Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveta Katarina Labouré; u utorak je sveti Andrija, apostol – blagdan; u petak je sveti Franjo Ksaverski, prezbiter; u subotu je sveti Ivan Damaščanski, crkveni naučitelj te sveta Barbara, mučenica.

Danas skupljamo priloge za naš župni Karitas.

Mise zornice slavimo za vrijeme došašća svakim danom u 7 sati. Nedjeljom, naravno, nema zornica.

Večernje mise u došašću slavimo samo utorkom i petkom u 19 sati.   

• Mladi utorkom. Nakon svete mise i klanjanja, slijedi kateheza o Vinku Pallottiju.
• Ispovijed će biti u utorak od 18 sati i na prvi petak u mjesecu od 17:30.
• Podjela poklona za djecu uoči svetog Nikole. U subotu, 4. prosinca od 11 sati do 12:45, u našoj će župi biti podjela paketa za djecu koja nisu obuhvaćena uobičajenim podjelama u dječjim vrtićima ili školama.
• Prošli smo tjedan za obitelj Ljubić prikupili 600 kuna. Hvala vam!
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.
• Raspored blagoslova obitelji za idući tjedan:

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Ako vinogradar uzgoji dobro grožđe, važno je taj urod i sačuvati. Oduvijek su nekoliko tjedana prije berbe u vinogradima bdjeli i stražarili čuvari, da sačuvaju urod od lopova. Jer, ako bi se tih dana vinogradar uspavao i ne bi bdio – ode jednogodišnji trud u vjetar. I u našem je životu važna budnost. Čovjek mora biti sabran i pribran na cesti, u školi, na poslu… Jer, u nekim situacijama dovoljan je, nažalost, djelić sekunde rastresenosti ili nepažnje pa da se dogodi velika nesreća.

U nekim situacijama valja stvarno bdjeti. A bdjeti nije lako, jer se bdijenje znade produžiti. Ako putujemo automobilom na neko udaljenije odredište, u svakom trenutku vožnje trebamo biti sabrani. Jer, ako smo bili budni kroz cijelo vrijeme vožnje, a samo na trenutak zadrijemali u nekom odsudnom trenutku, događa se nesreća. Jednostavno, treba biti stalno budan, a to nije lako. Eto, i Isus nam danas govori o sabranosti, o budnosti (Lk 21, 25-28.34-36). On najavljuje teška vremena puna tjeskoba i kušnja, te potiče učenike na budnost.

Isus govori o vremenu koje će doći iza njega. Govori o nevoljama i tjeskobama, govori kako će se poljuljati nebeske sile. Zato je važno, veli Isus, da učenici budu budni, jer budu li budni dočekali njegov pojavak, bit će spašeni i otkupljeni. Isus to govori apostolima, koji su kroz tri godine bili Isusovi učenici, koji su bili svjedoci svih njegovih djela. Prisjetimo se: u ono vrijeme biti nečijim učenikom značilo je biti dan i noć uz učitelja, živjeti s njim kao što su nekada šegrti godine provodili u kući svoga majstora.

I sada: Isus je svjestan opasnosti od koje apostoli nisu imuni. Makar su toliko dugo bili u Isusovoj školi, makar su sve vidjeli i čuli, makar će se ispuniti darovima Duha Svetoga, ipak trebaju biti budni, jer su zastranjenja moguća. Jer, kako se kasnije pokazalo, jedan od njih, Juda, jednostavno nije do konca izdržao, nego je Gospodina napustio i izdao. K tome, valja uzeti u obzir da je Luka ovo napisao kada je on sam već bio svjedokom određenih zastranjenja u prvoj kršćanskoj zajednici, tako da ove Isusove riječi imaju posebno značenje.

To je i za nas stalna pouka. Stoga Isus sasvim određeno veli i apostolima i nama: “Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji.” Eto to. Ljudi smo. Podložni vremenu, podložni promjenama.

 Lako se može dogoditi, kako nas Isus opominje, da se zanesemo brigama i užicima i zaboravimo na ono što je najvažnije. Nestalni smo. Zato je isprazno junačenje i samouvjerenost kako se, eto, meni neke stvari nikad ne mogu dogoditi. Nažalost, i najbliži Isusov učenik kadar je zanijekati ga.

Nitko od nas nije imun na grijehe i na pogreške. Svakome se od nas može dogoditi, a i događa se, da zanemarimo ljubav prema bližnjemu, da se prepuštamo srdžbi, oholosti, mržnji, lijenosti, užicima, ovisnostima. Veli pismo: “Tko misli da stoji, neka pazi da ne padne”.

“Biti budan” prvenstveno znači biti budan u slušanju Božje riječi. To je naša snaga i naše pouzdanje. Božja riječ nas uvijek sokoli, prosvjetljava, vodi, ispunja snagom, pouzdanjem i radošću. Slušamo je svake nedjelje i ona je svjetlo na našem putu, ona nam je putokaz, ona nam je vodilja i snaga. Jer, prepušten samo svojoj mudrosti, samo svojoj pameti i samo svojoj snazi, čovjek bi brzo zastranio.

Zato je silno, baš silno važno nedjeljom pokloniti posebnu pozornost Božjoj riječi. Jer, svećenik će možda protumačiti samo jedan dio pročitanog teksta, međutim, riječ koju vjernik čuje po Duhu Svetom u njemu može djelovati i bez kasnijeg tumačenja. Samo se tome Duhu treba otvoriti. Zato će biti veoma korisno tu istu Božju riječ i kod kuće čitati otvorena duha, dopuštajući da Božja pouka prodre u naše srce.

Isus nadalje veli: “U svako doba molite.” To je ona naša slaba točka. Tko sam ja? Kolika je moja snaga? Kolika je moja pamet? Kolika je moja vjera? Kolike su moje sposobnosti? Prah sam i u prah ću se obratiti. Bog je onaj koji sve čini. Zato je molitva u našem životu posebno važna. U svjetlu molitve gledam, motrim, uviđam, tražim svoje mjesto u Crkvi i u društvu. U svjetlu molitve jasno vidim, sigurnije koračam. I što još?

Vapijem, tražim, zazivam. To je snaga svakog Božjeg čovjeka. To je bila i Isusova snaga. Sjećate li se? Isus nas je spasio po svojoj smrti i po svome uskrsnuću. A kada nas zapravo spašava. Po čemu njegova krvava žrtva postaje pravom duhovnom žrtvom po kojoj smo spašeni. Po molitvi. On je u Maslinskom vrtu molio: “Ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež… Ali ne moja, nego neka tvoja volja bude…” Onaj koji je ušao u molitvu, sačuvao je vjeru, ušao je u bit odnosa Boga i čovjeka.

Došašće je. Evo nam programa: “Pazite na se; budni budite i u svako doba molite”. I bit će nam radostan Božić. I oni dani koji dolaze. I naći ćemo onu duboku, tihu radost koja dolazi od Boga, koja dolazi iz duše koja je u Bogu, baš kao što veli psalam: “Samo je u Bogu mir, dušo moja” (Ps 62,2)

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 28. 11. 2021. – 05. 12. 2021.

Krštena  27.11.2021.  NOLA GRUJČIĆ

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveta Cecilija, djevica i mučenica; u četvrtak je sveta Katarina Aleksandrijska, djevica i mučenica.

Mladi utorkom. Nakon svete mise i klanjanja, slijedi kateheza.

Ispovijed će biti u srijedu i četvrtak od 18 do 18:50.

Sljedeće nedjelje skupljamo priloge za naš župni Karitas.

Sljedeće nedjelje slavimo Prvu nedjelju došašća. U tjednu nakon toga započinjemo pohod obiteljima – blagoslov kuća. Više o tome u sljedećim obavijestima.

• U župnom uredu možete upisati misne nakane za prosinac ove godine.
• Prošli smo tjedan za obitelj Ljubić prikupili 900 kuna. Hvala vam!
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 18,33b-37

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Pilat Isusu:

»Ti li si židovski kralj?« Isus odgovori: »Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?« Pilat odvrati: »Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?«

Odgovori Isus: »Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.« Nato mu reče Pilat: »Ti si dakle kralj?« Isus odgovori: »Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.«

Riječ Gospodnja.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Ima situacija kada jedan čovjek jednostavno ne može razumjeti način razmišljanja drugog čovjeka, kako to duhovito veli naša poslovica: „Baba šumom, dida drumom.“ Tako npr. izgleda razgovor gluhih rasprava između roditelja i djece o trajanju njihovog večernjeg i noćnog izlaska, baš kao što redovito u nas, a i u svijetu, na dva različita, nikad spojiva kolosijeka teku razgovori između vlasti i oporbe. Ili kad pošten čovjek lopovu i „mafijašu“ govori o toleranciji, savjesnosti i brizi za malene.

U današnjem evanđelju (Iv 18, 33b-37) Pilat se u čudu i nevjerici obraća Isusu pitanjem: „Ti li si židovski kralj?“ Kao da je htio reći: To je neka neslana šala, to je neko podmetanje, to ne može biti ozbiljan razgovor na temu kraljevstva. Isus da bi bio židovski ili bilo kakav kralj? Smiješno je o tome uopće početi razgovarati. Sa svoga stajališta imao je Pilat potpuno pravo. Prisjetimo se. Rimsko carstvo u to vrijeme nije uopće imalo dostojnog takmaca. Vladali su cijelim ondašnjim svijetom, cijelim područjem Sredozemnog mora, dakle, na tri kontinenta. Dokle su ondašnje lađe mogle doći svuda je bila rimska vlast. Imali su mudro ustrojenu državu, s vojskom, policijom civilnom upravom…

Mala pokrajina Palestina bila je za Rimljane premalena i gotovo nevažna. Sigurno je da mnogi stanovnici grada Rima (osim židovske kolonije) nisu ni znali ni gdje je ta Palestina i postoji li uopće. I sada se, svezan i jadan pojavljuje pred Pilatom neki mali čovjek čiji protivnici vele da se on proglasio židovskim kraljem. Da nije tragično, bilo bi smiješno. Zato je Pilatovo pitanje: „Ti li si židovski kralj?“ zapravo značilo: „Reci da su zlonamjerne optužbe da si se htio proglasiti kraljem, jer je neozbiljno i smiješno da bi netko u ovoj maloj pokrajini mogao nešto tako ustvrditi. Brani se, reci da to nije istina!“

I sad se događa onaj razgovor gluhih. Isus odgovara Pilatu: „Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta.“ Pilat ništa nije razumio. Mislio je: „A kakvo to kraljevstvo može biti, ako li ne od ovoga svijeta?“ Isus mu je odgovorio, ali, nije tada Isus govorio njemu, Pilatu, koji to u tome trenutku ionako nije mogao razumjeti. Govori to nama. Za nas je to zapisano. Naime, ljudsko kraljevstvo pretpostavlja društveno uređenje tj. posvemašnju vladavinu jednoga nad mnogima, pri čemu vladar – kralj provodi svoju volju nad narodom. Povijest je prepuna primjera propalih kraljevstava, jer je jasno da na sili i prisili ustrojeno društvo ne može opstati.

Nije takvo nebesko kraljevstvo, ono koje Isus naviješta i predstavlja. Božje je kraljevstvo kraljevstvo mira, dobrote, ljubavi, praštanja, milosrđa. Božje, odnosno nebesko kraljevstvo, kraljevstvo je ljubavi.

Očima običnoga čovjeka, očima „svijeta“ kako to evanđelist Ivan shvaća, to je ludost. Međutim, čovjek tako lako zaboravlja koliko su krhka ljudska kraljevstva i koliko je krhko sve ono što čovjek želi graditi mimo Boga. Kao što je ono babilonska kula ostala nedovršena, tako su u povijesti propadala silna kraljevstva koja su se oslanjala na silu, moć, bahatost i oholost. Propalo je, to dobro znamo, i rimsko carstvo i tolika carstva i kraljevstva.

Ostavimo li, međutim, po strani velesvjetsku politiku i uđemo li malo u svoju nutrinu, zapažamo da svatko od nas rado gradi neka svoja mala kraljevstva koja su od ovoga svijeta. Uza svu redovitu i razumljivu brigu za život i svakodnevnicu, dopuštamo samima sebi da nas u velikoj mjeri obuzme upravo izgradnja nekoga našega kraljevstva. Pa se tako veoma trudimo oko nekog našeg ugleda i položaja u društvu, oko zarade, oko zabave i užitaka, oko materijalnih bogatstava, tako da pomalo neprimjetno stavljamo i Boga i svoju dušu na sporedno mjesto. I onda se čudimo što nam se snovi ruše, što smo napeti i nervozni (jer nam ne ide sve od ruke), što optužujemo za svoju nervozu i politiku i gospodarstvo i prijatelje i rodbinu i članove naše najuže obitelji. Jer, eto, sve se urotilo protiv našega malenoga kraljevstva.

Isus govori Pilatu kako njegovo, Isusovo, kraljevstvo nije od ovoga svijeta i time sažima svekoliko svoje naviještanje. Mi nismo gluhi i slijepi kao Pilat. Nama je poznato što Krist naučava i čini. Mi smo njegove riječi čuli i u njegov nauk unišli. Naime, osnovni sadržaj Kristovog nastupa i propovijedanja bilo je navješćivanje kraljevstva nebeskoga.

To je kraljevstvo ovdje među nama. To je kraljevstvo mira, ljubavi, praštanja, dobrote, vjernosti. To je kraljevstvo u kojem čovjek živi po zakonima evanđelja. To je kraljevstvo iskrene i prave ljubavi prema Bogu i čovjeku. I što se više budemo trudili oko toga kraljevstva, to će nebesko kraljevstvo biti među nama, to ćemo u većoj mjeri nebo na zemlju spustiti, to ćemo u većoj mjeri uživati predokus konačnog i vječnog kraljevstva. Samo to i takvo kraljevstvo može opstati.

Ono je među nama. Ono nam je na dohvat ruke. Budemo li Krista nasljedovali u njegovu služenju i u njegovoj ljubavi, već sada ćemo kraljevati zajedno s njime i naša će duša biti ispunjena onim trajnim mirom koji samo od Boga dolazi.

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 21. 11. 2021. – 28. 11. 2021.

Kršten  21.11.2021.:  ŠIMUN PETAR MIKETA

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Albert Veliki, biskup i crkveni naučitelj; u srijedu je sveta Elizabeta Ugarska, redovnica.

Ispovijed će biti u ponedjeljak i utorak od 18 do 18:50.

Mladi utorkom. Svetu misu, klanjanje i katehezu vodi fra Ivan Lotar. Tema kateheze je Duh Sveti – istine i zablude.

Od srijede u župnom uredu možete upisati misne nakane za prosinac ove godine.

Nakon savjetovanja s Pastoralnim vijećem donijeli smo odluku da će ovoga Došašća mise zornice biti u 7 sati, a večernje mise samo utorkom i petkom u 19 sati.

• U četvrtak je u Republici Hrvatskoj državni praznik – Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Proslavit ćemo ga svetom misom u 19 sati. Crkvena zvona će se oglasiti u 18:11.
• Zbog školskih praznika u subotu neće biti pjevanja, kateheza niti ministrantskog sastanka.
• Župa se nekom čudnom logikom svrstava pod industriju pa tako plaćamo i industrijsku cijenu plina koja je od 1. studenoga tri puta veća. Prosječni su računi za grijanje u zimskim mjesecima od 9 do 11 tisuća kuna. Župa si po sadašnjim izračunima neće moći priuštiti mjesečno plaćanje od minimalno 27 tisuća kuna samo za jednu stavku režija. Stoga vas molim za razumijevanje što crkva i Pastoralni centar ove godine neće biti tako topli kao do sada. Svoj prilog za grijanje možete ubaciti u škrabicu Za potrebe crkve koja se nalazi na ulazu.  
• Prošli smo tjedan za obitelj Ljubić prikupili 800 kuna. Hvala vam!
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Dn 12,1-3

Pri svršetku liturgijske godine misna čitanja tematiziraju svršetak stvarnosti u kojoj živimo a o njemu progovaraju na apokaliptički način. Starozavjetna apokaliptička literatura interesira se za usud zemaljskih imperija jer je gajila uvjerenje da je svijet osuđen na raspad. Bog će podići novi svijet u koji će ući samo pravedni. To će biti nova, zlatna era – era mira, blagoslova i napretka. Konačno će kraljevati Gospodin! Reci prvog čitanja nastaju u dramatičnim okolnostima Izraelove borbe na kulturnom planu protiv helenizacije a na vojnom protiv snaga Antioha IV u kontekstu makabejskih ustanaka. Borbu za opstanak svoje vjere a i za golo preživljavanje Izraelci su shvaćali kao sudar sila dobra i sila zla. U tako dramatičnim okolnostima Knjiga Danijelova progonjenom narodu upućuje poruku nade: kraljevstvo zla se bliži svome koncu a kraljevstvo nebesko samo što se nije promolilo.

Apokaliptičari su smatrali da Bog oko sebe ima svoje dvorane – anđele tj. sinove Božje – i da je svakome od njih povjeren jedan narod na zemlji kojega će štititi i osiguravati u njemu pravednost i mir. Izraelov anđeo je Mihael. Njegovo ime (Mi ka El?) na hebrejskom znači tko je kao Bog? Izraelci, nakon svega što su prošli, kada proučavaju svoju prošlost, znaju da nema nikoga kao što je Gospodin, nitko njemu nije ravan. Jedini On može život dati i spasiti. Ako je itko, onda su Izraelci iskusili što znači napustiti Božju riječ – pokoljenja predaka svjedoče da to nikada nije vodilo napretku naroda nego njegovom rasulu. I stoga, kada narodi svijeta upoznaju Mihaela – da nitko nije kao Bog, tj. kada odbace svoje idole i vrate se Stvoritelju (kada se vrate sa „Adamova puta“), Bog će podići novi svijet. Već su sada prisutni elementi novoga svijeta – to su oni koji u svojim srcima i životima čuvaju riječ Božju. Oni već sada sjaje svjetlom novoga svijeta, iako taj sjaj zatamnjuju bure i nevolje, progonstva u kojima žive. No, kad Bog podigne novi svijet, njihov će sjaj bljesnuti svom snagom. Ovdje po prvi puta u Starom zavjetu nailazimo na jasan i nedvosmislen navještaj uskrsnuća.

Mk 13,24-32

Moderni svijet obilježavaju nagle promjene. Koliko se toga događalo samo u prošlom, 20. stoljeću. Što je nekada važilo, više ne važi; sve se stavlja u pitanje. Mjerilo svih stvari postao je čovjek, ali ne na najsretniji način jer taj isti čovjek ne samo da ne može sebe smjestiti kamo želi nego ni ne zna što zapravo želi. I priroda kao da se počinje komešati; tu su uragani, zračenja, globalno otopljenje, zagađenja, zaraze… Ljudi na ova zbivanja različito reagiraju. Jedni su zbunjeni, drugi se bune, treći su razočarani… Kako se odnositi prema svemu ovome?

Kad je evanđelist Marko pisao ove retke, rimski imperij bio je uzdrman ratovima, katastrofama, epidemijama i glađu. Kršćanske zajednice bile su k tome i proganjane. Poneki kršćani, skloni katastrofičnom gledanju na stvari, sjetili su se Isusovog proroštva o razorenju Jeruzalema i počinju naviještati skoru opću svjetsku katastrofu. Evanđelist reagira i prenosi im Isusovu riječ: ne dajte se zavesti…mnogi će doći u moje ime…ne uznemirujte se. To je tek početak muka koje nisu slučajno nazvane trudovima; trud je muka koja ima smisao.

Sunce će pomrčati, mjesec neće svijetljeti, zvijezde će padati… Narodi oko Izraela zvijezde su smatrali božanstvima, iz njih čitali sudbine, čak im žrtvovali žrtve. Mojsije je stoga opominjao Izraelce: kad vidiš sunce, mjesec i zvijezde – svu tu nebesku vojsku – ne daj se zavesti i ne klanjaj im se. Proroci su opominjali Izraelce koji su također bili u napasti klanjati se zvijezdama da će one popadati a sunce pomrčati. Taj raspad predstavljali su kao raspad krivoboštva, svijeta ustrojenog naopako i početak novog svijeta kojega Bog nanovo podiže; gdje neće biti katastrofa.

Pad svake zvijezde znači da je na svijetu jedan idol manje. Pad svake laži i zla na ovom svijetu znači korak bliže onom novom, istinitom koji neće proći. Sin Čovječji razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra… Kršćani u Rimu, dok čitaju ove retke, trpe progonstvo i mučenja. Mnogi od njih su se pokolebali, posustali.. Mnogi su otpali od vjere, napustili Crkvu, izdali braću i sestre koji su zato hvatani i mučeni. Nastali su razdori i podjele. I oni koji još ustrajavaju zbunjeni su i pitaju što se to nad njih nadvilo? Evanđelje im nagoviješta propast onog što sada gledaju i što ih tišti. Neće im se ništa dogoditi, ništa ih neće moći razbiti. Anđeli, glasnici Božji, sabirat će ih ne na sud nego na spasenje. Ovi su reci poruka radosti i nade: nitko od izabranih neće biti zaboravljen i izgubljen. Naći će se već anđeo koji će ga pohoditi!

Listanje smokve u Palestini je pouzdan znak blizine ljeta, dakle ovi događaji imaju unutarnju logiku, red i pravilnost koja će se manifestirati jasnim znakovima. No, ipak je čas neizvjestan. Čak ni Sin ne zna o onom času. Ni Sin ne zna a ipak je miran. Prepustiti sve Ocu i ući u potpunu neizvjesnost i u onom najvažnijem, to može biti samo djelo neograničenog pouzdanja, nesavladive ljubavi. Tako može samo Sin prema Ocu. Skupa s nama je i On. On želi s nama dijeliti naš teret. I zove da s Njim postanemo sinovi, da s Njim uđemo u nove prostore pouzdanja i radosti.

Ako umjesto svoje zabrinutosti budemo imali smisla za prepoznati blizinu Sina koji s nama dijeli našu neizvjesnost, moći ćemo prepoznavati i anđele koji će nas pohoditi i donositi osvježenje i spasenje.

Ivica Čatić, profesor Svetoga pisma na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.sveto-pismo.net

MISNE NAKANE 14. 11. 2021. – 21. 11. 2021.

Krštena 13. studenoga 2021.: MARTA FRANIĆ         

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je blaženi Gracija Kotorski, redovnik; u utorak je Posveta Lateranske bazilike – blagdan; u srijedu je sveti Leon Veliki, papa i crkveni naučitelj; u četvrtak je sveti Martin Tourski, biskup; u petak je sveti Jozafat, biskup i mučenik.

Danas nema susreta s krizmanicima.

Tečaj priprave za brak počinje sutra i traje do petka. Predavanja su od 20 sati u Pastoralnom centru.

Ovaj tjedan neće biti ispovijedi.

Mladi utorkom. Kateheza je u 20 sati.

• Sastanak Župnog pastoralnog i ekonomskog vijeća je u utorak, 9. studenog u 20 sati.

• U našoj župi u četvrtak počinje trodnevna duhovna obnova Dođi k Isusu po smisao života. Odvijati će se po sljedećem rasporedu:

  17:00 – kateheza i molitva

  18:15 – krunica s klanjanjem

  19:00 – sveta misa

  Nakon mise kratki molitveni program – posveta Srcu Marijinu, molitva za bolesne, štovanje relikvije svete Faustine. Voditelj je o. Marko Glogović.

• Ministrantski sastanak je u subotu u 11 sati.

• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Što učiniti da bi se neki proizvod uspješno prodavao? Prvi je uvjet taj da bude kvalitetan. Pravi marketinški stručnjaci će reći da je za mnoštvo proizvoda to tek poželjna, ali po sebi nebitna osobina. Za prodaju su važne prvenstveno dvije stvari: promidžba i pakiranje, tj. ambalaža. U svijetu prodaje nebitan je sadržaj. Važna je poruka koju netko uspije poslati. Pogledajmo samo kakvi se nekvalitetni proizvodi reklamiraju – i prodaju. Npr. čudesan pojas za mršavljenje. Svaki će liječnik reći da je to potpuno nekorisno i besmisleno, ali – reklama čuda čini.

Ne trebamo se previše ljutiti. Takvi smo mi ljudi. Često se povedemo za prividom, za izvanjskom pojavom. Međutim, veli nam danas Isus, ako ljude i možemo zavarati svojim prividom ispod čega nema ničega stvarnoga, Boga ne možemo prevariti. Isus govori o prividnim, izvanjskim vjernicima, koji bi se htjeli pokazati velikim Božjim službenicima. Pa veli: Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama. Isus često o tome govori.

Naime, posve je nebitno i nevažno što ljudi misle o mojoj pobožnosti. Bogu je posve nevažno hoće li se mojim imenom nazvati ulica ili trg u mome gradu, hoće li mi se na glavnom trgu kočiti brončani spomenik ili će godišnja nagrada za najčestitijeg čovjeka nositi moje ime. (…)

Ne varajmo se. U svakome od nas ima taštine i svatko od nas u sebi osjeća potrebu da ljudi priznaju naš rad, da nas hvale i da nam zahvaljuju, da nam dijele nagrade i povlaštene mirovine… I u vjerskom smislu rado ćemo isticati svoje zasluge: kako smo i u onim starim vremenima bili vjernici i kako to nismo skrivali, kako smo živjeli čestito, kako se nismo nečasno bogatili u ovih zadnjih dvadeset godina, kako smo posebni…, za razliku od onih koji su posve drugačije živjeli, itd., itd. Svi mi govorimo o skromnosti i poniznosti, a u stvari… Kad god tako razmišljamo i kad god tako postupamo, na nas pada ova Isusova osuda. Daleko smo od njega.

Isus ide korak dalje. Ako neki silnik i diktator stvara kult ličnosti te silom i nasiljem postiže da mu se ljudi klanjaju, to je svake osude vrijedno. Međutim, što reći kada to isto netko čini pozivajući se na Boga i izjavljujući da vrši njegovu volju? Time još dodatno Boga pogrđuje. Zato Isus, govoreći o pismoznancima koji se žele predstavljati kao veliki vjernici, govori da je u njihovu slučaju još gore to što proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava (Mk 12, 38-44). Možemo samo zamisliti o čemu je to bila riječ: radi se o onome što je i danas prisutno.

Kako u onom vremenu nije bilo nikakvih socijalnih zakona ni službi, udovice su bile podložne bijedi, siromaštvu i izrabljivanju bogatih. I onda je bilo takozvanih zelenaških kredita i onda su bogataši nalazili načina da dođu do atraktivnih nekretnina koristeći nečiju tragediju i nevolju. I eto, veli Isus, to su činili upravo oni koji su se htjeli prikazivati pobožnima i bogobojaznima.

Za takve nazovi-pobožne izrabljivače Isus strogo govori: Stići će ih to oštrija osuda. Hoće reći: svakoga nasilnika, lihvara i izrabljivača stiže osuda, ali onoga izrabljivača koji to skriva pod velom pobožnosti i bogobojaznosti stići će osobito oštra osuda, jer oni ne samo da gaze bližnjega, nego izravno Boga pogrđuju svojom lažnom pobožnošću.

Prisjetimo se. Nažalost, na mnogo načina čovjek može griješiti i o tome Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta opširno piše. Međutim, u cijelom Svetom pismu osobito se strogo govori protiv takozvanih socijalnih grijeha, protiv grijeha kojima se gaze sirote, udovice, stranci i pridošlice, ukratko oni koji nemaju nikoga do Boga koji bi ih pogledao i spasio. U tome smislu strašno zvuči prijetnja iz Knjige izlaska: Ne cvilite udovice i siročeta! Ako ih ucviliš i oni zavape k meni, sigurno ću njihove vapaje uslišati. Moj će se gnjev raspaliti i mačem ću vas pogubiti. Tako će vam žene ostati udovice a djeca siročad (Izl 22,21-23).

Zašto su to osobito teški grijesi? Kao prvo, naravno, zato što su takvim grijesima pogođeni oni koji se najranjiviji i nezaštićeni. A kao drugo, rekao bih, zato što se uglavnom čine u punoj svijesti. Pogledajmo. Koji puta čovjek može učiniti strašan grijeh u naletu strasti, u neznanju, u veliku strahu, zato što je bio zaveden, ili kad nije pri punoj svijesti… Međutim, kada je u pitanju prijevara, grabež, iskorištavanje slabih, tu je uvijek u pitanju puna svijest, sebičnost i zloća…

Ne bismo trebali upirati prstom u one za koje vjerujemo da su upravo na taj način došli do svoga bogatstva i svoga položaja u društvu. To oni znaju i zna Bog. Međutim, svatko od nas bi trebao pogledati koliko on sam na taj način griješi, koliko mi pokazujemo nerazumijevanja i bešćutnosti prema našim bližnjima. Znamo, svoju ljubav prema Bogu pokazujemo prvenstveno svojom ljubavlju prema bližnjima.

Neka nam Bog dade pronicavo, sućutno i dobrostivo srce da drugima činimo ono i samo ono što bismo htjeli da drugi nama čine: u svome susjedstvu, u prometu, na poslu, jer, veli Isus, sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se (Mt 7,2).

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 7. 11. 2021. – 14. 11. 2021.

Vjenčani 6. studenoga 2021.: KRISTIAN MAJKOPET i LUCIJA BERTIĆ

Kršteni 6. studenoga 2021.:    MILA ZEC i NEO KLARIĆ