Četrnaesta je nedjelja u crkvenoj godini.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveta Marija Goretti, djevica i mučenica; u četvrtak je blažena Marija Propetog Isusa Petković; u subotu je sveti Benedikt, opat – zaštitnik Europe.

Danas se u Republici Hrvatskoj održavaju parlamentarni izbori. Pozivam sve koji imaju pravo glasa, da odlaskom na glasanje izvrše svoju građansku dužnost.

Slike od prve pričesti možete preuzeti u sakristiji nakon svete mise, a od sutra u župnom uredu..

• Stigao nam je pater Ante! Dobrodošao! Želimo mu obilje Božjeg blagoslova i uspjeha u pastoralnom djelovanju u našoj župi!
• U predvorju crkve možete besplatno uzeti vjerski tisak od prošloga tjedna.
• U srpnju i kolovozu ispovijeda se utorkom i petkom od 18:00 do 18:50.
• Zahvaljujem svima koji su prošlog tjedna dali svoj prilog za župu!

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 11,25-30

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme reče Isus:

»Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo. Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti. Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.«

Riječ Gospodnja.

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJA ČITANJA

Zah 9,9-10

Prvo čitanje iz proroka Zaharije donosi izrazito lijepu sliku radosti kao posljedice Božjeg spasenjskog zahvata nad Jeruzalemom. Povratak Izraelovog kralja, koji ponizan jaše na magarčiću, povezan je s iščeznućem vojne opreme i proširenjem njegove mironosne vladavine po svem svijetu.

Ovo grandiozno proroštvo odjeknulo je u vrijeme kada se već odavno ugasila davidovska dinastija a Izrael je nakon osvajanja Aleksandra Velikog – svojevrsne globalizacije toga vremena – ostao bez neovisnosti, koloniziran i iskorištavan od stranaca. Kći sionska i kći jeruzalemska bila je zapravo najsiromašnija četvrt Jeruzalema. Njima siromašnima i eksploatiranima prorok navješćuje kralja tj. Boga koji će kćeri sionskoj prići ne satirući okupatora i njegove trupe, nego ponizan. Tu je, gledajući povijest proroštva, novum: umjesto sile, Bog dolazi ponizno služiti one koji su služili drugima. No, tko je spreman za ovu novinu? Isus, koji u današnjem evanđelju, govori o blizini malenih s Bogom, ovo će proroštvo doslovno ispuniti pri mesijanskom ulasku u Jeruzalem kada će doći do raslojavanja na one koji su prihvatili ovakvu logiku Božjeg djelovanja i na mudre i umne kojima ovo – uslijed njihove tvrdokornosti – ostaje skriveno.

Rim 8,9.11-13

Da bi čovjek mogao pratiti Božju misao, na dar dobiva Duha Božjega. Nakon što je jasno istaknuo drastičnu razliku između života po tijelu i života po Duhu, Pavao u drugom čitanju izvlači posljedice po život kršćanina. Vi niste u tijelu, nego u Duhu ako Duh Božji prebiva u vama. Nije samo krštenik u Duhu, nego i Duh prebiva u njemu, u njegovoj misli, djelu… Životodajni kontakt s Kristom moguć je samo preko ovog oduhovljenja čovjeka. Umjesto izvanjskog „mahanja zastavama“, život je onoliko kršćanski koliko ga vodi Duh. Zahvaljujući Njemu kršćaninovo biće se ne sastoji samo od tijela koje teži grijehu i smrti, nego i od duha koji sada teži životu. Ne slijediti vodstvo Duha značilo bi slijediti sebe, ostati na svojoj razini i ne dohvaćati Božju misao. Jedino Duh uvodi u ljubav kojoj uči Isus, daje snagu oprostiti, dobrom pobjeđivati zlo, u radosti vršiti Isusovu riječ i potom imati mir. Jedino na taj način dobiva se iskustvo Kraljevstva Božjega i postaje njegovim dionikom. Sve ispod toga za kršćanina bi bilo premalo. Naposljetku Pavao primatelja Poslanice Rimljanima stavlja na raskrsnicu: svaki životni stav osim prihvaćanja Duha i življenja po njegovu vodstvu zapravo je nekršćanski; uvod je u smrt.

Mt 11,25-30

Ako je u prethodnom odlomku Evanđelja po Mateju Isus korio tvrdokorne gradove Korozain, Betsaidu i Kafarnaum, to je zato što je došao spasiti izgubljeno i mora ih upozoriti da njihovi koraci žure u smjeru propasti. Koliko god je lako ići putem propasti, niti put života ne mora biti gorak i bez osvježenja. Dođite k meni svi koji ste izmoreni i  opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uznemireni duh utamničenog Ivana Krstitelja Isus je blažio i odmarao navodeći mu svoja djela…

Dao mu gledati u zbivanja, iščitavati u njima i između njih Onoga koji po Duhu izgoni đavle – kroz prozirnost stvarnosti doći k istini koja oslobađa i raduje! Dok oni koji si umišljaju da su mudri ne mogu ovo spoznati, Isus pomaže Krstitelju primiti Očevu objavu. Što ne mogu „mudri“, mogu maleni, Bogu predanog čistog srca. To je jedan od klasičnih motiva biblijske teologije a Evanđelje po Mateju prožima od već od rodoslovlja, Isusovog rođenja, Govora na Gori, izvještaja o čudesima itd. Isus jedini ima pristup Očevoj intimi i u nju uvodi one koji Ga žele spoznati.

Svojim učenicima – koji će biti u napasti pretjerano čekati svaki mig otvrdnulog i Bogu zatvorenog svijeta te stoga padati u beznađe – Isus daje pouku o životnom dodiru Božjim mirom, svjetlom i svježinom. Umjesto da ovise o razvoju odnosa sa svijetom – misionarenje i pastoriziranje – trebaju produbljivati svoju spoznaju Isusa. Jer bavljenje svijetom je odveć tegobna služba bez poniranja u Isusovu blizinu i njezine blagodati.

Često se mogu vidjeti umorna lica crkvenih djelatnika, neki čak govore o umoru cijele Crkve. Isus zapravo garantira da zajednica njegovih učenika može svijetu biti pitanje svojim vedrinom i relaksiranošću ako Ga sve dublje spoznaje. Ovaj, praktični aspekt istine, od neprocjenjive je važnosti. U Prvom evanđelju spoznaju Isusa uvijek daje Otac u Duhu. Radi se, dakle, o ulasku u trojstveno događanje.

 Koliko god da je za Crkvu važno gajiti ispravnu trinitarnu teologiju, nije manje važno živjeti njezine istine i svjedočiti ih. Tako nam riječi današnjega evanđelja dovode u najužu vezu najrazličitije teološke i iskustvene stvarnosti pokazujući njihovu međusobnu povezanost i vitalnu važnost. Iz iskustva je razvidno kako mnogi pogrešno doživljavaju ove Isusove riječi. Nerazborito se opterećuju, čak žive protivno duhu Evanđelja, a potom se čude što ih On nije osvježio i odmorio – jer, čvrsto vjeruju, On sve može! Nije, stoga, slučajno da ovaj odlomak dolazi nakon do sada najoštrijih Isusovih riječi, zapravo prijekora neobraćenima gradovima. Radosna je vijest da postoji život do kojega se dolazi ne uzimanjem novih nego skidanjem starih tereta, ali i upozorenje da treba odložiti posebice one nespojive s Evanđeljem! Koliko zajednica Isusovih učenika u tome ozbiljno napreduje, tim će više ulaziti u dinamiku trojstvenog života i uživati slatkoću Isusovog jarma i lakoću Njegova bremena.

I ne samo to! Mudrost Božja tako uređuje stvari da i tegobno misionarsko-pastoralno bavljenje svijetom u tom slučaju poprima nove argumente: Crkva tada kredibilno može, osvrćući se na prethodeći odlomak o Isusovoj prijetnji gradovima, svijetu reći: zašto s toliko truda srljaš u propast? Nije li lakše smekšati se, s manje napora ići u život i lakoću koju mi svjedočimo, negoli u dekadenciju i smrt?

dr. sc. Ivica Čatić, profesor Svetoga pisma na KBF-u u Đakovu
Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.sveto-pismo.net

MISNE NAKANE 05.07.2020. DO  12.07.2020.                       

Ženidbeni navještaj: NIKOLA SREČEC i SARA TUFEKČIĆ

                                    MARKO DELAČ I KRISTINA KAPITANOVIĆ

Krštena  04.07.2020.: EMMA KAURIĆ

Trinaesta je nedjelja u crkvenoj godini.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak su sveti Petar i Pavao, apostoli – svetkovina; u utorak su Prvomučenici Svete Rimske Crkve; u petak sveti Toma, apostol.

Prošle smo nedjelje za župni Karitas prikupili 5990,74 kune. Hvala vam!

Od slijedeće nedjelje pa sve do rujna, neće biti obiteljske mise u 11:30.

Odgađa se hodočašće u Vinagoru, najavljeno za 5. srpnja 2020.

• Sutra će nam u dvorištu biti dizalica. Nakon pola godine, napokon će doći instalirati novi satni mehanizam i kazaljke.
• U četvrtak nam iz Njemačke stiže pater Ante Jonjić, koji će pastoralno djelovati u župi i u Zagrebu započeti postdiplomski studij.
• Podjela zaštitnih maski umirovljenicima grada Zaprešića, za gradsku četvrt Sjever, će biti danas od 9 do 16 sati u predvorju sportske dvorane srednje škole Ban Josip Jelačić.
• Od ovoga tjedna ispovijeda se utorkom i petkom od 18:00 do 18:50.

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 10,37-42

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima: »Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga.

Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao. Tko prima proroka jer je prorok, primit će plaću proročku; tko prima pravednika jer je pravednik, primit će plaću pravedničku. Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.«

Riječ Gospodnja.

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJA ČITANJA

U ne tako dalekoj prošlosti putovanja su bila i naporna i opasna. Nije bilo željeznice, dobrih je putova bilo malo, putovalo se uglavnom pješice. Svratišta su bila rijetka i neudobna, a putnicima je neprestano prijetila opasnost od razbojnika i nedobronamjernih ljudi. A ipak se putovalo. Pobožni su ljudi rado išli na hodočašća. Židovi u Jeruzalem, kršćani u Jeruzalem, Rim, u Santiago u Španjolskoj na grob apostola Jakova i u brojna druga svetišta. I onda su bili često upućeni na dobrotu drugih ljudi koji su ih ugošćavali. Gostoprimstvo je u starini bilo izuzetno važno.

U prvom smo čitanju čuli lijep opis gostoprimstva i primjer kako to Bog nagrađuje. Prorok Elizej sa svojim slugom prolazi kroz Šunam. Jedna ugledna žena prepoznaje u njemu Božjeg proroka i govori svome mužu: “Evo, znam i vidim da je svet onaj čovjek Božji što prolazi ovuda. Načinimo mu sobicu na krovu, stavimo mu ondje postelju, stol, stolicu i svjetiljku: kad dođe k nama, povući će se onamo.”

Zapazimo. Prorok Elizej nije tražio uslugu. Sama je žena prepoznala da je to Božji čovjek i sama mu je, zajedno sa svojim mužem ponudila gostoprimstvo. Božja riječ i inače naglašava gostoljublje. “Gostoljublja ne zaboravljajte: njime neki, i ne znajući, ugostiše anđele!” (Heb 13,2). Možda bi netko mogao pomisliti da je u slučaju one Šunamke bilo mudro ugostiti Elizeja jer je prorok. Međutim, pogledamo li bolje, Božja nam zapovijed nalaže ljubav prema bližnjemu bez obzira tko to bio. Konačno, svi smo mi ljudi djeca Božja, za svakoga je čovjeka Krist umro i uskrsnuo. Izuzetno je važno znati uzdići pogled iznad svoga života, iznad vlastitih potreba i vidjeti svoga bližnjega kojemu treba pomoć i podrška. Ovdje se, redovito, ne radi o gostoprimstvu, jer su vremena danas posve drugačija.

Međutim, u današnjim vremenima ima novih, drugačijih potreba. Ako ne moramo baš nekoga primiti u kuću, možemo npr. biti ljubazni na ulici, uputiti čovjeka kamo treba ići. Ako ne moramo baš staviti nekome svoju kuću na raspolaganje, možemo se ustati u tramvaju ili autobusu starijoj osobi, trudnici, invalidu. Možemo činiti ljudima tisuću malih sitnih usluga, možemo im se ljubazno obratiti… Ako i jesu sitnice, ipak su izraz ljubavi. A to je veliko.

I onda, nama za pouku, slušamo što se dalje dogodilo s prorokom Elizejem. Zapazimo: Elizej nije ništa tražio, a dobio je sobu za boravak. Žena nije ništa tražila, a Elizej joj je uzvratio time da je ženi od Boga izmolio sina, daleko najveći dar koji je žena mogla zamisliti.

Ovo stvarno nisu “lovačke priče”. Toliko su mi puta ljudi posvjedočili kako im je Bog vrlo brzo, već slijedećeg dana uzvratio dobro koje su oni nekome učinili. Pomogneš siromahu i – Bog ti već sutra uzvrati. Učiniš nekome uslugu i – gle! – vrlo brzo dobiješ nagradu.

Ljudi su mi znali pripovijedati kako su već sutradan dobili, našli, zaradili istu svotu novca kojom su nekome potrebitom pomogli. Bog se ne da darom nadmašiti.

Međutim, dragi moji, to je samo slika. Ta ne činimo mi dobra samo zato da bi nam Bog uzvratio. Mi činimo dobro radi dobra samoga. A u tome smislu nam Bog uvijek, baš uvijek uzvraća najljepšim darom: mirom, zadovoljstvom i srećom da smo mogli pomoći svome bližnjem. Pa onda ljudi u prostodušnosti srca tumače: „Blago meni kad mogu pomagati.“ Puno je teže tražiti i očekivati pomoć.

Tako i Isus veli: “Blaženije je davati nego primati“. Doista, možemo biti mirni i sigurni: Dokle god smo dobrostivi, darežljivi, gostoljubivi, Bogu smo slični, a on nas onda obdaruje mirom i radošću, srećom i blaženstvom koje samo od njega može doći.  Isus je korjenit. Ne želi da čovjeku išta bude važnije od Boga i Božjeg zakona. Onaj tko želi biti Isusov učenik, Isusa uzima kao najveću vrijednost i osnovno životno pravilo. Veli da njegov učenik treba više ljubiti njega, Isusa, negoli oca ili majku. Zvuči strašno? Uopće ne. Radi se o ljubavi koju Isus traži od nas, ali se puno više radi o ljubavi koju Isus ima za nas i koju je pokazao podnijevši za nas mučilo križa. Zato Isus nikada neće dopustiti da mi njega ljubimo više negoli on nas. I onda zaključuje: “Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća“.

Jednostavna je, zapravo, i laka Kristova zapovijed. Treba uporno činiti dobro ne zanoseći se nekakvim velebnim djelima. U slici one čaše hladne vode Isus nam pokazuje koliko nas malo napora može koštati neko dobro djelo, a da ono ipak bude veliko. Evo. Za onog tko daje, čaša hladne vode ne stoji ništa. A za onoga tko je žedan, to je najviše što može poželjeti. Žednomu znači puno, a darovatelja ne stoji ništa. To je slika svih naših običnih dobrih djela koja možemo činiti. Što nas košta osmjeh? Što nas košta lijepa riječ? Koliko nas košta nešto potrošenog vremena u usporedbi s toliko protraćenog vremena pred televizijom? Koliko nas strašno puno novaca stoji jedna čestitka, telefonski poziv?

Koliko god smo slabi i grešni, imamo iskustva da smo učinili dobro, da smo čovjeku pomogli. Zar ne da je tad srce gorjelo u nama? Zar ne da smo se osjećali više ljudi? Zar ne da smo se osjećali bliže Bogu i bliže ljudima? A kada smo i mi nešto slično doživjeli, zar ne da nam je cijeli dan bio puno ljepši. Eto. Ako Bog već danas čini naš život ljepšim po jednostavnim, malim stvarima, koliko li će nas učiniti sretnima i blaženima u vječnosti on, koji je sama dobrota i koji neizmjerno više nama želi uzvratiti za sve ono dobro što smo učinili.

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

 Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 28.06.2020. DO  05.07.2020.

 Ženidbeni navještaj: ANĐELKO MARENIĆ i NADA VUGA r. MIJADŽIKOVIĆ

                                    NIKOLA SREČEC i SARA TUFEKČIĆ

                                    MARKO DELAČ I KRISTINA KAPITANOVIĆ

Kršteni  27.06.2020.: NIKA BARTULA i BORNA HRUŠKAR

Dvanaesta je nedjelja u crkvenoj godini.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak su sveti Ivan Fisher i Toma More; u srijedu je Rođenje svetog Ivana Krstitelja – svetkovina; u subotu sveti Ćiril Aleksandrijski, biskup i crkveni naučitelj.

Danas skupljamo priloge za župni Karitas.

Prva sveta pričest za učenike C razreda je u subotu u 10 sati. Djeca neka dođu pred crkvu u 9:30.

Ispovijed prve grupe prvopričesnika je u četvrtak u 17 sati, druge u petak u 16 sati. Grupe će se rasporediti u dogovoru sa sestrom Helom.

• U subotu, 27. lipnja, u Zagrebu će se održati peti po redu Hod za život pod geslom Za zaštitu svakoga života – bez diskriminacije! Okupljanje je u Zagrebu, na Trgu Republike Hrvatske, pokraj zgrade Hrvatskog narodnog kazališta, u 10 sati.
• Molitveni vijenac Kraljice obitelji organizira 5. srpnja 2020., hodočašće u Vinagoru. Program: 10:30 – krunica, 10:45 – svečana procesija, 11:00 – sveta misa. Prijaviti se možete do 2. srpnja u župnom uredu. Cijena puta je 60 kuna.
• Još slijedeće nedjelje slavimo svetu misu u 11:30.
• Ispovijed će biti svakim radnim danom, osim ponedjeljka, od 18:00 do 18:50.

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 10,26-33

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima:

»Ne bojte se ljudi. Ta ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati. Što vam govorim u tami, recite na svjetlu; i što na uho čujete, propovijedajte na krovovima. Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.

Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se dakle! Vrjedniji ste nego mnogo vrabaca.

Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima.«

Riječ Gospodnja.

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJA ČITANJA

Koliko god mi kao ljudi bili i slabi i nedosljedni i grešni, ipak se toliko puta trudimo biti pravi. Tako npr. i u strpljivosti. Prema svojim roditeljima, prema svojoj djeci, prema svojoj bližoj rodbini, prema susjedima. Strpljivo podnosimo njihove zločestoće, trudimo se, uvijek iznova praštamo. Dajemo sve od sebe. I tako dulje vremena. A onda  nam se jednoga dana učini da je sve to bilo uzaludno. Trudili smo se, iskreno i nesebično, a rezultat? Tako se onda umorimo i kažemo sami sebi: “Dobro, tko je ovdje lud? Ima li uopće smisla truditi se i činiti dobro?

Tako je nekako bilo i s prorokom Jeremijom iz današnjeg prvog čitanja. Na jedvite jade pristao je biti prorok, iako mu je to teško padalo. Iz poslušnosti prema Bogu i iz ljubavi prema svome narodu, prorokovao je ono što je bilo za spasenje toga naroda. I nije uspio. Ne samo da ga nisu poslušali, nego su mu se i rugali, ismijavali ga, čak su ga pokušali i ubiti. I Jeremija je klonuo duhom. Kaje se što je uopće počeo propovijedati i prorokovati. Iz biblijske povijesti znamo da su Jeremijini protivnici ne samo činili nepravdu prema njemu, nego su ludo postupali i prema samima sebi.

Naime, Jeremija im je govorio Božje riječi da se obrate Gospodinu, a da se pred opasnošću od svojih neprijatelja ne uzdaju isprazno u pomoć Egipta. Međutim, oni su ustrajavali u svojim grijesima, uzdali se u pomoć Egipta. I, znamo, što se kasnije dogodilo. Jeruzalem je bio opkoljen, osvojen, razrušen, a mnoštvo naroda odvedeno je u izgnanstvo.

Nažalost, ne trebamo se čuditi postupku Jeremijinih protivnika. Gotovo je redovito u ljudskoj povijesti da ljudi ne zamjećuju dobra koje im se čini, štoviše da izruguju i preziru svoga dobročinitelja. Nije li se to dogodilo i Isusu? Veličali su ga, “visjeli su o njegovoj riječi”, govorili su kako nitko nije govorio kao taj čovjek, htjeli su ga zakraljiti, a onda su u određenom trenutku okrenuli vjerom i zdušno urlali: “Raspni ga, raspni!” I nama se događa da se naše dobre namjere krivo shvaćaju, da naša dobra djela tumače kao želju za samoisticanjem, da se naša nastojanja i ne zamjećuju i ne vrednuju, a kamoli da bi ih nagradili. I što onda? Valja nam činiti ono što je činio Jeremija, što je činio Krist Gospodin. Trebamo se truditi oko dobra i nikada ne odustajati. Ljudi smo. Lijepo je kad nas ljudi cijene, kada priznaju naš rad.

Međutim, Gospodin nas uči da dobro treba činiti radi dobra samoga, da zapovijedi treba vršiti radi Gospodina koji ih nam je dao. Dobro djelo uvijek ima svoju vrijednost. Čak, štoviše, budemo li uporni u dobru unatoč protivštinâ i zaprekâ, time ćemo pokazati još veću ljubav prema Bogu i bližnjemu.

Zato nas Isus u današnjem evanđelju tješi. Govori: “Ne bojte se ljudi! Ta ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati.” Važno je ovo Isusovo ohrabrenje. Toliko velikih ljudi je upravo tako činilo.

Mučenici se nisu bojali ovozemnih vlastodržaca niti mukâ koje stoje pred njima, baš kao što veli psalmista: “Božje obećanje slavim, u Boga ja se uzdam i neću se bojati: što mi može učiniti smrtnik?” (Ps 56,12). Zato je blaženi Alojzije Stepinac mirno, bez jala ili mržnje stajao pred nepravednim sudom, čvrst u svojoj odluci da bude vjeran Bogu i Crkvi. Zato su toliki mučenici mirno, moleći za svoje progonitelje, odlazili u smrt, znajući da je Bog iznad svih i da on na kraju dolazi. Zato Petar veli: “Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima!” (Dj 5,29). To je jedini ispravan put i za nas.

Mi činimo dobro radi dobra sama. Vršimo zapovijedi Boga radi. Jer će na koncu biti jedino bitno jesmo li se Bogu pokoravali. Naprotiv, priklanjati se sad ovom sad onom ljudskom autoritetu znači graditi kuću na pijesku, znači stavljati svoje blago u “prodrt tobolac” kako duhovito veli Sveto pismo, znači ulagati svoj novac u posve propale dionice, znači ići beznadnim putem.

Služiti Bogu ne bojeći se ljudi znači, naravno, toliko puta ići protiv struje. Ali to je Božji put. Tako npr. danas može biti moderno zagovarati pobačaj ili eutanaziju. Možda u očima moderne Europe znači napredak odobravati homoseksualne brakove. Može biti moderno, kako reče današnji papa, dopustiti “diktaturu relativizma”, prema kojoj ništa nije bitno, ništa sveto i prema kojoj je čovjek i njegov užitak mjerilo svega. Međutim, mi kao vjernici pokoravamo se Bogu i ostajemo mu vjerni i poslušni baš kao što je to i Isus bio, plativši to smrću na križu.

Zvuči prilično ozbiljno Isusova opomena: “Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima.” To je ono što Isus na drugom mjestu u usporedbi govori o pšenici i pljevi.

Doći će dan kada će se ispostaviti da je pljeva – pljeva, a da je dragocjena pšenica Isusov zdrav nauk. Doći će dan kada će se vidjeti da je mudro postupio onaj koji je sva svoja dobra prodao da bi kupio njivu na kojoj se nalazi zakopano blago. Pokazat će se – kao što se pokazalo u slučaju svetoga Petra – da je mudro većma se pokoravati Bogu negoli ljudima. I tu ne može biti mjesta ublažavanju i okolišanju.

Ne možemo, kako Isus veli, služiti dvojici gospodara. I ne moramo nužno samo gledati na onaj dan kad će sve to skupa biti bjelodano. Mi već danas, živeći po evanđelju u sebi osjećamo duboki mir. Mi smo s Gospodinom i Gospodin je s nama.

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

 Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 21.06.2020. DO  28.06.2020.

Ženidbeni navještaj: NINO BARIĆ i GLORIJA HADROVIĆ

                                    ANĐELKO MARENIĆ i NADA VUGA r. MIJADŽIKOVIĆ

                                    NIKOLA SREČEC i SARA TUFEKČIĆ

                                    MARKO DELAČ I KRISTINA KAPITANOVIĆ

Kršteni 20.06.2020.: TOMA BOROVČAK i KATARINA ŠIŠKO

               21.06.2020.: MIA JURKOVIĆ

Jedanaesta je nedjelja u crkvenoj godini.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Vid; u petak je Presveto Srce Isusovo – svetkovina; u subotu je Bezgrešno srce Blažene Djevice Marije.

Tečaj priprave za brak počinje u utorak i traje do petka. Predavanja su u prostorijama Pastoralnog centra s početkom u 20 sati.
Prva sveta pričest za učenike D i E razreda je u subotu u 10 sati. Djeca neka dođu pred crkvu u 9:30.

Ispovijed za prvopričesnike D razreda je u četvrtak u 16 sati, E razreda u petak u 16 sati.

• Slijedeće nedjelje skupljamo priloge za župni Karitas.
• Molio bih one koji imaju naviku ići na jutarnje mise kod sestara u Lužnicu, da se do daljnjega suzdrže od dolaska na iste.
• Ispovijed će biti svakim radnim danom, osim ponedjeljka, od 18:00 do 18:50.

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 9,36-10,8

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Kad Isus ugleda mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. Tada reče svojim učenicima: »Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.« Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć.

A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi Šimun, zvani Petar, i Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan, brat njegov; Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Tadej; Šimun Kananaj i Juda Iškariotski, koji ga izda.

Tu dvanaestoricu posla Isus uputivši ih:

»K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite! Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova! Putom propovijedajte: ’Približilo se kraljevstvo nebesko!’ Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!«

Riječ Gospodnja.

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJE EVANĐELJE

Poseban je osjećaj kad mlad čovjek prvi puta doživi da mu se ukaže povjerenje da započne s nekim poslom. Eno, vidimo mladog profesora kako po prvi puta kao uvažen i odrastao ulazi u učionicu ili predavaonicu. Eno mlade medicinske sestre koju od danas prihvaćaju kao kolegicu i kompetentnu osobu. Ili, evo tek zaređenog svećenika kojemu na sakrament pomirenja dolaze i osobe dvostruko starije. Poseban je osjećaj vidjeti da znaš, da možeš, da si priznat i uvažen.

Zacijelo su se tako osjećali i apostoli. Isus, kojemu su se svi divili, učitelj na kojemu je bez svake sumnje počinuo Duh Božji uzeo je njih za svoje učenike. I sada, nakon određenog vremena Isus im daje moć i vlast da propovijedaju i da čudesno liječe. Štoviše, dao im je i vlast da istjeruju nečiste duhove što se u ono vrijeme smatralo najvećim mogućim znakom da je netko od Boga. Međutim, s Božjim se darovima treba znati nositi.

Kad evanđelist Matej kaže da je Isus učenicima dao vlast nad nečistim dusima, onda on zapravo želi reći da im je dao vlast propovijedati i činiti sva čudesa, jer se istjerivanje nečistog duha smatralo najvećim čudom. Međutim, ovdje odmah želimo naglasiti da je Isus učenicima dao tu vlast. To je dar. Besplatni, nezasluženi dar. To je moć koju učenici nipošto nemaju sami po sebi. To je besplatan i nezasluženi dar. Bog ga jednostavno daje kome hoće i nitko ne može reći da ga mora ili treba imati. I sada dolazi veoma važna opaska. Ako je to dar, onda se čovjek ne može time hvaliti. Jer, ne daje taj dar Bog po zasluzi, nego po svojoj volji. Nitko taj dar ne zaslužuje, nego ga Bog daje kome hoće i to Bog čini po svojim, nama nepoznatim, kriterijima.

Jer, da je po našem, bi li Pavao uopće postao kršćaninom, a kamo li učiteljem, piscem poslanica i apostolom naroda? Da je po našem, bi li i jedan učenik, uključujući osobito Petra, bio dostojan da bude ugrađen u temelje Crkve? Petar je zatajio Gospodina, Matej je bio carinik, Ivan i Jakov su se pokazali kao karijeristi, Toma je bio nevjeran, a koje sve nepodopštine drugih apostola nisu zapisane! Zato se apostoli tim darima nisu hvastali. Znali su da je sve to nezasluženo i da se taj dar ne može ni prodati ni kupiti, kako je ono jedanput mislio Šimun Vrač.

Što bismo mi na to rekli? Zar ne da svatko od nas ima nekih sposobnosti, nekih darova? Nije li i u našem slučaju sve to dar? I uspjeh u školi i uspjeh u poslu i ugodna narav, i dobro zdravlje i sretna obitelj i sve ono što nam je dobro i lijepo u životu. Sve je to od Boga i sve je to nezasluženi dar. Ničim se čovjek ne može hvaliti kao svojom isključivom stečevinom. Istina je, za mnoge smo se od tih stvari i sami trudili, ali u konačnici Bog je to dao. Jer, veli psalam: “Ako Gospodin kuće ne gradi, uzalud se muče graditelji, ako Gospodin grada ne čuva, uzalud stražar bdi. Uzalud vam je ustati prije zore i dugo u noć sjediti, vi što jedete kruh muke: miljenicima svojim u snu on daje” (Ps 121,1-2).

Isus šalje učenike zato “da liječe svaku bolest i svaku nemoć”. Apostoli su dobili te dare da bi služili drugima. Nisu ti darovi za njih. Pogledajmo: svaki je dar redovito u službi drugih. Zar liječnik sama sebe liječi? Ne, ide kod kolege. Zar svećenik samog sebe ispovijeda? Zar učitelj sama sebe uči? Zar vozač tramvaja samo sebe vozi? Zar vatrogasac gasi samo svoju kuću? Zar je majčinska ljubav usmjerena prema samoj  majci? Ne varajmo se. Dobili smo mnoge lijepe darove da bismo se njima mogli služiti za dobrobit drugih.

Naravno, pri tome ćemo se i mi sami osjećati ispunjenima i zadovoljnima, ali naš je dar radi služenja i svi smo mi postavljeni kao poslužitelji jedni drugima. Bog nas je takvima stvorio i Bog je svoju Crkvu u Kristu tako ustrojio. Mi smo udovi jednoga Tijela i zato služimo jedni drugima, baš kako veli apostol Pavao: “Ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih! (Fil 2,4).

Veli Isus na koncu: “Besplatno primiste, besplatno dajte”. Ne radi se ovdje o tome da bi čovjek trebao biti bez plaće. Ta od nečega treba i živjeti, baš kao što Isus na drugom mjestu veli: “Vrijedan je radnik svoje plaće”. To je jasno. Međutim, Isus govori da ne smijemo škrtariti sa svojim darovima i da ne naplaćujemo one lijepe darove koje nam je Bog dao. Na primjer, Bog mi je nečega dao u obilju. Zar da to ne podijelim s nekim kojemu baš toga manjka? Počnimo prvo od materijalnih dobara.

Ako mi je Bog dao da imam i da obilujem, jesam li siguran da mi je to dao samo zato da uživam ja, moja djeca i moj kum? A mogao bih i drugima pomoći tako da sam i ne osjetim! Zatim, u uredu gdje radim mogu s malo napora stranci učiniti veliku uslugu: pomoći mu da ispuni obrazac, uputiti ga i slično. Djeca mogu pomagati jedni drugima u svladavanju gradiva, mi jedni drugima u kući možemo i trebamo činiti usluge… Mi i ne razmišljamo koliko možemo pomoći jedni drugima riječima, djelima, blizinom, strpljivošću, ljubavlju, dobrotom…

Prisjetimo se kako je nama u životu netko nešto učinio u bolnici, na poslu, u školi, u crkvi, u vlastitoj obitelji. Nismo li i mi znali reći: “Da mi tada taj i taj nije pomogao, ne znam gdje bih ja danas bio…” Vidite, koliko sunca, radosti i svjetlosti možemo unijeti u život naših bližnjih, koliko možemo obradovati jedni druge. Bog nam je dao tu sposobnost da besplatno dijelimo jedni drugima. Već sam osmjeh i lijepa riječ, puno sunca mogu unijeti u život naših bližnjih. Bog preko nas hoće biti blizak, drag i ljubak prema drugim ljudima.

Bog preko nas želi iskazivati ljubav drugim ljudima. Zar da odbijemo tako uzvišenu službu? Apostoli su to prihvatili i ugrađeni su u temelje Crkve. A i mi smo njezini članovi.

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

 Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 14.06.2020. DO 21.06.2020

Ženidbeni navještaj: NINO BARIĆ i GLORIJA HADROVIĆ

                                    ANĐELKO MARENIĆ i NADA VUGA r. MIJADŽIKOVIĆ

                                    NIKOLA SREČEC i SARA TUFEKČIĆ

                                    MARKO DELAČ I KRISTINA KAPITANOVIĆ

Kršteni 12.06.2020. MARTA KUSTIĆ

              13.06.2020. LANA STANČEVIĆ

                                  OLIVER IŠTUK

                                  TOMA PERIĆ

              14.06.2020. NOA MUŽAR

Svetkovina je Presvetog Trojstva.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u utorak je sveti Efrem, đakon i crkveni naučitelj; u četvrtak je Presveto Tijelo i Krv Kristova, Tijelovo – svetkovina; u subotu je sveti Antun Padovanski.

Na svetkovinu Tijelova svetu misu slavimo u 9 sati. Ako vremenske prilike dopuste, nakon svete mise će biti procesija. Toga dana nema večernje svete mise.

Zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić, uputio je pismo roditeljima školaraca koji će se ove jeseni upisati u prve razrede osnovnih i srednjih školâ. Pismo možete uzeti u predvorju crkve.

• Ispovijed će biti svakim radnim danom, osim ponedjeljka, od 18:00 do 18:50, u prostorijama Pastoralnog centra.  
• Zahvaljujem svima koji su prošlog tjedna dali svoj prilog za župu!

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 3,16-18

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme reče Isus Nikodemu: »Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.«

Riječ Gospodnja.

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJE EVANĐELJE

Odlomak iz Evanđelja po Ivanu sadrži sažetak svega onoga što je do toga momenta evanđelist rekao o utjelovljenom Logosu, Riječi–Sinu Očevom, uključujući i Proslov. Međutim, ovdje se pojavljuje motiv koja do sada nije korišten, kojega Prolog naglašavajući velike istine još nije upotrijebio – ljubav! Sve ono što Bog čini – i stvaranje svijeta po Logosu, njegovo utjelovljenje u svijetu pa i kriterije po kojima će suditi svijetu – sve treba gledati u svjetlu ljubavi.

Svijet, dakle, nema početak sam u sebi pa ne može ni svoje značenje dokučiti sâm, u granicama svojih snaga. Sve i – očinstvo, majčinstvo, životinja i biljka, minerali – sve ima jedno dublje značenje.

Sve dolazi iz dubina Božje ljubavi koju ne vidimo, sve ona upravlja dohodištu kojega također ne vidimo. Ljubav je ovdje prikazana kao eksces, nešto što nadilazi uobičajena očekivanja: Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Jedinorođenog Sina. Očev identitet temelji se na činjenici da ima sina. Nebeski Otac lišava se svog Jedinorođenca! Daje ga bez ograničenja cijelom svijetu – svakom tko vjeruje u njega.

Niti svrha Sinova predanja nema ograničenja – život vječni. Svijetu kakav jest, dezorijentiran, autodestruktivan ili čak Bogu protivan, Bog daruje svog Jedinog Sina,

izraz neograničene ljubavi. Abraham je bio kušan: hoće li Bogu žrtvovati jedinca Izaka? Nije ga žrtvovao a ipak je prošao na ispitu vjernosti. Ono što Abraham nije morao, učinio je Bog. Dat će svijetu neka kuša njegovu ljubav kojom u Jedincu daje sve. Kao što su Izraelci uslijed pogleda na mjedenu zmiju ozdravljali od otrova kojim su bili zaraženi, tako će svaki čovjek biti pozvan pogledati na predanog i uzdignutog

Sina Čovječjega da bi ozdravio od svog „otrova“ – laži uslijed koje se udaljuje od Boga. Adam i Eva, iako su sve primili od Boga, ipak su na zov zmije – koja im do tada ništa nije dala (!) – počeli sumnjati u Boga koji im je dao sve i prijestupili Njegovu riječ! Ljubav koju je Jedinorođenac izlio na križu protuotrov je urođenoj ljudskoj sumnjičavosti i nepovjerenju prema Bogu. Omogućuje otvoriti se najvećoj Ljubavi koja je u Sinu sve predala za svijet. Samo onaj tko prihvati da je stvoren i voljen od drugoga postaje sposoban rađati i voljeti, nalik onomu tko ga je stvorio i volio. 

Čovjek se rađa nanovo-odozgor ne tako da ponovno uđe u utrobu majke nego da se otvori Očevom srcu (S. Fausti). Kada shvati da je voljen od Oca, tada postaje ono što je oduvijek bio u Njegovim očima. Samo u Sinu, koji ljubi upravo onako kako je i sâm ljubljen od Oca, ljudi mogu vidjeti puninu svog identiteta kao sinova Očevih.

Čovjek tada pronalazi samoga sebe ili, odbacujući ga, zatvara se i gubi ono za što je stvoren. Sin je Svjetlo svijeta i svi su pozvani Svjetlu. No, upravo ovdje počinje i izvršava se sud: on se događa u istom činu u kojemu i spasenje – u daru Svjetla. Stav pojedinog čovjeka prema Sinu pokazuje njegovu unutarnju bit i kakav stav prema Bogu želi zauzeti. Kao što je Bog objavio svoje srce, svoj identitet ljubeći do kraja, tako zauzimanjem stava prema Svjetlu čovjek očituje svoju nutarnju istinu! 

Bog je svjetlo i tame u njemu nema nikakve. Umjesto da sudi, Bog ljubi. Tko odbija Ljubav i Svjetlo sam se odlučuje za tamu i mržnju. Tako Bog u svojoj ljubavi i slobodi kuca na vrata čovjekove slobode i doziva njegovu ljubav – njegovo rađanje kao sina u Sinu.

dr. sc. Ivica Čatić, profesor Svetoga pisma na KBF-u u Đakovu

          Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.sveto-pismo.net

MISNE NAKANE 07.06.2020. DO  14.06.2020.

Ženidbeni navještaj: NINO BARIĆ i GLORIJA HADROVIĆ

                                    ANĐELKO MARENIĆ i NADA VUGA r. MIJADŽIKOVIĆ

                                    NIKOLA SREČEC i SARA TUFEKČIĆ

                                    MARKO DELAČ I KRISTINA KAPITANOVIĆ

Krštena 06.06.2020. ANA UBREKIĆ