Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je Gospa od Anđela; u utorak je blaženi Augustin Kažotić, biskup; u srijedu je sveti Ivan Marija Vianney, prezbiter; u petak je Preobraženje Gospodino-vo – blagdan.

Prošle smo nedjelje za naš župni Karitas prikupili 7509,20 kuna. Hvala vam!

Od 2. do 17. kolovoza 2021. župni ured ureduje
radnim danom nakon večernjih misâ do 20 sati.

Ispovijed će biti u utorak i četvrtak od 18 sati.

U petak je dan Molitvenih vijenaca Kraljice obitelji. Pozivamo sve članove da dođu na zajedničku molitvu krunice i na svetu misu.

Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 6,24-35

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Kada mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđu u lađice i odu u Kafarnaum tražeći Isusa. Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: »Učitelju, kad si ovamo došao?« Isus im odgovori: »Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac – Bog – opečati.« Rekoše mu dakle: »Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?« Odgovori im Isus: »Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.« Rekoše mu onda: »Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? Očevi naši blagovaše mânu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim.« Reče im Isus: Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.« Rekoše mu nato: »Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.« Reče im Isus: »Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.

Riječ Gospodnja.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Jeste li možda doživjeli da vas iznenada nazove telefonom netko tko vas već dugo nije zvao i s kojim ste gotovo izgubili svaku vezu? Kad, eto, čovjek vas nazvao, sav je ljubazan, zanima se kako ste vi i vaša obitelj, zove vas na kavu, priča o starom i neraskidivom prijateljstvu koje veže vas i njega, tako da se u čudu pitate, što li će to biti? I onda, odjednom bude jasno. Treba mu vaša usluga. Treba mu vaš utjecaj, vaša mogućnost da nešto sredite „preko veze“, treba mu vaš novac. Pa vam onda bude žao. Nije stvar toliko u usluzi. Nego, jednostavno, u tome da taj čovjek ne cijeni vas, nego vašu uslugu, ne treba vas, nego vašu pomoć, odnosno, da čovjek ipak hini ljubav i prijateljstvo, a zapravo mu treba tek vaša usluga. I to čovjeka boli. Boli, jer mu je ipak važno prijateljstvo, naklonost, ljubav… Izgleda da je istu muku i bol ćutio Isus.

Učitelju, kad si ovamo došao?

Čuli smo prošle nedjelje (Iv 6, 1-15). Isus je učinio veleban znak. Od pet kruhova i dvije ribice nahranio je poveliko mnoštvo u kojem je samo muškaraca bilo pet tisuća. Ljudi su, naravno, bili oduševljeni. Osnovno i bitno što je potrebno za čovjekov ovozemni život jest hrana, a osnovna je namirnica upravo kruh. Imati među sobom čovjeka koji umnaža kruh! Koji umnaža ribice! Koji bolesne liječi, a mrtve uskrisuje! To bi bio kralj, to bi bio narodni vođa, to bi bio čovjek koji bi kao Božji Pomazanik – Mesija mogao otjerati mrske Rimljane, uspostaviti židovsku državu… i koji si se brinuo da uvijek bude kruha u zemlji, te da nema bolesnih i nemoćnih…!

Naravno, ljudima se hoće takvoga koji ih rješava svih ovozemnih i političkih problema. Zato, kad je Isus, začudo, bio nestao nakon što je umnožio kruh i ribice, došli su ga tražiti (Iv 6, 24-35). Naime, da Isus nije sve to bio učinio, tko bi mario za onim što je on propovijedao i naučavao? Jasno je, dakle, što znači pitanje koje su ti ljudi uputili Isusu: „Učitelju, kad si ovamo došao?“ Oni se zanimaju za Isusa ukoliko im on može ispuniti njihove ovozemne i političke želje i zato ga ne žele izgubiti iz vida.

Tražite me… što ste jeli od onih kruhova

Isus ne okoliša. Na njihovo pitanje kad je onamo došao s bolju u duši on odgovara: „Tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se.“ S gorčinom u srcu Isus primjećuje da većini od njegovih slušatelja nije bilo stalo do njegovih riječi i do njegova nauka. To je ona nevolja tolikih proroka koji govore, naviještaju, potiču, opominju, prijete, ali počesto nalaze na „tvrdovrate“ kojima je samo do kruha i igara i do političke premoći.

Radite, ali ne za hranu propadljivu

Isus ih opet strpljivo poučava. Veli: „Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni.“ Naime, Isus, očito, nije protiv kruha, niti protiv materijalnoga blagostanja. Konačno, upravo je on liječio i umnožio kruh, upravo je on i mrtve uskrišavao. No, Isus želi pomaknuti naglasak s tih izvanjskih učinaka. Naime, sva čudesa koja je Isus činio bila su tek znak onoga drugoga, što je temeljno, važno i jedino bitno. U ono su vrijeme to tek rijetki shvaćali. A kasnije, kada je sišao Duh Sveti, „sjetiše se učenici“ svih njegovih riječi i značenja svega onoga što je učinio. Shvatili su, tako, da je umnoženi kruh, baš kao što je to bila mana u pustinji, tek znak one hrane koja ostaje za vječnost, znak euharistije, euharistijskog Isusa koji se za nas predaje i čije otajstvo slavimo svaki puta na svetoj misi, osobito onoj nedjeljnoj.

Za što mi radimo?

Gdje mi sebe tu vidimo? Postavimo si, evo, jedno još teže pitanje: Zašto smo mi kršćani? Zašto dolazimo na misu? Zašto se molimo? Zbog Isusovih obećanja ili zbog njega samoga? Evo primjera. U moralnoj teologiji razlikujemo nesavršeno i savršeno pokajanje. Nesavršeno pokajanje potaknuto je strahom od vječne kazne, a savršeno pokajanje potaknute je iz ljubavi prema Bogu i iz žalosti što smo Boga iznevjerili. Kako mi danas stojimo pred Isusom? Samo iz sebičnih razloga? Samo zbog toga da uspijemo u školi, u poslu, u karijeri? Samo zato da sačuvamo zdravlje svoje i zdravlje svoje obitelji? Samo zato da zavlada mir i red u našoj domovini i u cijelom svijetu? Ili ipak, malko, malčice stojimo ovdje pred Isusom jer ga volimo? Jer smo mu zahvalni. Jer smo svjesni koliko je za nas učinio i koliko čini. Jer smo svjesni koliko je ispravan i pravi put, put njegovih evanđeoskih naputaka.

Budimo ljudi. Budimo zahvalni. Zahvalimo Bogu danas na ovoj euharistiji. I zamolimo ga da nam podari dar zahvalnosti. Prema njemu i prema svakom čovjeku.

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 1. 8. 2021. – 8. 8. 2021.

Ženidbeni navještaj:        BRUNO BOKŠIĆ i DORA ŠIMUNIĆ

                                         DINO MARKO SUŠIĆ i IVANA SUŠIĆ r. VUGREK            

                                         GORAN TOPLEK i ANITA LUKAČEVIĆ

                                         ANTONIO JURKIĆ i GABRIJELA PAVIŠIĆ

                                         HRVOJE ŠINTIĆ i VERONIKA MILETIĆ

                                         MLADEN ŽIVKOVIĆ i MIA MAROS

                                         FILIP HORVAT i KRISTINA KOVAČIĆ

                                         FILIP STIPETIĆ i MARINA GAVRAN

Vjenčani  30.07.2021.: DANIJEL BATINIĆ i ANTONELA BATINIĆ r. BUBALOVIĆ

                 31.07.2021.: ŽELJKO KAURIĆ i SANELA KAURIĆ r. BEGANOVIĆ

Krštena   31.07.2021.: IRIS KAURIĆ

                01.08.2021.: NAOMI MARKOVIĆ

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u utorak je Blažena Djevica Marija Bistrička; u četvrtak je sveti Bonaventura, biskup i crkveni naučitelj; u petak je Blažena Djevica Marija od brda Karmela.

Koncert liturgijske i sakralne glazbe u srijedu u 20 sati u našoj župi. U okviru šestog po redu ciklusa klasične glazbe Lux musicae ansambl Projekt Lazarus predstavit će program pod nazivom Cithara octochorda 320, kojim se prigodno obilježava 320. godišnjica prvotiska najznačajnije zbirke liturgijskih i sakralnih napjeva na hrvatskom i latinskom jeziku. Prva je zbirka tiskana 1701. u Beču, nakon čega su uslijedila i dva zagrebačka izdanja 1723. te 1757.  Organizator je Hrvatski glazbeni centar, a glavni pokrovitelj Zagrebačka županija.

Ulaz slobodan.

• Ispovijed će biti u utorak i četvrtak od 18 sati do 18:50.
• U protekla dva tjedna za obitelj Ljubić je prikupljeno 500 kuna. Hvala vam od srca!
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mk 6,7-13

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme:

Dozva Isus dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu, nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina.

I govoraše im: »Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande. Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo.«

Otišavši, propovijedali su obraćenje, izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali.

Riječ Gospodnja.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Isus pripravlja apostole na njihovu buduću službu. Odlučuje ih poslati dva po dva. Dvanaestorica po prvi puta odlaze na misijsko putovanje. Isus im pri tom daje snažan znak njihova apostolstva: dobivaju vlast nad nečistim dusima. Za Židove je to bio najjači znak kojeg su dosada vidjeli smo kod Isusa. Velik je to trenutak za apostole. Uzbuđeni su. Sada dolazi neobična Isusov postupak: zapovijeda im „da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novca o pojasu, nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina.“

Što je Isus time htio postići? Koliko god romantično zvučalo, nije lako razumjeti Isusov postupak. Jedni će spremno ustvrditi kako je to moglo biti tako u izuzetnom slučaju, kad je u pitanju Isus i njegovi učenici, ali da je inače takav govor i takav životni stav lišen svake ozbiljnosti i odgovornosti. Ne može čovjek, reći će, samo tako, „grlom u jagode“. Pa i poslovica veli: „Tko nosi, ne prosi.“

Drugu će, baš nasuprot, braniti u potpunosti Isusov stav shvaćajući ga nekako doslovno, baš kao što su u povijesti to neki rado činili. Tvrdit će, naime kako materijalne stvari nisu uopće bitne, nego da treba živjeti doslovno poput „ptica nebeskih.“ Takvi onda lako dolaze do prezira svega zemaljskog, a neki odlaze i u fanatizam.

Što se zapravo krije iza ovih Isusovih riječi? Rekao bih da on jednostavno želi apostole lišiti tjeskobe, baš kao što to on u više navrata čini. Šalje ih da propovijedaju i činite snažne znakove. Trebaju biti svjesni da ih on, Isus, šalje, i da im daje da čine snažne znakove.

Prema tome, ne trebaju biti zabrinutu ni tjeskobni. „Vrijedan je radnik svoje plaće.“ Ne prezire Isus ovozemaljskih darova, nego želi naglasiti prednost duhovnih stvarnosti. Tako ćemo kasnije npr. kod apostola Pavla vidjeti da on živi od rada svojih ruku: bio je naime šatoraš. I smatrao je to potvrdom svoga apostolstva da nikome nije bio na teret.  

To znači da Pavao ne odstupa od Isusova stava, jer Isus samo želi naglasiti da nije potrebno tjeskobno se brinuti. Konačno, i Isus je bio radio, tako da su ga nazivali „tesarovim sinom“. Sad se već možemo lakše prepoznati. Koliko puta smo se uhvatili kako tjeskobno računamo koliko imamo kruha ili novca. Koliko li samo vremena i unutarnje snage trošimo na takva razmišljanja. Koliko puta je zbog toga planula svađa, zatinjala zavist, sijevnula osveta, eksplodirao grijeh?

A kada govorimo o tjeskobnom razmišljanju o kruhu i novcu, može se upitati ulažemo li i približno toliko napora da oplemenimo svoj duh, da duhovno uznapredujemo. Staram se za kruh svagdanji, da namaknem ono što je potrebno za svakodnevni život. I to je u redu.

No u isto vrijeme se mogu zapitati ulažem li s druge strane isto toliko energije da se npr. izmirim sa svojim prijateljem, da poboljšam svoju molitvu, da usmjerim svoj život prema Bogu?

Isus i mene želi osloboditi tjeskobe. Puno mi daje u ruke. Određuje me za svog apostola, daje mi vlast nad zlim silama ovoga svijeta. Imam Isusa uza se, njegova sila djeluje po mojim rukama! I što bi mi to još trebalo? „Ne nosite ni kruha ni novca o pojasu, ni dviju haljina“. Što to Gospodin hoće? Samo to da živim s njegovom milošću i od njegove milosti. Radosno i bez tjeskobe. A on već zna što nam je potrebno. I učinit će da to i dobijemo. Svojim radom i njegovom milošću.

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 11.07.2021. – 18.07.2021.

Ženidbeni navještaj:        IVAN BORIĆ I MAGDALENA ČUJKO                      

                                          NENAD MARKOVIĆ i MIHAELA COLARIĆ

                                         GORAN TOPLEK i ANITA LUKAČEVIĆ

                                         ŽELJKO KAURIĆ i SANELA KAURIĆ r. BEGANOVIĆ

                                         ANTONIO JURKIĆ i GABRIJELA PAVIŠIĆ

                                         ANTE ČORAK i DANICA BLAŽEVIĆ

Krštena 10.07.2021.:       EMA MARIJA JUKIČIĆ

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Irenej, biskup i mučenik; u utorak su sveti Petar i Pavao, apostoli – svetkovina; u subotu je sveti Toma apostol – blagdan.

Danas skupljamo priloge za naš župni Karitas.

Nakon svetih misâ u 8 i 10 sati možete kupiti zbirku pjesama Pjesme Majci Božjoj Kraljici Hrvata, autora Ivice Jurjevića. Predgovor je napisao urednik lista Marija, fra Petar Lubina. Cijena iznosi 20 kuna.

Ispovijed će biti u utorak od 18 sati do 18:50.

• Do rujna nema obiteljske mise u 11:30.
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mk 5,21-24.35b-43

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!« I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.

Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom: »Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?« Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. Uđe i kaže im: »Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« A oni mu se podsmjehivahu.

No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. Primi dijete za ruku govoreći: »Talita, kum!«, što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!« I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.

Riječ Gospodnja.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Smrt je jedina pravda, rado će reći ljudi misleći na to kako smo tu svi jednaki. Tako se donedavno pjevalo na rekvijemima u našim crkvama: Nitko ostat neće, svatko umrijet ima: kralj il sluga tko je, jerbo suđeno je – umrijet svima. Koliko se god netko junačio, ovako ili onako zadrhti pred smrću ili se barem upita, zašto sve to mora biti tako bolno, zar Bog to nije mogao drugačije urediti? Pa onda onima koji su slabiji u vjeri, a pogotovo onima koju su se od vjere udaljili, izgleda kao da se Bog okrutno šali s nama ljudima: pokaže nam ljepotu življenja, ulije nam u srce čežnju za beskrajnim životom, a onda slijedi neumitna smrt. Tako će jedan pjesnik teškim riječima opisati umiranje: Ko kad mašina stane. I stoji. Ni makac. (Smrt, A. B. Šimić)

Bog nije stvorio smrt

Pa ipak, Božja nam riječ danas posve drugačije govori o smrti (Mudr 1, 13-15; 2, 23-24). Veli: Bog nije stvorio smrt, niti se raduje propasti živih. Nije lako odmah u ovo povjerovati. Ta smrt je svuda oko nas! Pa ipak, mi vjerujemo Isusu kad kaže: Bog nije Bog mrtvih, nego živih (Mt 12,27). Upravo nam to i govori današnje prvo čitanje. Bog je stvorio čovjeka za neraspadljivost i učinio ga slikom svoje vlastite naravi. Hoće se reći, da Bog u svom prvotnom naumu nije imao smrt kao strahotu, kao tjeskobu i kao propadanje. I stvarno, zašto bi dobrostivi Bog dopustio da čovjek, vrhunac svega stvorenoga, drhti pred smrću? Otkuda smrt, otkud zlo u svijetu? I na to teško pitanje Božja riječ danas daje odgovor: Đavlovom je zavišću ušla smrt u svijet i nju će iskusiti oni koji njemu pripadaju. To je naša kršćanska vjera: zlo nije od Boga i ne može biti. Jednako tako ni strahota smrti. Po svojoj ludosti i po svome grijehu čovjek je dopao smrti. Grijeh je tako strašan da kvari ono iskonsko savršenstvo Božjega stvaranja, jer čovjek ima slobodu sve do ludosti grijeha kojom uništava sama sebe i unosi zlo i razdor u svijet.

Nije umrla, nego spava

Što da učini čovjek grešnik? Što je mogao učiniti Adam nakon svoje ludosti? Sagriješiti je mogao, ali on sâm nije bio kadar popraviti tu silnu štetu. Upravo nam zato Bog šalje Spasitelja – da nas izbavi od smrti vječne, kao što se vidi u dirljivoj evanđeoskoj zgodi koju smo danas čuli (Mk 5, 21-43). Dvanaestogodišnja djevojčica je iznenada umrla: šok, nevjerica i silna žalost. Teško da možemo i zamisliti kako je bilo njezinim roditeljima. A Isus – ne baš tankoćutno! – kaže: Što bučite i plačete, dijete nije umrlo već spava. Reći ćemo da je to lako bili kazati, jer je Isus znao da će djevojčicu vratiti u život. Međutim ta je riječ danas nama upućena. Nije umrla već spava, veli danas Isus. Kako nije umrla?, reći ćemo i pokazati na tolike tragične smrti našega doba i na neumitnu smrt koja nas sve očekuje.

Isus veli spava i to je ključ današnjeg čitanja i naše vjere. Bog nas suobličuje svome Sinu koji je, istina, umro, ali je potom slavno uskrsnuo. Upravo nam o tome govori molitva Crkve: Tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima, i, pošto se raspadne dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima. Smrt je, dakle, prijelaz. Prijelaz iz ovoga života u život vječni iz ovoga boravišta u boravište vječno, iz smrtnoga tijela u tijelo proslavljeno.

Tako Pavao gleda na smrt i uskrsnuće kao na sijanje sjemena: sije se u raspadljivosti, uskršava u neraspadljivosti (1 Kor 15,42). Život koji nam se po Kristu podaruje u uskrsnuću neizmjerno nadmašuje naš zemaljski život. Zato Pavao kao i tradicija crkve o svojim mrtvima govori kao o usnulima, onima koji iščekuju puninu života.

Vjera te spasila

A što je nama činiti? U današnjem evanđelju smo čuli kako je Isus, prije nego što je djevojčicu uskrisio, izliječio jednu ženu koja je imala silnu vjeru da joj Isus može pomoći. Dajući joj zdravlje Isus joj veli: Vjera te tvoja spasila! To je i naš put. Mi vjerujemo da je Isus naš Spasitelj. Vjerujemo da nas je spasio od grijeha i smrti. Vjerujemo da smo dionici njegove nebeske proslave. Naravno vjera nije samo u riječima niti u pustim osjećajima i uzdisajima, nego vjera ljubavlju djelotvorna (Gal 5,6).

O tome se naime i radi: vjera je naša u nasljedovanju Krista koji je u svemu vršio volju svoga nebeskoga Oca. Tako i mi svoju vjeru iskazujemo i utvrđujemo neprestanim nastojanjem oko dobra i vjernim nošenjem Kristova križa. Vjeran je i dobrostiv Bog! Dobrostivo će pogledati i najmanje naše dobro djelo i na sve ono što podnosimo s Kristom, radi Krista. Zato ne drhtimo zbog prijelaza iz ovog života u drugi jer nismo sami: s Kristom umiremo, da bismo s njime i uskrsnuli. Zahvaljujući takvoj vjeri mirno hodimo ovim životom i blagoslivljamo Boga radi svih dobara koja nam je podario. Blagoslivljamo ga radi naših milih i dragih, radi nebrojenih malih životnih radosti, radi sunca i mjeseca i svega stvorenoga. Zahvaljujemo mu također što nas čini dionicima i svojih nevolja i patnja.

Ta znamo, s njime trpimo, da bismo s njime bili i proslavljeni. Zato smo uvijek vedri i puni nade: s Isusom trpimo da bismo s njime bili i proslavljeni. Njegovom milošću i snagom njegovih sakramenata u Crkvi smo već dionici nebeskih dobara, da bismo u vječnosti postigli puninu svoga spasenja kada ćemo Boga gledati kakav jest.

Neka nas u toj vjeri ohrabri, utješi i ojača današnja Božja riječ i sveta otajstva koja slavimo.

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 27.06.2021. – 04.07.2021

              Ženidbeni navještaj:        MARKO CRNČEVIĆ i DORA BARBARA STARČEVIĆ

                                                         MARIO BABIĆ i MARINA GRDIĆ

                                                         VLADIMIR SARKOTIĆ i KATARINA COLARIĆ

                                                         IVAN BORIĆ I MAGDALENA ČUJKO

                                                         FILIP VODOPIĆ i MARTINA VODOPIĆ r. PERUTINA

                                                         NENAD MARKOVIĆ i MIHAELA COLARIĆ

                                                         GORAN TOPLEK i ANITA LUKAČEVIĆ

                                                         ŽELJKO KAURIĆ i SANELA KAURIĆ r. BEGANOVIĆ

Kršteni:  26. 6. 2021.      MARA ĐURIĆ, RUBI BOROVČAK i MATEJ NAĐ JUG

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Alojzije Gonzaga, redovnik; u utorak su sveti Ivan Fisher i Toma More; u četvrtak je Rođenje svetog Ivana Krstitelja – svetkovina.

Sljedeće nedjelje skupljamo priloge za župni Karitas.

Ispovijed će biti u četvrtak i petak od 18 sati do 18:50.

Do rujna nema obiteljske mise u 11:30.

U prošlom smo tjednu za obitelj Ljubić prikupili 600 kuna. Hvala od srca!

• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mk 4,35-41

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

Uvečer istoga dana kaže im: “Prijeđimo prijeko!” Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: “Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?” On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru:

“Utihni! Umukni!” I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im reče: “Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?” Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: “Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?”

Riječ Gospodnja.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Priznajem, kad razmišljam o nekim povijesnim događajima, obuzme me često neka sjeta. Pomislimo, koliko je kroz duga stoljeća ljudske povijesti nevine krvi proliveno, koliko suza isplakano! Pomislimo koliko života uništeno samo u 20. stoljeću, pa već u ovom 21. stoljeću… I onda se to brzo zaboravlja da bi čovjeka nakon toga pogodila nova nesreća… Tko se još sjeća nevinih žrtava rata u Iraku? Tko od nas razmišlja o stotinama ljudi koji u jednom danu umiru od gladi širom svijeta? A što kazati o tolikim obespravljenima, potlačenima, gladnima, izbjeglicama, bolesnima, nezbrinutima…? Kako li samo duboka i strašna može biti ljudska bijeda…!

I onda se čuje vapaj koji nekad prolama krikom: „Bože, vidiš li? Zar spavaš, Gospodine?“ Koliko li je takvih krikova bilo u ljudskoj povijesti? Eto, o tome nam govori današnje evanđelje (Mk 4,35-41).

Zar ne mariš što ginemo?

Veli stara mudra poslovica: „Tko želi naučiti moliti, neka ide na more.“ Stvarno, kada se čovjek nađe na debelom moru usred oluje, a brod krhak, onda se u čovjeku javlja posebna tjeskoba. Nebo visoko, more duboko, a čvrsto se tlo gubi pod nogama. Tko se onda ne bi molio i Bogu vapio? Smiluj se, Bože!

Tako su se u noći apostoli našli u čamcu na Genezaretskom jezeru kad se podigla oluja, a jezero se uzburkalo. Noć, lađa malena i krhka, protivan vjetar i valovi koji prijete da će ih potopiti. Kao iskusni ribari apostoli su dobro znali kakva se to opasnost nad njih nadvila. A Isus? On je spavao. Kao da ga se to ništa nije ticalo. Kako samo može spavati? U strahu ga probude i prekore: „Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?“ Čuli smo. Sve se sretno završilo. Isus je smirio oluju i spasio ih od utapanja.

„Što ste bojažljivi?“

Isus im odmah upućuje prijekor. Veli: „Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?“ Kada bolje pogledamo, ovaj je prijekor posve na mjestu. Nije li Isus s njima bio u lađi? Zar ne da onaj, koji je mogao oluju stišati, nije mogao dopustiti da ga ta ista oluja iznenadi i potopi. Isus im hoće reći: „Kad sam s vama, ne trebate se bojati!“ No, s druge strane, razumljiv je ipak i postupak apostola. Strah je strah. Kada smrtni strah obuzme čovjeka, onda čovjek ne može baš trijezno razmišljati. Konačno, i Isus je u tjeskobi molio: „Oče, ako je moguće…“

U lađi s Isusom

To danas i nama Gospodin želi reći. Bog nas ne želi štititi od oluja i nevolje. Bog, štoviše, kao što smo vidjeli, dopušta da se dogode strašne nevolje i nesreće. Nije li, konačno, povijest ljudskog roda, povijest ratovanja? Tako se i svakom pojedinom od nas u životu dogodi i nevolja i nesreća. Dogodi se bolest, nesreća, nevolja, rat, progonstvo. Dogodi se razdor u braku, u obitelji… Dogodi se da nam se jednostavno čini da ne možemo nositi i podnositi zlo koje nas je snašlo. Dogodi se da nas toliko obuzme „užas i tjeskoba“ da se onda, poput Isusa u Maslinskom vrtu, rušimo na zemlju i krvavim znojem znojimo. I onda se prolomi krik: „Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?“

Zar Gospodin stvarno ne mari što ginemo? Zar mu je stvarno svejedno? To je tajna, to je otajstvo naše vjere. Otkud patnja, otkud tjeskoba i nesreća u ljudskom životu? Kako to da zlo koji puta ima premoć nad dobrom? Kako to da se zločinac koji puta šepiri, a nevin čovjek nepravedno trpi? Jednako tako nikada do konca ne možemo shvatiti zašto je utjelovljeni Sin Božji morao baš toliko trpjeti. Nikada do konca ne možemo razumjeti zašto su tijekom povijesti, kao i danas, stradavali toliki nevini i to na strašan način. Nažalost, „djelomično je naše spoznanje“. Tu nema lakih i jednoznačnih odgovora, ma s koje strane dolazili.

Ni čovjek svojim umom, ni čovjek vjernik u svjetlu vjere ne može nikada do kraja razumjeti. Mi možemo i trebamo prihvatiti, mi možemo i trebamo imati povjerenja i vjere u Isusa. Mi možemo i trebamo u Isusa staviti svoju vjeru i svoju nadu, mi možemo i trebamo pouzdavati se u njegovu beskrajnu ljubav. To znači jednostavno otisnuti se, poći za Isusom, znajući da se njemu i oluja i more pokoravaju, znajući da je on kroz patnju pobijedio smrt, znajući da je on kroz poniženje stigao do slave uskrsnuća i znajući da i nas poziva u istu slavu sa sobom. Ako bolje promotrimo, mi već jesmo s njim u slavi, jer smo već dionici njegova Duha, jer je već sada na nama njegov znak. Zato ako se i ljulja naša lađa na moru života, ako nas i pritišće Kristov križ, mi znamo: Gospodin je sa mnom i onda moj život dobiva novi smisao.

Zato ljubimo Isusa znajući da je on sebe predao za nas te da neće dopustiti da „na zemlju padne“ ijedno obećanje koje je dao.

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 20.06.2021. – 27.06.2021

Ženidbeni navještaj:     MARKO CRNČEVIĆ i DORA BARBARA STARČEVIĆ

                                        MARIO BABIĆ i MARINA GRDIĆ

                                        VLADIMIR SARKOTIĆ i KATARINA COLARIĆ

                                        IVAN BORIĆ I MAGDALENA ČUJKO

                                        FILIP VODOPIĆ i MARTINA VODOPIĆ r. PERUTINA

                                        NENAD MARKOVIĆ i MIHAELA COLARIĆ

                                        GORAN TOPLEK i ANITA LUKAČEVIĆ

Kršteni   19.06.2021. KAJA GAŠPEROV, DAVID KRIŽIĆ i DUNJA BILIĆ

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u utorak je sveti Vid, mučenik; u srijedu je blažena Marija Terezija Scherer – suutemeljiteljica Milosrdnih sestara svetoga Križa.

Danas će nam nakon svete mise u 11:30 djelatnici Dječjeg doma u Laduču progovoriti o temi udomiteljstva. Više o tome u listiću.

U utorak je župni god u brdovečkoj župi sv. Vida. Program trodnevnice pogledajte na oglasnoj ploči.

Mladi utorkom. U utorak se održava zadnja kateheza za mlade na kojoj će mladi bračni par iznijeti svoje svjedočanstvo vjere.

• Ispovijed će biti u utorak i petak od 18 sati do 18:50.
• Ministrantski sastanak će biti u subotu u 10 sati.
• Od sljedeće nedjelje pa sve do rujna neće biti obiteljske mise u 11:30.
• U prošlom smo tjednu za obitelj Ljubić prikupili 550 kuna. Hvala od srca!
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

POSTANI UDOMITELJ

Djeca i mladi nikad nisu dovoljno veliki da ne požele živjeti u obitelji, koja će im pružiti skrb i odgoj, sigurnost, toplinu i prihvaćanje. Svakom djetetu potrebna je stabilna, sigurna, emocionalno topla i podržavajuća obiteljska okolina za cjelovit rast i razvoj.

ŠTO JE UDOMITELJSTVO?

Udomiteljstvo je oblik skrbi za djecu izvan njihove biološke obitelji kojim se djetetu u novoj obiteljskoj okolini pruža skrb i podrška primjerena njegovoj dobi i osobnosti. Udomiteljska obitelj, uz naknadu i stručnu podršku sustava socijalne skrbi, osgurava stanovanje, prehranu, čuvanje, skrb o zdravlju, odgoj, obrazovanje i uključivanje u zajednicu.

ŠTO JE SVE POTREBNO DA POSTANETE UDOMITELJ?

Prema Zakonu o udomiteljstvu udomiti može svaka osoba od 20 do 60 godina starosti koja je Hrvatski državljanin i koja ima osigurane primjerene stambene i financijske uvjete za život. Uz navedeno, presudna je Vaša motivacija da pružite siguran i topao dom djetetu kojem je potrebna Vaša briga i ljubav.

ZAŠTO STE UPRAVO VI POTREBNI?

U ovom trenutku, Dječji dom Zagreb privremeno skrbi o više od dvjesto djece i mladih od 0 do 18 godina, a za veliki broj njih trebaju udomiteljske obitelji. Djeca smještena u Domu dolaze iz nepovoljnih životnih uvjeta. Život u ustanovi uvijek je privremeno rješenje, jer je djeci za optimalan razvoj potrebna stabilna i poticajna obiteljska okolina- puna ljuabvi, pažnje i strpljenja. Odrastanje u udomiteljskoj obitelji djetetu pruža najbolju šansku za oporavak od proživljenih teškoća, bezbrižnije djetinjstvo te sretniju budućnost.

Projektom ‘Tranformacija Dječjeg doma Zagreb- širenje mreže izvaninstitucijskih usluga’ podržanim sredstvima europskog socijalnog fonda prošireni su programski i stručni kpaciteti za pružanje podrške djeci, obitelji i udomiteljima. Cilj projekta je doprinjeti smanjenju broja djece i mladih bez odgovarajuće roditeljske skrbi na smještaju, skratiti vrijeme njihovog boravka u ustanovi i osigurati im kvalitetno odrastanje u modelima obiteljske skrbi.

PODRŠKA KROZ CIJELI PROCES VAM JE PRUŽENA!

Stručni djelatnici Dječjeg doma Zagreb zainteresirane pojedince i obitelji podržati će u povezivanju s Timom za udomiteljstvo Centra za socijalnu skrb Zagreb, timovima za udomiteljstvo centara za socijalnu skrb Zagrebačke županije i susjednih županija koji su na nadležni za organizaciju edukacije potencijalnih udomitelja kao dijela postupka u dobivanju licence za bavljenje udomiteljstvom.

Nakon smještaja djeteta u udomiteljsku obitelj, poznavajući njegovu osobnost osigurati će individualiziranu i prilagođenu stručnu podršku mobilnog tima djetetu i udomiteljskoj obitelji kroz uslugu Rane intervencije i uslugu Savjetovanja i pomaganja, informiranje, edukacije, zajednička okupljanja i izlete.

KAKO IZGLEDA POSTUPAK ZA DOBIVANJE DOZVOLE ZA OBAVLJANJE UDOMITELJSTVA?

Kroz svaki korak kroz koji prolazite na putu do udomiteljstva imate podršku stručnjaka koji će Vam vrlo rado odogvoriti na sve nedoumice i biti uz Vas. Prvo je potrebno poslati zahtjev nadležnom centru za socijalnu skrb te priložiti potrebnu dokumentaciju (potvrdu liječnika, potvrdu o prihodima, stambenom statusu i obrazovanju). Obrada kroz koju je potrebno proći uključuje intervju sa socijalnim radnikom i psihologom, te psihološku obradu. Utvrđuje se motivacija, obiteljska dinamika, kapaciteti i rizici udomiteljske obitelji koji bi mogli utjecati na zadovoljenje potreba i najbolji interes korisnika.

S udomiteljstvom se upoznaju svi punoljetni članovi kućanstva koji trebaju biti suglasni s primanjem novog člana u obitelj. Edukacija koju prolaze udomitelji pokriva navedene teme: zakonski okvir udomiteljstva, područja iz razvojne psihologije, posebne potrebe djece u udomiteljskoj obitelji, značaj biološke obitelji za dijete, zlostavljanje i zanemarivanje djece, odgojne metode, utjecaj udomiteljstva na dinamiku obiteljskih odnosa. U svakom trenutku slobodni ste promijeniti mišljenje i odustati od udomiteljstva.

NISTE SPREMNI ZA UDOMITELJSTVO, ALI BISTE HTJELI POMOĆI?

Trenutno je u Dječjem domu Laduč na stalnom boravku smješteno 19 djece. Međusobno se razlikuju po stupnju uključenosti njihovih roditelja koji ih nejdnako često posjećuju vikendima. Postoje djeca koja svaki vikend provode u svojim primarnim obiteljima, ali i ona koja uz tjedan i vikend provode u Domu.

Neka od njih imaju volontere koji im, ovisno o mogućnostima, uljepšaju vikend svojom posjetom i izlaskom iz Doma. Djeca se jako vesele izlasku s volonterima koji ih odvedu u kino, kazalište, na sladoled, u zoološki vrt, kod kuće na nedjeljni ručak ili slobodno vrijeme provedu u dvorištu Dječjeg doma. Kako biste postali volonter kontaktirajte Dječji dom, a od potvrda potrebno je donijeti potvrdu liječnika opće prakse i potvrdu o nekažnjavanju.

KONTAKT STRUČNIH DJELATNIKA DJEČJEG DOMA LADUČ

099 546 39 14 socijalni radnik

099 546 39 35 psihologinja

MISNE NAKANE 13.06.2021. – 20.06.2021.

Ženidbeni navještaj:    MARKO CRNČEVIĆ i DORA BARBARA STARČEVIĆ

                                        MARIO BABIĆ i MARINA GRDIĆ

                                        VLADIMIR SARKOTIĆ i KATARINA COLARIĆ

                                        IVAN DEŽIĆ i ANDREA JELAČIĆ

                                        IVAN BORIĆ I MAGDALENA ČUJKO

Kršteni   12.06.2021.   TONI JAKOVAC i MARTIN TURKALJ