Sastanak roditelja prvopričesnika je danas nakon svete mise u 11:30.
Inicijativa Mame mole krunicu. Majke naše župe pozivaju na molitvu krunice ponedjeljkom u 10 sati.
Ispovijed će biti u ponedjeljak od 10-11 sati te u srijedu i petak od 18-18:45.
Mladi utorkom – Taizé molitveni susret počinje u 20 sati. U 20:45 slijedi kratko predstavljanje među-narodnoga novogodišnjeg susreta mladih u Rostocku, Njemačka od 28. prosinca do 1. siječnja 2023.
- Ministrantski sastanak je u subotu u 11 sati.
- Probe zborova: srijedom u 18:30 (misa u 8 sati), četvrtkom u 20 sati (misa u 10 sati), subotom u 9 sati (misa u 11:30) i četvrtkom u 20:45 (misa u 19 sati).
- Nužna obnova orgulja i razglasa u crkvi. Cijena obnove iznosi 150.000 kuna. Prošlog smo tjedna prikupili 900 kuna, a do sada sveukupno 70.130 kuna i 620 eura.
- Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.
NEDJELJNO EVANĐELJE: Lk 17, 11-19
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Dok je Isus putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: »Isuse, Učitelju, smiluj nam se!« Kad ih Isus ugleda, reče im: »Idite, pokažite se svećenicima!« I dok su išli, očistiše se. Jedan od njih, vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Nato Isus primijeti: »Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?« A njemu reče: »Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!«
Riječ Gospodnja.
NEDJELJNO RAZMATRANJE
Što je potrebno za dobar odgoj djeteta? Reklo bi se možda: dosta novaca. Stvarno, kada se samo zbroji što je potrebno za prehranu, odjeću, obuću, za izobrazbu i za zabavu djece, onda se s pravom pitamo, kako to roditelji uopće uspijevaju. Međutim, složit ćemo se, za odgoj djece potrebna je prvenstveno ljubav, pažnja, nježnost, uvažavanje… Bez toga bi se dijete razvilo u invalida.
Naravno, čovjek nije samo od ove zemlje. Ne živi samo od kruha, nego od Božje riječi, od ljubavi koju mu Bog iskazuje preko drugih ljudi. Čime se ljubav najviše hrani? Ljubavlju. Čime se prijateljstvo jača? Uzvraćenim prijateljstvom. Kada je dobročinstvo najslađe? Onda kad se na nj uzvrati zahvalnošću. Zašto je u nekim brakovima i u nekim obiteljima onako strašno hladno? Onda kada nema lijepe riječi, kada nema zahvalnosti, kada nema nježnosti. Žive zajedno, a tako su daleko jedni od drugih. Žive, a zapravo su već mrtvi… Eto, nama ljudima je važno da budemo zapaženi, da budemo voljeni. Za čovjeka je upravo životno važna ta izmjena osjećaja. U današnjem je evanđelju (Lk 17, 11-19), očito, riječ o ljubavi koja se iskazuje zahvalnošću.
Čuli smo. Dok je Isus putem, desetorica gubavaca vikala su i tražila da im Isus pomogne. Ne treba uopće puno govoriti o tome kako je bila strašna, zapravo, očajna situacija gubavaca u Isusovo vrijeme. Guba je bila neizlječiva. Nikakav lijek nije postojao. Tijelo se kroz više godina raspadalo. Bilo je to polagano umiranje. I, da bi stvar bila još gora, budući da je guba bila zarazna, gubavci su bili posve isključeni iz društva, čak i iz vlastite obitelji. Nisu smjeli dolaziti ni u kakav kontakt sa zdravima, nisu smjeli dolaziti tamo gdje su ostali.
Gubavci su izvan naselja u bijednim skloništima. Mogli su samo čekati da umru. Bili su to ljudi bez nade, bez obitelji, bez prijatelja. Gotovo živi zakopani. I onda, evo, dolazi Isus. Čuli su da je Božji čovjek, da je čudotvorac. Bila je to posljednja prilika da pokušaju ozdraviti. Budući da se nisu smjeli približiti zdravim ljudima, ta su desetorica gubavaca vikali iza glasa: „Isuse, učitelju, smiluj nam se!“
Kako da Isus ne čuje taj krik? Gubavci, teško bolesni i isključeni iz društva, bili su najbjedniji od svih bijednika. Zato im Isus veli da se odu pokazati svećenicima. Naime, po židovskim je propisima samo svećenik mogao službeno utvrditi da se gubavac očistio, tj. izliječio i samo mu je onda on mogao dopustiti da se vrati među ostale ljude. Osim toga, Isus ne želi neku veliku predstavu. Nije se u tome trenutku htio izlagati velikoj pozornosti. I, eto, dok su odlazili od Isusa, očistila su se sva desetorica. Čuli smo. Samo se jedan od njih vratio da Isusu zahvali. I to je bio neki Samarijanac, nežidov, tuđinac.
Nevjerojatno! Zar su tako brzo zaboravili silno dobročinstvo koje im je bilo iskazano? Isusu je, očito, bilo jako žao. Ljudi smo. Zaboli nas bešćutnost i nezahvalnost. Zapitao je: „Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica?“ Međutim, nije to jedino.
Mislite li da je Isus glumio uvrijeđenu veličinu? Ne. Isus je svoje čuđenje izrazio prvenstveno radi samih gubavaca. Njih radi je to rekao. Oni su otišli zdravi, ali sami, zatvoreni u sebe i sebični. Otišli su zdravi u tijelu, ali još uvijek bolesni u duši. Jer, Isus kad čini čudo, redovito to čini na osnovu vjere bolesnika ili onih koji za nj mole. U drugim slučajevima Isus čini čudo da bi ljudi povjerovali.
A, evo, u slučaju ove devetorice, čudo je ostalo samo na tijelu, a vjera i zahvalnost su izostali. Pa zašto je to onda Isus učinio? Radi onoga Samarijanca. On je ozdravio i tijelu i u duhu. Radi toga jednog zahvalnog bolesnika Isus je pomogao i ostaloj devetorici. Eto koliku snagu ima ljudska zahvalna ljubav!
Isus odgovara zahvalnom Samarijancu: „Tvoja te vjera spasila“. Spasila i u duhu i tijelu. Eto, Gospodin Isus želi da i mi budemo spašeni, da budemo zdravi u tijelu koliko nam već Bog da po svome milosrđu, ali da prvenstveno budemo zdravi duhom. Zbog toga nas, između ostaloga, danas uči zahvalnosti. Konačno, i ova euharistija koju danas slavimo znači zapravo „zahvaljivanje“.
Silno je to važno. Budemo li znali biti zahvalni ljudima, znat ćemo zahvaljivati i Bogu. I opet valja osobito snažno naglasiti: trebamo biti takvi prema svojim bližnjima, odnosno, prema našim najbližima, prema svojoj obitelji, prema svojim ukućanima. Izuzetno je važno da znademo zahvaliti i za malenu gestu ljubavi, da znademo zahvaliti i djetetu i roditelju, i djedu ili baki, bratu ili sestri. Da znademo zahvaliti susjedu za njegovu ljubaznost, čovjeku s kojim radim, s drugu i školi, da se znademo ljubazno nasmiješiti prodavačici i službeniku, da znademo zahvaliti i slučajnom prolazniku što nas je uputio na pravu adresu…
Plemenit čovjek vrednuje tuđu pažnju i ljubav, plemenit čovjek zahvaljuje, plemenit čovjek svojom zahvalnošću ispunja posebnom milinom i dragošću naše međuljudske odnose i susrete. A plemenit čovjek koji je i kršćanin svojom zahvalnošću i tankoćutnom ljubavlju slika je milosrdnog i dobrostivog Boga. Jer, Duh Sveti u nama počiva!
Evo, danas lake i lijepe zadaće: lijepo pozdravimo svoje susjede. Zahvalimo se za stolom članovima svoje obitelji za znakove pažnje koje nam iskazuju. A iznad svega, zahvalimo Bogu koji nam daje plemenito srce, nalik svojemu – jer, stvorio nas je na svoju sliku! – koji nas poziva da i njemu, svojemu Bogu, uvijek i svagdje zahvaljujemo.
dr.sc. Zvonko Pažin
Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com
M I S N E N A K A N E: 09.10.2022 – 16.10.2022.

Kršteni 8. 10. 2022.:
LEANA PAVLEK, MATKO ŠOBAN i ANJA JUREN
Vjenčani 8. 10. 2022.:
ALAN AUGUSTIN MINIĆ i ELIZABETA BOŠNJAK
Ženidbeni navještaj:
NIKOLA MUDRIĆ i TENA MALINAR
VATROSLAV LETFUS i MARIJA POLIĆ
DOMAGOJ RAZUM i MATEJA ZORNJAK