Sveci i imendani sljedećeg tjedna. U utorak je sveti Martin I., papa i mučenik; u petak sveta Bernardica Soubirous.

Sljedeće nedjelje skupljamo priloge za naš župni Karitas.

U protekla dva tjedna, za videonadzor smo prikupili 5520 kuna, a za obitelj Ljubić 2100 kuna. Hvala vam od srca!

Sastanak za roditelje krizmanika je u petak u 20 sati.

Ispovijed će biti samo u petak od 18 sati.

• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 20,19-31

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«

Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.«

I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«

Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.

Riječ Gospodnja.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Slavimo drugu vazmenu nedjelju, koju nazivamo i Bijela, a neki je zovu i Mladi Uskrs. I svake nam se godine ove nedjelje nameće lik apostola Tome (Iv 20, 19-31). „Nevjerni Toma“ uvijek se nekako smatra čovjekom koji se nepotrebno osramotio zbog svoje tvrdoglavosti i zbog svoje svojeglavosti. A Toma je bio samo običan čovjek, tipičan predstavnik svoga vremena kojemu mi, na neki način, možemo zahvaliti kvalitetu svoje vjere.

Na uskrsno jutro još zbunjeni i u nevjerici apostoli iznenada susreću gospodina Isusa. On dolazi među njih i pozdravlja ih: „Šalom!“ – Mir vama! I svi su bili na okupu osim Tome. Kako im je samo dobro došao Isusov mir! Bili su toliko zdvojni, toliko jadni, toliko nesigurni, toliko zbunjeni da nisu znali niti što se događa niti što znače toliki događaji. Stvarno su bili kao ovce bez pastira. Činilo im se da su tri godine protratili. Nije im vjerojatno bilo žao tih godina s Isusom. Slušali su njegove blagotvorne riječi, bili svjedoci njegova milosrđa u čudesima, iskusili su njegovu ljubav. Ali ipak, boljelo ih je strašno kad su mislili da je sve gotovo i da se neće ništa dogoditi od obećanog Nebeskog kraljevstva. I onda im Isus donosi mir. Pokazuje se živ među njima! Iako još uvijek dosta toga nisu razumjeli, barem su znali: tu je Gospodin, živ je, među njima je. Osjećali su se kao čovjek koji nakon iscrpljujućeg pješačenja ugleda izlaz iz tunela. Radost se vratila u njihova srca i uopće im nije bilo bitno što još puno toga ne razumiju.

Sve je to bilo jako lijepo, ali Toma od toga ništa nije doživio jer ga nije bilo. Toma nije ni htio ni mogao vjerovati ostalima da su vidjeli Gospodina. Nije im povjerovao iz barem dva razloga. Prvo, Toma je zacijelo pomislio kako su ostali učenici šokirani i zbunjeni Isusovom smrću naprosto počeli umišljati da ga vide živoga. Ljudi si koji puta od tuge počinju puno toga umišljati, priviđaju im se slike i likovi, baš prema onome: „Što se babi ’tilo, to se babi snilo!“ Drugi vjerojatni razlog bio je taj što je Toma očito bio čovjek, što bismo mi rekli, „s obje noge na zemlji“. Isuviše često je doživio da se maleni čovjek ne može suprotstaviti velikoj sili, dovoljno je često Toma doživio da pošten i pobožan čovjek pogiba i da se zlo šepiri nad dobrom. Prema Tominu shvaćanju, sve je to bilo i lijepo zamišljeno i od srca i čestito, ali, eto, po tko zna koji puta pokazalo se da pravednik trpi i trpi, a da se silnik izdiže, baš kao što su pobožni Židovi svakodnevno gledali kako nad njima, pripadnicima Božjega i izabranog naroda, vladaju bezbožni Rimljani. Očito je da je to s Isusom bio jedan lijepi san, ali san kao svaki san završava buđenjem. Toma je bio samo veliki realist, reklo bi se danas.

I onda dolazi Isus sljedeće nedjelje, ponovno govori: „Mir vama“ i obraća se Tomi koji je ovoga puta bio nazočan. I veli mu: „Prinesi ruku svoju…“ Za Tomu je to bilo poniženje, ali još puno, puno veća radost. Skrušeno i oduševljeno govori: „Gospodin moj i Bog moj.“ On koji je posljednji vidio Gospodina, najviše je rekao o njemu. Priznao ga je svojim Bogom, do čega oni drugi još nisu bili došli. Shvatio je Toma: uskrsnuće Isusovo Božje je djelo, štoviše, on je Božji Sin.

Isus veli: „Blago onima koji ne vidješe, a ipak vjeruju“. Ova je riječ nama upućena. Pozvani smo da vjerujemo. Međutim, dok imamo pred očima svetoga Tomu apostola, možemo biti, rekli bismo, puno opušteniji. Zbog okolnosti u kojima je živio, zbog svoje naravi, konačno, zbog onoga što je samo Bogu poznato, Toma se ponio onako kako se ponio. On, apostol i svjedok svih Kristovih velebnih djela, nije se, ljudski govoreći, pokazao na visini. Međutim, vidjet ćemo to i tijekom povijesti Crkve, veličina svetih Božjih ljudi i nije u tome da su uvijek bili besprijekorni, da su uvijek povlačili prave poteze. Njihova je veličina u tome da su priznavali svoje pogreške i uvijek se Bogu vraćali. Toma, dakle, nije povjerovao.

Sličan smo primjer vidjeli i u Petru ovih dana. Naime, vidjevši Petra kako je zatajio Gospodina, pa se onda pokajao, nećemo ni mi očajavati ako nam se dogodi takav neki propust. Želimo duboko vjerovati da je Bog jači od svakoga zla i grijeha u svijetu, da je Bog jači od svake loše sklonosti koja je u nama. Jednako tako, gledajući danas tvrdoglavost i nevjeru Tominu, pa odmah zatim njegovu nadahnutu vjeru, ne dopuštamo da nas hvata tjeskoba kad se i nama dogodi da ne možemo odmah povjerovati i prihvatiti ono što nam Bog šalje. Hvala ti, Toma. Hvala ti što nam pokazuješ da se unatoč grubosti ljudske naravi uvijek možemo Bogu vratiti, da unatoč padovima Bogu uvijek možemo doći. Hvala ti što na tvom i Petrovom primjeru vidimo kako nas Krist nikad ne želi odbaciti nego nas uvijek sebi zove i prihvaća kao svoju djecu, unatoč našim propustima i grijesima, a po našoj spremnosti na obraćenje.

Pa ipak, danas možemo biti malo i ponosni. Nama danas nije uskrsnuli Isus došao na vrata na isti način kao apostolima, a mi, eto, vjerujemo. Ne vidjesmo, a vjerujemo! Neka se na nama u obilnoj mjeri ostvari onaj Isusov obećani blagoslov: „Blago onima koji ne vidješe, a ipak vjeruju.“

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 11.04.2021. DO  18.04.2021.

Kršteni 10.04.2021.:  IVAN KOVAČ i TIA SPAČAL

Vjenčani 10.04.2021.: MATE BERIŠA i MAJA RIBARIĆ

Uskrs je – najvažnija kršćanska svetkovina.

Zbog vazmene osmine, u kojoj je svaki dan jednak Uskrsu, u liturgiji se ispuštaju svi spomendani sljedećeg tjedna.

Sutra, na uskrsni ponedjeljak, slavimo tri svete mise – u 08:00, 10:00 i 19:00. Taj dan župni ured ne ureduje.

Prva sveta pričest u našoj se župi slavi sljedeće nedjelje u 11:30 – A, B i D razred i 14 sati – C i E. Detaljni raspored pogledajte na trećoj stranici listića.

• Molio bih vjernike koji inače dolaze na svetu misu u 11:30, neka sljedeće nedjelje nastoje doći na neku drugu misu jer će, zbog epidemioloških mjera, na toj misi smjeti doći samo prvopričesnici i njihovi roditelji.
• Sljedeća nedjelja je i nedjelja Božanskoga milosrđa. Za nju se pripremamo devetnicom koju smo započeli na Veliki petak, a od danas je molimo prije svake večernje svete mise.
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

USKRSNO EVANĐELJE: Iv 20,1-9

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«

Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.

Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.

Riječ Gospodnja.

UZ DANAŠNJE EVANĐELJE

Vijest o Isusovom uskrsnuću prodire kroz prostor i vrijeme. Doprla je i do ljudi 21. stoljeća, nošena vjerom i ljubavlju generacija Isusovih učenika koji su zbog toga poput prvih apostola često bili i ubijani, mučeni no znali su jedno: nemoguće je ne govoriti o Uskrslome jer bez Njega život više ne bio život. Uskrsno svjetlo duša je života, ono je njegova svježina. Svima koji žele osjetiti blizinu Uskrslog i ući u Njegovo svjetlo današnji evanđeoski odlomak naznačava nekoliko bitnih oznaka iskustva koje su prvi učenici imali u susretu s uskrslim Isusom. Ponajprije, kada je svanulo, izgledalo je kako je uskrsno jutro naizgled kao i sva druga, kao da je smrt, kao da su nepravda i nasilje zbilja pobijedile i u Isusovu slučaju. Sve je tiho i obično kao i svakog drugog dana. Zar ne koliko je to slično svakodnevnom iskustvu tolikih ljudi – kao da je nepravda jača od pravde, pokvarenost od poštenja, mržnja od ljubavi, smrt od života?

Evanđelje nam predstavlja nekoliko kategorija likova: Marija Magdalena i drugi učenik nešto vide i čuju, taj učenik odmah shvaća i povjerova a Marija shvaća kasnije; Petar međutim niti vidi niti shvaća. Upravo stoga nam je ovdje posebno dragocjen i važan. Evanđelisti ne prešućuju kako on, buduća glava Crkve, nije odmah povjerovao da je Isus uskrsnuo. Koliko ova pojedinost otkriva iskrenosti i poštenja kojim su evanđelisti pristupili pisanju svoji djela! Evanđelje kao da želi reći: ako Petar, glava Crkve – iako je bio u žiži zbivanja na praznom grobu – nije vidio, shvatio i povjerovao, onda neće biti nikakvo čudo da će ostale generacije Isusovih učenika, pogotovo oni udaljeni u prostoru i vremenu, nailaziti na ozbiljne poteškoće pri razmišljanju o događaju Isusova uskrsnuća i pokušaju vjerovati u nj.

No, s druge strane, upravo činjenica Petrova nesnalaženja – a napose inzistiranje evanđelista na njemu – svjedoči da Isusovo uskrsnuće nisu izmislili njegovi učenici nego da je njima, koji su se prvi s njim suočili, ono predstavljalo problem nerazrješiv za njihove ljudske sile. Razum na temelju povoja, koji su bili skinuti, i ručnika, koji je bio uredno složen, zaključuje da Isusa nitko nije ukrao, jer lopovi ne bi gubili vrijeme na skidanje povoja ili uredno slaganje ručnika. No, razum teško može ići dalje. Dakle, što je posrijedi? Mogli bismo reći kako su apostoli dovedeni u paradoksalnu situaciju: trebaju biti svjedoci nečega u čemu se ne mogu snaći! Upravo u ovakvu poteškoću Uskrsli Gospodin želi uvesti svoje učenike i buduće svjedoke kako bi svojim iskustvom mogli pomoći kasnijim generacijama vjernika u njihovim traženjima.

Za učenika Isusovo uskrsnuće nije stvar proučavanja činjenica, upravo kao što nije bilo ni za glavu Crkve – Petra. Kada se govori o uskrsnuću, onda nije pitanje je li ono bilo moguće i na koji način se odvijalo? Za Petra, kao i za druge učenike, Uskrsli Isus nije prije svega stvarnost koju treba proučavati i o njoj razmišljati, zaključivati nego živa osoba koju treba susresti, doživjeti i onda u svjetlu toga iskustva ići u život. Onoga trenutka kada je bila volja Božja, Petar i ostali učenici susreli su Isusa. Bilo je potrebno neko vrijeme da sazriju, da pripreme svoja srca za susret s Njim. Vjerojatno je Petar od uskrsnog jutra tijekom dana o svemu razmišljao i odlučio otvoriti svoje srce…konačno krenuo prema onom ti znaš da te volim.

I uvečer toga istog dana susreće Uskrsloga i doživljava mir, radost i nadu. Evo to je Uskrs: Isus Uskrsli koji ulazi u srce učenika i daje svoje svjetlo. I oni više nisu isti ljudi. Jesu i ostaju i dalje slabi, ograničeni, ali njihov život je dobio novi temelj: ubuduće žive od blizine Uskrsloga! Njegovo je svjetlo toliko slatko i neizrecivo, ono je takav život da ostati bez njega znači prestati živjeti. I zato oni – do jučer strašljivci – sada mogu ići naprijed, zove ih ovo toliko slatko svjetlo. Neka se dogodi što god bilo, ali bez njega ne žele ostati. Ni po koju cijenu! To je ono Pavlovo – sve mogu u onome koji me jača! Oni sada žive u svijetu, ali snagom koja nije od svijeta i svojim životom, koji ima novi temelj, pobjeđuju svijet. To je onaj novi kvasac koji je u stanju prožeti i dizati život svakoga čovjeka; koji mu može dati novu boju, okus i miris.

Novi život kojim sada Isus živi i čije svjetlo dobivaju apostoli – jedino je on istinit. Mržnja, nasilje, diskriminacija, egoizam, zlo svih vrsta – oni nisu istina. Ali, reći će netko, oni postoje! Da, postoje, ali iza sebe ne ostavljaju ništa jer iza egoizma, mržnje i nasilja ostaje samo pustoš. Ne nastaje ništa novo, ne nastaje život nego ostaje samo praznina – razvalina od čovjeka, od života. Bog kada je stvarao svijet nije stvorio prazninu nego život koji se plodi i množi, buja u nepreglednim i prebogatim oblicima. I Isusovo uskrsnuće jest čin kojim Bog prazninu i tamu ispunja neprolaznim životom i svjetlom – remek djelo Duha Životvorca! I zato se apostoli hvataju matice života, ondje gdje je najzdraviji i najbistriji. Ostati bez njega značilo bi ostati na razvalinama života, u pustoši pabirčiti samo njegove ostatke, mrvice.

Duh Uskrslog, Životvorac je ona snaga koja u ništavilu stvara nešto, u pustoši život, u tami svjetlo. Biti vjernik znači upiti toga Duha koji u životu svake osobe ondje gdje je praznina daruje iskrice svoje punine. Njegov dar može se očitovati u novoj misli, misao neka se očituje u riječi, u djelu. Tu počinje kršćanska duhovnost – u susretu s Uskrslim!

Ivica Čatić, profesor Svetoga pisma na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.sveto-pismo.net

Raspored događanja za prvopričesnike u Vazmenoj osmini

MISNE NAKANE 04.04.2021. DO  11.04.2021.

U ponedjeljak je u našoj župi uskrsna ispovijed u 17 sati. Potičem napose roditelje prvopričesnika da se ispovjede, kao i ovogodišnje krizmanike. Nakon toga više neće biti prilike za ispovijed u ovom tjednu.  

Ovog ćemo tjedna obići i naše bolesnike.

Pobožnost križnog puta je utorak u 18:30, a na Veliki petak u 10 sati.

Svi obredi vazmenog trodnevlja počinju u 20 sati.

Pozivam ministrante na probe za vazmeno trodnevlje: 31. ožujka u 19:30; 2. travnja nakon pobožnosti križnog puta (oko 11 sati) i 3. travnja u 10 sati.   

• Blagoslov hrane će biti nakon obreda Vazmenog bdijenja i na Uskrs, nakon mise u 7 sati.
• Raspored svetih misa na Uskrsni ponedjeljak: 8, 10 i 19 sati.

• Videonadzor u župi. Prošlog smo tjedna prikupili 2100 kuna. Zahvaljujem na vašim prilozima!
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.
• Pomoć za obitelj Ljubić. Prošlog je tjedna za obitelj Ljubić uplaćeno 500 kuna. Hvala vam!

ISPIT SAVJESTI PREMA DESET BOŽJIH ZAPOVIJEDI

1. Nemaj drugih bogova uz mene

Je li meni Bog na prvome mjestu u životu? Imam li nekih drugih bogova uz njega, kao što su novac, materijalno bogatstvo, karijera, ugled, čast, vlast, dobar glas, da svi moraju imati dobro mišljenje o meni, tijelo i tjelesnost, odjeća i vanjski izgled, prestiž u društvu i među prijateljima, sebeljublje? Jesu li mi neke osobe, primjerice sportaši, političari, glumci, popularne osobe ili neke stvari kao što su automobil, televizor, kompjutor, kuća i drugo moji idoli? Jesam li ja sam sebi najveći idol?

Jesam li praznovjeran? Vjerujem li da mi crna mačka ili broj 13 donose nesreću, kucam li tri puta u drvo da neki događaji ne pođu loše po mene? Vjerujem li da mi neki simboli i predmeti donose sreću, primjerice djetelina s četiri lista, potkova, bubamara, roščić, grbavac, crvena vrpca i slično?

Jesam li se odao igrama na sreću, poker-aparatima, lotu, sportskoj prognozi i slično?

Jesam li išao nadriliječnicima, bioenergetičarima, vudu i drugim samozvanim prorocima, radiestezistima i slično?

Jesam li išao na tečajeve transcendentalne meditacije, joge, sudjelovao u obredima istočnjačkih i drugih sekti, Hare Krišne, sudjelovao u Sai Babinom pokretu ili religije Bahai ili sličnim istočnjačkim vjerskim pokretima? Jesam li pripadao nekoj sekti? Jesam li sam i je li mi netko drugi čitao iz dlana, gatao iz šalice i karata? Čitam li horoskop, vjerujem li u zvijezde? Jesam li nazočio ili sudjelovao u spiritističkim seansama?

Jesam li bio član neke stranke koja relativizira istinu i moral ili niječe Boga? Jesam li prihvaćao ili podupirao sekte te učenja ili ideologije koje Crkva osuđuje, a koje podržavaju ateizam? Jesam li čitao literaturu magijskog podrijetla ili onu koja promiče mržnju prema Bogu i čovjeku?

Pristajem li uz one koji izruguju vjeru i vjerske istine ili koji su protuvjerski raspoloženi? Jesam li namjerno negirao istine vjere? Jesam li možda zatajio svoju vjeru?

Jesam li dao obećanje ili zavjete, a da ih nisam održao?

Molim li redovito ili kroz dulja razdoblja zapuštam molitvu? Čitam li Sveto pismo, vjerske knjige i časopise ili sam lijen i nezainteresiran? Tražim li Boga, pravu istinu i pravu radost iskrenim srcem? Ljubim li Boga, hvalim li ga i slavim, zahvaljujem li mu?

Kome ili čemu pripada prvo mjesto u mome životu? Tko je ili što je moj Bog?

2. Ne izusti imena Boga svoga uzalud

Jesam li psovao Boga, presvetu Djevicu Mariju, svece? Jesam li njihova imena spominjao u ljutnji, bez poštovanja, uzalud?

Jesam li izgovarao pogrdne i vulgarne riječi i time vrijeđao Boga, bližnjega i svoju dušu te sablaznio nekoga? Jesam li s namjerom slušao razgovore i viceve i slično te gledao TV-emisije u kojima se psovalo i govorilo vulgarne i besramne riječi? Jesam li često i nepotrebno spominjao vraga? Jesam li nekoga poticao i naveo na grijeh psovke? Jesam li nekoga ili nešto proklinjao, bio bahat, ironičan i ciničan?

Pripisujem li možda Bogu ona zla i loše stvari što se događaju u mome životu pa ga optužujem? 

3. Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji

Jesam li propustio svetu misu u nedjelju i zapovjedane blagdane zbog svoje mlakosti, nebrige i lijenosti? Jesam li kasnio na misu ili se nedolično ponašao na misi?

Vjerujem li da je u euharistiji prisutan živi Isus pod prilikama kruha i vina?

Jesam li radio, osim onoga što je najnužnije, nedjeljom i blagdanom? S kime sam i kako provodio nedjelju i blagdane?

Koliko vremena nedjeljom i blagdanom posvećujem obitelji, roditeljima, rođacima i prijateljima?

4. Poštuj oca i majku da dugo živiš i da ti dobro bude na zemlji

Kako se ponašam u obitelji? Trudim li se oko dobra i sreće svoje obitelji? Razgovaram li s članovima svoje obitelji? Izbivam li neopravdano iz svoga doma? Poštujem li svoje roditelje? Jesam li im uskratio pomoć, razumijevanje i utjehu?

Jesam li ih uvrijedio, prijetio im ili ih udario? Jesam li ih zanemarivao ili napustio?

Jesam li zanemarivao kršćanski odgoj vlastite djece? Jesam li pružio ljubav, nježnost i zaštitu svojoj djeci, jesam li ih propustio nadzirati i ohrabrivati? Molim li za njih? Jesam li loš primjer i sablazan svojoj djeci?

Jesam li nepomiren i u mržnji s rođacima i susjedima?

Jesam li slušao i poštovao crkveni nauk? Jesam li ih izrugivao, prezirao ili klevetao službenike crkve? Jesam li sudjelovao na nekim predavanjima na kojima se govorilo protiv života u vjeri i protiv  istina naše vjere?

5. Ne ubij

Jesam li nekoga vrijeđao, proklinjao, tukao ili maltretirao? Jesam li sklon stalno ponižavati svoga bližnjega, govoriti loše o njemu?

Jesam li nekome bio zavidan ili želio zlo, radovao se tuđoj nesreći? Jesam li bio ljubomoran, mrzim li koga, jesam li se kome osvećivao, odbio oprostiti drugome? Jesam li bio mrzovoljan, ljutit, srdit i gnjevan prema sebi i bližnjima? Jesam li bio zavidan, sebičan, škrt? Jesam li nekome dao loš primjer ili loš savjet? Jesam li odobrio, savjetovao, zagovarao ili počinio abortus? Jesam li pokušao ubojstvo ili samoubojstvo? Jesam li počinio ubojstvo? Jesam li narušavao svoje tjelesno i duhovno zdravlje zlouporabom droge, alkohola, cigareta, neumjerenim uzimanjem hrane, nepotrebnim dijetama zbog sebeljublja i samodopadnosti? Jesam li provodio vrijeme na raskalašenim zabavama? Jesam li sate i sate provodio uz televiziju i internet? Jesam li neprestano upravljao vozilom ne držeći se prometnih pravila i tako dovodio u opasnost svoj i tuđi život? Jesam li propustio pomoći bližnjima u potrebi? Jesam li zanemario dobrim postupcima popraviti onoga koji psuje, govori proste riječi ili čini druge teške grijehe?

6. Ne sagriješi bludno i 
7. Ne poželi tuđeg ženidbenog druga

Jesam li namjerno podržavao bludne misli, poglede, želje? Jesam li naveo druge na grijeh bludnosti pogledima, riječima, lošim primjerom, izazovnim oblačenjem? Jesam li griješio bludno? Jesam li počinio grijeh samozadovoljavanja? Jesam li sagriješio bludno s osobama drugoga spola koje nisu u braku ili s osobama koje su u braku, s osobama istoga spola? Jesam li čitao besramne knjige i časopise, gledao takve filmove i drugima ih preporučivao? Jesam li se gledao pornografske filmove, internetske ili TV-programe koji sablažnjavaju? Jesam li se  provodio s lošim društvom i odlazio u raskalašene provode, posjećivao javne kuće, bavio se prostitucijom? Jesam li bio nevjeran svome bračnom drugu te činom, riječju, željom počinio preljub? Jesam li u bračnom životu propustio držati se moralnoga zakona te sprječavao začeće djeteta raznim kontracepcijskim sredstvima, spiralom koja je abortivno sredstvo? Jesam li se u intimnim odnosima egoistično ponašao prema svome bračnome drugu?

7. Ne ukradi i 10. Ne poželi nikakve tuđe stvari

Jesam li nekome nešto ukrao, ako jesam, što sam ukrao i kolika je bila vrijednost toga? Jesam li zadržavao ukradenu stvar? Jesam li koga prevario u prodaji i kupnji ili bilo kakvu poslu? Jesam li učinio neku štetu bližnjemu te jesam li propustio nadoknaditi štetu? Jesam li zanemario vratiti dug? Jesam li pravodobno vratio dugove? Jesam li oštetio podređenoga nepravednom plaćom, jesam li primao mito? Jesam li učinio štetu poslodavcu? Jesam li neopravdano izostao s posla? Jesam li se bavio lihvarstvom, jesam li zavidio drugima i poželio tuđa dobra? Jesam li drugima otkrio koju povjerenu tajnu ili skriveni grijeh bližnjeg, prenosio loše stvari iz nečijega života? Jesam li loše pričao i sudio o nekome, i to samo na temelju toga što sam tako čuo od drugih?

8. Ne reci lažno svjedočanstvo

Jesam li lagao, je li moja laž učinila štetu bližnjemu? Jesam li se krivo zakleo, krivo svjedočio, jesam li nekoga krivo i nepravedno optužio, oklevetao? Jesam li odavao tajne, kritizirao, sumnjao, prenaglo donosio sudove? Jesam li bio neiskren i hvalisao se? Jesam li bio lažno ponizan, prikazivao se boljim no što jesam? Jesam li davao lažna obećanja? Jesam li nekome oduzeo dobar glas ili ga sebi prisvajao na tuđim zaslugama? Jesam li drugoga kritizirao te tako ranjavao i sebe i bližnjega, a druge stavljao u priliku da sude?

MISNE NAKANE 28.03.2021. DO 04.04.2021. 

Ženidbeni navještaj: MARKO LUKIĆ i MATEJA KELAVA

                                  MATE BERIŠA i MAJA RIBARIĆ

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u srijedu je sveta Katarina Švedska; u četvrtak Navještenje Gospodinovo, Blagovijest – svetkovina.

Pobožnost križnog puta je utorkom i petkom u 18:30, a nedjeljom u 18:15.

Sljedeće nedjelje je Nedjelja muke Gospodnje – Cvjetnica. U predvorju crkve moći ćete nabaviti maslinove grančice koje ćemo blagosloviti na početku svake svete mise.

Na Cvjetnicu obiteljska sveta misa počinje u 12 sati.

Sakrament svete Potvrde slavimo 1. svibnja.

• Videonadzor u župi. Do sada smo prikupili 4180 kuna. Zahvaljujem na vašim prilozima!
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.
• Pomoć za obitelj Ljubić. Prošlog je tjedna za obitelj Ljubić uplaćeno 1300 kuna. Hvala vam!
• Ovaj tjedan nema svete ispovijedi u našoj župi.

• Raspored uskršnjih ispovijedi na području Zaprešićkog dekanata:

21.ožujka u 15 sati, crkva Presvetog Trojstva, Kraljevec na Sutli

21.ožujka u 15 sati, crkva sv. Roka, Luka

23.ožujka u 17 sati, crkva sv. Ane, Rozga

24.ožujka u 18 sati, crkva sv. Jurja i kapela Presvetog Srce Isusova, Pojatno

26.ožujka u 18 sati, kapele sv. Roka i sv. Vendelina, Gornja Bistra

26.ožujka u 19 sati, crkva sv. Nikole, Gornja Bistra

27.ožujka u 10 sati, crkva sv. Ivana Krstitelja, Zaprešić – samo djeca

27.ožujka u 15 sati, crkva BDM Pomoćnice, Ivanec

27.ožujka u 15 sati, kapela sv. Ivana Krstitelja, Jablanovec

27.ožujka u 17 sati, crkva Pohoda BDM, Marija Gorica

29.ožujka u 17 sati, crkva BDM Kraljice apostola, Zaprešić

30.ožujka u 18 sati, crkva sv. Ivana Krstitelja, Zaprešić – samo odrasli

• Blagoslov obitelji. Redoviti pohod obiteljima smo priveli kraju. Obišli smo 648 obitelji. Ostalo je još 70 obitelji koje su se prijavile a nismo ih, vjerojatno zbog posla, zatekli kod kuće. Raspored naknadnog blagoslova bit će objavljen nakon Uskrsa.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Slava i proslava… Kako li samo ljudskom uhu gode te riječi! Mnoštvo ljudi gotovo u transu maštaju o tome kako ih mnoštvo slavi na stadionima, na trgovima, u kino-dvoranama. Zbog slave su vojskovođe odlazili u daleke krajeve, vodili krvave ratove… Zbog toga da ih smatraju velikim vođama, poglavnicima i najvećim sinovima svoga naroda toliki su silnici zatvarali, mučili i ubijali svoje stvarne ili zamišljene protivnike. Rimski su vojskovođe žudjeli za tim da prođu ispod slavoluka pobjede okruženi svojim vojnicima dok gone zarobljenike i vuku ratni plijen…

Zar o tome danas želi govoriti Isus kad veli, čuli smo (Iv 12, 20-33): Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji? Oni koji su ga slušali, pogotovo njegovi najbliži sljedbenici, zacijelo su na takav način i razmišljali o Isusovoj proslavi. Ta Isus je već bio slavan! Govorio je kao onaj koji ima vlast, činio je silna čudesa, postavljao se kao vrhovni autoritet, mase su za njim krenule! I sada Isus treba samo pucnuti prstima i svi će krenuti za njim da otjera mrske Rimljane i uspostavi Božje kraljevstvo na zemlji s Jeruzalemom kao glavnim gradom, i Židovima kao prvima među svim narodima…

Isus, očito, tako ne misli. Većina onih koji žele stvoriti svjetsku slavu razaraju i uništavaju druge da bi sebe uzdigli. A znamo da su pravi velikani samo oni koji izgrađuju, liječe. Pogledajmo samo što je, na primjer, ostavio iza sebe veliki biskup Strossmayer! Međutim, naš Spasitelj ide još dalje: ne samo da ne ruši i ne razara, nego, naprotiv, on predaje sama sebe za nas. O takvom svom pozivu i poslanju i o svojoj proslavi govori u prekrasnoj slici. Veli: Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat plod. Pšenično zrno se posije u zemlju, u mrak i vlagu. Nevještom oku se čini da to za sjeme znači trulež, propast, smrt. Međutim, znamo, iz te prividne truleži iz tog naoko-umiranja rađa se novi život i to još bujniji: od jednog zrna nastaje cijela biljka s mnoštvom zrnja.

Upravo je tako bilo s Isusom. Za njegove suvremenike, njegove neprijatelje, ali i za njegove prijatelje Isusova smrt je bila tragedija, nesretni završetak njegova djelovanja. Uzaludno je bilo, mislili su, i njegovo djelovanje i njegov nauk. Međutim, upravo po svojoj predanosti i vjernosti Ocu, po svom poniženju, po muci i smrti Isus prelazi u uskrsnuće, u svoju konačnu i pravu proslavu. Krist se proslavio time što je svome Ocu bio vjeran do konca, što je njegov naum u svemu ispunio. Proslavio se time što je poniznošću i poslušnošću satro oholost, nadutost i ovosvjetsku silu sotone i svih Božjih protivnika. Poniznošću je pobijedio oholost, ljubavlju mržnju.

Ova nam riječ ulijeva nadu i ohrabrenje. Moderan svijet rado dijeli ljude na „dobitnike“ i gubitnike“ (sveprisutni engleski izrazi!). Gubitnici bi, naravno bili maleni, slabi, siromašni, bolesni, stari, nepoznati, nepriznati, ružni, debeli, oni koji se drže svojih vjerskih načela; dok bi dobitnici, naravno, bili oni brzi, lijepi, mladi, bogati, uspješni, poznati, moćni… Isusovo evanđelje, kako smo vidjeli, posve drugačije vidi smisao čovjekova života. Veli: Tko ljubi svoj život, izgubit će ga! 

Ako netko po svaku cijenu želi postati „dobitnik“, izgubit će sebe, izgubit će svoj život, smisao svoga postojanja.

Jer, mi kršćani znamo i vjerujemo da smisao života nije u borbi za tim da postane „dobitnik“. Smisao našeg života u tome je da se podložimo Bogu, da prihvaćamo i vršimo njegovu volju i to u svakom slučaju. Iz Božje ruke prihvaćamo tako svaki blagoslov i svaku životnu radost: zdravlje, posao, obitelj, mir, radosno drugovanje. Međutim, iz njegove ruke prihvaćamo i kušnju i muku i nevolju, naravno ne zato što bismo – nastrano – voljeli muke i nevolje, nego jednostavno zato što želimo biti Bogu vjerni po svaku cijenu.

Pa kao što supružnici u trenutku sklapanja ženidbe vele da će jedno drugome biti vjerni u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti, u najmanju ruku to isto mi obećavamo Bogu i želimo po tome živjeti. Kada prihvaćamo svoje životne križeve, mi smo svjesni da smo tek zrno koje biva posijano, da bi donijelo obilat plod. Ako nam Bog dade zdravlja, uspjeha, ako nam podari lijep životni standard – hvala mu. Mi želimo služiti Bogu i bližnjemu u svakom slučaju, uvjereni, poput apostola Pavla: Ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem (Rim 8,38-39).

Isus je naučavao riječju i djelom. Nije samo govorio ono što je za nas dobro, nego je to sam svojim životom pokazao. On je ljubio čovjeka, vršio je volju svoga Oca u svakom trenutku, opraštao je grijehe, pokazivao sućuti za one koji trpe, oprostio je svojim ubojicama. I onda danas nama jednostavno veli: ako mi tko hoće služiti neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj.

To je temelj našeg duhovnog života. Nasljedovati Isusa. Ta mi smo kršćani, to jest „Kristovci“. Sveti Pavao često o tome govori. Veli: Uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem očituje (2 Kor 4,10). Mi smo, naime, pozvani da budemo živa slika Kristova, da očitujemo i ostvarujemo njegovu dobrotu, ljubav, njegovo predanje, da poput njega prihvaćamo i u svemu vršimo Božju volju. Izvan Krista nema spasenja. A ovo je jedini put: živjeti i umrijeti s Kristom, s njime trpjeti, da bismo s njime bili i proslavljeni.

Upravo nam to govori današnja Poslanica Hebrejima (Heb 5, 7-9). Govoreći o Kristu veli: Premda je Sin, iz onoga što prepati naviknu slušati i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga života. Upravo to. Po poslušnosti sve do smrti Krist je postigao savršenstvo i time je pribavio vječno spasenje svima koji se u nj uzdaju. Mi smo koji puta savršenstvo vjerskog života skloni promatrati u izvanrednosti. Pa nam se onda čini da su savršeni vjernici oni koji su poginuli za vjeru ili koji su proganjani zbog vjere, oni koji provode strogi pokornički život, koji žive kao redovnici ili redovnice, kao svećenici i misionari.

A istina je puno jednostavnija. Nije Isus po patnji kao takvoj, nego po predanosti Božjoj volji postigao savršenstvo. On je svojim suvremenicima izgledao tako obično. Bio je „tesarov sin“. Međutim, njegova posebnost i njegova uzvišenost na ovoj zemlji bila je upravo ta predanost, poslušnost. To je i naš put savršenstva i spasenja. Neka nas tim putem vodi svjetlost duha Svetoga i snaga Kristova.

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 21.03.2021. DO 28.03.2021. 

      Ženidbeni navještaj:  MARKO LUKIĆ i MATEJA KELAVA

                                               MATE BERIŠA i MAJA RIBARIĆ

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveta Lujza de Marillac; u srijedu sveti Patrik, biskup; u četvrtak sveti Ćiril Jeruzalemski, biskup i crkveni naučitelj; u petak je sveti Josip – svetkovina.

Pobožnost križnog puta je utorkom i petkom u 18:30, a nedjeljom u 18:15.

U utorak će mladi predvoditi pobožnost križnog puta.

Sastanak za roditelje prvopričesnika je danas nakon obiteljske mise.

Svetkovinu svetog Josipa proslavit ćemo svečanom svetom misom u 19 sati.

• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.
• Videonadzor u župi. Zbog povećanog broja otuđivanja iz crkve – od liturgijskih knjiga, lučica, šibica – kao i nekih neprimjerenih radnji, te namjernog oštećivanja parkiranih automobila u dvorištu i zbog opće sigurnosti, župa je odlučila uvesti videonadzor u crkvi i pastoralnom centru. Radove će izvesti tvrtka MEMI iz Zaprešića. Cijena radova iznosi 129.981,25 kuna. Iznos od 100.000 kuna je prošle godine osiguran iz proračunskih sredstava Grada Zaprešića za kapitalna ulaganja, a ostatak mora osigurati župa. Vaše priloge možete uplatiti u župnom uredu ili na račun župe, s naznakom za videonadzor.
• Pomoć za obitelj Ljubić. Prošlog je tjedna za obitelj Ljubić uplaćeno 550 kuna. Hvala vam!
• Ovaj se tjedan ispovijeda u utorak i petak od 17:30 do 18:30.
• Blagoslov obitelji. Pohod obiteljima koje su se prijavile nastavljamo u ponedjeljak, srijedu i četvrtak s početkom u 9 sati. Za vrijeme blagoslova molimo domaćine da nose maske. Raspored blagoslova:

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Svako pripovijedanje, svako književno djelo, pogotovo drama u svojoj potki ima tri osnovna dijela: zaplet, vrhunac i rasplet. U prvom čitanju (2Ljet 36, 14-16.19-23) vidimo baš sva tri rečena dijela, a u tome se očituje i naš život. A znamo da je Božja riječ koja se naviješta u zajednici vjernika zapravo živa Božja riječ koju Bog upućuje nama, svakom pojedinom od nas, danas u ovom trenutku.

Gomilali nevjeru na nevjeru

Druga Knjiga ljetopisa sažeto opisuje žalosno stanje u izabranom narodu: „Svi su svećenički glavari i narod gomilali nevjeru na nevjeru…“ Strašno je to. Ovdje se naime radi o izabranom narodu, narodu koji je dobro poznavao Zakon, pa je onda skrenuo s puta. I to ne samo pojedinci, nego gotovo sav narod. I to ne tek nepoučena svjetina, nego i svi svećenički glavari. Potpuno se okrenuli od Boga. Počeli su služiti drugim bogovima, a što je još gore, nisu poštivali Božje zapovijedi o ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Posvemašnje rasulo vjersko i moralno. Bog je uporno i uvijek iznova slao svoje glasnike i proroke, ali uzalud. Oni su se rugali Božjim glasnicima i prezirali njihove riječi, sve dok to sve skupa nije postalo beznadno, kako veli samo Pismo „te više nije bilo lijeka…“

Spalili su Božji dom

Odgovor je bio strašan iznad svih očekivanja. Došli su neprijatelji. Osvojili i u potpunosti razrušili grad, odveli najveći i najsposobniji dio stanovništva u progonstvo. Čak su i sam ponos toga naroda, njihovo vjersko i kulturno središte, njihovu svetinju – Božji dom, spalili i razorili do temelja. Narod je bio satrt u prašinu. Ništa, baš ništa im nije ostalo. Izgubili su svoja bogatstva, svoj grad, svoju slobodu, svoj ponos. Čak je i hram, njihova najveća svetinja, bio satrt u prah. Ljudski govoreći, nije im ništa, baš ništa ostalo. Nisu imali ni državu, ni domovinu, ni svoje vladare, ni svoja bogatstva, ni svoj ponos i svoje vjerske simbole. „Užas odasvud“, kako bi to rekao Jeremija. I eno ih sad u sužanjstvu, daleko od svoje domovine i od svojih svetinja. Mogli su samo tužaljke pjevati, baš kako reče onaj psalam: „Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo spominjući se Siona; o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali. I tada naši tamničari zaiskaše od nas da pjevamo, porobljivači naši zaiskaše da se veselimo: ‘Pjevajte nam pjesmu sionsku!’ Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj! Nek’ se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim…“ Itekako su dobro osjetili kakav je prognanički kruh. I to kroz 70 godina! Jeruzalem i hram nisu zaboravili, ali hoće li se onamo vratiti?

Međutim, u tim teškim vremenima, upravo zahvaljujući tome strašnom iskustvu, narod je malo po malo uviđao zašto je stradao i otkrivao pravi put do Boga, a to je bila skrušenost srca i vršenje Božjih zapovijedi.

Bog njegov bio s njim, neka ide!

I onda, kada su mnogi već bili izgubili nadu, dolazi novi kralj koji dopušta Izraelcima da se ponovno vrate u svoju domovinu i potiče ih da ponovno izgrade svoje svetinje. Ono što očevi nisu doživjeli, doživjeli su sinovi. Ono o čemu se djedovi nisu usudili sanjati, doživjeli su unuci. Narod se vraća! Kroz 70 godina narod se pročistio od svoje ohole umišljenosti, razumio je kako je i zbog čega stradao, pa se sada obnovljena duha i vjere vraćaju u svoju domovinu.

Isus i mi

Zar ne, da se u ovome možemo vrlo lako pronaći? Bilo je razdoblja u životu kad smo lakomisleno i bez razmišljanja gomilali grijeh na grijeh, ludost na ludost, oholost na oholost, ogovor i klevetu na ogovor i klevetu, a da to nismo ni primjećivali. Toliko nam je to bilo „normalno“. Pa nam se onda dogodila nesreća, nevolja, nešto što smo doživjeli kao tragediju. I onda Bog svojom milošću dadne da nas upravo to nešto naglo otrijezni, uzdrma i natjera da život promatramo posvema drugim očima. Zahvaljujući takvim iskustvima Bog nam daje da zrijemo i rastemo kao ljudi i kršćani – naravno, ukoliko dopustimo da nas Bog vodi tim teškim putevima kušnje, patnje i križeva.

Isus, koji je na se ponio sve naše boli, ali i sve naše grijehe, proživio je taj put. Budući da je uzeo na se naše grijehe, bio je satrt i ponižen do krajnosti. Ali ga je onda Bog uzdigao. Otuda dvostruko značenje riječi „podignuti“ u današnjem evanđelju. Isus je bio podignut na križ, ali i podignut iz groba. I naš se put sastoji upravo u tome. Ako nam se čini da smo pogođeni nevoljama i nedaćama u duhu i tijelu, osobno ili u obitelji, nevoljama bilo koje vrste, znajmo, da i nas Bog na neki način – poput starog izabranog naroda – kuša i iskušava, da bismo uskrsnuli bolji, svjesniji, zreliji i uspješniji u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Jer, ne zaboravimo, i Isus je bio ponižen do najdubljih granica da bi onda bio uzdignut iznad svakog stvorenja.

U njega gledamo i u nj polažemo svoju nadu.

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 14.03.2021. DO 21.03.2021. 

Ženidbeni navještaj:  MARKO LUKIĆ i MATEJA KELAVA

                                          MATE BERIŠA i MAJA RIBARIĆ

Krštena  14.03.2021.  KAJA ČARAPOVIĆ

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Ivan od Boga; u srijedu sveti Dominik Savio.

Prošle smo nedjelje za župni Karitas prikupili 4079,95. Hvala vam od srca!

Sutra u 20 sati počinje tečaj priprave za brak i traje do petka. Tečaj se održava u prostorijama Pastoralnog centra.

Pobožnost križnog puta je utorkom i petkom u 18:30, a nedjeljom u 18:15.

Sastanak za roditelje prvopričesnika će biti sljedeće nedjelje nakon mise u 11:30.

• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.
• Pomoć za obitelj Ljubić. Prošlog je tjedna za obitelj Ljubić uplaćeno 650 kuna. Hvala vam!
• Ovaj se tjedan ispovijeda u utorak i petak od 17:30 do 18:30.
• Blagoslov obitelji. S pohodom obitelji koje su se prijavile nastavljamo u ponedjeljak i utorak s početkom u 9 sati. Za vrijeme blagoslova molimo domaćine da nose maske. Raspored blagoslova:

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Kada se sklapa neki savez, svaka strana nešto daje i nešto zauzvrat dobiva. I evo, ponovno se danas govori o savezu (Izl 20, 1-17). Bog obećava svome narodu da će ga štititi i čuvati, a, zauzvrat, narod obećava da će vršiti Božje zapovijedi. I onda su ljudi, u svojoj prostodušnosti, mislili kako Bog nešto dobiva time što ljudi vrše zapovijedi. Međutim, vidjet ćemo, u Savezu između Boga i čovjeka, jedna strana sve dobiva, a to je čovjek. Jer, Bog sve ima i ne postoji ništa što bi čovjek mogao dati, a da toga Bog već nema. Razmotrit ćemo samo nekoliko zapovijedi.

Ja sam Gospodin Bog tvoj!

Čuli smo prvu zapovijed: Ja sam Gospodin, Bog tvoj … Nemoj imati drugih bogova uz mene. Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Netko nedobronamjeran bi ovu zapovijed mogao razumjeti tako kao da je Bog tašt – ne želi da mu u ljudi itko bude takmac.

Naime, židovski je narod u ono vrijeme bio okružen narodima koji su vjerovali u mnoštvo bogova – izmišljenih po mjeri njihovih vladara – tako da su doista bili robovi svojih vjerovanja. A Bog od svoga naroda traži da mu bude vjeran, ne samo zato što je on jedini i pravi Bog, nego zbog samoga naroda. Kad god bi narod zastranio od Božjih zapovijedi, upropastio je samoga sebe. Ne može čovjek živjeti protivno Božjim zapovijedima i u isto vrijeme uživati mir duše. Jer, što god Bog naredio svome narodu, uvijek stoji ona Božja: Ja, Gospodin, Bog tvoj, tvojem dobru te učim, vodim te putem kojim ti je ići (Iz 48,17).

U istim smo prilikama i mi danas. Pogledajmo. Bog nas poziva da se samo njemu klanjamo poštujući njegove zapovijedi. A mi – po svojoj ludosti i grešnosti – toliko puta mislimo da možemo bolje. Pa onda – svjesno i nesvjesno – za svoje bogove uzimamo uspjeh, moć, vlast, bogatstvo, slavu, tjelesne užitke. I što nam se događa? Jesmo li sa svime time sretni, mirni, blaženi? Ispunja li dubine naše duše ovosvjetska čast, strast i bogatstvo? Doista, ponašamo se koji puta poput lakomislena djeteta koje ne želi slušati kad mu mati govori da se toplo obuče kad je hladno, da pere ruke prije jela, da ne pije alkoholna pića, da redovito uči, da se razumno služi računalom… Za čije su dobro te opomene. Za dobro majke? Tako i Bog progovara nama uvijek radi nas samih. Nitko i ništa ne može ispuniti naše srce mirom i radošću doli Bog jedini. Zato je za nas na prvom i najvišem mjestu upravo ova prva zapovijed.

Poštuj oca i majku!

Veli četvrta zapovijed: Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji. Može nam neobično izgledati ova zapovijed. Naime, izgleda razumno i jasno da poštujemo Boga od kojega i po kojemu je sve. Ali poštovati smrtnog i nesavršenog čovjeka, pa bio on i moj roditelj?

Bog ovdje jednostavno progovara: čovjek treba svoga bližnjega bezuvjetno poštovati, a na poseban način roditelja. Zašto bezuvjetno? Jednostavno. Nitko, pa ni sveci Crkve, nije besprijekoran niti savršen. Prema tome, kada bismo gledali na to tko zaslužuje poštovanje, tko bi uopće zadobio poštovanja?

Pogledajmo: Isus je bio poslušan Josipu i Mariji. Isus je poštovao židovske običaje i propise. Plaćao je porez. Prema tome, poštovanje je nužno već zbog toga da bi uopće mogao biti moguć obiteljski i društveni život. No, s druge strane, poštovanje je potrebno jer Bog tako određuje. Naime, svako je stvorenje od Boga i za svakoga pojedinoga čovjeka Isus je umro i uskrsnuo. Prema tome, kako bih ja mogao prezirati nekoga za koga je Isus dao svoj život? Nadalje, kako i ja sam mogu očekivati da budem poštovan, ako ja ne iskazujem drugima poštovanje?

Nemojmo se zavaravati. Mnogo neprilika u našem društvu proizlazi upravo zbog toga što se silno naglašavaju prava pojedinca, zaboravljajući da se prava među ljudima preklapaju. Tamo gdje nema poštovanja – bilo to u društvu ili u Crkvi – ta zajednica propada. Da ne idemo u društvena istraživanja, pogledajmo samo kakvo je ozračje u školama. Tamo gdje nema poštovanja prema starijima, tamo gdje nema skrbi za slabije, dolazi do eksplozije nasilja. Pa onda neki smatraju da treba uvesti nadzorne kamere… Rješenje je jednostavno, trebamo se učiti poštovati duge te od drugih tražiti poštovanje… To je još prije tri tisuće godina zapisano u ovoj, četvrtoj zapovijedi…

Ne poželi!

Deveta i deseta zapovijed mogu izgledati neobične: Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga! Doista zašto bi bilo važno nešto loše ne poželjeti, odnosno, samo zamisliti? Ta misao nikakva zla ne čini! Odgovor je dvostruk.

Prvo, čovjek koji razmišlja o tome kako bi neko zlo učinio, koji poželi neko zlo učiniti, koji čak vreba priliku da zlo počini, već je samim time iznakazio sebe. Već je u srcu lopov, ubojica, preljubnik. I to se ne da sakriti. Oči čovjekove, koje su prozor duše, pokazuju zloću koja je u njemu. Drugo, čovjek koji sanja o tome da zlo učini, učinit će ga kada se pruži prigoda. Za vrijeme ratnih strahota znali smo se sa zaprepaštenjem zapitati, kako to da je neki čovjek – koji se prije rata doimao mirnim i normalnim – mogao učinit neki strašan zločin. Nažalost, istina je jednostavna: to je zlo zacijelo već dugo godina klijalo u njegovu srcu.

Zato je za nas važno da sačuvamo svoje srce od svake zle misli i primisli. Ako i doživim neku nepravdu, sjetit ću se Isusa koji je jednostavno rekao: Oče, oprosti im: ne znaju što čine. Naime, ako na mržnju uzvratim mržnjom, onda se zlo umnožava. Ne želimo, doista okaljati i izobličiti svoje srce ružnom pohlepom. Jer, ipak ćemo priznati, najveće je čovjekovo blago na zemlji čista savjest i radosno srce.

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 07.03.2021. DO 14.03.2021. 

Kršteni  06.03.2021.   KARLO MASLAĆ