Nastavi čitati »]]> Trudnica iz SAD-a odmah će nakon poroda morati vratiti bebu začetu IVF oplodnjom jer su joj liječnici usadili krivi embrij. Uzeli su krivu epruvetu! Biološki roditelji preuzet će dijete nakon rezanja pupčane vrpce.

Zbog greške na klinici za umjetnu oplodnju Carolyn Savage će sina, kojeg treba roditi za dva tjedna (2009. god.), morati odmah predati biološkim roditeljima. Četrdesetogodišnja žena iz Ohija svoje četvrto dijete, koje nosi već 35 tjedana, ipak neće moći zadržati.

“Najteži dio će biti porod. Sjećam se razgovora s majkom ovog djeteta. Rekla sam joj: ‘Željeli bismo trenutak za pozdravljanje s bebom.’ Na početku smo se uistinu bojali tog trenutka i još uvijek se bojimo. Pokušavamo to shvatiti na pozitivan način, kao poklon drugoj obitelji koju prije osam mjeseci nismo ni poznavali. Mislim da je to jedini način da ovo prebrodimo”, komentirala je.

Bračni par Savage već ima dvojicu sinova, od 15 i 12 godina, i kćer rođenu uz pomoć IVF-a, koja ima 18 mjeseci. Nakon što su ih obavijestili o zabuni u klinici, ipak su se odlučili na rađanje i kontaktirali biološke roditelje djeteta – pobačaj su odbacili zbog vjerskih uvjerenja.

Carolyn Savage je dodala: “O ovom djetetu ćemo razmišljati svaki dan do kraja života. Imamo neke nade, no oni su njegovi roditelji i odlučit će hoćemo li i kad s njim kontaktirati ili saznati što se s njim događa. Želimo tek znati da je sretan i zdrav.”

Odvjetnici će se pobrinuti da klinika prihvati odgovornost za posljedice ovog slučaja.

T.T.
magazin.net.hr

Nastavi čitati »]]> Smrznuti plodovi mora i ljudi

Uskoro će Dnevnik. Lijepi je običaj prije emisije ubaciti blok propagandnih poruka. „Samo u našem hipermarketu možete kupiti smrznute plodove mora, a smrznuti plodovi ljudi uz deset posto popusta.“ Tako će za pedesetak godina izgledati promidžbeni spot za najveći prodajni centar u vašem gradu. Jer u velikom dućanu ima svega. Od igle do lokomotive. Bit će plodova raznih vrsta. Od voća do čovjeka. Na žalost.

O plodovima

Ne znam otkuda početi. Za stotinjak godina ćemo čitati ovakav naslov: „Blizanci plakali bratu na sprovodu!“ Bit će slika petorice muškaraca. Najstariji će imati 81 godinu. Idući 61. Do njega su stajali gospon od 41 i mladić od 21 godinu koji je usput držao klinca od godine dana. Svi su bili na sprovodu bratu koji je blago preminuo u sto i prvoj godini. Kako je to moguće? Vrijedni će novinar objasniti kako je jednom prije stotinjak i koju godinu u Hrvatskoj odlučeno da se mogu zamrzavati embriji. Tada se smatralo da embrij nije ljudsko biće. Netko se potom dosjetio da se to nešto što nije ljudsko biće treba zvati plod. Jest da su mnogi pitali čega je to plod. Jer zna se kako izgleda plod kukuruza, a kako plod graha. Ovo se zvalo samo tako. Plod. Čovjeka nije – tvrdili su ozbiljni znanstvenici.

Kako je sve počelo?

I sretnim se roditeljima posrećilo pa su zamrznuli šest plodova. Budući da nisu bili previše bogati, odlučili su jedan plod posaditi i čekati. Kad, gle čuda, nakon devet mjeseci ni iz čega se rodio sin. Roditelji su bili sretni i odgajali svoga sina. Kad je sin postao punoljetan, počeo se praviti važan i postavljati na roditelje. Smatrao je da je pametniji i sposobniji od njih. Oni bili zabrinuti. Međusobno su pričali kako su se trudili odgojiti divno dijete, a vidi kakav mangup ispade. Majka se onda u jednom trenu sjetila kako između smrznutih plodova mora i smrznutih plodova graška ima u jednoj čašici i smrznutih plodova sebe i svog muža. Brzo su odlučili. Majka je bila u ranim pedesetima pa „ajmo probat“. I gle. Nakon malo manje od devet mjeseci donijela je na svijet divnog dječačića. Tko može biti veseliji od roditelja. Oni se veselili, a stariji brat se primirio. I njemu je bilo „fora“ imati blizanca mlađeg dva desetljeća.

Biznis surogat majki

Sve išlo kako treba, ali i mlađi brat postade punoljetan. Koliko god se roditelji trudili i stariji brat im pomagao, ne možeš ti nikako na kraj s mladom krvi. Taj mlađi sin je bio još gori od starijeg brata kad je bio u njegovim godinama. Ustvrdila je to majka, a složio se i otac. Stariji brat je dao prijedlog. Rekao neka i mlađemu naprave isto što i njemu. Majka je rekla da je stara i ne može roditi. Nema problema. Razvio se biznis surogat majki. I našli oni surogat majku. Iz frižidera uzeše prvi plod. Kad ono dagnja. „Ne to!“, viknuo najstariji blizanac na majku. „Ne vidiš dobro.“ On je posegnuo za plodom iz kojega može izrasti čovjek. I potpisao se ugovor sa surogat majkom. Sve se ugradilo legalno, kad eto ti na svijet lijepa dječačića.

Plodovi iz frižidera

Uskoro se smirio mlađi brat, a treći mladac blizanac rastao. Kad je on postao punoljetan, onda je najstariji brat potaknuo priču i našao novu surogat majku. Pa se rodio četvrti blizanac. Nakon dvadeset godina bili su u dilemi da li uzeti lijevog ili desnog iz frižidera. Je li tu bilo ikakve simbolike, ali su uzeli desnog. Iako je sve to vrlo relativno jer je frižider imao i stražnja vrata. Jest da su roditelji umrli, ali imovinu su naslijedili sinovi. Tri najstarija su uz pomoć odvjetnika osigurala da se imovina dijeli na pet jednakih dijelova jer su računali da više neće biti rađanja.

Moralna dilema

I sve išlo kako treba. Najmlađi brat je boravio u iznajmljenoj obitelji jer braća nisu imali vremena odgajati ga. Ta je obitelj imala dadilju koja je bila katolkinja. Dan po dan i dječak postade katolik. Peti blizanac katolik postade vlasnik svojeg dijela imovine stupanjem u punoljetnost. Naslijedio je roditeljsku kuću i u njoj stari frižider. Braća su već bila bogata pa su je njemu prepustili. Peti blizanac bio usamljen pa našao ženu. I žena ko žena, krenula pospremati po frižideru i pronašla jedan plod. Nije znala od čega je, ali je znao njen muž. Smatrao je da ni jedno stvorenje Božje ne smije propasti. Govorili mu da to baš nije u skladu s učenjem vjere, ali on nagovorio ženu da ugradi plod. Kad, gle sreće, sve uspjelo i rodila žena dječačića. Pitao se je li mu se rodio sin ili brat. Ni braća nisu znala. Prošla godina u propitivanju i umrije im najstariji brat, a nisu znali odgovor. E, tako je nastao zanimljiv članak, dragi čitatelji.

Rezerve u škrinji

Duboko se ispričavam svima onima koji ne mogu imati djecu. Znam da im je teško reći kako se trebaju prepustiti Božjoj volji i tražiti smisao u nečemu drugom. Možda usvajanju djece. Znam da je nemoguće napraviti „Udrugu za usvajanje i neželjenu djecu“ pa da odmah oni koji ne žele djecu svoju prepuste onima koji žele. Ali pred očima mi se vrti slika kako se netko izborio da zamrzne dijete od deset godina jer je zločesto, a zamijeni ga zametkom jer će on sigurno biti dobar. Gdje je granica između toga što je čovjek, a što nije? Je li to nakon četiri mjeseca i jedan dan ili četiri mjeseca i dva dana? A što ako se doktor pobrojao za koji dan? Hoće li biti slobodno pobaciti dijete od dvadeset godina jer imaš rezervno u škrinji? Jesu li osim smrznutih oslića bez glave i neki ljudi bez glave?

Mario Raguž
www.laudato.hr

Nastavi čitati »]]> Korizma je liturgijsko vrijeme crkvene godine kroz koje se vjernici pripravljaju za temeljni blagdan kršćanske vjere, blagdan Uskrsa. Korizma uvijek započinje s Pepelnicom, Čistom srijedom, a traje 40 dana do isključivo Mise Gospodnje večere na Veliki Četvrtak, pa joj otuda i naziv četrdesetnica. Ona nas uvodi u otajstva Velikog tjedna koji započinje s nedjeljom Muke Gospodnje – Cvjetnicom. Broj 40 u Bibliji, Svetom pismu ima svoje posebno značenje. Upućuje nas na četrdesetna razdoblja u povijesti spasenja.

Tako su Izraelci, nakon izlaska iz egipatskog ropstva na putu prema Obećanoj zemlji proveli u pustinji 40 godina. Bilo je to vrijeme kušnje i sazrijevanja. Iako su vidjeli Boga na djelu, kroz to su vrijeme često gubili pouzdanje i vjeru, upadali su u kolebljivost. Ipak, Bog ih nije ostavljao, nego su uvijek iznova mogli iskusiti Božju ljubav i brigu koje unatoč svemu nije nedostajalo. Mojsije je 40 dana i noći molio i postio na brdu Sinaju kako bi ublažio Božju srdžbu protiv Izraelaca koji su ostavili Boga i klanjali se zlatnom teletu. Prorok Ilija je 40 dana putovao na božju goru Horeb. Ninivljani su proglasili četrdeset dnevni post, obrativši se na propovijed joninu, te teko spasili grad od uništenja i propasti. Nakon krštenja na rijeci Jordan, pred početak svoga javnog djelovanja, Isus je proboravio u pustinji 40 dana i noći moleći i posteći, te je bio iskušan od zloga. Nakon uskrsnuća Isus se 40 dana ukazivao apostolima, a potom uzašao na nebo.

40 je biblijski broj koji označava puninu vremena, savršenstvo, cjelinu, svršetak nečega, postizanje cilja. Korizma želi upravo to. Pred nas vjernike stavlja konačni cilj, naše određenje – nebo i nebesku proslavu kod boga Oca i Sina i Duha Svetoga. Cilj korizma je Uskrs. Isusov i naš Uskrs. Svojim uskrsnućem Isus pokazuje dimenziju novog života, usmjerava naš pogled s onu stranu povijesti, s onu sranu obzorja ovoga svijeta, otvara zastor vječnosti u koju je Bog pozvao čovjeka. Kroz Korizmu smo pozvani svladati napast promatranja ovoga svijeta kao konačne i priznati da je “naša domovina na nebesima” ( Fil 3,20 ). Ona traži od nas da se svaki pojedini sjeti kako nismo samo tjelesna bića, kako nismo samo zemaljski, već se u nama treba poroditi živa čežnja za onim nebeskim, naš dom je u bogu. Korizma nas upozorava da još nismo na cilju, nego na putu. Vrhunce treba osvojiti, a to nije lako. Traži se naša zauzetost. Kolika je cijena našeg spasenja pokazano je u osobi Isusa Krista koji je središnji lik korizmenog vremena. Zato nam se valja zagledati u njegov lik i životno djelo kako bismo više spoznali što je učinio za nas i naše spasenje, te poći tim putem u Život. Znači, Korizma od nas traži zauzetost za spasenje. Sv. Augustin kaže: “Bog nas je stvorio bez nas, ali nas ne spašava bez nas.”. Korizma je stoga obilježena ozbiljnim promišljanjem nad Božjom Riječi, ali i intenzivnom izgradnjom sebe kao osobe, kako bismo u svjetlu objavljenoga izrasli u nove ljude po mjeri Krista, postali Kristoliki, Djeca Božja u punom smislu te riječi, te tako postigli obećana dobra. Kroz Korizmu se u misnim slavljima ne pjeva niti sa moli “Slava”. U svim djelovima Mise i Časoslova ispušta se “Aleluja” gdje god se pojavi. Zabranjuje se sviranje orgulja i drugih instrumenata, osim za podržavanje pjevanja, na IV: nedjelju Korizme “Veseli se”, na svetkovine i blagdane, kod izlaganja Euharistije,… U Korizmenom vremenu nije običaj ni vjenčavanja, a ako se obavlja mladence se upozorava da se uzdrže od pompe. U našoj nadbiskupiji zabranjuje se vjenčanje u dane svetog Trodnevlja tj. Na Veliki Četvrtak, Veliki Petak, Veliku Subotu, kao i na Uskrs. Na ozbiljnost i važnost zadanoga Korizma nas podsjeća i svojom ljubičastom bojom liturgije jer korizmeno vrijeme ne trpi buku i zabave. Zato Crkva ne preporuča bilo kakve proslave ili svečanosti, plesi zabavu. Traži od nas da odložimo sve tjelesno što bi nas moglo rastresati, pa i ono neprestano slušanje glazbe, a prionemo uz ono duhovno. Disponirati se za meditaciju i kontemplaciju, jer Bog progovara u tišini srca, ne u buci i vrevi. Valja nam stvoriti plodnu tišinu da možemo čuti Boga – to je ona pustinja korizmenog vremena u koju treba ući. Velike se stvari događaju u tišini.

U tu svrhu bilo bi dobro kada bi se ustegnuli posjeta disco klubovima, znali ugasiti televizor i odreći se prekomjernog gledanja videa, a pronaći vremena za čitanje Sv. Pisma ili knjige duhovnog sadržaja, kada bismo više vremena posvetili molitvi, redovitom pohađanju Svete Mise, obavljanju pobožnosti Križnog puta…

Naravno, kroz ovo milosno vrijeme ne smijemo propustiti i druga djela milosrđa – pomoći siromašnima, pohoditi bolesne, nemoćne i osamljene osobe, iskazati više ljubavi i pažnje prema starijima, udijeliti milostinju ili učiniti neko drugo djelo ljubavi prema potrebnima. Svatko neka da od sebe što može, da bi u ovom svetom pokorničkom vremenu zdušnije vršio svoje dužnosti i zdušnije ono dobro koje pridonosi vlastitoj izgradnji, ali i zajedničkom napretku za sav narod i cijeli svijet. Bog želi da svaki od nas iskoristi svoj život i na dobro drugih, jer bismo u suprotnom sve sveli samo na pobožne vježbe, a možda upali u oholost i farizejizam. Naše duhovne žrtve koje činimo ne smiju nas pretvoriti u sebičnjake, već nas mijenjati i dovesti u pravi odnos s Bogom i sa svijetom. Korizma je vrijeme sijanja i klijanja novoga života. To što ćemo i u ovoj korizmi posijati sigurno ćemo i žeti. Dakle, budimo kroz ovo milosno vrijeme ozbiljno zauzeti oko spasenja.

vlč. Dubravko Lauš

Nastavi čitati »]]> Naš je suvremenik potreban drugoga i zato treba u sebi razvijati unutarnje snage koje ga okreću drugome. Postoje tako unutarnji stavovi koji nas okreću drugima. To su socijalne kreposti koje u nama razvijaju smisao za zajedništvo.

Krepost ili vrlina kao trajno stanje (habitus) duševnih sposobnosti daje postojanost u vršenju dobra. Krepost ili vrlina, bez obzira na konkretne uspjehe ili razočaranja, usmjeruje čovjeka trajno na dobro. Znakovito je da u posljednjih nekoliko desetljeća na sve veće zanimanje nailaze rasprave o onim unutarnjim stavovima u čovjeku koji ga usmjeruju prema drugim ljudima i prema društvenom životu općenito. Riječ je o tzv. građanskim vrlinama i osobito socijalnim krepostima.

Jedan od razloga zanimanja za kreposti koje se odnose na čovjekove međuljudske odnose jest i to što se suvremeni čovjek u postindustrijskom društvu osjeća sve nesigurnijim. Vrline koje usmjeruju čovjeka prema drugome stvaraju u čovjeku unutarnju sigurnost te ga jačaju kao osobu i čine ga stabilnijim u odnosu na zbivanja oko njega. Krepost vodi temeljnom i dugotrajnom pozitivnom ćudorednom držanju čovjeka. Ona ujedno upućuje na spremnost i osposobljenost služenju zajednici. Ljudski stavovi koji proizlaze iz kreposnog čovjeka „kadri su se suprotstaviti određenim negativnim strujanjima u društvu“. Današnji je čovjek sklon oponašanju onoga što vidi.

Kreposti se, naprotiv, suprotstavljaju jednostavnom oponašanju pojedinca, bilo određene skupine bilo nekoga novog atraktivnog trenda u društvu. To su unutarnji stavovi u čovjeku pojedincu koji ga potiču da se odluči, zauzme stav te donese svoj sud o zbivanjima oko sebe. Posebno su važne socijalne kreposti koje daju suvremenom čovjeku orijentaciju u odnosu na druge i zajednicu u kojoj živi. Socijalne kreposti su izazov suvremenom čovjeku, prije svega zbog toga što su ljudi u današnjem vremenu više nego prije upućeni jedni na druge, primjerice u gospodarstvu, znanosti, u kulturi, u športu… Takva je situacija i u novome hrvatskom društvu u kojem se pojavljuju sve veće suprotnosti. Stoga je potrebno otkrivati i tražiti zajedničko, počevši od čovjeka kao nosioca socijalnog života.

Zajednički život pretpostavlja određene oblike ponašanja s kojima čovjek može humano komunicirati s drugim ljudima. Vanjsko ponašanje se temelji na unutarnjim stavovima. Današnjem su čovjeku izazov, jer živi u vremenu u kome su ponašanja ljudi više nego prije upućeni jedni na druge.

Razlikujemo:

1. Socijalne kreposti vezane uz pravednost
2. Socijalne kreposti razumijevanja i raspoloživosti
3. Socijalne kreposti vezane uz vjernost i istinu

(O njima ćete moći čitati u narednim člancima…)

prof. dr. sc. Stjepan Baloban

Nastavi čitati »]]> Od tiska je stigao GK i Kana

• Sastanak ŽPV-a je večeras (19.2.) u 20h
• Seminar iz HAGIOTERAPIJE je srijedom u 20h.
• Biblijska grupa  nastavlja sa susretima ponedjeljkom u 20h
• Na drugu pripremnu katehezu za Susret hrvatske katoličke mladeži došlo je 100% više mladih od prošlog pruta, kad ih je bilo samo jedno. Bravo! Ako se nastavi ovaj porast do susreta ćemo napuniti cijeli autobus. Slijedeći susret je u srijedu u 20:30h
• Sutra u 20h na kaptolu je formacijski susret za animatore skupina mladih.
• Katekumeni (odrasli koji se spremaju na sakramente inicijacije) imaju susret svakog ponedjeljka u 20h.

• Kateheza za prvopričesnike i krizmanike se nastavlja prema rasporedu.
• Pobožnost svete krunice utorkom i petkom predvode naši redovnički kandidati.
• Prilika za sakrament ispovijedi je utorkom, petkom i nedjeljom prije i/ili za vrijeme svetih misa.
• Slijedeću nedjelju (4.3.) u 20h je susret volontera u pastoralu osoba s posebnim potrebama s ciljem osnivanja zajednice „Vjera i svjetlo“ u našoj župi.
• Za župno hodočašće u Rim su sva mjesta popunjena. Oni koji nisu uplatili akontaciju neka se požure. A ostali neka uplate puni iznos od 2000kn do 20. travnja.
• U srijedu je Pepelnica. Mise s obredom pepeljenja su u 7 i 19h.
• Krsti se: Mihael Dučak
• Jučer vjenčani: Vedran Cesarec i Amadea Caktaš Herceg, srdačne čestitke!

Nastavi čitati »]]> Sveučilišni profesor postavio je svojim studentima ovo pitanje:
“Je li Bog stvorio sve što postoji?”
Jedan student mu je smjelo odgovorio:
“Da, Bog je stvorio sve što postoji!”
“Bog je sve stvorio?”, upita profesor još jednom.
“Da, profesore”, odgovori student.
Profesor će potom:
“Ako je Bog stvorio sve, onda je stvorio i zlo. Budući da zlo postoji a uzevši u obzir princip da nas određuje ono što radimo, onda je i Bog zao!”

Student je ostao šutke, a profesor je pun sebe konstatirao kako je još jednom dokazao da je ono što kršćani vjeruju zapravo mit. Drugi je student podignuo ruku i pitao profesora smije li ga nešto pitati.
“Naravno”, odgovori profesor.
Student ustane i reče:
“Profesore, postoji li hladnoća?”
“Kakvo je to pitanje? Naravno da postoji. Zar ti nikad nije bilo hladno?”

Studenti su se zakikotali na kolegino pitanje.

Mladić je odgovorio:
“Zapravo profesore, hladnoća ne postoji. Prema zakonima fizike, ono što mi smatramo hladnoćom u stvarnosti je odsustvo topline.
Svako tijelo ili objekt prema proučavanju ima ili prenosi energiju, a toplina je ono što čini da tijelo ima ili prenosi energiju. Apsolutna nula znači potpunu odsutnost topline, sve stvari postanu inertne i nesposobne za reakciju na toj temperaturi. Hladnoća ne postoji. Mi smo stvorili tu riječ da opišemo kako se osjećamo ako nemamo toplinu.”

Student nastavi s pitanjem:
“Profesore, postoji li tama?”
Profesor odgovori:
“Naravno da postoji.”
Student će na to:
“Opet ste u krivu, profesore, ni tama ne postoji. Tama je u stvarnosti samo odsustvo svjetla. Svjetlo možemo proučavati, ali tamu ne.
Zapravo, možemo se poslužiti Newtonovom prizmom da pretvorimo bijelo svjetlo u mnoge boje i proučavati različite duljine svjetlosnih valova za svaku boju. Ne možemo mjeriti tamu. Najobičnija zraka svjetla može prodrijeti u svijet tame i prosvijetliti ju. Kako možete znati koliko je određeni prostor mračan? Mjerite količinu prisutnog svjetla. Nije li ovo točno? Tama je pojam koji ljudi koriste da opišu što se događa kada nema svjetla.”

Na kraju, mladić upita:
“Profesore, postoji li zlo?”
Sad već pomalo nesiguran, profesor odgovori:
“Naravno, kao što sam već rekao. Vidimo zlo svaki dan. Najčešće u svakodnevnim primjerima čovjekove nečovječnosti prema drugim ljudima…u zločinima i nasilju diljem svijeta. Ove manifestacije nisu ništa drugo nego zlo.”

Na to će student:
“Profesore, zlo ne postoji, ili barem ne postoji po sebi. Zlo je jednostavno odsustvo Boga. Baš kao i tama i hladnoća, to je pojam kojeg su ljudi stvorili da opišu odsutnost Boga. Bog nije stvorio zlo. Zlo nije poput vjere i ljubavi koje postoje baš kao što postoje svijetlo i toplina. Zlo je posljedica onog što se dogodi kada u čovjekovom srcu nije nazočna Božja ljubav. Baš poput hladnoće koju doživljavamo u odsustvu topline, ili poput tame koja se događa kada nema svjetla.”
Profesor je sjeo. Mladić se zvao Albert Einstein…

Autor je nepoznat

Nastavi čitati »]]> Svi dobro znamo kako nije lako biti dobar na duge staze. Malo se trudimo pa posustanemo. Dođu kušnje, dođu napasti i čovjek pada. Čovjek može biti strpljiv, podnašati nepravdu, ali dogodi se i da pukne i da onda eskalira u njemu puno toga što inače ne bi želio. Poznato je kako je već i prema kršćanskoj antropologiji čovjek ranjen u svojoj naravi od istočnog grijeha i sklon je na neki način više zlu nego dobru. Za biti dobar treba se svaki čovjek puno truditi. Za biti loš i zločest dovoljno da se čovjek prepusti hirovima svoje slabe naravi. 

A ipak, pravila uljudnog ponašanja pozivaju čovjeka na pristojnost i na ispravno ponašanje. Još više na to potiče svakog čovjeka onaj unutarnji glas što ga nazivamo savješću po kojem svaki čovjek, ako nije otupio u sebi, može naslutiti i osjetiti u sebi i oko sebe što je dobro, a što nije dobro, odnosno što je zlo. Nadalje, vjernika na ispravno ponašanje neprestano poziva i Božji glas, odnosno Božji zakon. U tom kontekstu su nam itekako prisutne poznate zapovijedi Božje, koje već od vjeronauka učimo napamet.

A opet, čovjek griješi, pada i diže se. Nije stoga čudno da si čovjek želi nekako izmisliti neke okolnosti u kojima kao da ne mora tako jako paziti na ispravno ponašanje i kad se može malo i, rekao bih, gotovo i moralno opustiti. Kao da se stvori atmosfera nekog raskalašenog ponašanja kad se neke stvari ne zamjeraju nikome i tako si čovjek opravdava i ono što u normalnim okolnostima sebi ni drugima ne bi dopustio. Ljudi su se nekako tako uvijek ponašali. Već i u doba antike bile su poznate bakanalije gdje su si ljudi dopuštali ponašanje koje se s pravom može nazvati nemoralnim, razvratnim. Ali, koji puta u godini su si to ljudi dopuštali.

I u vrijeme kad je društvo više-manje postalo kršćansko, barem na našem europskom kontinentu, ljudi su si ipak željeli nekako osigurati to pravo na neke dane kad se ne moraju držati baš svih moralnih principa. Posebno je u tom pogledu bio izazovan dan neposredno prije nego što počinje strogo vrijeme posta, molitve i pokore, tj. korizmeno vrijeme. Početak je, kao što se zna, Pepelnica. Dan prije Pepelnice nekako je od davnih vremena iskorištavan za to opuštanje do nekih sumnjivih moralnih granica. No, to je tako nekako u ljudskoj naravi. I to se donekle toleriralo, čak i u društvu koje se nazivalo kršćanskim. Tu su negdje sociološki i svojevrsni religiozni korijeni i karnevala (u prijevodu “zbogom meso!”), odnosno u našim krajevima fašnika. A tu je svakako i naš Samoborski fašnik.

Ipak, i ljudska zabava i ludovanje mora poznavati neke svoje granice, svega što spada na ljudsko dostojanstvo i na stanovite principe morala. Često je fašnik lijepa prigoda da se ljudi zabave i da malo zaborave na teška vremena, posebno povezana s recesijom, besparicom, krizom radnih mjesta. Već u starom Rimu ublažavalo se socijalnu bijedu poznatim lijekom “kruha i igara” (panem et circenses). Tako su ljudi zaboravljali na vlastiti jad i muku. Barem za neko vrijeme. Ipak, dugoročno nije to moglo “paliti”. Koliko može samoborski, pa onda onaj turopoljski, pa onaj riječki, pa onaj brazilski fašnik ljudima zamagliti oči? Bože, hvala ti za svaku radost, ali pomozi nam da se i ozbiljno uhvatimo posla u rješavanju teških socijalnih i ekonomskih problema.

fra Zvjezdan Linić
Glasnik SSN

Nastavi čitati »]]> PRVA ZAPOVIJED
Poštujte i visoko cijenite jedno drugo! – „Jer gdje ti je blago, tu će ti biti i srce“ (Matej 6,21). Doista, ako svoga partnera tretirate kao blago, dragocjenost koja vam je darovana, i poštujete ga umjesto da ga kritizirate, brak će vam cvjetati!

DRUGA ZAPOVIJED
Nikad ne idite u postelju ljutiti! – “Neka sunce ne zađe nad vašom srdžbom!” (Efežanima 4,26). Bijes i ljutnja su ubojice ljubavi. Ako ste tijekom dana imali neki prijepor, izgladite ga prije večeri i u postelji ponovno budite sretni i strasni. U suprotnom bi vam brak mogao biti ugrožen.

TREĆA ZAPOVIJED
Opraštajte jedno drugome! – “Opraštajte jedan drugome, kao što je i Bog vama oprostio u Kristu!” (Efežanima 4,32). Ljudi smo sa svim svojim pogreškama i potrebama, i često griješimo. Tvrdoglavost i ustrajanje u ljutnji guše brak, dok ga ljepota i dobrota praštanja čine stabilnim, a partnere zadovoljnima i zaljubljenima!

ČETVRTA ZAPOVIJED
Blagoslivljajte često vašu jedinstvenost i zahvaljujte na njoj! – “Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna!” (Psalmi 139,14). Nerijetko nakon braka pokušavamo partnera promijeniti i prilagoditi sebi, izbrisati njegovu divnu jedinstvenost u svemiru. Činite upravo suprotno, uživajte u njegovoj različitosti i dinamici koju ona unosi u vaš život. Ne suprotstavljajte im se – blagoslovite ih i njegujte kao i svoje specifičnosti!

PETA ZAPOVIJED
Očekujte najbolje u životu… Od Boga! – “Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu spas“ (Psalmi 62,2). Ljudi postaju jadni jer očekuju užitak, te ispunjenje i rješenje svojih problema od drugih ljudi, često od poslovnih, a još češće od bračnih partnera. U braku ne smijemo sve očekivati od partnera, sve svaljivati na njega. Bog kroji naš život, a partner nam pomaže da kroz ovaj život lakše prolazimo.

ŠESTA ZAPOVIJED
Dodirujte se često! – “Pozdravite jedan drugoga svetim cjelovom!” (2. Korinćanima 13,12). Istraživanja pokazuju kako žena dnevno treba osam do dvanaest nježnih dodira za svoje duhovno zdravlje. Slično je i s muškarcima. Nježni dodiri – zagrljaj, držanje za ruke, poljubac kad dođete kući i slično dio je bračne ljubavi, intimnog odnosa i razumijevanja, pa onda i opće sreće.

SEDMA ZAPOVIJED
Rabite Božji dar komunikacije! – „Tako je i jezik malen ud, ali se može ponositi velikim stvarima. Pazite, kakve li male vatre, a koliku šumu zapali!” (Jakov 3,5). Osjećaje je često teško opisati, a još teže izraziti. Ponekad se ljudi boje razgovarati o svojim osjećajima, boje se pokazati ih, izraziti, izreći. Prevladajte to, razgovarajte s partnerom o svim svojim osjećajima, i lijepim i ružnim, jer bolja komunikacija znači i bolji intimni život, bolji i ispunjeniji odnos!

OSMA ZAPOVIJED
Njegujte jedno drugo kao najljepši ružin grm! – „Tako su i muževi dužni ljubiti svoje žene kao svoja tijela. Tko svoju ženu ljubi, ljubi samog sebe!“ (Efežanima 5,28). Ruže trebaju četiri stvari kako bi rasle i mirisno cvjetale: sunce, vodu, zemlju i zrak. Sunce je sigurnost. Voda je temelj komunikacije. Zemlja je zajedništvo. Zrak fizički dodir. Činite te četiri stvari i vaš će brak biti poput najljepšeg ružina grma.

DEVETA ZAPOVIJED
Otkrijte izgubljeno blago u teškim vremenima! – „Smatrajte potpunom radošću, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje!“ (Jakov 1,2). Dijeliti krizne trenutke i biti zajedno u teškim vremenima neizmjerno je blago, kojega moramo biti svjesni i cijeniti ga, spoznati u tome svoju snagu i temelj za ljepšu budućnost. Ne krivite jedno drugo kad vas bude iskušavala nesreća, uzmite to kao od Boga danu mogućnost da ojačate svoju ljubav i shvatite kolika je snaga u njoj. A iz toga zajedništva uvijek će izniknuti nova sreća i prosperitet.

DESETA ZAPOVIJED
Sjetite se početka ljubavi! – „Prema tome, sjeti se odakle si pao, obrati se i opet počni činiti prva djela!” (Otkrivenje 2,5). Znate kako izgledaju pogledi dvoje koji su se tek zaljubili? Taj sjaj nikad ne smije nestati iz vašeg oka, kao ni način ponašanja, prepun onih sitnica, malih pažnji, uzbuđujućih nagovještaja i otkrića. Ne vjerujte u ono “više nema povratka”, to je uvijek moguće. Vratite se u prošlost kako biste osvježili sadašnjost!“

Piše: prof. dr. sc. Irma Kovčo Vukadin KTA/KNI