraljevstvo svetosti i milosti, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira.

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 24.01.2021. DO  31.01.2021.