Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Luka Evanđelist – blagdan; u petak je sveti Ivan Pavao II.; u subotu je sveti Ivan Kapistranski, prezbiter.

Sastanak za roditelje prvopričesnika je danas nakon obiteljske mise.

Susret Mladi utorkom. Nakon svete mise i klanjanja, Lidija Bogdan, članica zbora mladih će imati svjedočanstvo. Dođite čuti zanimljivu priču kako se Bog proslavio u njezinom životu!  

Ispovijed će biti u utorak i petak od 18 sati.

• Ministrantski sastanak je u subotu u 11 sati.
• Kroz mjesec listopad pozivamo vas na molitvu krunice pola sata prije večernje mise.
• Sljedeće nedjelje skupljamo priloge za naš župni Karitas.
• Najavljujemo duhovnu obnovu Dođi k Isusu po smisao života, 11. – 13. studenog. Voditelj je o. Marko Glogović. Program naknadno.
• Tamburaški zbor Gaj održava probe ponedjeljkom i srijedom u 19 sati za početničku grupu i 20 sati za naprednije svirače. Mjesto održavanja proba su prostorije Kluba umirovljenika Grada Zaprešića, u sklopu Pastoralnog centra crkve svetog Ivana Krstitelja, na adresi Pavla Štoosa 2 (ulazi se sa šetnice). Zainteresirani se mogu javiti na broj 098642779 (Danijel Rožanković) ili e-mail info@tzgaj.hr. Posjedovanje vlastite tambure i glazbeno obrazovanje nije obvezno.
• Prošli smo tjedan za obitelj Ljubić prikupili 150 kuna. Hvala vam!
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Mala djeca se vrlo brzo nauče prepirati. To zna biti gotovo zabavno u braće i sestara. Njima je osobito važno znati tko je stariji ili jači ili pametniji i zato se stalno nadmeću. Pa se onda često čuje kako jedno drugome kaže: Nisam ja tvoj sluga! Naravno, djeca iskreno govore ono što stariji – možda prikriveno – čine u još jačoj mjeri. Ah, biti prvi, biti poglavar, gledati kako ti drugi služe i ulaguju se…

Nije tako među vama

Ni apostoli nisu bili slobodni od toga. Čuli smo danas u evanđelju (Mk 10, 35-45) kako su braća Ivan i Jakov htjeli u Isusa osigurati sebi prva mjesta među apostolima, tako da oni u Isusovom kraljevstvu budu prvi uz njega. Pri tome su oni mislili na to kako će Isus osnovati ovozemno kraljevstvo gdje bi oni onda bili Isusovi prvi pobočnici… Naravno, to je samo izazvalo ogorčenje među ostalim apostolima. Zašto baš njih dvojica? Po čemu bi oni bili vredniji, dostojniji ili sposobniji? Isus ih smiruje i poučava: Znadete da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama!

Kao prvo, Isus govori o onima koji sebe smatraju vladarima. Dakle, oni se samo smatraju vladarima a, zapravo, to nisu. Nikada čovjek čovjeku ne može biti vladar, na što god se on pozivao. Samo je jedan Gospodar i Gospodin. Upravo zbog toga veli Isus da velikaši vladara drže narode pod vlašću. Dakle, silom i nasiljem. Nije to Božje kraljevstvo, nije to Božji naum s čovjekom. Zato Isus veli da tako ne smije biti među njegovim učenicima. U trenutku kad čovjek samo pomisli da ima vlast nad drugim čovjekom, i nesvjesno je povrijedio Božje veličanstvo.

Tko hoće među vama da bude najveći, neka vam bude poslužitelj

Vladati nad drugima? Značilo bi to nametati nekome ono što se protivi njegovim željama. Znači postaviti se iznad nekoga, znači biti mu gospodar. Da idemo korak dalje, čovjek i nesvjesno želi zagospodariti drugima, baš kao što stavlja životinje u svoju službu, prema vlastitim prohtjevima. Je li to naravno? Je li to ljudski? Zar je Bog stvorio ljude da bi se nadmetali jedni s drugima, da bi se jedni drugima nametali, da bi provodili svoju volju? Znamo što onda slijedi: nasilje (prikriveno ili izravno) sve do ratova… Prisjetimo se: prva je čovjekova napast bila upravo ta da je odbio pokoriti se Bogu i služiti mu. Teolozi smatraju da je jedini i strahoviti grijeh palih anđela i bio u tome što nisu htjeli služiti. Ustrajali su u svojoj oholosti i – vječno propali.

Čovjek čovjekom ne bi smio vladati. Nije nas Bog takvima htio. On nas je stvorio na svoju sliku, sebi slične. A Bog je strpljiv, dobrostiv, Bog je ljubav. Bog nas je stvorio da u ljubavi služimo jedni drugima. Zar je služba iz ljubavi robovanje? Nipošto! Pitajte mladu majku, osjeća li se ona ropkinjom svoga dojenčeta? Pitajte zaljubljene parove, osjećaju li se oni poniženim robovima dok jedno drugome čine na stotine sitnih usluga? Jesam li ja vaš rob dok vam tumačim Božju riječ? Robuje li liječnik pacijentima, učitelj učenicima, vozač putnicima? Tamo gdje je ljubav, nema straha, nema robovanja. Pavao je tako s ponosom pisao da je sluga, gotovo rob, doulos Isusa Krista. Uzvišeno je služiti. To je jedini put. Tako danas veli Isus: Tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga.

To je Božja mudrost, sakrivena od očiju i pameti ovoga svijeta. Zato mi želimo u ljubavi služiti jedni drugima. Čovjeku malene vjere, čovjeku koji ne razumije ili ne želi razumjeti, može izgledati da se kinjimo i mučimo dok obavljamo svoje dužnosti, dok besplatno pomažemo, praštamo, činimo dobro… Nekome rad naših misionara može izgledati kao tlaka i robovanje, drugome hrabar stav blaženoga Alojzija Stepinca koji se dao za Crkvu i svoj narod može izgledati kao užasno robovanje – ta završio je u tamnici! Međutim, svjedoči nam na drugom mjestu Pavao, on se upravo predao kao žrtva paljenica, predao za svoje vjernike, a time i za Krista. Služiti Kristu, i služiti Kristu u svojim bližnjima znači kraljevati.

Sin Čovječji nije došao…

Zvuči nestvarno? Neodrživo? Evo, sam nam Gospodin Isus daje najuzvišeniji primjer. Zašto bismo mi, u konačnici, trebali služiti jedni drugima? Veli Isus: Ni Sin čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge. Nema nam boljeg i jasnijeg puta od puta našega Gospodina Isusa Krista. On je bio poslušan Josipu i Mariji. On je služio svome narodu propovijedanjem i mnogim čudesima. On je, vjeran svome Ocu i svojoj službi sama sebe za nas predao. Zato je na koncu uzvišen iznad svakog stvorenja.

Ne trebamo i ne možemo mi sami sebe uzdizati. Naš je stvoritelj i uzdizatelj – Bog. On nas je stvorio sebi slične, ona nas je odredio za vječnost, on nas u svome Sinu čini članovima svoje obitelji. A nas poziva da nasljedujemo poniznost i služenje našega Gospodina Isusa Krista. Samo tako ćemo dospjeti do vječne nagrade. Konačno, veli naš Gospodin Isus: Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen (Mt 23,12).

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 17.10. 2021. – 24. 10. 2021.

Ženidbeni navještaj: 

• ROBERT IŠTVANIĆ i ANTONIJELA BONAČIĆ
• LUKA VALENČAK i KATARINA GRGIĆ
• FRAN PERICA i MATEA KOVAČIĆ
•  KRISTIAN MAJKOPET i LUCIJA BERTIĆ

Krštena 

• 16. 10. 2021.: EMILI TUKONIĆ

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Ivan XXIII., papa; u petak je sveta Terezija Avilska, djevica i crkvena naučiteljica.

Sastanak za roditelje krizmanika je danas u 20 sati u crkvi.

Susret Mladi utorkom započinje klanjanjem koje predvodi velečasni Anđelko Katanec. Nakon klanjanja održat će katehezu na temu apologetike vjere, odnosno razumskog tumačenja vjerskih istina.

Ispovijed će biti u utorak i petak od 18 sati.

• Kroz mjesec listopad pozivamo vas na molitvu krunice pola sata prije večernje mise.
• Sastanak za roditelje prvopričesnika je sljedeće nedjelje nakon mise u 11:30.
• Tamburaški zbor Gaj održava probe ponedjeljkom i srijedom u 19 sati za početničku grupu i 20 sati za naprednije svirače. Mjesto održavanja proba su prostorije Kluba umirovljenika Grada Zaprešića, u sklopu Pastoralnog centra crkve svetog Ivana Krstitelja, na adresi Pavla Štoosa 2 (ulazi se sa šetnice). Zainteresirani se mogu javiti na broj 098642779 (Danijel Rožanković) ili e-mail info@tzgaj.hr. Posjedovanje vlastite tambure i glazbeno obrazovanje nije obvezno.
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Nije lako govoriti o bogatstvu i siromaštvu, o nenavezivanju na zemaljska dobra. Isuviše je u povijesti ispraznih riječi rečeno na tu temu, isuviše ispraznog govorenja i u društvu i u Crkvi. Mnogi se tako kunu u rad i red, mnogi uporno i uporno govore kako im je na umu samo društvena korist i blagostanje, a u praksi čine upravo suprotno. Pa ipak, upravo na pitanju upravljanja ovozemnim dobrima i upravo na pitanju čovjekova odnosa prema ovozemnim dobrima vidi se koliko tko vrijedi i kakav je tko.

 Dok su se jedni natjecali u stjecanju što više bogatstva i sve više vlasti i utjecaja – i tako gubili dušu i ljudskost, drugi su vjerovali da je smisao pravog življenja u posvemašnjem preziranju svega materijalnoga, pa su završili u licemjernom duhovnjaštvu koje je značilo ili zavist, ili prikrivenu potrebu za slavom i moći ili jednostavno duševnu neuravnoteženost. Kako naći pravi put? Evo nam današnjeg evanđelja (Mk 10, 17-30). Može nas prosvijetliti.

Jedno ti nedostaje

Dolazi čovjek Isusu. Evanđelista Matej veli da je to bio neki mladić. Dakle, dolazi on k Isusu i upita ga što mu je činiti da baštini život vječni. Kad je čuo koje su to zapovijedi, mladić sretan veli kako je sve to činio od svoje mladosti. I sad dolazi obrat. Isus pogleda toga mladića, zavoli ga i rekne mu: „Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.“ Shvatimo li ovo doslovno ili prejednostavno, onda je to ipak pretjerano.

Pa kad bi ideal bio prodavati bogatstva, tko bi onda kupovao? To bi, nadalje, značilo da je bogatstvo po sebi prljavo, grešno, đavolsko. Zar je to Isus htio reći? Pa zar on nije sam jeo i pio? Nije li on zajedno s apostolima imao zajednički novac? Nije li on imao posebnu, dakle, skupu haljinu koja je bila nešivena? Nije li on dopustio da se na njega potroši skupa pomast koja je vrijedila jednogodišnju zaradu jednog nadničara? Nema li to, onda, i Isus dvostruka mjerila: za sebe jedna, a za druge druga?

Odgovor je jednostavan. Nije uopće u pitanju bogatstvo, veće ili manje. Radi se jednostavno o tome da je Isus baš toga mladića pogledao, baš njega posebno zavolio i baš za njega rekao da mu nešto nedostaje, tj. da treba sve svoje prodati i razdijeliti siromasima. Nije to riječ za sve. Radilo se o pozivu koji je Isus imao baš za toga čovjeka. Očito je Isus smatrao da bi se taj mladić puno bolje ostvario kao propovjednik, kao navjestitelj Kristove radosne riječi, negoli kao upravitelj vlastitih dobara. I u čemu je pogreška toga mladića? U tome što nije prihvatio poziv koji je Bog imao baš za njega, što je mislio da svojim životom može bolje upravljati.

Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!

Ovu Isusova riječ valja shvatiti stupnjevito. Prvo. Stvarno se lako može dogoditi i događa se da bogat čovjek lako zaboravi i na drugog čovjeka i na Boga. Lako se može dogoditi da se bogataš uljulja u lažnu sigurnost svojega bogatstva, pa zaboravi i na Boga i na bližnjega. I to je očito, kao što je očito da je bilo i da ima bogatih ljudi koji nisu prestali biti i ljudi i kršćani i Božja djeca, koji imaju srca i osjećaja i za Boga i za bližnjega.

Ali, valja pogledati i drugi stupanj značenja ove Isusove riječi. Riječ „bogataš“ ovdje više znači čovjeka koji nije kadar podići pogleda iznad zemaljskih stvari. I, nevažno koliko posjedovao, njega zanima samo materijalno i materijalno, tako da je kadar zbog ovozemnog probitka zaboraviti i na Boga i na bližnjega. Kadar je zanemariti i obitelj i prijatelja i brata i nevoljnika i Božje i ljudske zakone, samo da bi očuvao neki svoj dobitak, ma koliko god on bio velik. Stari su duhovnici rado govorili o „navezanosti“ na neko dobro. I to je ono što nas onečovječuje, pa, ako hoćemo, što nas otuđuje. Nismo tada ljudi. Jer, Bog nas je stvorio da se materijalnim dobrima služimo, a ne da njima robujemo i da nam ona postanu najvažnija stvar u životu.

Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu!

Pitaju apostoli, kako je moguće spasiti se, ako je zato potrebno da se čovjek odrekne svega materijalnoga. Pa, nužno je čovjeku i odijelo i obuća i krov nad glavom i jelo i piće! Isus mudro odgovara, kako je to ljudima nemoguće, ali ne i Bogu. Moguće je, naime, da čovjek sa zahvalnošću jede svoj kruh, da, zahvaljujući Bogu za njegove darove, podiže svoju djecu u pristojnoj kući priskrbljujući svojoj obitelji sve ono što današnji način života smatra po sebi razumljivim. Pri tome je važno znati kao prvo da je sve to Božji dar. Zato je važna zahvalnost.

Nadalje, potrebno je imati na umu da je upravljanje zemaljskim dobrima jedna od prvih zapovijedi koje je Bog dao čovjeku, ali tako da ne zaboravi da su stvari – stvari, a stvorenja – stvorenja, a da se samo Bogu valja klanjati, a ne bilo kakvom ovozemnom probitku. Konačno Crkva to mudro izražava u jednoj molitvi: „Nauči nas, u svjetlu svoje mudrosti, zemaljskim se dobrima pravilno služiti, a za nebeskim težiti.“

„Tko ima uši, neka čuje!“

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 10.10. 2021. – 17. 10. 2021.

Ženidbeni navještaj: 

• BRANIMIR MATIJEVIĆ i GABRIJELA PRGIĆ
• LUKA VALENČAK i KATARINA GRGIĆ
• FRAN PERICA i MATEA KOVAČIĆ
•  KRISTIAN MAJKOPET i LUCIJA BERTIĆ

Kršten 

• 9. 10. 2021.:  FRAN DRAGOJEVIĆ

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Franjo Asiški, redovnik; u utorak je sveta Faustina Kowalska, djevica; u srijedu je sveti Bruno, prezbiter; u četvrtak je Blažena Djevica Marija od Krunice.

Prošle smo nedjelje za naš župni Karitas prikupili 8264,55 kuna. Hvala od srca!

Ispovijed će biti u ponedjeljak i petak od 18 sati.

Mladi utorkom. Susret mladih započinje misom u 19 sati, zatim polusatnim klanjanjem od 19:45. Potom u 20:30 počinje jednosatna kateheza koju se završava zajedničkim druženjem.

• Sastanak za roditelje krizmanika će biti sljedeće nedjelje u 20 sati u crkvi.
• Kroz mjesec listopad pozivamo vas na molitvu krunice pola sata prije večernje mise.
• U proteklom smo tjednu za obitelj Ljubić smo prikupili 300 kuna. Hvala vam!

• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Stari su Grci rekli da je čovjek „društvena životinja“, a Božja nam riječ donosi istu misao. U prvom čitanju (Post 2, 18-24), naime, Bog govori: „Nije dobro da čovjek bude sam.“ Nije, dakle, čudo da za čovjeka još gora kazna od zatvora jest upravo – samica. Nije nam lako govoriti o zajedništvu i o samoći. Izgledalo je, naime, da su mnogi sveci i mistici voljeli samoću i za njom težili. Međutim, mistik koji se povlači u samoću, tamo susreće Boga, s njime razgovara i s njime druguje, tako da on, zapravo, ne samuje. Nadalje, monasi koji su se veći dio dana ili kroz više dana povlačili u pustinju, opet bi se sastajali da zajedno mole i da druguju.

Poznati mistik, sv. Ivan od Križa koji je u samoći težio drugovanju s Bogom, osobito je pak snažno osjetio prokletstvo samoće. On je kroz više godina osjećao posvemašnju zapuštenost i udaljenost od Boga. On, koji se bio povukao iz svijeta nije godinama uspijevao osjećati Božju prisutnost. Strašno iskustvo tog razdoblja nazvao je on noche obscura – tamna noć. Prema tome, samoća sama po sebi nije nešto za čime bi čovjek trebao težiti.

Pa što je onda samoća? Blagoslov ili prokletstvo? Ako je ona blagoslov, zašto Bog veli: „Nije dobro da čovjek bude sam.“ Ako je samoća blagoslov, zašto Isus u najvećoj muci i nevolji ispušta krik: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ Očito je, ipak, da Bog nije čovjeka stvorio za samoću. Stvorio ga je za zajedništvo, za ljubav, za vječno zajedništvo u drugovanje sa svetima u nebu.

Čovjek je čovjeku dar

Čuli smo u prvom čitanju. Bog je rekao: „Nije dobro da čovjek bude sam“ i – stvorio ženu koja s muškarcem čini jedno tijelo. To je iskonska, temeljna i prva ljudska zajednica. Zapazimo još i ovo: koliko god je Bog uzvišen, velik i nenadmašan, on ipak čovjeku za druženje daje drugoga čovjeka. Čovjek je Božji dar drugome čovjeku. Čovjek je shvaćen kao Božje nadopunjavanje drugog čovjeka. Čovjek je stvoren kao muško i žensko, čovjek je stvoren za zajedništvo.

Konačno, kako već spomenusmo, čovjek je u konačnosti i stvoren za vječno drugovanje s Bogom i svetima u nebu. To je čovjek. Onaj koji se u ljubavi daruje drugome, jer je tek drugovanje u ljubavi ono pravo drugovanje. Tek je po grijehu ušlo zlo u čovjeka. Prisjetimo se. Nakon što je sagriješio čovjek je počeo optuživati svoju ženu.

Po grijehu je ušla ne-ljubav, ušao je razdor. Konačno, grčko ime za sotonu, vraga i jest „đavao“, što znači „onaj koji razbacuje, razgrađuje, razjedinjuje“. Naprotiv, Krist je došao da umre za narod, „ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno“ (Iv 11,52).

Iskustvo pustinje i samoće

Međutim, koliko god nas je Bog stvorio za zajedništvo, Bog nas poziva da s vremena na vrijeme preispitamo svoj život. Kao što se disanje sastoji od udisanja i izdisanja zraka, tako nekako i naš život ide u tome ritmu: drugovanja i samoće. Kao što nam je potrebno drugovanje i zajedništvo, tako su nam potrebni i trenuci samoće. Prisjetimo se: Isus je u određenom trenutku svoga života proveo četrdeset dana u pustinji, često se povlačio u samoću da bi noć proveo u molitvi. Potrebno je povući se iz gomile i vreve. Potrebno je pomoliti se u samoći, potrebno je ispitati svoju savjest, potrebno je zadržati se u crkvi prije ili poslije mise, potrebno je potražiti trenutke samoće ili bolje, trenutke u kojima čovjek pokušava sagledavati svoj život u svjetlu Božje riječi i Božje prisutnosti.

Isprepletanje samoće i drugovanja

Dvije su krajnosti. U redovitom slučaju „bježanje od svijeta“ koje bi bilo samo sebi svrhom, može biti znak sebičnosti. Danas se nekako ne mirimo s onom duhovnošću gdje je čovjek trebao što više bježati od svijeta i samodopadno gledati samo sebe pred Bogom. Druga je krajnost, naravno, danas puno, puno izraženija, a to je čovjekovo neprestano bježanje od samoga sebe. To je ona neprestana potreba za bukom, za društvom, za zabavom, za televizijom, za igrama, za glasnom glazbom, za masom, za stadionom i bandom… To je ona neprestana trka za poslom, za zaradom, za različitim hobijima… Sve to, zapravo, duboko ispražnjuje čovjeka i čini ga još više osamljenim. Pravo drugovanje, pravo zajedništvo je u jednostavnosti i, iznad svega, u ljubavi.

Nije dobro da čovjek bude sam, veli nam Božja riječ. Ali, dobro je da čovjek također u tišini i osamljenosti ostvaruje svoju vezu s Bogom da bi onda mogao kvalitetno i bogoduho u ljubavi živjeti u zajedništvu.

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 03.10. 2021. – 10. 10. 2021.

Ženidbeni navještaj:

• BORNA DEVČIĆ i LUCIJA GALIĆ
• BRANIMIR MATIJEVIĆ i GABRIJELA PRGIĆ
• LUKA VALENČAK i KATARINA GRGIĆ
• IVAN BAŠIĆ i BARBARA ŠARLIJA
• FRAN PERICA i MATEA KOVAČIĆ
• KRISTIAN MAJKOPET i LUCIJA BERTIĆ

Kršteni 2. 10. 2021.:

• IVANO ANIĆ,
• BORNA ANIĆ,
• PIA SEMREN,
• LUKA KARAJICA

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Vinko Paulski, prezbiter; u srijedu su sveti Mihael, Gabriel i Rafael, arkanđeli – blagdan; u četvrtak je sveti Jeronim, prezbiter i crkveni naučitelj; u petak je sveta Terezija od Djeteta Isusa, djevica i crkvena naučiteljica; u subotu su sveti Anđeli Čuvari.

Danas skupljamo priloge za naš župni Karitas.

Ispovijed će biti u ponedjeljak i utorak od 17:30 do 18:45 te u petak od 17:30.

Mladi utorkom. Susret mladih započinje misom u 19 sati, zatim polusatnim klanjanjem od 19:45. Potom u 20:30 počinje jednosatna kateheza koju se završava zajedničkim druženjem.

• Ministrantski sastanak je u subotu u 11 sati.
• Probe župnih zborova:
  • Dječji zbor – subotom u 9 sati
  • Zbor mladih – četvrtkom u 21 sat
  • Veliki zbor – četvrtkom u 20 sati
  • Zbor na misi u 8 sati – petkom u 19:30

Pozivamo vas da se pridružite zborovima i uzveličate slavlja nedjeljnih svetih misa.

• Od 1. listopada župni Karitas više neće dijeliti robu već samo hranu za potrebite pojedince i obitelji. Stoga vas molimo da više ne donosite robu u Karitas.

• U petak započinjemo s listopadskim pobožnostima. Pozivamo na molitvu krunice pola sata prije večernje mise.

• Duhovno-obrazovni centar Marijin dvor u Lužnici poziva na Dan otvorenih vrata u nedjelju 3. listopada 2021. Program se nalazi na plakatima na oglasnim pločama.

• U proteklom smo tjednu za obitelj Ljubić smo prikupili 690 kuna. Hvala vam!

• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Ne tako jako davno, u našim je krajevima bilo važno je li čovjek u partiji ili nije. Ako nije bio, onda su mu bila zatvorena vrata za neku političku ili značajniju društvenu karijeru. Nije dakle bila važna sposobnost, nego podobnost, kako to danas rado političari navode. Takva su bila pravila igre i pojedinac tu nije ništa mogao. Međutim, ta potreba da se gleda na pripadnost određenoj skupini, dakle, na podobnost, nije nipošto bila komunistički iznalazak. U jako davnoj prošlosti problem je bio istovjetan.

Evo, čuli smo u prvom čitanju (Br 11, 25-29). Duh je Gospodnji počinuo na Mojsiju, ali onoga je dana Bog uzeo od duha Mojsijeva i stavio na još sedamdesetoricu muževa koji su onda počeli prorokovati. Međutim, dvojica ljudi, Eldad i Medad, nisu došli do Mojsijeva šatora kako je bilo rečeno. Ostali su u taboru. I gle, i na njih je sišao duh Božji, iako nisu došli do Mojsijeva šatora. Kako je Bog čudesan. Ne znamo zašto ona dvojica nisu došla do Mojsijeva šatora, a pogotovo ne znamo zašto je Bog dao da i oni prorokuju. Tko će to razumjeti? Međutim, oni kod Mojsija uskomešaše se. I ona dvojica prorokuju! Oni koji se nisu udostojali doći! Oni koji nisu poštivali dogovor! Oni koji su prezreli Mojsija! Zacijelo su tako mislili. Međutim, mislili oni što mislili, Bog je toj dvojici dao da prorokuju.

I sad se javi Jošua. Ne bilo tko, nego Jošua, čovjek koji je posluživao Mojsija od svoje mladosti. Jošua, dakle reče Mojsiju: „Mojsije, gospodaru moj, ušutkaj ih!“ Kako je to bilo ludo! Ta tko može ušutkati one kojima je Bog dao da govore? A Jošua, čovjek koji je tolike godine bio uz Mojsija, htio ih je ušutkati! Još je samo trebalo da Bogu podastre popis podobnih i nepodobnih. Nadalje, bio je to znak i Jošuine nesigurnosti, njegova osjećaja manje vrijednosti. Ako Bog tako „kapom i šakom“ dijeli svoga duha, koju onda svrhu ima tolike godine vjerno služiti Mojsiju. Zar da ti skorojevići uzmu udjela u istom daru kao i oni koji su ponizno došli do Mojsija i, konačno, jednako kao i Jošua, vjerni sluga?

Doista, kako nas uči sama Božja riječ, naše misli nisu Božje misli i naši puti nisu Božji puti. A Mojsije, koji je posvema bio Božji čovjek, Mojsije „najskromniji čovjek na svijetu“, kako veli Sveto pismo, nalazi pravi odgovor.

Mojsije odgovara Jošui: „Zar si zavidan zbog mene! Oh, kad bi sav narod Gospodnji postao prorok! Kad bi Gospodin na njih izlio svoga duha!“ Trostruka je mudrost u ovom Mojsijevom odgovoru. Kao prvo, Božja milost nije ograničena, pa da se troši što se više daje. Božja je milost zapravo Božja ljubav. Što se više daje, tim je veća.

Prema tome, nije Mojsije nipošto ugrožen time što Bog daje svoju milost i drugima. Konačno, Bog svoju milost daje kome želi i Mojsije nipošto njome ne može i ne treba raspolagati.

Nadalje, Duh koji je na Mojsiju počinuo, Božji je dar, dar koji je on dobio da bi mogao bolje služiti Bogu i narodu. Nije to bilo puko odlikovanje da bi se Mojsije time mogao isprazno hvastati.

U trećem se na poseban način pokazuje Mojsijeva prava veličina. On je skroman čovjek. On je Božji čovjek. Ne osjeća se ugroženim. On zna da ga ništa i nitko ne može odvojiti od ljubavi Božje. Miran je. Zato se on raduje svakom dobru, svakom dobrom daru. Bio je Mojsije ispunjen Božjom ljubavlju, tako da na nj svakako možemo primijeniti riječi iz onog predivnog hvalospjeva ljubavi: „Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini…“

I mi se želimo radovati svakom dobrom daru u nama samima i u našim bližnjima. Jer, mi smo tijelo Kristovo, pa ako napreduje jedan pojedini član, svi napredujemo. Htjeli bismo, Božjom milošću, rasti u prostodušnosti, dobroti ljubavi, bez bilo kakve zavisti ili oholosti. Jer gdje je Duh Božji, tamo je mir, tamo je radost, tamo je svaki dobri Božji dar. Eldad i Medad stalna su nam opomena. Bog je prebogat u svome darivanju i Bog nikome od nas ne polaže račun. Bog nas poziva da budemo široki i dobrostivi poput njega, pa ćemo u još većoj mjeri uzimati udjela na njegovim darovima.

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 26. 9. 2021. – 3. 10. 2021.

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u utorak je sveti Matej, apostol i evanđelist – blagdan; u četvrtak je sveti Pio iz Pietrelcine, prezbiter.

Sljedeće nedjelje skupljamo priloge za naš župni Karitas.

Ispovijed će biti u ponedjeljak i četvrtak od 18 sati.

Mladi utorkom. Susret mladih započinje misom u 19 sati, zatim polusatnim klanjanjem. Potom u 20 sati počinje jednosatna kateheza koju se završava zajedničkim druženjem.

Ministrantski sastanak bit će u četvrtak u 19:30.

• Probe župnih zborova:
  • Dječji zbor – subotom u 9 sati
  • Zbor mladih – četvrtkom u 21 sat
  • Veliki zbor – četvrtkom u 20 sati
  • Zbor na misi u 8 sati – petkom u 19:30

• Od 1. listopada župni Karitas više neće dijeliti robu već samo hranu za potrebite pojedince i obitelji. Stoga vas molimo da više ne donosite robu u Karitas.

• U proteklom smo tjednu za obitelj Ljubić smo prikupili 950 kuna. Hvala vam!

• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mk 9,30-37

Čitanje svetog evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Otišavši s gore, Isus i njegovi učenici prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna. Jer poučavaše svoje učenike. Govoraše im: »Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati.« No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati.

I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: »Što ste putem raspravljali?« A oni umukoše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći. On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: »Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!« I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: »Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla.«

Riječ Gospodnja.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Poznate su poteškoće koje se događaju pri upisu u srednje škole. Ako ostavimo po strani moguće nezakonito upisivanje „preko veze“, još uvijek ostaje poteškoća s neujednačenim načinom ocjenjivanja. Tako npr. neki učenik može imati puno više bodova jednostavno zato što dolazi iz neke škole gdje su kriteriji puno niži i gdje petice samo pljušte, dok neki drugi učenik sa svojom četvorkom, u znanju nadmašuje svog kolegu odlikaša. Naravno, ocjene su uvijek subjektivne i često ne odražavaju pravo stanje stvari. Postavljamo pitanje: je li netko samim tim hrabriji i zaslužniji ako dobije neko odlikovanje? Je li taj čovjek bio hrabriji od onog nepoznatog vojnika za čiji se grob nikad neće saznati? Ili: na sprovodu nekoga čovjeka čujemo mnoge govore i rijeku hvalospjeva. Je li taj čovjek bio nužno bolji čovjek od nekog siromaha na čijem se sprovodu našlo tek nekoliko ljudi?

Tko je najveći?

Često smo i mi takvi. Volimo da se naše ime istakne, da dobijemo ljudsko i društveno priznanje. I evo što se dogodilo Isusovim učenicima (Mk 9, 30-37). U Kafarnaumu pita Isus svoje učenike: “Što ste putem raspravljali?“ A oni su umuknuli, jer su putem međusobno razgovarali tko je od njih najveći.

Možemo samo zamisliti kako je tekla ta rasprava dok su učenici išli putem. Zacijelo su mjerili svoju veličinu time tko je prije pristupio Isusu, tko je školovaniji, rječitiji, tko je stariji, kome je Isus bio uputio neku značajnu riječ. Zapravo, nije bitno oko čega su se prepirali, nego valja uočiti njihovu potrebu da se ističu, da se nadmeću, da za sebe traže prva mjesta, da broje svoje i tuđe zasluge. Ispadne, kao da su u ovu cijelu avanturu s Isusom pošli radi vlastite promidžbe. Zar da se na to svede naviještanje Isusova evanđelja?

Tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji

Isus želi kod svojih učenika u korijenu sasjeći takvu napast. Ne želi da se njegovi učenici isprazno nadmeću. Čovjek je velik onoliko koliko je velik i ništa ne postiže time što se naizvan stavlja na određeno mjesto. Međutim, veli Isus, ako netko baš želi biti velik, onda neka bude poslužitelj svima. Neka bude velik u dobroti, u ljubavi, u praštanju, u svakom dobrom djelu. Tko želi biti stvarno velik neka primi jedno dijete, neka mu učini dobro, jer mu dijete ne može ničim uzvratiti, osim svoga osmjeha i svoje ljubavi.

Čovjek je velik onoliko koliko ljubi. To je jedino što vrijedi i to je jedino mjerilo kojim ćemo biti mjereni i to je jedino što je stvarno vrijedno truda. Sveti Jakov je tu također posve određen (Jak 3, 16 – 4,3). Veli: “Gdje je zavist i svadljivost, ondje je nered i svako zlo djelo.” Očigledno, što je u određenom trenutku bio problem Isusovih učenika, to sada postaje problem apostolskih učenika. Još dalje Jakov govori veoma oštro: „Odakle ratovi, odakle borbe među vama? Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim? Žudite, a nemate; ubijate i hlepite, a ne možete postići; borite se i ratujete.“ Eto, dokle može dovesti i dokle dovodi pohlepa za vlasti! Do ratova i strašnih nesreća.

Mi, prvi ili posljednji?

Đavolska je napast žuditi i hlepiti za nekim ovozemnim probicima i priznanjima, pogotovo na račun drugih ljudi. Čovjek umišlja da će biti sretniji ako mu se ime pojavi na prvim stranicama novina, ako bude proglašen spasiteljem nacije ili Crkve, ako dobije neka društvena i crkvena priznanja. Ovdje, naravno, nije riječ o priznanjima kao priznanjima. Pravila dobrog ponašanja nalažu da društvo ili Crkva ili neka društvena organizacija dade priznanje svojim zaslužnim članovima. To je jednostavno znak poštovanja i ljubavi, a onaj tko dobiva to priznanje po tome samom priznanju nije ni veći ni manji, nego upravo onakav kakav jest, što on sam zna po svojoj savjesti i što zna Bog. Ružno je, strašno, a ponekad i opasno kad čovjek žudi za vlašću, za prvim mjestima, za priznanjem. Kao prvo to je jadno zbog toga što takav čovjek zapravo nema povjerenja u samoga sebe, što je duboko u sebi nezadovoljan samim sobom, što je prazan u sebi, pa onda tu strašnu prazninu pokušava ispuniti izvanjskim priznanjima. Jakov nam govori da takav stav može dovesti i do strašnih zločina, čak i do rata. Povijest nam pokazuje da je, nažalost, bio u pravu. Dovoljno je prisjetiti se Hitlera i Staljina.

Isusov put je, kako čusmo, drugačiji. To je put jednostavnosti, služenja i ljubavi. Tako se stječe nepropadljivo blago, ono na nebesima. Dok ide tim putem čovjek već ovdje na zemlji ispunja svoje srce mirom i blaženošću. Zato, unatoč napastima za samoisticanjem, neka nam uzorom bude Krist Gospodin, koji je krotka i ponizna srca. I – samo tako – naći ćemo mir svojim dušama.

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 19. 9. 2021. – 26. 9. 2021.

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Ivan Zlatousti, biskup i crkveni naučitelj; u utorak je Uzvišenje svetog Križa – blagdan; u srijedu je Blažena Djevica Marija Žalosna; u subotu je bogoslužje Kvatri – za svećenička i redovnička zvanja.

Jučer je bila ispovijed za školsku djecu. Iznimno slab odaziv: bilo je petnaestak djece, a ispovijedala petorica svećenika.

Zaziv Duha Svetoga bit će danas na svetoj misi u 11:30. Tada će biti i blagoslov školskih torbi za prvašiće.

• Ispovijed će biti samo u utorak u 18 sati.
• U utorak započinjemo s katehezama za mlade u 20 sati. Kroz uvodnu katehezu Bog i mi razmatrat ćemo naš odnos s Bogom. Svi mladi su dobrodošli.
• Probe župnih zborova:
  • Dječji zbor – subotom u 9 sati
  • Zbor mladih – četvrtkom u 21 sat
  • Veliki zbor – četvrtkom u 20 sati
  • Zbor na misi u 8 sati – petkom u 19:30
• Pozivamo vas da se pridružite zborovima i uzveličate slavlja nedjeljnih svetih misa.
• Ministrantski sastanak bit će u subotu u 11 sati.
• Za hodočašće mladih Zagrebačke nadbiskupije do sada se prijavilo dvanaest mladih. Prijaviti se može još danas nakon svetih misa u sakristiji. Kod prijave je potrebno ostaviti 40 kuna (30 kuna hodočasnička majica i 10 kuna za fond Mladi za mlade) i ispuniti suglasnost za maloljetne osobe. Putne troškove pokriva župa.
• Od 1. listopada župni Karitas više neće dijeliti robu već samo hranu za potrebite pojedince i obitelji. Stoga vas molimo da više ne donosite robu u Karitas.
• Duhovno-obrazovni centar Marijin dvor u Lužnici najavljuje Dan otvorenih vrata, 3. listopada 2021. Program se nalazi na plakatima na oglasnim pločama.
• Od listopada 2021. godine Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu uvodi program cjeloživotnog obrazovanja Teološka kultura. Program je namijenjen laicima koji žele sustavan, ali ne akademski susret s teologijom. Više o tome na oglasnoj ploči.
• U proteklom smo tjednu za obitelj Ljubić smo prikupili 450 kuna. Hvala vam!
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Prijatelj se, naravno, u nevolji poznaje. Kao i političari nakon izbora. Svi ćemo se složiti da je puno važnije što netko čini za nas, negoli što nam govori. Jednako je tako i s našom vjerom. O tome nam sasvim jasno govori sveti Jakov u današnjem drugom čitanju (Jak 2, 14-18).

Veli: Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djelâ nema? Može li ga vjera spasiti? I onda iznosi primjer: ako je pred nama netko u potrebi, neće mu pomoći naše lijepe riječi, nego djela milosrđa. Veli: Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje pa im tkogod od vas rekne: „Hajdete u miru, grijte se i sitite“, a ne dadnete i što je potrebno za tijelo, koja korist? Zato, nastavlja dalje Jakov, vjera, ako nema djelâ, mrtva je u sebi.

Sve nam to zvuči posve jasno, ali ako to primijenimo na sebe, onda se nalazimo u nelagodi. Evo. Svi ćemo s ponosom reći da vjerujemo u Boga, da smo katolici. Očituje li se to stvarno u našem životu? U kojoj mjeri vršimo baš sve Božje zapovijedi? Ljubimo li stvarno Boga iznad svega, a bližnjega svoga kao sebe same? Pa onda, kada iskreno pogledamo u svoju nutrinu, vidimo da u nama ima isuviše zavisti, pa i mržnje, da smo toliko puta lijeni u svojim vjerskim obvezama, da smo skloni dati previše maha svome jeziku, da je u nama premalo poštovanja prema roditeljima i starijima, da smo skloni nečasno voditi poslove, da baš ne poštujemo svetost svoga i tuđega braka, da suviše dajemo maha različitim strastima i ovisnostima.

A što onda reći o našim dobrim djelima? Koliko se trudimo vidjeti tuđu potrebu, imati strpljivosti, praštati, pomoći, počevši od svojih najbližih? Koliko se trudimo u molitvi, u redovitom slavljenju euharistije, pa i za vrijeme godišnjeg odmora? Koliko nastojimo svojoj djeci usaditi ponajprije one ljudske i duhovne vrednote? Jednom riječju, u kojoj smo mjeri mi svjedoci Kristova evanđelja? Može li apostol onda i za nas reći da nam je vjera mrtvu u sebi, jer je ne pokazujemo svojim djelima? Ne varajmo se. Ni mi sami ne možemo ocijeniti kolika i kakva je naša vjera u našim srcima.

Međutim, naša zauzetost oko dobra, naša dobra djela svjedoče o snazi naše vlastite vjere, baš kao što je to i u našem redovitom životu. Ne kaže uzalud poslovica da se prijatelj u nevolji poznaje, dakle po djelima, onda kad je najpotrebnije. Tako i naša vjera: ako u nevoljama i velikim kušnjama pokažemo stalnost i vjernost Bogu i našim kršćanskim načelima, onda možemo reći da živimo po svojoj vjeri i od svoje vjere. Ta neki su naši velikani i vlastiti život dali za evanđelje.

Upravo tim putem je išao i Isus. Čuli smo (Mk 8, 27-35). Ljudi su bili oduševljeni. Tako su jedni za njega rekli da je Ivan Krstitelj, da je Ilija, da je neki od proroka. Lijepo je to bilo čuti. Prekrasno je to izgledalo kada su ga slavili kao Mesiju i proroka, kada su za njim pohrlili odasvuda, kada su visjeli o njegovoj riječi. Konačno, Petar svečano izjavljuje da je Isus Krist, to jest, onaj od vijeka iščekivani Mesija-Pomazanik.

Međutim, na sve te hvalospjeve Isus govori kako on treba mnogo da pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. Nakon sve slave i proslave, Isus kao ključni trenutak svoga poslanja spominje muku, smrt i uskrsnuće. Poznato nam je: Isus je govorio Božju mudrost, ta on je vječna Mudrost, donio nam je Evanđelje, blagu i radosnu vijest spasenja.

Nadalje, Isus je činio mnoga čudesa. Pa ipak, vrhunac njegova djela spasenja jest upravo njegova muka i smrt. Tada je svojim djelima – svojom potpunom predanošću pokazao svoju vjernost svome nebeskom Ocu. I baš zbog svoje predanosti, Bog ga je uskrisio i uzvisio.

Ni za nas nema drugoga puta. Veli nam danas Isus: Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Političari, alternativni liječnici, kojekakvi iscjelitelji i mudraci ovoga svijeta nude nam blagostanje, zdravlje i ispunjenje naših želja na ovoj zemlji. Međutim, duboko u sebi znamo da su to samo zavaravajuće reklame. Isus je ovdje jasan: ovdje na zemlji valja nam nositi svoj križ. To je ovozemna stvarnost.

Još tvrđe mogu zvučati daljnje Isusove riječi. Veli: Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga. U očima ovoga svijeta pravi Isusov učenik je veliki gubitnik: ne hrani se moću i slavom ovoga svijeta. On odbacuje ispraznu slavu i hrani se nečim drugim što stvarno može ispuniti njegov život već ovdje na zemlji. Međutim, Isus nam za naše ovozemne nevolje nudi puno više. Kao što je on po muci i smrti prešao u slavu uskrsnuća, tako i nas po našim nevoljama pridružuje svojoj proslavi.

Tako Isus na drugom mjestu veli da, istina, trebamo nositi njegov jaram i breme: jaram je moj sladak i breme moje lako (Mt 11,30). Nije, dakle, presudan jaram, teret, breme ili križ koji nosimo i podnosimo. Nije presudna poteškoća, nevolja ili – ljudski govoreći – nesreća koja nas pogađa. Važno je i presudno je s kakvom vjerom nosimo i podnosimo ono što je naše. Jer, tko Božjom snagom podnosi životne nevolje, one za njega uopće nisu strašne, kao što to može izgledati očima ovoga svijeta. U tome slučaju ispunjamo život mirom i radošću.

Tako samo očima vjere možemo na primjer razumjeti Pavla koji je bio i zatvaran i kamenovan i šiban, i suđen i pogrđivan i gladan i žedan i beskućnik, a koji ipak sa svim mirom veli: Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak (2 Kor 12,10). Mi molimo i za mir i za zdravlje i za blagostanje, ali najviše molimo za mir Kristov. Jer, kad smo u njemu, sve imamo.

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 12. 9. 2021. – 19. 9. 2021.

Ženidbeni navještaj:       

• BRUNO BOKŠIĆ i DORA ŠIMUNIĆ
• BRANIMIR MATIJEVIĆ i GABRIJELA PRGIĆ
• TADIJA DALIĆ i HELENA MARIĆ

Vjenčani:

• 10.09.2021.     DINO SUŠIĆ i IVANA SUŠIĆ r. VUGREK
• 11.09.2021.      FILIP STIPETIĆ i MARINA GAVRAN

Kršteni:  

• 10.09.2021.   LEJLA ANA SUŠIĆ   
• 11.09.2021.   OLIVER PETAR VUKOVIĆ