Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je blaženi Ivan Merz; u srijedu je sveti Leopold Bogdan Mandić; u petak je sveti Matija, apostol – blagdan; u subotu je blaženi Jakov Zadranin.

Sljedeći se tjedan ispovijeda u utorak i srijedu od 18 do 19 sati.

U četvrtak je svetkovina Uzašašća Gospodnjeg. Proslavit ćemo je svetom misom u 19 sati.

U subotu je u našoj župi svetkovina Blažene Djevice Marije Kraljice apostola – župni god. Proslavit ćemo je svetom misom u 11 sati. Tog dana nema večernje svete mise.

• Svibanjske pobožnosti. Pozivamo vas u Marijinom mjesecu na molitvu svete krunice svaki dan u 18:30.
• Za videonadzor je do sada uplaćeno 25270 kuna, a u prošlom tjednu 4430 kuna; nedostaje još 4711,25 kuna. Za obitelj Ljubić smo u proteklom tjednu prikupili 550 kuna.
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 15,9-17

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna.

Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga. Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.«

Riječ Gospodnja.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

U svakom jeziku, tijekom vremena, neke riječi nestaju, neke nastaju, a neke mijenjaju značenje. Danas kao da imamo poteškoća da bismo razumjeli što znači riječ „ljubav“. Što god ta riječ danas značila ili mogla značiti u običnom govoru, htjeli bismo razumjeti što nam upravo o ljubavi govori današnja Božja riječ.

Do koje mjere čovjek poznaje svijet i svemir? Koliko čovjek može poznavati samoga sebe? Koliko smo mi ljudi uopće spoznali i razumjeli što je život ovdje na zemlji? A što reći o onom duhovnom, pogotovo što reći o Bogu? Ne razumijemo točno kako biljke stvaraju šećer pomoću sunčeve svjetlosti, ne razumijemo tolike tajne života i svemira, pa kako bismo mogli razumjeti Boga, od kojega sve to proizlazi. Pa ipak, ljudi su se tijekom povijesti ohrabrivali i govorili da je Bog vrhovni Gospodar, da je Vladar svega, da je svemoćan, da je, kako reče jedan filozof, Prvi Nepokrenuti Pokretač, da je Čisti Razum… Židovi s velikim strahopoštovanjem pristupaju Bogu, tako da njegovo ime, ono kojim se objavio Mojsiju, nikada ne izgovaraju, da to ne bi slučajno bilo uzalud i da ne bi tako prekršili drugu zapovijed koja veli: Ne izusti uzalud imena Gospodina Boga svojega.

A evo, danas, kao da smo čuli vrhunac Božje objave o njemu samome. Veli Ivan apostol u današnjoj poslanici (1Iv 4, 7-10): “Svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, ne upozna Boga, jer Bog je ljubav.” Evo to. Bog je ljubav. Naravno, Bog je savršeno Biće, Bog je svemoćan, Bog je vječan, od njega i po njemu je sve. Međutim, po apostolu Ivanu Bog nam objavljuje tajnu svoga bića: Bog je ljubav. Bog je dobrota. Mudro i s ljubavlju stvorio je ovaj svijet, čovjeka je stvorio jer ga je volio. I onda, sasvim jasno, Ivan opisuje kakva je Božja ljubav prema nama: “U ovome se očitova Božja ljubav u nama: Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet da živimo po njemu. U ovome je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego – on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše.”

Zbog svoje ranjene ljudske naravi, mi ovo ne možemo dobro razumjeti. Zašto bi, naime, Bog koji sve ima i ni u čem ne oskudijeva, koji je jedini Gospodar svega, zašto bi Bog svoga jedinorođenoga Sina predao za nas ljude, za nas koji smo i nevrijedni i nezahvalni? To je ljubav. Nerazumljiva i izvan svake ljudske logike. To može razumjeti samo onaj koji voli. Ljubav je po sebi uvijek bez interesa i besplatna. Evo: roditelj koji se do krajnosti žrtvuje za svoje dijete, koji mu daje i sebe i svoje srce i to posve bez interesa, besplatno i dragovoljno, taj roditelj može razumjeti što je ljubav. Ona je uvijek nesebična, bez interesa.

Naš Bog, Bog Isusa Krista jest takav. On je ljubav. Zato s punim pouzdanjem, s nježnošću, s ushitom i velikim poštovanjem pristupamo njegovom uzvišenu prijestolju.

A gdje se djenulo strahopoštovanje i što onda u tome smislu znači onaj dar Duha Svetoga koji nazivamo strahom Božjim? Strahuje onaj koji se boji, boji za svoj život, koji se boji kazne i odmazde. Mi kršćani itekako osjećamo strahopoštovanje. Kako? Jednostavno: ako smo svjesni Božje ljubavi, ako smo svjesni što je Bog za nas – po svome Sinu – učinio i što neprestano čini, užasava nas pomisao da bismo takvoga Boga uvrijedili.

Zar nismo u životu već imali takav osjećaj: netko nas je osobito zadužio, netko nam je pokazao osobitu ljubav, npr. djed ili baka. Kako da tim ljudima učinimo nešto ružno. Ne zbog straha od kazne, nego jednostavno iz velikog poštovanja i zahvalnosti. U ovoj istoj poslanici apostol Ivan to lijepo tumači: “Straha u ljubavi nema, nego savršena ljubav izgoni strah; jer strah je muka i tko se boji, nije savršen u ljubavi. Mi ljubimo jer on nas prije uzljubi” (1Iv 4,18-19).

Za nas je kršćane onda ljubav mjerilo svih stvari. Nakon što nam Ivan govori o silnoj veličini Božje ljubavi po kojoj Bog svoga Sina za nas predaje, jasno je koji je naš put. Naime, od Boga dolazimo, Bog, koji je ljubav stvorio nas je na svoju sliku, iz ljubavi prema nama Sin se Božji za nas predao i on nas poziva u zajedništvo svoga božanskog života. Prema tome, ako od Boga dolazimo i Bogu idemo, onda temeljni zakon našega života treba biti upravo ljubav. Ne mislimo valjda da ćemo u vječnosti živjeti s Bogom, a da u našem srcu ostane sebičnost, zavist, nemilosrđe, osvetoljubivost?

Zato nam danas veli Isus u evanđelju (Iv 15, 9-17): “Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.” Evo kakva treba biti naša ljubav: kao Isusova. On je sebe za nas predao, za nas grešnike, baš kao što veli Pavao: “Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije” (Rim 5,8). Prema tome, i mi smo pozvani iskazivati ljubav svojim bližnjima ne zato što bi oni nas zadužili, čak i ne zato što bismo to bili dužni. Ljubavi ne treba razloga. Ljubav ljubi. Nesebično, bezuvjetno. “Jer ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!” (Rim 5,5), veli Pavao.

Kad god pomislimo da nam je teško učiniti neko dobro, oprostiti, učiniti uslugu, ukratko, iskazati nesebičnu ljubav, sjetimo se što je Krist za nas učinio i što još uvijek čini. Nikada mi ne možemo svojim bližnjima iskazati više ljubavi, nego što je Bog po svome Sinu iskazao svoje ljubavi prema nama. A kada čovjek čini dobro, misli dobro, govori dobro, sve se to i na njega samoga vraća kao blagoslov. A na to smo pozvani. To je izvor duboke i trajne radosti i u nama i oko nas. Neka tako i bude. Amen.

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 09.05.2021. DO  16.05.2021

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak su sveti Filip i Jakov, apostoli; u utorak je sveti Florijan, mučenik i suzaštitnik Zagrebačke nadbiskupije; u petak je sveti Dujam, solinski biskup i mučenik.

Svibanjske pobožnosti. Pozivamo vas u Marijinom mjesecu na molitvu svete krunice svaki dan u 18:30.

Tečaj priprave za brak održava se od 3. do 7. svibnja s početkom u 20 sati.

Ministrantski sastanak će biti u subotu u 10 sati.

• Vjerska grupa u vrtiću Vrtuljak. Pozivamo roditelje da prijave svoju djecu za vjersku grupu u vrtiću kako bi se time uz već postojeću grupu mogla osnovati i druga. Sve vezano uz upise potražite na internetskoj stranici vrtića.
• Prva sveta pričest trebala bi se održati 22. svibnja u 10 sati (A, B i D razred) i 23. svibnja u 11:30 (C i E razred).
• Za videonadzor je do sada uplaćeno 20840 kuna, a u prošlom tjednu 2430 kuna; nedostaje još 9141,25 kuna. Za obitelj Ljubić smo u proteklom tjednu prikupili 100 kuna.
• Sljedeći se tjedan ispovijeda u utorak i petak od 18 do 19 sati.
• U četvrtak će nakon večernje svete mise biti euharistijsko klanjanje.
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 15,1-8

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni.

Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.«

Riječ Gospodnja.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Za dobru građevinu nužni su čvrsti temelji. Za uspjeh u studiju, nužni su dobri temelji iz srednje škole. Za zdravo stablo važno je korijenje. Za pravog Božjeg čovjeka važna je ukorijenjenost u Bogu. Tako Isus danas uzima jednostavnu sliku da bi nam pokazao kakav je živ i životvoran odnos između njega i njegovih vjernika, to jest Crkve.

Ja sam trs, vi loze

Čuli smo (Iv 15, 1-8) govor o trsu i lozi (u Slavoniji bismo radije rekli o čokotu i lozi). Znamo vjerojatno da vinova loza pušta duboko korijenje. Tako se kroz nekoliko godina stvori čvrst trs iz kojega izbijaju mladice – loze. Naravno odsječena loza, odnosno ona koja nije na trsu, nužno umire. Isus, dakle, za sebe veli da je trs koji nama, lozama, daje životvornu snagu. Pri tome valja zapaziti da su trs i loza jedno biće, jedno tijelo. Pavao će kasnije uzeti sličnu sliku govoreći da su vjernici tj. Crkva jedno tijelo, kojemu je glava Krist. Mi zapravo ne možemo do kraja pojmiti koliko je to čudesno i veličanstveno: mi smo s Kristom jedno tijelo, jedno biće, dionici Kristove božanske naravi.

Mi ovdje na zemlji nikada nećemo moći do kraja pojmiti koliko je – u Kristu – veliko naše dostojanstvo. U svojim su molitvama veliki i sveti ljudi godinama zahvaljivali Bogu na tom silnom bogatstvu. Upravo tako: što je čovjek bliže Bogu, tim više u radosti srca zahvaljuje Bogu za taj silni dar. Evo radosne poruke za nas! Božja smo djeca, braća i sestre Kristovi, dionici nebeskih dobara i zato u jednostavnosti srca uvijek možemo klicati Aleluja – slavimo Boga! Zato nas životne muke i nedaće nikada ne mogu do kraja obeshrabriti: od Boga dolazimo i Bogu idemo.

Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda

Isus nas dalje poučava govoreći: Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni (…) Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Znamo što su činili i što još uvijek čine pobožni ljudi: kad kreću na put, kad započnu bilo kakav posao, prekriže se i kažu: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. U Bogu i po Bogu želimo sve činiti. Naravno, važan je i čovjekov trud i nastojanje, potreban je naš mar i naše zalaganje, ali je Bog jedini koji daje smisao i snagu našem djelovanju. Bilo bi ludo i preuzetno (kako govore stari duhovni pisci) kad bi se čovjek u svojim ovozemnim ili duhovnim nakanama pouzdavao samo u svoju snagu. Zato nije tek prazna riječ kada za svaku svoju nakanu pobožno kažemo: Ako Bog da.

Tako Pavao veli: Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist (Gal 2,20). Tu se otkriva još jedan divni vidik naše vjere: Božji smo suradnici. U nama i po nama Bog želi činiti velika djela, baš kao što se npr. proslavio propovijedanjem Petra i Pavla te svetim životom tolikih velikih ljudi u Crkvi. Zato smo i mi puni pouzdanja i radosti, Bog po svakom pojedinom od nas hoće i može ostvarivati kraljevstvo nebesko.

Što god hoćete, ištite i bit će vam

Na koncu nam Isus daje pomalo zbunjujuće obećanje. Veli: Ako ostanete u meni i riječi moje ostanu u vama, što god hoćete ištite i bit će vam. I na drugim mjestima u evanđeljima Isus govori kako Bog uvijek uslišava naše molitve. Ovdje, međutim, možemo to bolje razumjeti. Isus veli: Ako ostanete u meni. To je uvjet. Evo primjera: ako mlad čovjek živi u skladu i ljubavi sa svojim roditeljima, neće od njih ni tražiti neki dar koji mu roditelji jednostavno ne mogu priuštiti. Nije ovo lako prebaciti na odnos Boga i čovjeka. Ta Bogu je sve moguće! Radi se jednostavno o sljedećem: duhovan čovjek ima razmišljanje na duhovan način odnosno, kako bi se danas reklo, ima duhovne prioritete, pa onda ne moli toliko za zdravlje i uspjeh u poslu, nego mnogo više za oproštenje grijeha, za mir duše, za strpljivost u nevoljama, za snagu da može oprostiti…

Tako će Pavao reći: Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem i u njemu se nađem (Fil 3,8-9). U onome što je bitno, sigurno ćemo biti uslišani, kad god Gospodina s vjerom zazovemo: Bog nam daje oproštenje grijeha, dioništvo u nebeskom životu, daje nam da već na zemlji oćutimo mir i radost njegova kraljevstva, da bismo ga mogli u vječnosti u potpunosti uživati. Ako se i dogodi da u ovozemnom životu imamo nevolja i križeva, duboko u svom srcu mi smo mirni, čak i radosni: sjedinjeni smo s Kristovim patnjama, da bismo bili i dionicima njegovih patnja.

Zbog svega toga ispunjeni smo radošću i nadom: životno smo s Kristom povezani kao trs s lozom; našim venama već kola nebeski život, a život s Bogom naša je budućnost. To je radosna poruka Kristovog uskrsnuća i našeg uzdignuća.

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 02.05.2021. DO  09.05.2021

Krštena 02.05.2021.:  MARIJA TEPEŠ

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u utorak je blažena Ozana Kotorska, djevica – spomendan; u srijedu je sveti Petar Chanel, prezbiter i mučenik; u četvrtak sveta Katarina Sijenska, djevica i crkvena naučiteljica – blagdan; u subotu je sveti Josip Radnik.

Prošle smo nedjelje za naš župni Karitas prikupili 9340,50. Hvala vam!

U utorak će u 20 sati početi jednosatno klanjanje koje će animirati mladi. Moli se za svećenička i redovnička zvanja.

Ispovijed za krizmanike će biti u utorak (A i B razred) i srijedu (C, D i E razred) u 9:30. Kumovi su također obavezni ispovjediti se kako bi mogli pristupiti svetoj pričesti, a mogu se ispovjediti i u svojim župama.

• Probe za krizmu: E razred u četvrtak u 9:30, A i B razred u četvrtak u 20:30, C i D u petak u 20:30.
• Proba ministranata bit će u srijedu u 19:30; priprema za svetu krizmu u subotu, 1. svibnja.
• Do sada smo za videonadzor prikupili ukupno 18410 kuna, a prošlog tjedna 4660 kuna. Za obitelj Ljubić smo u proteklom tjednu skupili 1600 kuna. Hvala vam od srca!
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.
• Najava tečaja priprave za brak. Održava se od 3. do 7. svibnja s početkom u 20 sati.

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 10,11-18

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus:

»Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga.«

Riječ Gospodnja.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Dj 4, 8-12

Današnje prvo čitanje iz Djela apostolskih zapravo je nastavak onoga od prošle nedjelje. Ako moć Uskrslog Trpećeg Sluge istinski djeluje i ako je narod stavljen pred odluku, onda se ne radi više samo o pitanju osobne duhovnosti pojedinca nego se postavlja pitanje: tko će od sada nad izraelskim narodom imati duhovni autoritet, Isusovi svjedoci ili židovsko svećenstvo? Religiozna elita odlučuje progoniti apostole jer im otvoreno spočitavaju krivnju za Isusovu smrt, a time ujedno pokušavaju osporiti njihov utjecaj nad narodom. Dva puta bit će procesuirani. Ovo je prvi zahvat službenog židovskog vodstva u život Crkve u Djelima apostolskim i on nagoviješta sve češće konfrontacije. 

Saduceji su bili pripadnici aristokratske struje blisko povezane sa svećeničkom hijerarhijom. Luka će ih u procesu protiv sv. Pavla predstaviti kao sljedbu unutar židovstva koja smatra da nema uskrsnuća. Vjerojatno zato sada, u sazvanom Sanhedrinu kao vrhovnom sudištu, žestoko reagiraju na Petrovu propovijed o Isusovu uskrsnuću. No, zabranjujući apostolima da govore o Isusovu Imenu, službeni vjerski vođe zapravo protiv svoje volje priznaju Njegovu moć i utjecaj. Petar će i istražni proces iskoristiti da nastavi pružati svjedočanstvo o moći Uskrsloga kojim je ozdravljen hromi na hramskim vratima. Ovaj puta svoju argumentaciju u prilog Isusu temelji na psalamskoj slici o kamenu kojeg odbaciše graditelji.

U zaključku svog govora, Petar ide dalje nego u svim dosadašnjim istupima i donosi temeljnu soteriološku tvrdnju: nema uistinu pod nebom drugog imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti. Koliko god da Sanhedrin nije bio sklon djelovanju apostola, nisu mogli zanijekati snagu znaka koji se dogodio na hromome. Time autoritet apostola dobiva novi poticaj i sve više se učvršćuje.

1 Iv 3, 1-2

Prva Ivanova poslanica u odlomku drugog čitanja ističe kako je ljubav Božja tolika da ljude želi ne samo spasiti, nego im dati najveći mogući status – biti djeca Božja! Biti sin znači imati udjela u Očevu životu, nositi crte Njegova lika, uprisutnjivati Ga u ovom svijetu. Nije čudo što svijet ne prepoznaje ovaj skriveni identitet djece Božje – ni oni sâmi dok su ovoj egzistenciji ograničenih spoznaja ne mogu potpuno jasno razabrati Oca. Tek izišavši iz nje u Njegovu vječnost moći će bez ograničenja uživati lice Onoga čija svjetlost će ispunjati vječnost.

Iv 10, 11-18

Pastir dobri suprotstavljen je najamniku. Najamnik prividno radi isto što i pastir, ali samo u normalnim uvjetima i zbog plaće.

U slučaju opasnosti bježi i tada na vidjelo izlazi da se ovcama bavio ne zbog njih, nego zbog dnevnice. Pastir dobri vlasnik je ovaca, one su njegove i stalo mu je do njih u toj mjeri da ne štedi sebe da bi njih sačuvao. Njegova briga za ovce ne može se izmjeriti nego samo naznačiti: najveća žrtva koju je spreman podnijeti govori o najvećoj privrženosti. Među njima vlada duboka međusobna povezanost. Ovce poznaju pastirov glas.

Dižući govor sa razine prispodobe, Isus progovara o poznavanju između Njega i učenika. Kasnije će ova tema dobiti dodatni razvoj pa će u slici o trsu i lozama Isus govoriti o nerazdvojnoj povezanosti u kojoj dolazi do međusobnog dijeljenja istog života, pri čemu Isusov život prebiva u učeniku. Ovo je jedna od velikih tema Četvrtog Evanđelja. Učenikov odnos prema Isusu podrazumijeva posebnu povezanost i bliskost pri čemu je učenik onaj koji spoznaje. Spoznaja počiva na jednakosti biti: samo isto-bitni duboko spoznaju.

 To je ono što se događa između Oca i Sina a na istom temelju događa se i međusobno poznavanje pastira i stada: ja poznajem ovce svoje i ovce moje poznaju mene, kao što Otac poznaje mene i kao što ja poznajem Oca. Budući da je Božja bit ljubav, Ivan će reći: tko god ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. To je rođen od vode i Duha… Zato se događa gotovo samo po sebi da svijet, ukoliko nije rođen od Boga, ne spoznaje Riječ, da on božansko čak ne može ni primiti, ni vidjeti, ni spoznati.

Imam i drugih ovaca koje nisu iz ovog ovčinjaka… Ovdje Isus iznenada proširuje perspektivu jer njegov pogled sada ide k onim ovcama koje nisu iz ovog ovčinjaka tj. iz ivanovske crkvene zajednice – ovdje se najvjerojatnije misli na pogane. Neki smatraju kako Isusova želja da budu jedno stado i jedan pastir ukazuje da su u vrijeme pisanja ovog Evanđelja podjele među Isusovim sljedbenicima bile veliki problem. Ako nisu bile onda, danas svakako jesu i stoga svaki kršćanin mora na srce staviti ove Isusove riječi. Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj… U svojoj ljubavi, Otac je neprestano uz Sina koji se, kao dobri pastir, sprema položiti život za svoje ovce.

Očevo prisustvo uz Sina izraz je njegove ljubavi kojom je sve predao u njegovu ruku. Stoga Sin kao, Dobri pastir, ne samo da će sve učiniti za svoje ovce da ih spasi, nego ima vlast, moć uzeti život nakon što ga bude položio. Zbog ove moći, On je pastir koji može svojim ovcama osigurati sigurnu pašu. Zbog toga je ne samo Dobri nego, kako ga naziva Poslanica Hebrejima, Veliki pastir! Dakako, zbog svoje moći, on je mogao uništiti domet svih sila zla koje ugrožavaju ovce i tako ih osloboditi. No, one tada ne bi bile svjesne ove borbe. Ne bi je proživljavale, razlučivale svjetlo od tame… Ovako, On je sa svojim ovcama, na sebe uzima teret kojim ih tlači zlo i uništava ga u svom tijelu da bi njegove ovce s Njim mogle ići prema pobjedi nad svijetom.

Ivica Čatić, profesor Svetoga pisma na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.sveto-pismo.net

MISNE NAKANE 25.04.2021. DO  02.05.2021

         Kršteni     24.04.2021.:    JULIA ŠTAJDUHAR

                           25.04.2021.:   GABRIJEL KOZARČANIN

Sveci i imendani sljedećeg tjedna. U srijedu je sveti Anzelmo, biskup i crkveni naučitelj; u petak je sveti Juraj, mučenik.

Danas skupljamo priloge za naš župni Karitas.

U četvrtak će u našoj župi biti cjelodnevno klanjanje s molitvenom nakanom za svećenička i redovnička zvanja. Klanjanje započinje u 8 sati, a završava u 18:15 blagoslovom s Presvetim. U sakristiji se možete zapisati za polusatnu molitvu pred Presvetim. 

Podjela sakramenta svete Potvrde će biti u subotu, 1. svibnja u tri grupe; A i B razred u 9:30 pod svetom misom; C i D razred u 11 sati i E razred u 12 sati. U 11 i 12 sati bit će samo služba Riječi i podjela krizme. O ostalim će detaljima krizmanici biti obaviješteni putem grupe na WhatsApp-u.

• Do sada smo za videonadzor prikupili ukupno 13750 kuna, a prošlog tjedna 1950 kuna.  Za obitelj Ljubić smo u proteklom tjednu skupili 650 kuna. Hvala vam od srca!
• Ispovijed će biti u utorak od 18 sati do mise, te u četvrtak od 9 do 10 sati i od 18 do 19 sati.
• Sastanak za ministrante će biti u subotu u 10 sati.
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije

NEDJELJNO EVANĐELJE: Lk 24,35-48

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Učenici su Isusovi pripovijedali što se dogodilo na putu i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha. Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: »Mir vama!« Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: »Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.«

Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: »Imate li ovdje što za jelo?« Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede.

Nato im reče: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.« Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: »Ovako je pisano: ’Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci.«

Riječ Gospodnja.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Znamo kako mučan zna biti susret djece s roditeljima, nakon što su ti isti mladi prethodnu noć učinili različite nepodopštine: skrivili prometnu nesreću, završili u policiji s prijavom… Tu znadu pasti teške riječi, dogode se veliki razdori. Uvijek su mučna ta jutra nakon razuzdane i nesmotrene zabave…

Evo danas u prvome čitanju (Dj 3, 13-15.17-19) slušamo kako Petar propovijeda svojim sunarodnjacima. Podsjeća ih što se dogodilo među njima. Bog je proslavio svoga Sina Isusa koji je prošao svijetom čineći dobro. Bog je proslavio upravo toga Isusa, veli Petar prisutnima, kojega vi predadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom, kad je već bio odlučio pustiti ga. Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica. Začetnika života ubiste. To je onaj nužni korak. Istina. Istina izrečena s ljubavlju. Petar mirno iznosi što se dogodilo. Veliko su zlo počinili oni koji su Isusa predali, osudili i razapeli na križ. Nema svrhe zatvarati oči pred tom činjenicom.

Nadalje, zna Petar dobro da u toj stvari ni on, Petar, nije bez prijekora: ta zatajio je svoga Učitelja. Evo, to je prvi korak na putu prema Bogu: iskreno priznavanje vlastitih grijeha. Zataškavanje ničemu ne koristi. Ne može čovjek u vjeri dalje ići, dok sam sebi ne prizna svoje promašaje i svoje grijehe. Tako nam Pismo i na drugim mjestima pokazuje kako valja gledati istini u oči i priznati svoje ludosti i svoje grijehe: Mi sagriješismo, mi bezakonje počinismo, zlo učinismo, odmetnusmo se i udaljismo od zapovijedi i naredaba tvojih. Nismo slušali sluge tvoje, proroke koji govorahu u tvoje ime našim kraljevima, našim knezovima, našim očevima, svemu puku zemlje (Dn 9,5-6).

Ne vrijedi nam uljepšavati svoj život. Nevolja je u tome što današnje društvo teško priznaje svoje moralne stranputice. Ne želimo priznati da je uzrok svakovrsnih i velikih društveni nedaća i nesreća upravo to što zanemarujemo Božje zapovijedi, to jest, što gubimo poštovanja prema starijima, Boga zaboravljamo, žurimo i žudimo samo za ovozemnim užicima: uvijek više, uvijek jače, uvijek luđe, bez limita, bez obzira u ludosti i pijančevanju… A istina je očita: zanemarujemo i Boga i svoje bližnje i svoju dušu. I tako postajemo prazni i isprazni.

Međutim, Petar se ne želi zaustaviti na tim žalosnim činjenicama. Ne. On naviješta evanđelje, radosnu vijest. Očito je, veli Petar, da ono zlo koje su oni počinili nije bilo nužno iz zlobe i zle volje. Veli: Znam da ste uradili ono iz neznanja, kao i glavari vaši. To je baš tako. Redovito čovjek nije ni svjestan koliko je zlo ono zlo koje čini. Tako se mladom čovjeku čini da je tek pustom zabavom ludovanje na cesti i pretjerivanje u alkoholu. A posljedice, ipak, mogu biti strašne. Tako i mi u našem životu. Ta nitko od nas nije iskvaren do srži, rijetko kada će netko od nas počiniti neku ludost iz čiste zlobe, pakosti ili mržnje. U tome i jest tajna zla: čovjek i ne zamijeti kako padne u njegove mreže.

A posljedice mogu biti strašne: razdori u obitelji, teško vrijeđanje Boga i bližnjega… Zbog svega toga, nužno je da čovjek bude poučljiv. Ako sam neke loše stvari učinio iz neznanja ili iz lakomislenosti, potrebno je da budem ponizan i poučljiv, pa da primim i prihvatim dobrohotne opomene i savjete. Koje savjete? Kao prvo, tu su Božje zapovijedi, tu je evanđeoski nauk, ali tu je i naučavanje Crkve koja se trudi upravo Božji i evanđeoski nauk prevesti u ovaj naš današnji svijet. Ludo je misliti da sve najbolje znam i da sam ja najbolji sudac samome sebi. Mudar čovjek jest poučljiv čovjek, mudar je čovjek onaj koji sebe neprestano ispituje i popravlja. Zašto bismo na svom vlastitom iskustvu trebali naučiti da je zlo – zlo, kada imamo Božje zapovijedi i nauk Crkve?

Veli Petar dalje u svome govoru: Bog Isusa uskrsnu od mrtvih! Božju ljubav i njegovo spasenje uopće nije mogla omesti ljudska pakost koja je osudila i pogubila Isusa. Naprotiv, rekao bi Augustin, Felix culpa – sretnoga li grijeha!, jer je Bog čovjeka spasio upravo po Kristovoj muci i smrti. Na drugom mjestu Pavao progovara o tvrdokornosti svojih zemljaka – Židova koji nisu htjeli Isusa priznati za Spasitelja, pa onda zaključuje: Bog je baš dopustio da mnogi Židovi ne povjeruju, da bi se evanđelje počelo naviještati i drugim narodima (usp. Rim 11,11-13).

Isusovo uskrsnuće jest središte i srce evanđelja – radosne vijesti spasenja. Unatoč ljudskim grijesima i slabostima, unatoč čovjekovu protivljenju, unatoč tome što su narodni prvaci Isusa odbacili i dali pogubiti, Bog sve nas – zločince i grešnike – spašava po istom svome Sinu. Zato smo puni nade, zato smo puni radosti. Ne postoji nikakva sila na ovome svijetu koja nas može istrgnuti iz Kristova spasenja. Ako smo i griješili, možemo se s pouzdanjem njemu obratiti, jer znamo da je došao, umro i uskrsnuo ne zbog pravednih nego zbog grešnih. Naravno, to nas nipošto ne opravdava da se prepustimo svojim slabostima: opečaćeni smo pečatom Boga živoga, da živimo kao djeca Božja. Pa ipak, ako se i dogodi da pogriješimo protiv Boga i svojih bližnjih, znamo, Bog uvijek prima naše pokajanje, baš kako lijepo veli sveti Ivan: Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite. Ako tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca – Isusa Krista, Pravednika (1 Iv 2,1). Zato, s jedne strane, naravno, ne mirimo se s vlastitim grijesima, ali, s druge strane, sebi i svima drugima govorimo: Bog je veći od naših slabosti, on prima naše pokajanje i on nas u Kristu spašava sada i u vječnosti. Ta upravo zbog toga je Krist umro i uskrsnuo.

To je naša nada i to je naša radost. Tu radost i tu nadu želimo – svojim životom – vedro i radosno naviještati ovome svijetu: Gospodin je uskrsnuo! S njime smo i mi uzdignuti u nebeska prostranstva. Zato nam je srce prepuno radosti i zato neprestance hvalimo Gospodina – Aleluja!

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 18.04.2021. DO  25.04.2021.

Ženidbeni navještaj: NENAD MARKOVIĆ i MIHAELA COLARIĆ

Kršteni 17.04.2021.:  PAOLA MIKAŠINOVIĆ

            18.04.2021.:  KATARINA PETRIČEVIĆ

Sveci i imendani sljedećeg tjedna. U utorak je sveti Martin I., papa i mučenik; u petak sveta Bernardica Soubirous.

Sljedeće nedjelje skupljamo priloge za naš župni Karitas.

U protekla dva tjedna, za videonadzor smo prikupili 5520 kuna, a za obitelj Ljubić 2100 kuna. Hvala vam od srca!

Sastanak za roditelje krizmanika je u petak u 20 sati.

Ispovijed će biti samo u petak od 18 sati.

• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 20,19-31

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«

Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.«

I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«

Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.

Riječ Gospodnja.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Slavimo drugu vazmenu nedjelju, koju nazivamo i Bijela, a neki je zovu i Mladi Uskrs. I svake nam se godine ove nedjelje nameće lik apostola Tome (Iv 20, 19-31). „Nevjerni Toma“ uvijek se nekako smatra čovjekom koji se nepotrebno osramotio zbog svoje tvrdoglavosti i zbog svoje svojeglavosti. A Toma je bio samo običan čovjek, tipičan predstavnik svoga vremena kojemu mi, na neki način, možemo zahvaliti kvalitetu svoje vjere.

Na uskrsno jutro još zbunjeni i u nevjerici apostoli iznenada susreću gospodina Isusa. On dolazi među njih i pozdravlja ih: „Šalom!“ – Mir vama! I svi su bili na okupu osim Tome. Kako im je samo dobro došao Isusov mir! Bili su toliko zdvojni, toliko jadni, toliko nesigurni, toliko zbunjeni da nisu znali niti što se događa niti što znače toliki događaji. Stvarno su bili kao ovce bez pastira. Činilo im se da su tri godine protratili. Nije im vjerojatno bilo žao tih godina s Isusom. Slušali su njegove blagotvorne riječi, bili svjedoci njegova milosrđa u čudesima, iskusili su njegovu ljubav. Ali ipak, boljelo ih je strašno kad su mislili da je sve gotovo i da se neće ništa dogoditi od obećanog Nebeskog kraljevstva. I onda im Isus donosi mir. Pokazuje se živ među njima! Iako još uvijek dosta toga nisu razumjeli, barem su znali: tu je Gospodin, živ je, među njima je. Osjećali su se kao čovjek koji nakon iscrpljujućeg pješačenja ugleda izlaz iz tunela. Radost se vratila u njihova srca i uopće im nije bilo bitno što još puno toga ne razumiju.

Sve je to bilo jako lijepo, ali Toma od toga ništa nije doživio jer ga nije bilo. Toma nije ni htio ni mogao vjerovati ostalima da su vidjeli Gospodina. Nije im povjerovao iz barem dva razloga. Prvo, Toma je zacijelo pomislio kako su ostali učenici šokirani i zbunjeni Isusovom smrću naprosto počeli umišljati da ga vide živoga. Ljudi si koji puta od tuge počinju puno toga umišljati, priviđaju im se slike i likovi, baš prema onome: „Što se babi ’tilo, to se babi snilo!“ Drugi vjerojatni razlog bio je taj što je Toma očito bio čovjek, što bismo mi rekli, „s obje noge na zemlji“. Isuviše često je doživio da se maleni čovjek ne može suprotstaviti velikoj sili, dovoljno je često Toma doživio da pošten i pobožan čovjek pogiba i da se zlo šepiri nad dobrom. Prema Tominu shvaćanju, sve je to bilo i lijepo zamišljeno i od srca i čestito, ali, eto, po tko zna koji puta pokazalo se da pravednik trpi i trpi, a da se silnik izdiže, baš kao što su pobožni Židovi svakodnevno gledali kako nad njima, pripadnicima Božjega i izabranog naroda, vladaju bezbožni Rimljani. Očito je da je to s Isusom bio jedan lijepi san, ali san kao svaki san završava buđenjem. Toma je bio samo veliki realist, reklo bi se danas.

I onda dolazi Isus sljedeće nedjelje, ponovno govori: „Mir vama“ i obraća se Tomi koji je ovoga puta bio nazočan. I veli mu: „Prinesi ruku svoju…“ Za Tomu je to bilo poniženje, ali još puno, puno veća radost. Skrušeno i oduševljeno govori: „Gospodin moj i Bog moj.“ On koji je posljednji vidio Gospodina, najviše je rekao o njemu. Priznao ga je svojim Bogom, do čega oni drugi još nisu bili došli. Shvatio je Toma: uskrsnuće Isusovo Božje je djelo, štoviše, on je Božji Sin.

Isus veli: „Blago onima koji ne vidješe, a ipak vjeruju“. Ova je riječ nama upućena. Pozvani smo da vjerujemo. Međutim, dok imamo pred očima svetoga Tomu apostola, možemo biti, rekli bismo, puno opušteniji. Zbog okolnosti u kojima je živio, zbog svoje naravi, konačno, zbog onoga što je samo Bogu poznato, Toma se ponio onako kako se ponio. On, apostol i svjedok svih Kristovih velebnih djela, nije se, ljudski govoreći, pokazao na visini. Međutim, vidjet ćemo to i tijekom povijesti Crkve, veličina svetih Božjih ljudi i nije u tome da su uvijek bili besprijekorni, da su uvijek povlačili prave poteze. Njihova je veličina u tome da su priznavali svoje pogreške i uvijek se Bogu vraćali. Toma, dakle, nije povjerovao.

Sličan smo primjer vidjeli i u Petru ovih dana. Naime, vidjevši Petra kako je zatajio Gospodina, pa se onda pokajao, nećemo ni mi očajavati ako nam se dogodi takav neki propust. Želimo duboko vjerovati da je Bog jači od svakoga zla i grijeha u svijetu, da je Bog jači od svake loše sklonosti koja je u nama. Jednako tako, gledajući danas tvrdoglavost i nevjeru Tominu, pa odmah zatim njegovu nadahnutu vjeru, ne dopuštamo da nas hvata tjeskoba kad se i nama dogodi da ne možemo odmah povjerovati i prihvatiti ono što nam Bog šalje. Hvala ti, Toma. Hvala ti što nam pokazuješ da se unatoč grubosti ljudske naravi uvijek možemo Bogu vratiti, da unatoč padovima Bogu uvijek možemo doći. Hvala ti što na tvom i Petrovom primjeru vidimo kako nas Krist nikad ne želi odbaciti nego nas uvijek sebi zove i prihvaća kao svoju djecu, unatoč našim propustima i grijesima, a po našoj spremnosti na obraćenje.

Pa ipak, danas možemo biti malo i ponosni. Nama danas nije uskrsnuli Isus došao na vrata na isti način kao apostolima, a mi, eto, vjerujemo. Ne vidjesmo, a vjerujemo! Neka se na nama u obilnoj mjeri ostvari onaj Isusov obećani blagoslov: „Blago onima koji ne vidješe, a ipak vjeruju.“

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 11.04.2021. DO  18.04.2021.

Kršteni 10.04.2021.:  IVAN KOVAČ i TIA SPAČAL

Vjenčani 10.04.2021.: MATE BERIŠA i MAJA RIBARIĆ

Uskrs je – najvažnija kršćanska svetkovina.

Zbog vazmene osmine, u kojoj je svaki dan jednak Uskrsu, u liturgiji se ispuštaju svi spomendani sljedećeg tjedna.

Sutra, na uskrsni ponedjeljak, slavimo tri svete mise – u 08:00, 10:00 i 19:00. Taj dan župni ured ne ureduje.

Prva sveta pričest u našoj se župi slavi sljedeće nedjelje u 11:30 – A, B i D razred i 14 sati – C i E. Detaljni raspored pogledajte na trećoj stranici listića.

• Molio bih vjernike koji inače dolaze na svetu misu u 11:30, neka sljedeće nedjelje nastoje doći na neku drugu misu jer će, zbog epidemioloških mjera, na toj misi smjeti doći samo prvopričesnici i njihovi roditelji.
• Sljedeća nedjelja je i nedjelja Božanskoga milosrđa. Za nju se pripremamo devetnicom koju smo započeli na Veliki petak, a od danas je molimo prije svake večernje svete mise.
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

USKRSNO EVANĐELJE: Iv 20,1-9

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«

Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.

Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.

Riječ Gospodnja.

UZ DANAŠNJE EVANĐELJE

Vijest o Isusovom uskrsnuću prodire kroz prostor i vrijeme. Doprla je i do ljudi 21. stoljeća, nošena vjerom i ljubavlju generacija Isusovih učenika koji su zbog toga poput prvih apostola često bili i ubijani, mučeni no znali su jedno: nemoguće je ne govoriti o Uskrslome jer bez Njega život više ne bio život. Uskrsno svjetlo duša je života, ono je njegova svježina. Svima koji žele osjetiti blizinu Uskrslog i ući u Njegovo svjetlo današnji evanđeoski odlomak naznačava nekoliko bitnih oznaka iskustva koje su prvi učenici imali u susretu s uskrslim Isusom. Ponajprije, kada je svanulo, izgledalo je kako je uskrsno jutro naizgled kao i sva druga, kao da je smrt, kao da su nepravda i nasilje zbilja pobijedile i u Isusovu slučaju. Sve je tiho i obično kao i svakog drugog dana. Zar ne koliko je to slično svakodnevnom iskustvu tolikih ljudi – kao da je nepravda jača od pravde, pokvarenost od poštenja, mržnja od ljubavi, smrt od života?

Evanđelje nam predstavlja nekoliko kategorija likova: Marija Magdalena i drugi učenik nešto vide i čuju, taj učenik odmah shvaća i povjerova a Marija shvaća kasnije; Petar međutim niti vidi niti shvaća. Upravo stoga nam je ovdje posebno dragocjen i važan. Evanđelisti ne prešućuju kako on, buduća glava Crkve, nije odmah povjerovao da je Isus uskrsnuo. Koliko ova pojedinost otkriva iskrenosti i poštenja kojim su evanđelisti pristupili pisanju svoji djela! Evanđelje kao da želi reći: ako Petar, glava Crkve – iako je bio u žiži zbivanja na praznom grobu – nije vidio, shvatio i povjerovao, onda neće biti nikakvo čudo da će ostale generacije Isusovih učenika, pogotovo oni udaljeni u prostoru i vremenu, nailaziti na ozbiljne poteškoće pri razmišljanju o događaju Isusova uskrsnuća i pokušaju vjerovati u nj.

No, s druge strane, upravo činjenica Petrova nesnalaženja – a napose inzistiranje evanđelista na njemu – svjedoči da Isusovo uskrsnuće nisu izmislili njegovi učenici nego da je njima, koji su se prvi s njim suočili, ono predstavljalo problem nerazrješiv za njihove ljudske sile. Razum na temelju povoja, koji su bili skinuti, i ručnika, koji je bio uredno složen, zaključuje da Isusa nitko nije ukrao, jer lopovi ne bi gubili vrijeme na skidanje povoja ili uredno slaganje ručnika. No, razum teško može ići dalje. Dakle, što je posrijedi? Mogli bismo reći kako su apostoli dovedeni u paradoksalnu situaciju: trebaju biti svjedoci nečega u čemu se ne mogu snaći! Upravo u ovakvu poteškoću Uskrsli Gospodin želi uvesti svoje učenike i buduće svjedoke kako bi svojim iskustvom mogli pomoći kasnijim generacijama vjernika u njihovim traženjima.

Za učenika Isusovo uskrsnuće nije stvar proučavanja činjenica, upravo kao što nije bilo ni za glavu Crkve – Petra. Kada se govori o uskrsnuću, onda nije pitanje je li ono bilo moguće i na koji način se odvijalo? Za Petra, kao i za druge učenike, Uskrsli Isus nije prije svega stvarnost koju treba proučavati i o njoj razmišljati, zaključivati nego živa osoba koju treba susresti, doživjeti i onda u svjetlu toga iskustva ići u život. Onoga trenutka kada je bila volja Božja, Petar i ostali učenici susreli su Isusa. Bilo je potrebno neko vrijeme da sazriju, da pripreme svoja srca za susret s Njim. Vjerojatno je Petar od uskrsnog jutra tijekom dana o svemu razmišljao i odlučio otvoriti svoje srce…konačno krenuo prema onom ti znaš da te volim.

I uvečer toga istog dana susreće Uskrsloga i doživljava mir, radost i nadu. Evo to je Uskrs: Isus Uskrsli koji ulazi u srce učenika i daje svoje svjetlo. I oni više nisu isti ljudi. Jesu i ostaju i dalje slabi, ograničeni, ali njihov život je dobio novi temelj: ubuduće žive od blizine Uskrsloga! Njegovo je svjetlo toliko slatko i neizrecivo, ono je takav život da ostati bez njega znači prestati živjeti. I zato oni – do jučer strašljivci – sada mogu ići naprijed, zove ih ovo toliko slatko svjetlo. Neka se dogodi što god bilo, ali bez njega ne žele ostati. Ni po koju cijenu! To je ono Pavlovo – sve mogu u onome koji me jača! Oni sada žive u svijetu, ali snagom koja nije od svijeta i svojim životom, koji ima novi temelj, pobjeđuju svijet. To je onaj novi kvasac koji je u stanju prožeti i dizati život svakoga čovjeka; koji mu može dati novu boju, okus i miris.

Novi život kojim sada Isus živi i čije svjetlo dobivaju apostoli – jedino je on istinit. Mržnja, nasilje, diskriminacija, egoizam, zlo svih vrsta – oni nisu istina. Ali, reći će netko, oni postoje! Da, postoje, ali iza sebe ne ostavljaju ništa jer iza egoizma, mržnje i nasilja ostaje samo pustoš. Ne nastaje ništa novo, ne nastaje život nego ostaje samo praznina – razvalina od čovjeka, od života. Bog kada je stvarao svijet nije stvorio prazninu nego život koji se plodi i množi, buja u nepreglednim i prebogatim oblicima. I Isusovo uskrsnuće jest čin kojim Bog prazninu i tamu ispunja neprolaznim životom i svjetlom – remek djelo Duha Životvorca! I zato se apostoli hvataju matice života, ondje gdje je najzdraviji i najbistriji. Ostati bez njega značilo bi ostati na razvalinama života, u pustoši pabirčiti samo njegove ostatke, mrvice.

Duh Uskrslog, Životvorac je ona snaga koja u ništavilu stvara nešto, u pustoši život, u tami svjetlo. Biti vjernik znači upiti toga Duha koji u životu svake osobe ondje gdje je praznina daruje iskrice svoje punine. Njegov dar može se očitovati u novoj misli, misao neka se očituje u riječi, u djelu. Tu počinje kršćanska duhovnost – u susretu s Uskrslim!

Ivica Čatić, profesor Svetoga pisma na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.sveto-pismo.net

Raspored događanja za prvopričesnike u Vazmenoj osmini

MISNE NAKANE 04.04.2021. DO  11.04.2021.