www.mka.hr

Iz Evanđelja po Mateju 2, 1-12

“Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu ²raspitujući se: „Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.“ ³Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. ⁴Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi.

⁵Oni mu odgovoriše: „U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok: ⁶A ti Betleheme, zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim jer iz tebe će izaći vladalac koji će pasti narod moj – Izraela!“ ⁷Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. ⁸Zatim ih posla u Betlehem: „Pođite, reče, i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite da i ja pođem te mu se poklonim.“ ⁹Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. ¹⁰Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. ¹¹Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. ¹²Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.”

Matejev izvještaj o mudracima

Izvještajem o pohodu mudraca s Istoka Matej je htio pokazati kako su obrazovani stranci iz rasporeda nebeskih tjelesa prepoznali da se nešto važno događa u židovskoj zemlji, došli u Jeruzalem kao glavni grad zemlje i otkrili Dijete u Betlehemu te mu priznali kraljevsko dostojanstvo darujući mu zlato, tamjan i smirnu. Mudraci su u ono doba bili stručnjaci za poznavanje zvijezda ukoliko one svojim položajem utječu na događanja na zemlji ili najavljuju da se nešto događa. Ovi strani intelektualci su repriza pohoda kraljice od Sabe, koja je došla iz Etiopije da provjeri da li je Salomonova mudrost onolika koliko se pripovijeda. („Mato ZOVKIĆ, Subaštinici, sutijelo i sudionici obećanja u Kristu Isusu po Evanđelju, u: http://ktbkbih.net/info.asp?id=675 (1. XII. 2009.)“) Mudraci pridonose paralelizmu s Mojsijem: jer prema židovskim legendama Isusova vremena, faraon je primao informacije od mudrih ljudi. Jednako tako, kada je Mojsije vodio Izrael kroz Transjordaniju, zli kralj Barak pozvao je vrača Bileama s Istoka da prokune Izraela, ali umjesto toga ovaj je vidio od Jakova zvijezdu kako se uzdiže na nebu (usp. Br 22-24). („Raymond Edward BROWN, Uvod u Novi zavjet, Zagreb, 2008., 173-174.“)

Nekoliko starih izvješća, židovskih i poganskih govore o zvijezdama koje najavljuju rođenje velikog čovjeka. Zvijezda na starom Istoku je znak za boga i u skladu s time pobožanstvenjenog kralja. Ovaj izraz upućuje na Davida i njegovu kraljevsku dinastiju, a u budućnosti na Mesiju. Krist je svojim dolaskom dokinuo pogansko praznovjerje, astralni determinizam i sudbinu zapisanu na nebu. Njegovo rođenje je objavila zvijezda (usp. Mt 2,2). („Usp. André DARRIEUTORT – Pierre GRELOT, Zvijezde, u: Xavier LÉON-DUFOUR, Rječnik biblijske teologije, Zagreb, 1988., 1534-1538.“)

Davidova zvijezda

Magen David (hebr. Davidov štit) ili Davidova zvijezda je simbol koji su pripadnici židovskog Cionističkog pokreta htjeli/hoće nametnuti kao simbol židovstva. No, simbol židovstva je menora, sedmerokraki svijećnjak koji se spominje u Starom zavjetu. Menora je jedan od glavnih predmeta koji se nalazio u Šatoru sastanka. Neki pak, poput Franz Rosenzweiga, židovskog filozofa i teologa, Davidovoj zvijezdi daju teološka značenja. Dva jednakostranična nasuprotna isprepletena trokuta (heksagram) simboliziraju nerazdvojivi židovski narod unatoč svih povijesnih neprilika, zatim tri podjele naroda na: Kohanime, Levite i Izraelce. Spominje se još šest krakova zvijezde kao znak Božje vladavine svemirom u šest smjerova: sjever, jug, istok, zapad, gore i dalje. Takva tumačenja ne nalaze čvrsto povijesno utemeljenje povezano sa židovstvom. („http://jewishvirtuallibrary.org/jsource/Judaism/star.html (1. XII. 2009.)“)

Kako je nebo izgledalo u vrijeme Isusova rođenja? Što su mudraci slijedili u potrazi za Isusom?

Razmišljanja o tome pronašla sam kod dr. Romana Brajše, hrvatskog solarnog fizičara i mladog astronoma Marka Šimca. Dr. Roman Brajša se zalaže za jednu od tri teorije o betlehemskoj zvijezdi. To bi bila trostruka konjunkcija Jupitera i Saturna dvaju najvećih planeta Sunčeva sustava. Konjunkcija nebeskih tijela znači da su oni prividno na nebeskom svodu blizu, jedan pokraj drugoga i sama po sebi nije rijedak događaj, jer se događaju u prosjeku svakih dvadesetak godina. No, to se tada dogodilo tri puta, što je rjeđi astronomski događaj, koji se zbiva jednom u nekoliko stoljeća. Ta je pojava mogla uistinu izgledati mudracima kao zvijezda koja se zaustavila povrh mjesta gdje bijaše dijete (Mt 2,9), odnosno sjeverozapadnim brežuljcima Betlehema. Nakon toga, u veljači, 6. god. pr. Kr., postojećoj se konjunkciji približio i planet Mars pa se zaista moglo govoriti o (prividnom) gomilanju planeta na nebu. Upravo se taj događaj danas smatra najvjerojatnijom i najboljom pojavom na nebu koja je privukla pozornost mudraca s Istoka, što upućuje na zaključak da je Isus Krist rođen 7. god. pr. Kr. („Vedran HORVAT, Betlehemska zvijezda – nadnaravno svjetlo ili trostruka konjunkcija Jupitera i Saturna? (22. XII.2001.), u: http://www.vjesnik.hr/pdf/2001/12/22/21A21.PDF (4. XII. 2009.)“)

Druge teorije pretpostavljaju pojavu meteora (kometa), okultacije planeta i nove. („Marko Šimac, Betlehemska zvijezda, (24. XII. 2006.), u: http://www.zvjezdarnica.com/?akcija=dnm&id=80 (6. XII. 2009.) Halleyev komet se pojavio 12. g. pr. Kr. Nova zvijezda se povremeno pojavljuje kao eksplozija. Tada se pojavila 5. g. pr. Kr. Okultacija planeta je predstavljala simboliku rođenja novog kralja.“) One su isključene zbog vremenskog i prostornog nepoklapanja.

Nebo je u vrijeme Isusovog rođenja sigurno bilo posebno i na neki način obilježilo je dolazak Sina Božjeg na zemlju.

Danas bismo rekli da je zvijezda bila vodič mudracima po Svetoj zemlji. Vodila ih je do susreta s novorođenim Kraljem židovskim. Zvijezdi i susretu su se obradovali radošću veoma velikom (Mt 2, 10). Zanimljivo je to što je taj događaj još uvijek aktualan među astronomima, koji pokušavaju znanstveno objasniti što se te noći dogodilo.

Evanđelist Matej je htio pokazati kako su stranci prepoznali Mesiju, a Židovi nisu. Kada je Matej o tome pisao, imao je pred sobom svoju zajednicu. Nju su u većini činili obraćeni Židovi, koji su se smatrali privilegiranima u odnosu na pogane. Matej ih je želio potaknuti da i poganima dopuste da upoznaju Isusa, a ne da im nameću svoje običaje i mentalitet. („Mato ZOVKIĆ, Subaštinici, sutijelo i sudionici obećanja u Kristu Isusu po Evanđelju“) Nametanje dovodi do podjele, koja opet vodi k razdoru, što je u suprotnosti s Isusovom željom: da svi budu jedno (Iv17,22).

s. Stanka Oršolić