ruj. 20

Župne obavijesti 20. rujna 2020. – 25. NKG

Dvadeset i peta je nedjelja u crkvenoj godini.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Matej, apostol i evanđelist; u srijedu je sveti Pio iz Pietrelcine, prezbiter; u subotu sveti Kuzma i Damjan, mučenici.

Sastanak Župnog pastoralnog i Župnog ekonomskog vijeća je sutra u 20 sati.

Prošle smo nedjelje za Svetu Zemlju – Božji Grob prikupili 4562 kune.

Pomoć za obitelj Ljubić. Prošli smo tjedan za obitelj Ljubić prikupili 1850 kuna. Od toga je 1150 kuna uplaćeno na župni račun. Hvala vam!

  • Ovaj će tjedan ispovijed biti u utorak i petak od 18:00 do 18:50 u prostorijama Pastoralnog centra.
  • Zahvaljujem svima koji su prošlog tjedna dali svoj prilog za župu!

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 20, 1-16

 

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu:

»Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni pa i njima reče: ’Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.’ I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: ’Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?’ Kažu mu: ’Jer nas nitko ne najmi.’ Reče im: ’Idite i vi u vinograd.’

Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: ’Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih.’ Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: ’Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.’

Nato on odgovori jednomu od njih: ’Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’

Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.«

Riječ Gospodnja.

 

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJE EVANĐELJE

 

Nije lako biti stranac na tuđem području ili u tuđoj zemlji. Ne osjeća se čovjek lijepo u Dalmaciji, ako mu kažu “furešt”, kao što u Slavoniji sredinom prošlog stoljeća nije bio sretan doseljenik iz drugih krajeva Hrvatske ako su mu rekli da je “došljo”, kao što ni u Njemačkoj baš nije uvijek drag izraz “Gastarbeiter”. Sada je to već drugačije i u Dalmaciji i u Slavoniji, a i u inozemstvu. Međutim, takvih je problema bilo i u prvoj Crkvi.

Razlikovali su se nekako kršćani iz židovstva od kršćana iz poganstva. Židovi kršćani su bili ponosni na svoju židovsku tradiciju, na poznavanje Svetoga pisma, na to da su i Isus i apostoli bili Židovi, pa su tako “s visoka” gledali Grke i Rimljane koji bi se pokrstili, koji su tek od jučer čuli za Sveto pismo i za Isusa Krista. Tako su jednom između ove dvije skupine nastale razmirice zbog posluživanja kod stolova, pa su apostoli zbog toga morali zarediti, odnosno postaviti đakone, da tu naprave reda. U takvim okolnostima evanđelist Matej se prisjeća jedne Isusove prispodobe i pripovijeda je prvoj kršćanskoj zajednici kojoj je prijetilo nejedinstvo, ali propovijeda je i nama (Mt 20, 1-16a).

Prijatelju, ne činim ti krivo

Domaćin ujutro oko šest sati odlazi na trg i unajmljuje radnike da rade u njegovom vinogradu pogodivši se za denar, što je bila uobičajena nadnica. Zadovoljan on, zadovoljni radnici odlaze na posao. Međutim, radnika nije bilo dovoljno i domaćin odlazi kasnije, oko devet sati (to je ona treća ura) i nalazi nove radnike na trgu. Zašto nisu bili na trgu već u rano jutro? Možda su spavali, možda su nešto kod sebe radili, možda ih je jedan domaćin već potjerao sa svoje njive. Gospodar i njih šalje u vinograd. I tako izlazi čovjek o podne, oko tri sada poslije podne i, konačno, sat vremena prije sumraka, dakle, oko pet sati i svaki puta šalje radnike u svoj vinograd, s napomenom da će im platiti koliko bude pravo. Navečer upravitelj u ime domaćinovo dijeli plaću prvo onim posljednjima (o, blažena vremena kad su radnici svaki dan dobivali plaću!) i daje im – puni denar.

I tako svima po denar. I kad je došao do onih koji su radili od šest sati ujutro – i njima dade po denar! I sada nasta mrmljanje, kako to nije pošteno? Međutim, domaćin mirno objašnjava da nitko nije oštećen. Oni su se prvi pogodili za denar i dobili su ga, a stvarno nije njihova stvar što domaćin radi sa svojom novcem.

Zar je tvoje oko zlo, što sam ja dobar?

Isus u svojoj prispodobi ide dalje. Domaćin sa žalošću veli onome prvome: “Zar je tvoje oko zlo, što sam ja dobar?” Evo to. Onaj prvi nije ništa izgubio. Dobio je koliko je očekivao i koliko se bio pogodio. Koju bi on korist imao od toga da onaj posljednji dobije samo četvrtinu denara? To evanđelist Matej govori prvoj kršćanskoj zajednici. Židovi kršćani nisu ništa izgubili time što su se pokrstili i pogani. Kršćanin Židov ima svu Božju ljubav, svu milost Kristovu i na njemu se u potpunosti ispunjavaju Božja obećanja. Eto, Bog u svojoj dobroti želi da baštinici istog otkupljenja i iste milosti budu i oni koji do nedavno ništa nisu znali ni o Svetom pismu ni o Isusu Kristu. I nama to Gospodin poručuje. Svaki od nas dobiva potrebitu Kristovu milost i Bog nam ni malo ne krati ni ljubavi ni naklonosti. Vodi nas, voli, poučava, hrani i krijepi riječju i sakramentima u svojoj Crkvi. Zar mi stvarno mislimo da će Bog nešto od nas uzeti ako istu takvu ljubav iskazuje nekome koji je do jučer bio nevjeran, bogohulitelj? Nije li Bog progonitelja Pavla učinio apostolom naroda? Nije li Bog od raskalašenog grešnika Augustina učinio jednog od najvećih naučitelja Crkve? Bog postupa kao što redovito postupaju roditelji koji vole svako svoje dijete jednako, a ako je neko dijete u posebnoj potrebi, bit će prema njemu osobito brižni, a da pri tome ništa od svoje brige i ljubavi ne oduzmu od druge djece.

Tko bi to mogao očekivati od normalnih roditelja da prave razliku među svojom djecom, makar su im djeca međusobno različita? Ako mi kao ljudi tako postupamo, kud i kamo li će više Bog biti strpljiv i milosrdan prema svakom čovjeku bez razlike!

Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji

Veli Isus na koncu: “Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.” Ne stavlja Bog nas na posljednje mjesto. To mi sami činimo. Kako? Jednostavno. Ako je Bog sama strpljivost, dobrota, praštanje, milosrđe, ljubav, što mislim gdje ću se smjestiti ja ako uporno budem zavidan, srdit, samodopadan i samodostatan? Bogu s desene strane?

Ni slučajno! Nadalje, zar ja stvarno mislim da sam ja onaj koji je oduvijek bio vjeran, dobar, marljiv, čist, Bogu odan? Zar mi se ne čini da ja sam po sebi ne bih ništa zaslužio? Istina je drugačija: sve je Božji dar, nezasluženi Božji dar. Prema tome, ako sam nešto postigao, ako sam i došao do nekog stupnja služenja Bogu i ljudima, Božji je to dar. Zato se radujem darovima koje Bog meni daje, kao i darovima koje Bog u obilju daruje i drugima. Tako ćemo naći mir dušama svojim. Jer, zavist, žučljivost, oholost čine čovjeka nesretnim, nemirnim, jadnim i bijednim.

Naprotiv, kada čovjek ima veselo Božje srce, kad se čovjek u jednostavnosti srca zna radovati Božjim darovima, kad se čovjek raduje i vlastitom i tuđem napretku, onda je miran, sretan, zadovoljan jer zna da je ljubljen od Boga i da ljubav koja se iz čovjekovog srca prelijeva oplemenjuje ponajprije ljubitelja, a onda i ljubljenoga. Zato, ne tražimo Božju pravdu. Žudimo radije za njegovom ljubavlju.

Veli psalmist: “Ako budeš na bezakonja gledao, Gospodine, Gospodine, tko će opstati. Ali u tebe je praštanje da bismo ti služili!” Za tim praštanjem i za tom Božjom ljubavlju čeznemo. Neka se Božja ljubav onda i preko nas širi do srca svakoga čovjeka.

 

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

         Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjerai djela.com

 

 

MISNE NAKANE 20.09.2020. DO 27.09.2020. 

 

 Ženidbeni navještaj: DAVOR IVANČIĆ  i  IVANA NUJIĆ

                                    HRVOJE MATOTEK  i  ŽELJKA PIRC

                                    ANTONIO ŠEKELJA  i  SUNČICA MAGDIĆ

                                    MARKO KALAMIR  i  MATEA ZELIĆ

Vjenčani 19.09.2020. DANIJEL KULIĆ i MIRELA IVANA KULIĆ r. BANOVAC

Krštena 19.09.2020.  ADRIANA KULIĆ

               20.09.2020.  LUCIJA BARUN

 

ruj. 13

Župne obavijesti 13. rujna 2020. – 24. NKG

Dvadeset i četvrta je nedjelja u crkvenoj godini.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je Uzvišenje Svetoga Križa – blagdan; u utorak je Blažena Djevica Marija Žalosna.

Biskup Ivan Šaško će biti djelitelj Svete potvrde.

Danas nakon svetih misâ skupljamo priloge za Svetu Zemlju – Božji Grob.

Danas krizmanici imaju sastanak nakon večernje svete mise.

Sastanak Župnog pastoralnog i Župnog ekonomskog vijeća je u ponedjeljak, 21. rujna, u 20 sati.

  • Pomoć za obitelj Ljubić. Prošli smo tjedan za obitelj Ljubić prikupili 1550 kuna i 20 eura. Od toga je 1350 kuna uplaćeno na župni račun. Hvala vam!
  • Pozivam voditelje svih molitvenih zajednica u našoj župi na sastanak u srijedu, u 20 sati.
  • Ovaj će tjedan ispovijed biti u utorak i u četvrtak od 18:00 do 18:50 u prostorijama Pastoralnog centra. U petak neće biti ispovijedi.
  • Zahvaljujem svima koji su prošlog tjedna dali svoj prilog za župu!

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 18, 21-35

 

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Petar pristupi Isusu i reče:

»Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?« Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.« »Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: ’Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.’ Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti. A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: ’Vrati što si dužan!’ Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: ’Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.’ Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga. Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: ’Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.«

Riječ Gospodnja.

 

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJE EVANĐELJE

 

Dizači utega su zaista posebni ljudi. Mogu podići i dvostruko više nego što su sami teški! Evo primjera. Dizač najteže kategorije može u trzaju podići i 220 kg. I time osvaja prvo mjesto. I zamislite – stavite mu na njegove utege još samo 2 kg. Što se događa? Ne može podići do kraja. Samo zbog 2 kg? Priznat ćete: i najjači dizač utega ima svoje granice.

A ima li Bog svojih granica? Dobro, Bog ne može stvoriti okrugli trokut, jer je to besmislica, međutim, može li Bog npr. sve oprostiti? Može. I najveće zločine? Može. I baš najveće, najveće zločine? Može. Može pod jednim uvjetom. Da to čovjek stvarno hoće, da to stvarno želi i da se kaje zbog svojega zla. Takav je Bog. Pa kako onda Bog ne prašta uvijek? Kao da je Bog postavio granice svome praštanju. Čuli smo Isusovu prispodobu (Mt 18, 21-35).

Isus pripovijeda o jednom kraljevom sluzi. Današnjim rječnikom rečeno, bio je to ministar financija ili graditeljstva, u svakom slučaju čovjek koji je raspolagao s mnogo kraljevog novca. Ispostavilo se da taj sluga duguje deset tisuća talenata. Budimo jasni, nije sluga taj novac jednostavno dugovao. On je to zapravo ukrao ili, kako se to danas elegantno kaže, on je novac pronevjerio. Napomenimo da je talent bila mjera za težinu (nešto preko trideset kilograma), tako da bi deset tisuća talenata odgovaralo svoti od sto dvadeset tisuća zlatnih denara. To je bila svota koju sigurno nitko u čitavoj Palestini nije imao. Taj novac sluga nije mogao vratiti. Naime, toliko nije mogao zaraditi. Toliki se novac može potrošiti, ali zaraditi…

Nadalje, nije novac mogao vratiti ni svojim imanjem. Dug je, naime, višestruko nadmašivao svu pokretnu i nepokretnu imovinu, pa čak kad bi i svoju obitelj prodao u roblje. Situacija je bezizlazna. Bacit će ga u tamnicu dok mu ne vrati duga. Budući da on ne može vratiti taj dug, značilo je to da će doživotno trunuti u tamnici, a njegova će obitelj postati prosjaci. I onda sluga pokuša nemoguće. Baca se na koljena pred kralja i veli: “Strpljenja imaj sa mnom i sve ću ti vratiti!” To su bila prazna obećanja. Dug se ne može vratiti. Znao je to sluga, ali znao je to i kralj.

I gle čuda neviđena! Kralj mu dvostruko oprašta. Oprašta mu krađu i oprašta mu taj neviđeno velik dug. Duga više nema, izbrisan je! Sluga ne vjeruje svojim ušima. Tražio je samo odgodu, novi “stand by” aranžman, a gle, dobio je potpuni oprost. Pijan od sreće čovjek juri svojoj kući da odnese radosnu vijest svojoj ženi i djeci.

Kad, evo nevjerojatnog zapleta. Taj sluga susreće jednog svoga druga koji mu je dugovao sto denara. Prvo, taj novac nije sigurno bio pronevjeren. Bio je to jednostavno dug koji nije na vrijeme bio vraćen. Drugo, denar je bila jednodnevna nadnica.

Dakle, sto denara bi bilo oko četiri mjesečne plaće. To znači, uz malo štednje i sreće mogao se vratiti za najviše godinu dana. A što je najvažnije, može li se uopće dug od sto denara usporediti sa strašnim dugom od deset tisuća talenata? I sad čujemo istu rečenicu. Drug toga sluge pada na koljena i moli: “Strpljenja imaj sa mnom i sve ću ti vratiti!”

To nisu bila prazna obećanja. Svota je to koja se može vratiti. Međutim, kraljev sluga ne želi ni čuti, nego određuje da se njegov drug ima baciti u tamnicu dok ne vrati dug.

Kako li je samo bio žalostan kralj kad je to čuo! Eto, njegov sluga se prvo pokazao kao lopov, kao čovjek koji je izigrao veliko povjerenje. Nadalje, pokazao se kao veliki lopov jer je grabio kapom i šakom. I sada, nakon što mu je bilo oprošteno, pokazao se i ništarijom, sitnom dušom, bezdušnikom, bezosjećajnim čovjekom: nije htio oprostiti svome drugu, nije čak htio ni odgoditi vraćanje duga, nego je čovjeka bezdušno odredio baciti u tamnicu. Toliko zloće u jednome čovjeku.

I onda gospodar veli: “Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio, jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu kao što sam se i ja tebi smilovao?” Kralj ne gleda na njegove grijehe nego se užasava nad tim da čovjek nema ni trunke ljubavi prema bližnjemu, ako ni zbog čega, a ono zbog toga što je on u prevelikoj mjeri iskusio ljubav i milosrđe svoga gospodara kralja.

Evo, te je granice Bog postavio vlastitom milosrđu. Nema toga grijeha koji Bog ne bi oprostio, nema takvog zločinca kojega Bog ne bi uzeo za svoje dijete, nema tolikoga grešnika kojemu Bog ne bi htio iskazati svoje milosrđe i sve to pod jednim jedinim uvjetom: onaj koji želi Božje oproštenje i Božje milosrđe, treba takvo isto oproštenje i milosrđe iskazivati svojim bližnjima.

Zato je vrlo znakovito Petrovo pitanje i Isusov odgovor. Petar pita: “Koliko puta da oprostim bratu svome ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?” Isus mirno i duhovito odgovara: “Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam”. Što to znači oprostiti sedamdeset puta sedam?

Prvo, to znači bezbroj puta oprostiti. A drugo, ako se isti čovjek toliko puta o mene ogriješi, znači da je – ljudski govoreći – zločest, da je dosadan, da nema zahvalnosti ni pristojnosti. Pa ipak, valja praštati svakome koji imalo pokaže da mu je žao, baš kao što Bog nama svednevice prašta, ne zato što bismo to zaslužili, nego zato što ga molimo, a on ne može a da nas ne usliši. Naravno, samo ako i mi praštamo.

 

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

         Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjerai djela.com

 

 

MISNE NAKANE 13.09.2020. DO 20.09.2020.

 

Ženidbeni navještaj: DANIEL FRANJKOVIĆ i SIMONA SEVER

                                    HRVOJE MATOTEK i ŽELJKA PIRC

                                    ANTONIO ŠEKELJA i SUNČICA MAGDIĆ

                                    

 Vjenčani 12.09.2020. VEDRAN BAREŠIĆ i VALENTINA GAVRAN

                                     STJEPAN JUROŠ i SARA VULETIĆ

                

 Kršteni 12.09.2020.: DAVID MITER

 

ruj. 06

Župne obavijesti 06. rujna 2020. – 23. NKG

Dvadeset i treća je nedjelja u crkvenoj godini.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Marko Križevčanin, prezbiter i mučenik; u utorak Rođenje Blažene Djevice Marije, Mala Gospa – blagdan; u subotu je Presveto Ime Blažene Djevice Marije.

Tečaj priprave za brak započinje sutra i traje do petka.

Krizma će u našoj župi biti 10. listopada u 10 sati.

Sutra započinje nova školska godina. Zaziv Duha Svetoga će biti sljedeće nedjelje za vrijeme obiteljske svete mise.

  • Pozivam krizmanike na sastanak sljedeće nedjelje, nakon večernje svete mise.
  • Sljedeće nedjelje nakon misâ, skupljamo priloge za Svetu Zemlju (Božji grob). Ti se prilozi inače prikupljaju na Veliki petak, kod ljubljenja križa. No, zbog ovogodišnje situacije, Nadbiskupski duhovni stol je, prema odredbi pape Franje, donio odluku da se prilozi prikupljaju u nedjelju uoči blagdana Uzvišenja svetog križa. Dopis možete pročitati na oglasnoj ploči.
  • Pomoć za obitelj Ljubić. Prošli smo tjedan za obitelj Ljubić prikupili 400 kuna. Od toga je 200 kuna uplaćeno na župni račun. Hvala vam!
  • Hodočašće mladih Zagrebačke nadbiskupije, kao i 289. zavjetno hodočašće vjernika grada Zagreba, ove se godine održava u subotu i nedjelju, 12. i 13. rujna. Dopis se nalazi na oglasnoj ploči.
  • Ispovijeda se utorkom i petkom od 18:00 do 18:50 u prostorijama Pastoralnog centra.
  • Zahvaljujem svima koji su prošlog tjedna dali svoj prilog za župu!

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 18,15-20

 

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik.

Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu.

Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima. Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.«

Riječ Gospodnja.

 

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJA ČITANJA

Ez 33,7-9

Nakon što je u prvom i drugom dijelu knjige govorio o razaranjima i babilonskom sužanjstvu kao kazni za grijehe Izraela (pars destruens), u trećem dijelu prorok Ezekiel započinje govor o obnovi Izraela (pars construens) i bavi se temama mogućnosti narodnog preporoda (Ez 33-37), Gospodinovim odlučujućim interventom protiv neprijatelja (Ez 38-39) te opisom nove zajednice nakon što Gospodin omogući povratak prognanika (Ez 40-48).

Bog nakon kazne ne kani napustiti svoj narod nego ga, u skladu sa savezničkom ljubavi, obnoviti. Ezekiel će sve više oživljavati pouzdanje naroda u čudesni Božji zahvat preporoda naroda. No, Božje transcendencija i djelotvorna prisutnost traži konkretno povijesno čovjekovo zalaganje: obraćenje i otvaranje duhu Gospodnjem.

Prorok, i svaki zadužen za brigu o zajednici, mora bdjeti i opominjati kako Izrael ne bi opet otklizao prema kazni i razaranju (pars destruens). Stoga povijesni kontekst ovog odlomka jasno daje do znanja da prorokovo djelovanje prema sunarodnjacima nije stvar elitizma, društvenog raslojavanja u kojemu neku zadobivaju moć nad drugima i tomu slično, nego pitanje elementarnog opstanka – hoće li Izrael ovoga puta biti vjeran? Radi se o službi podizanja opće svijesti kako bi narod išao prema ostvarenju svog savezničkog identiteta. Službi koja nije lagana, kao što smo vidjeli u ispovijestima proroka Jeremije. S jedne strane pod pritiskom je žive Božje želje za spasenjem čovjeka, a s druge trpjeti mu je opiranje nevjernog naroda.

Rim 13,8-10

Kršćanima rimskih zajednica Pavao piše o odnosu ljubavi i Mojsijevog Zakona. I kad učenik ispuni sve ono što mu pripada u obvezu, i po građanskim zakonima i po Mojsijevom, iza svega ili – bolje – iznad svega toga kao vrhovna norma ponašanja stoji ljubav. Ona odražava onaj stav kojega prema Izraelu i prema Crkvi ima Gospodin. I pojedine odredbe Zakona – na čelu sa Deset zapovijedi Božjih – treba promatrati i živjeti u duhu ljubavi Kristove. One su u svojoj pojedinačnosti ostvarenje ljubavi prema bližnjima koje je Gospodin izrijekom unio u Zakon. Naravno, promjenom kulturološkog konteksta, neke od njih više nemaju onu aktualnost koju su imale u prostoru i vremenu donošenja Sinajskog saveza.

Iako Pavao s druge strane u nekim drugim poslanicama naglašava neke od zapovijedi Zakona kao još uvijek dragocjene pokazatelje načina življenja ljubavi. Kod njega uočavamo uvijek važeći princip odnosa prema riječi Staroga zavjeta: one ne mogu biti jednostavno dokinute jer su riječ Božja koja ostaje dovijeka, no treba biti svjestan da je njihov sadržaj prilagođen povijesnom kontekstu u kojemu su izrečene pa ih ne treba petrificirati i kao takve apsolutizirati. Paziti i promicati dobro drugoga kao svoje vlastito – možda bi se tako moglo prevesti starozavjetnu zapovijed ljubavi prema bližnjemu koju citira Pavao.

Mt 18,5-20

Kako je jasno današnje Evanđelje! Kako li je svjež i bistar njegov duh! Nema u njemu posebno teških mjesta oko kojih bi se kršćanin trebao mučiti da dokuči što bi se njima htjelo reći. Pa, ipak, ono je iznad uobičajenog nivoa razmišljanja. Nadvisuje svojom vizijom crkvenog zajedništva, zove u visine. U zrelost ljubavi. Nasuprot prigovorima da Crkva previše opominje i kritizira stoji Isusov standard: brinuti se, stjecati jedni druge. Napose kad se radi o ranama zajedništva, uvredama i povredama ljubavi.

Grešku drugoga ne treba razglasiti. Grešnik među Isusovim učenicima ne smije doživjeti da ga se gleda kroz grijeh nego kroz oproštenje i novu priliku koju mu pruža Isus. Umjesto istine o počinjenim grijesima dotičnoga, kršćani neprestano pred očima trebaju imati cilj prema kojim ih Isusova ljubav usmjeruje. Crkvena zajednica treba biti suradnik Dobrog pastira koji traži izgubljenu ovcu i nosi je na ramenima. Bog čovjeka ne gleda kroz ono što je bio ili što jest nego kroz ono kamo ga želi dovesti. Umjesto govorenja u trećem licu, učenik treba ići težim putem – stati pred onoga tko ga je povrijedio i razgovarati oči u oči! Isus savjetuje neka bude prvo osobni susret; u Duhu Božje ljubavi razgovarati s bratom koji je pogriješio. Pristupiti mu onako kako bi svatko želio da se pristupi njemu. Ljubiti ga kao sebe.

Neka ljubav bude jedino što će nakon uvrede ostati na horizontu. Pustiti uvredu da ostane u prvom planu značilo bi priznati se slabijim, zlu priznati pobjedu. Hod ljubavi raspršuje prividnu pobjedu zla, oslobađa povrijeđenoga a bratu koji je pogriješio daje novu priliku. Steći brata može samo onaj tko je prije stekao svoje srce, oslobodio ga zla i predao ljubavi. Samo onaj tko je prije oslobodio svoje srce povrijeđenosti može drugoga osloboditi krivnje i steći ga kao brata. Tu počinje Kraljevstvo Božje, to su njegove iskrice. Ono je među učenicima, u njihovim međusobnim odnosima. Ako su svijetli, izrasli iz ljubavi koju primaju od Isusa… Takvi, svezani na zemlji, ostat će sjedinjeni, svezani i na nebu.

U slučaju da izostane željeni efekt, treba proširiti krug onih koji razgovaraju i bratu koji je pogriješio pokazati da je okružen osobama koje mu žele prije svega dobro. Posljednji korak koji je na raspolaganju jest uteći se cijeloj zajednici da mu se ona obrati te pokaže ljubav i brigu za njegovo pogrešno usmjerenje. Ona ima ovlast svezati i odriješiti, proglasiti što je dozvoljeno a što ne, odlučiti o mjeri kojom će takvom bratu pokazati da je njegovo ponašanje nespojivo s pripadnošću Kristu.

Sigurno, ovo je možda najdelikatnija zadaća Crkve. Treba paziti da ne traži trun u bratovu oku dok brvna u svom ne opaža, da mjeri onom mjerom kojom će se i njoj mjeriti. Očeva volja za spasenjem svih u odnosu na ovih nedjelja u evanđeoskim odlomcima potanko iznesenu krhkost Isusovih učenika svijetli kao svjetionik svim budućim vjekovima crkvenog zajedništva. Oni koji se sabiru u Isusovu imenu, u Duhu zajedništva kojega je ostavio svojoj Crkvi, osjetit će Njegovu efektivnu prisutnost. Moći će razabirati svjetlo od tame, razlučivati sebičnost od ljubavi i pristupiti svima, pa i onima koji griješe, u ljubavi kojoj je Isus učio Crkvu. Moći će ako su u zajednici u Isusovo ime: ako im je najvažnije ono što je bilo Njemu, ako ljubav koja izvire iz Presvetoga Srca natapa njihova.

 

dr. sc. Ivica Čatić, profesor Svetoga pisma na KBF-u u Đakovu
Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.sveto-pismo.net

 

 

MISNE NAKANE 06.09.2020. DO 13.09.2020.

 

 Ženidbeni navještaj: VEDRAN BAREŠIĆ i VALENTINA GAVRAN

                                    STJEPAN JUROŠ i SARA MATEA VULETIĆ

                                    HRVOJE MATOTEK i ŽELJKA PIRC

                                    ANTONIO ŠEKELJA i SUNČICA MAGDIĆ

                                    DANIJEL KULIĆ i MIRELA IVANA KULIĆ r. BANOVAC

 

Vjenčani 04.09.2020. TOMISLAV NEŽIĆ i PATRICIJA SKELIN

                 05.09.2020. MARIO GOSARIĆ i JASMINA KRISTINA BAJRIĆ

 

Kršteni 05.09.2020.: FRAN MAĐERIĆ, NINA FABIJANČIĆ,

                                   TENA SEKULIĆ i BRUNO ĐURO ĐURĐEVIĆ

                       

ruj. 02

Krizma: 10. listopada 2020.

Odlukom Nadbiskupskog duhovnog stola župa je dobila suglasnost da slavlje Svete Potvrde bude u subotu, 10. listopada 2020. u 10 sati.

Krizmanici će o pojedinostima biti uskoro obaviješteni.

kol. 30

Župne obavijesti 30. kolovoza 2020. – 22. NKG

Dvadeset i druga je nedjelja u crkvenoj godini.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je Gospa od Suza; u četvrtak je sveti Grgur Veliki, papa i crkveni naučitelj; u subotu je sveta Majka Terezija.

Prošle smo nedjelje za župni Karitas prikupili 7409,75 kuna. Hvala vam!

Preporučujem da za vrijeme svete mise nosite zaštitne maske za lice. Crkva, kao zatvoreni prostor, ne bi trebala biti izuzeta od tog pravila.

Pomoć za obitelj Ljubić. Do subote u podne, za obitelj Ljubić je uplaćeno 2000 kuna. Od toga 1500 kuna na župni račun, ostatak u župnom uredu. Hvala vam!  

  • U predvorju crkve možete besplatno uzeti vjerski tisak od prošloga tjedna. 
  • Od iduće nedjelje ponovno slavimo obiteljsku svetu misu u 11.30h. 
  • Sljedećeg tjedna ispovijed će biti svakim radnim danom, osim ponedjeljka, od 18:00 do 18:50 u Pastoralnom centru.
  • U petak je prvi petak u mjesecu.
  • Zahvaljujem svima koji su prošlog tjedna dali svoj prilog za župu!

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 16,21-27

 

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.

Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: »Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!« Isus se okrene i reče Petru: »Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!«

Tada Isus reče svojim učenicima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga. Tâ što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj? Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim.«

Riječ Gospodnja.

 

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJA ČITANJA

 

Zamislimo ovaj slučaj. Čovjek u bolnici dobije loše nalaze, što upućuje na to da je potrebno dugotrajno liječenje, dijeta, određeni način života… Ne izgleda ni malo sjajno. I onda čovjek, da se svime time ne gnjavi, jednostavno podere i baci sve te nalaze. Naravno, čovjek koji bi tako činio problem ne bi riješio, nego bi se samo doveo u situaciju da mu se zdravlje još više pogorša. Eto, istina koji puta može biti gorka, ali je ona prva stepenica do rješavanja poteškoća.

Jeremija prorok našao se u situaciji da vrlo neugodnu istinu mora propovijedati onima koji tu istinu nipošto nisu htjeli čuti (Jr 20, 7-9). Jeremija, naime, govori Jeruzalemcima Božju riječ da će stvarno propasti ne budu li se obratili. Nisu ga htjeli poslušati, nego su se uzdali u političku i vojnu pomoć svojih saveznika. Jeremiji je i mučno i teško naviještati tvrdima i gluhima, ali uza svu muku, ostaje vjeran svojoj proročkoj zadaći i uporno naviješta narodu: “Nasilje! Propast!”, tako da su mu čak dali nadimak “Užas Odasvud”, prema osnovnom sadržaju njegovog propovijedanja. Eto, istina je koji puta veoma bolna.

Tako i Isus danas u evanđelju (Mt 16, 21-27) naviješta nešto što je u očima apostola izgledalo strašno, kao potpuna nesreća. Govori kako će biti uhvaćen, osuđen od narodnih starješina, smaknut, da bi treći dan uskrsnuo. Mučno je to i strašno. Tjeskobno je, naravno, kad čovjek vidi vlastitu smrt, ali je možda još teže kada Isus vidi da će biti odbačen od svoga naroda, od narodnih starješina, kad vidi da će ljudi, barem u trenutku osude, zaboraviti na sve ono dobro što im je činio. Nezahvalnost, mržnja i zavist čovjeka silno pogađa. Koliko li je neprospavanih noći upravo zbog obruča zlobe i zavisti koje čovjek priredi drugom čovjeku!

Međutim, Isus dobro zna da je to istina što stoji pred njim i dobro zna da se takav slijed događaja uklapa u Očev naum spasenja. Zato to prihvaća i neposredno pred svoju muku i smrt riječima: “Oče, neka ne bude moja, nego tvoja volja!” Isus je znao što je pred njim i nije to tajio. Ništa ne bi koristilo da je Isus apostole uljuljkavao u lažni osjećaj ovozemne sigurnosti. Kasnije im je rekao: “Ako su mene progonili, i vas će.”

Onda pristupa Isusu Petar govoreći: “Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!” Opet naš dragi Petar! Tako spontan, tako jednostavan, tako čovjek sa svim ljudskim slabostima. Gotovo uvijek učini nešto što bismo i mi u prvi mah, onako obični i slabi rekli. Međutim. Isus govori odrješito: “Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!” Isus odbija Petrovo razmišljanje jednostavno, jer nije realno, jer nije istinito. Neće se promijeniti nešto u našem životu što je Bog odredio jednostavno zato što mi to ne želimo ili zato što stavljamo glavu u pijesak. “Istina će vas osloboditi”, veli Isus.

Znamo to vrlo dobro kada ponizno pred Bogom priznajemo svoje grijehe. A što je još važnije, Isus se, naravno, nipošto ne želi suprotstaviti volji nebeskoga Oca. I tu je Isus odlučan: volja njegovog Oca je njemu najvažnija, ona je iznad svega. Jer, Isus je i došao na zemlju da vrši volju svoga Oca.

Što nam je, dakle činiti? Kako se mi trebamo nositi s istinom, sa svojim životom i životima drugih. Veli Isus: “Istina će vas osloboditi.” Je li to sve baš tako jednostavno? Nije li Isus drugom zgodom rekao: “Još vam imam puno toga reći, ali sada ne možete nositi?” Istina ima svoje vrijeme, i redovito odražava čovjeka koji je govori. Kako? Evo.

Pilat. Kada je Pilat Isusa osuđivao na smrt, rekao je nehajno: “Što je istina?” Znao je on da nije istina da bi Isus kao ovozemni kralj mogao ugroziti rimskoga cara, znao je Pilat da je Isus predan iz zavisi. Međutim, da sam sebi ne komplicira život, da ne bi možda imao nekih neugodnosti, Pilat šalje Isusa na križ. To je primjer potpunoga gaženja istine.

“Žuti tisak” ide za tim da proda senzacije. U njihovim je člancima redovito tek dio istine, a najveći dio je iskonstruiran upitnicima i s uskličnicima. Važno je da se novine prodaju. Zar ne da i mi u svojoj grešnosti i zluradosti koji puta upravo tako postupamo s nekim “istinama” koje redovito donose našeg bližnjeg u ružnom svjetlu? Kratko rečeno, istina izrečena bez poštovanja i ljubavi redovito označava zluradost kojom nastojim zatomiti vlastitu prazninu i životno nezadovoljstvo.

Isusova istina jest istina izrečena s ljubavlju. Kad bi ljubav bila bez istine, ona bi se pretvorila u nekorisno i opasno sažaljenje. Onome koji mu se barem malo otvori, Isus govori istinu s ljubavlju. Tako i nas Isus poziva da istinu ne govorimo naduto, ne da bismo povrijedili i ponizili, ne da bismo sami sebe uzdigli. Možemo li Isusovim srcem govoriti bližnjemu istinu, poticati ga na dobro, bez oholosti i samohvale?

Evo, mogu li ja u jednostavnosti, dobroti i ljubavi reći svome najbližemu da suviše pije, da ružno govori, da je nepravedan prema djeci ili prema svome roditelju, da zanemaruje Boga i svoju vjeru?

Pri tome se trebamo čuvati dvije krajnosti. Jedna bi bila da iz obzira ništa ne kažem, pa onda postanem, kako nas to stari katekizmi uče, sudionik tuđih grijeha. Druga bi krajnost bilo “pametovanje”, dociranje, a zapravo uzdizanje samoga sebe. “Zlatna sredina” ovdje se sastoji od ljubavi i samo ljubavi. Dovoljno je samo pročitati s koliko žara i ljubavi Pavao opominje, a koji puta i prekorava svoje vjernike. Već mala djeca dobro osjete pristupamo li im s ljubavlju i uvažavanjem. Neka nas i na tom osjetljivom području vodi Duh Božji.

 

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

   Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

 

MISNE NAKANE 30.08.2020. DO  06.09.2020.

 

Ženidbeni navještaj: VEDRAN BAREŠIĆ i VALENTINA GAVRAN

                                    STJEPAN JUROŠ i SARA MATEA VULETIĆ

                                    TOMISLAV NEŽIĆ i PATRICIJA SKELIN

                                     HRVOJE MATOTEK i ŽELJKA PIRC

                                    ANTONIO ŠEKELJA i SUNČICA MAGDIĆ

                                    DANIJEL KULIĆ i MIRELA IVANA KULIĆ r. BANOVAC

 

Kršteni 29.08.2020.: RUBY KAFADAR

 

kol. 23

Župne obavijesti 23. kolovoza 2020. – 21. NKG

Dvadeset i prva je nedjelja u crkvenoj godini.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Bartolomej, apostol – blagdan; također i blaženi Miroslav Bulešić, mučenik; u četvrtak je sveta Monika; u petak sveti Augustin, biskup i crkveni naučitelj; u subotu je Mučeništvo svetog Ivana Krstitelja.

Danas skupljamo priloge za naš župni Karitas.

Preporučujem da za vrijeme svete mise nosite zaštitne maske za lice. Crkva, kao zatvoreni prostor, ne bi trebala biti izuzeta od tog pravila.

Pomoć za obitelj Ljubić. Do subote u podne, za obitelj Ljubić je uplaćeno 1 700 kuna. Od toga 1 150 kuna na župni račun, ostatak u župnom uredu. Hvala vam!  

  • U predvorju crkve možete besplatno uzeti vjerski tisak od prošloga tjedna. 
  • Ove nedjelje nema novog broja Glasa koncila jer je prošlotjedni bio dvobroj.
  • Sljedećeg tjedna ispovijed će biti u utorak i petak, od 18:00 do 18:50 u Pastoralnom centru. 
  • Zahvaljujem svima koji su prošlog tjedna dali svoj prilog za župu!

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 16,13-20

 

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.« Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« Nato Isus reče njemu: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.« Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist.

Riječ Gospodnja.

 

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJE EVANĐELJE

 

Zamislite: radite kao namještenik u nekoj velikoj i uspješnoj tvrtki. Običan namještenik, ništa posebno. I jednoga dana dođe vam vlasnik te velike tvrtke i kaže otprilike ovako: “Zapazio sam Vas. Vi ste izuzetan službenik. Vi ste stup ove firme. Određujem da od sada Vi osobno vodite sve poslove ove tvrtke, kao da ste Vi vlasnik. Na Vama počiva cijela firma!” Takvo nešto baš ne biste očekivali. Ostali biste bez riječi.

Upravo se tako nešto dogodilo Petru (Mt 16, 13-20). On je bio ribar. Čovjek iz puka. Pomalo grub, često nagao i brz na jeziku. Nakon što su učenici izvijestili Isusa o tome što govore ljudi tko je on, Isus ih pita, što oni smatraju tko je on. Svi su zašutjeli, a Petar na to teško pitanje daje točan odgovor. Priznaje Isusa Mesijom – Kristom i priznaje da je Isus pravi Božji Sin. Izrekao je o Isusu ono temeljno i bitno.

Sličnim riječima Ivan zaključuje svoje Evanđelje: “Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu” (Iv 20,30-31). Sigurno je i Petar ostao iznenađen kako mu je upravo taj odgovor pao na pamet. Proslavio se među ostalom Jedanaestoricom.

Zar ne, da smo i mi ovdje nalik Petru. Poput njega i mi smo obični, mali i slabi ljudi. Pa ipak, poput Petra učinimo nešto što je nedvojbeno vrijedno i dobro. Eto, roditelji odgoje svoju djecu, eno, čovjek čestito i marljivo vrši svoju službu, evo, drugi se stvarno pokažu dobrohotnima nesebično pomažući potrebitima. Evo, konačno, znademo zahvaljivati Bogu, trudimo se oko Božjih zapovijedi.

Ukratko, uza sve svoje slabosti i grijehe, ipak nismo otpadnici, nismo bogohulitelji. Trudimo se ljubiti Boga i bližnjega. I onda toliko puta osjetimo i radost i ponos, jer, eto, ipak se pokazujemo i kao ljudi i kao kršćani. Kad nas takvo osjećanje zahvati, dobro je imati na pameti, što je Isus odgovorio Petru.

Nakon što se Petar tako proslavio među svojim drugovima, Isus mu odgovara “Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima.” Ovo je silno važno. Petar je izrekao temeljnu istinu naše vjere – da je Isus Krist i Sin Božji. Međutim, Isus Petru objašnjava da to ništa nije njegovo, Petrovom snagom i mudrošću, nego da je to čisti Božji dar. U tome svjetlu možemo i trebamo gledati i vlastiti život. Sve ono dobro koje smo činili, a činili smo i to, sve ono lijepo što za sobom ostavljamo, a, hvala Bogu, ima i toga, sve je to Božji dar i Božje djelovanje u nama i po nama. Ne možemo i ne smijemo se time hvaliti!

Upravo kako danas veli sveti Pavao u drugom čitanju (Rim 11, 33-36): “Tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom? Ili: tko ga darom preteče da bi mu se uzvratiti moralo? Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove!”

Evo, braćo i sestre, ako nam uglavnom uspijeva imati poštovanja prema roditeljima, Bogu hvala; ako uglavnom uspijevamo vršiti Božje zapovijedi, Bogu hvala; ako čestito vršimo svoje dužnosti, Bogu hvala; ako smo uspješni, ako nas ljudi hvale, Bogu hvala… Božji je to dar. Nezasluženi dar. I nitko se ne bi trebao ni smio time hvastati. Ta pogledajmo Petra! Kod njega, običnog ribara, bilo je očito da je sve to od Boga. Zar mislimo da mi vrijedimo više od Petra?

Isus ponovno iznenađuje. Nakon što je objavio da je Bog upravo Petra izabrao da mu objavi uzvišene tajne, Isus veli Petru: “A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.”

Može li čovjek dobiti veće odlikovanje? Isus od Šimuna čini Petra-Stijenu. Isus mu povjerava temelje i ključeve svoje Crkve. Povjerava mu na neki način svoje djelo spasenja. Zna Isus da je Petar kao čovjek slab, da nakon ovih riječi Petar neće promijeniti svoj karakter. Međutim, uza sve Petrove slabosti i ljudske nesavršenosti, Isus zna da će u njemu i po njemu djelovati Božja snaga. A, s druge strane, Petar je imao jednu krasnu osobinu: volio je svoga Gospodina. To je zasigurno bila osnova na koju je Isus sve ostalo sagradio.

I ovdje se vidimo, braćo i sestre. Bog i u naše ruke stavlja nevjerojatne darove i veliko poslanje. Svakome od nas Bog povjerava da drugima iskazujemo onu ljubav koju Bog ima za čovjeka. Bog od nas čini temelje novoga svijeta i njegova kraljevstva gdje vlada dobrota, strpljivost, praštanje, nesebičnost, prava ljubav prema bližnjemu. Bog od nas već ovdje na zemlji čini dionike svojega kraljevstva dobrote, ljubavi, mira i pravde. Mi nastavljamo djelo i službu i Petra i ostalih apostola i tolikih naših divnih prethodnika u vjeri.

Zaključimo. Bog je od Petra i ostalih, koji su bili obični, rekli bismo, normalni ljudi, učinio temelje Crkve i kraljevstva Božjega. I nas Bog onom istom milošću i snagom onoga istoga Duha čini učenicima i suradnicima Kristovim u njegovu djelu spasenja. Bog nam daje i mudrosti i snage i ustrajnosti da se on u nama proslavi i proslavlja. Ne trebamo se bojati vlastite slabosti – Bog je onaj koji u nama čini i htjeti i djelovati. No, u isto vrijeme, naravno, ne želimo se niti oholiti, jer sve je od Boga.

Njemu jedinomu slava i sada i u sve vjekove. Amen.

 

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

   Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

 

MISNE NAKANE 23.08.2020. DO  30.08.2020.

 

Ženidbeni navještaj: VEDRAN BAREŠIĆ i VALENTINA GAVRAN

                                    STJEPAN JUROŠ i SARA MATEA VULETIĆ

                                    TOMISLAV NEŽIĆ i PATRICIJA SKELIN

                                     IVAN DEŽIĆ i ANDREA JELAČIĆ

                                    ANTONIO ŠEKELJA i SUNČICA MAGDIĆ

 

Kršteni 22.08.2020.: ALEX KRČELIĆ