Doista izazivaju depresiju silne vijesti o nadolazećoj krizi. Kao malo se zagledaš u daljinu i vidiš oblak crne prašine – dolazi kriza. Što ću sada? Preispituješ svoje kredite, minuse, sigurnost svoga posla. I što je tu kriv jadan mali čovjek; nikada nije čuo za hipotekarne obveznice, financijske izvedenice koje su pohlepni izmišljali kako bi zaradili ogromnu lovu. Lako i na brzinu. Običan čovjek od toga nije mogao profitirati, ali je sada prisiljen solidarno dijeliti gubitke.
Doduše i nas je dotaknulo ludilo brze zarade. Za kupnju dionica na kredit čekalo se u redovima. Velike zarade – velika potrošnja. Benzin se plaćao po 10 kn, kila grožđa na moru 50 kn, kvadrat stana u VK 1.200 Eur, novi auti bijele boje, aj fon je srećom stigao prekasno, zajedno s krizom. Sad smo se kao malo opametili. Još treba pokušati izvući lovu iz forexa, ima još naivnih sugrađana. Nitko nije htio vjerovati Rohatinskom, pa ni sv. ocu Ivanu Pavlu II. prije njega; “Čuvaj nas Bože lake zarade” govorio je “naš papa”. Zašto? pitali bismo..Očito zbog opasnih posljedica. Uzrok krize nije dakle “viša sila” nego nemirno stanje čovjekova duha – jednostavno pohlepa.
Eto naša «Spačva» je morala otpustiti 300 ljudi, Talijani navodno otkazuju velike narudžbe. Kako pomoći tim ljudima bez posla? Zajednica mora voditi računa o firmama koje proizvode. Ali interesantno da ni “službenjaci” po Gradskom poglavarstvu, Županiji, Pošti ili MUP-u također nemaju posla. Ali oni bar odšetaju na posao po plaću. Sam premijer dr. Sanader ukazivao je na neslućeno visoke plaće lokalnih službenika koje premašuju zaposlene u vrhu državne uprave! Nisu ga poslušali pa sada državu treba dodatno zadužiti za porast neproizvodnih plaća. Da li je najbolje vrijeme za Pelješki most, ili gradski bazen financiran na dug, municipalnim obveznicama, a znamo nema isplativog bazena? Pobrkani prioriteti!
Don Grubišić logično kaže, otpuštajmo one u državnim strukturama, zapošljavajmo ljude u proizvodnji. Moramo brinuti zajednički za tvrtke koje proizvode novu vrijednost, a paziti na svaku kunu koju troše “službenjaci”. Pa ipak pošten čovjek koji marljivo radi svoj posao, skrbi za svoju obitelj, razborito nabavlja kućne potrepštine, može li i on stradati, nevin za grešne? Skroman i radin za pohlepne? Očito da može, zato ipak treba biti dodatno na oprezu, ali bez panike.
Ni radnik se ne može opustiti, nego uvijek moraš promišljati o sigurnosti svog radnog mjesta i smišljati rezervnu varijantu. Polagati ako se može za neko dodatno zanimanje. Ne paničari, uhvati se bilo kakvog posla, polako ali naprijed. I kad kreneš u bašču, nemoj odmah vikati “Ne isplati se”..Svaki rad koji donese neku novu vrijednost, isplativ je i vrijedan nagrade. Evo za kraj mudrosti sv.Pavla;
“Navikao sam na sve: biti sit i gladovati, obilovati i oskudijevati. Sve mogu u onome koji mi daje snagu.” (Fil 4,12-13)
T.S., Vinkovci
