pro. 25

Župne obavijesti 25. prosinca 2019. – ROĐENJE GOSPODINOVO BOŽIĆ

I ovog Božića Isus jednako želi doći svakom čovjeku, roditi se u njegovu srcu, ponuditi mu spasenje. Ali što se od Isusova rođenja do danas promijenilo? I danas ima nebrojeno onih koji nemaju krova nad glavom, koji su siromasi, koji gladuju, koji ništa ne znače, umiru u ratnim sukobima, na rubu su društva koje za njih ne vodi brigu i nemaju za njih mjesta, jer su suvišni, smetaju… Njima su pridruženi i proganjani zbog vjere, poštenja, istine, čestitosti, pravednosti… Oni danas proživljavaju ono što je Isus svojim boravkom među ljudima od mnogih proživljavao – odbačenost.

Gdje Isusa danas naći, kako ga primiti i omogućiti mu da se rodi i u mojem srcu? Isusa ćemo i danas naći, kao i nekada u Betlehemu, upravo među odbačenima, suvišnima, jadnima, zapravo u njima. Tko primi i jednoga od tih najmanjih, najpotrebnijih i posluži mu, primio je samoga Isusa, omogućio mu da se rodi u njegovu srcu i donese mir, radost, da se dogodi Božić, spasenje. To su isto doživjeli i ponizni pastiri, kao i mudraci koji su iskreno tražili spasenje i otkrili ga u malenom, potrebnom Djetetu. To su kroz stoljeća doživljavali mnogi čineći dobro najpotrebnijim ljudima, pa makar su zbog toga i trpjeli. Nije bilo uzalud. Njihova je nagrada Bog, kao što će biti i naša, ako otvorimo oči svojega srca i prepoznamo u sebi ono što nam stoji na putu te božićne radosti – grijeh, sebičnost i zatražimo oprost, pomirenje s Bogom i čovjekom. Tada ćemo lakše prepoznati u svakom patničkom licu Isusa samoga. To želim da se u ostvari u vašim životima ovoga Božića.

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 1,1-5.9-14

Početak svetog Evanđelja po Ivanu

U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što ­postade, u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.

Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego – da posvjedoči za Svjetlo.

Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.

Ivan svjedoči za njega. Viče: »To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!«

Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani.

Riječ Gospodnja.

UZ DANAŠNJA ČITANJA

Do prije pedesetak godina, kroz duga stoljeća, čitao se proslov Ivanova evanđelja na svakoj misi poslije pričesti. Ne ulazeći u povijesne razloge ovog običaja, očito je da Ivanov proslov ima posebnu težinu. Slobodno možemo reći da je u njemu na svoj način sažeta čitava povijest spasenja. Evo, danas, na Božić, Crkva nam predstavlja početke našega spasenja upravo ovim evanđeoskim odlomkom (Iv 1, 1-18). Posebno ćemo promotriti samo tri riječi, tj. tri rečenice.

Ivan započinje svoj proslov riječima: “U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga”. Evo velike tajne. Vječna Božja riječ, vječni sin Božji od samih početaka, tj. od vječnosti jedno je s Bogom. Tu nam se već otkriva tajna Božjega trojstva. Po toj riječi, tumači Ivan, sve je stvoreno i sve je postalo. Ona je osnovno načelo postanka svega što je postalo, osnovni razlog opstanka svega što je stvoreno i što postoji. Ona, Vječna Božja Riječ svjetlost je i život svega što živi i postoji. I onda dolazi ono što zvuči nevjerojatno

Ivan veli: “I Riječ tijelom postade i nastani se među nama”. Tu se sukobljavaju dva grčka naoko nespojiva pojma. “Logos” – Riječ i “Sarx” – Tijelo. Ako znademo da je “logos” u grčkom jeziku pojam duhovnoga, božanskoga, onda riječ “sarx” – tijelo izgleda posve neprimjerena. Ta riječ znači tijelo, ali u onom najprizemljenijem smislu, tijelo kao “meso”, kao ljudsko tkivo. Te dvije riječi označavaju svu dramatičnost, svu posebnost, svu nevjerojatnost i nezamislivost onoga što se zbilo: vječni Božji Sin postaje pravi čovjek. Ne nekakav prividan čovjek, ne nekakav nadčovjek, ne nekakva mješavina ljudskog i božanskog, ne u tome smislu da bi njegovo božanstvo posvema potisnulo ono ljudsko u njemu.

Riječ Božja postaje pravi čovjek, “meso”, čovjek nama u svemu jednak osim u grijehu. Čovjek koji se i smije i plače, koji tuguje i koji se veseli, čovjek koji ima prijatelje i neprijatelje, čovjek koji može biti i umoran i gladan i žedan, koji voli doći na odmor kod prijatelja, koji ima učenika kojeg je (posebno) ljubio.

Čovjek, kao ti i ja. A u isto vrijeme Bog. To je utjelovljenje, to znači rođenje Sina Božjega. Bog se u svome sinu priginje k nama, prilazi nam, pruža nam svoju ruku, daje nam svoje srce, predaje nam svojega Sina.

I, konačno, Ivan veli: “Od punine njegove svi mi primismo i to milost na milost” To je razlog utjelovljenja Sina Božjega. Došao je da nas učini dionicima svoje božanske naravi, da nas učini članovima svoje božanske obitelji. Tako Pavao veli: Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite (2 Kor 8,9).

To je ona čudesna razmjena o kojoj govori i današnja misna molitva: Sin je Božji od nas uzeo našu ljudsku narav, da bi nas učinio dionicima svoje božanske naravi. Zato stari slikari slikaju Isusa u plavoj haljini zaogrnuta crvenim plaštem, jer je plava boja, boja božanskoga, a crvena boja, boja ljudske naravi.

Tako je naše slavlje danas dvostruko. Slavimo utjelovljenje i rođenje Sina Božjega među nama, ali u isto vrijeme slavimo i naše predodređenje, naše izabranje i naše posvećenje. Zahvaljujemo danas Bogu za njegova Sina, a našega Brata, Isusa Krista. Zahvaljujemo Bogu što se njegov Sin među nama rodio kao maleno dijete, kao naš poslužitelj, kao onaj koji život svoj za nas predaje.

Zahvaljujemo Bogu što nas čini dionicima božanskog života njegova Sina. I molimo ga. Molimo ga da nam dade snage, mudrosti, ustrajnosti i ljubavi da tako proživimo ovaj život, da budemo njemu slični u dobroti, jednostavnosti i ljubavi, da budemo njegova živa slika, da bismo se onda jednoga dana u blaženoj vječnosti mogli u punini radovati s njime i sa svima svetima.

dr. sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu 
Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

RASPORED MISNIH SLAVLJÂ U BOŽIĆNOM VREMENU


*na Novu godinu nema mise u 8:00!

BLAGOSLOV OBITELJI

Ove je godine blagoslov obitelji nešto drukčiji. Zbog zdravstvenih razloga i želje da više vremena provedem u obiteljima, tempo je laganiji. Budući da ću ispomoć dobiti tek u siječnju, molim za strpljenje i razumijevanje. Tako da je ovdje samo prvi dio rasporeda.

Ostatak će biti objavljen u nedjelju, 5. siječnja kad saznam tko će mi i u koje dane doći u ispomoć.


  • Oni kojima ne odgovara datum blagoslova, neka nazovu župni ured radi naknadnog blagoslova.

pro. 20

Naši najmanji, velikih srdaca

Prošle subote, 14.12., već su nas tradicionalno posjetili naši najmanji – djeca predškolske dobi i iznenadili svojom dobrotom.

Donijeli su svoje najdraže igračke, kojih su se odrekli da bi za Božić razveselili Isusa darujući druge, one koji su u potrebi.

 

Tim su činom djetinje dobrote i suosjećanja naši najmanji još jednom podsjetili sve nas na pravi duh Božića: darivanje (sebe) drugima i obraćenje, te na pravu dubinu Isusovih riječi:

“Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.” (Mt 18,3)

pro. 15

Župne obavijesti 15. prosinca 2019. – 3. ND

Treća je nedjelja došašća.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u subotu je sveti Petar Kanizije, prezbiter i crkveni naučitelj.

Danas je spomendan blaženih Drinskih mučenicâ. Spomendan se zbog prednosti nedjelje ispušta.

Božićna ispovijed će biti u četvrtak, 19. prosinca u 17 sati. Dođimo i izmirimo se s Gospodinom.

  • U petak ćemo unijeti i okititi borove u crkvi.
  • Generalno čišćenje. U subotu ćemo imati generalno čišćenje crkve i pastoralnog centra. Molio bih one koji mogu, da dođu u subotu od 8 sati i pomognu u čišćenju.
  • Slijedeće nedjelje skupljamo priloge za župni Karitas.
  • Godišnji blagoslov obitelji i domova. Raspored za slijedeći tjedan možete pročitati u listiću. Ostatak rasporeda ćete dobiti u božićnom izdanju listića, koji će u toku tjedna doći na vaše adrese.
  • Katolička malonogometna liga – izvješće. U rujnu, 2019. godine, započela je Katolička malonogometna liga, koja ove sezone broji 10 ekipa iz raznih župâ zagrebačke nadbiskupije. Utakmice su se odigravale svake subote prijepodne u sportskoj dvorani TEŽ te se dosad odigralo 9 kola u kojima je sudjelovala i ekipa Marije Kraljice apostola, sastavljena iz naše župe te župe Svetog Vida iz Brdovca. Momci su pokazali izniman talent i sportski duh, fair play, ali i borbenost, a sve to rezultiralo je velikim brojem golova koji su im donijeli bodove te tako osigurali plasman 3. mjesta na tablici poretka. Sa samo 2 boda manje od prve ekipe na tablici, naši dečki zatvorili su jesenski dio sezone. Početkom ožujka 2020. godine, započinje proljetni dio sezone kada će ekipa sa još više žara pokušati osvojiti naslov ovogodišnje Katoličke malonogometne lige.
  • Ispovijed bolesnika će biti u toku narednog tjedna.

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 11,2-11

 

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

 

U ono vrijeme: Kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike da ga upitaju: »Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?« Isus im odgovori: »Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: Slijepi proglédaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje.
I blago onom tko se ne sablazni o mene.«
Kad oni odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: »Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? Ili što ste izišli vidjeti? Čovjeka u mekušasto odjevena? Eno, oni što se mekušasto nose po kraljevskim su dvorima. Ili što ste izišli? Vidjeti proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka. On je onaj o kome je pisano: ‘Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom.’ Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega! «

Riječ Gospodnja.

 

 

UZ DANAŠNJA ČITANJA

 

Usred teškog stanja poharanosti, prorok Izaija najavljuje procvat (Iz 35, 1-6a.10)! Južno kraljevstvo je imalo dugu povijest sukoba s Edomom. Kulminirala je kada se 586.g. pridružio Babilonu u opsadi Jeruzalema i zapriječio hodočasnicima put kroz svoj teritorij. Izbacujući Edom sa svog teritorija, Juda će dobiti pristup željenom teritoriju i izvorima vode, a hodočasnici će nesmetano u Jeruzalem.

Prvo čitanje opisuje nastupanje obrata i procvat kojim priroda pozdravlja blizinu Slave Gospodnje jer je otvoren put ka Jeruzalemu. Pustinja će procvasti kao najšareniji i najbujniji dijelovi one regije – Karmel, Libanon i Šaron. Koliko god začudna bila obećanja ovih redaka, kako bi drugačije mogao na stvari gledati onaj tko je primio obećanje od Stvoritelja? I čovjekove nevolje će iščeznuti. Bolesti, bez obzira koje prirode, zapravo su jenjavanje života i nadiranje smrti. Božja blizina znači novi povratak života i ustuk smrti. Ovaj preokret ne može ne biti praćen radošću i klicanjem. Tamo gdje je zaista Gospodin prisutan, nastaje radost! Božjoj hitnji da spasi Izraelce, odgovara hod hodočasnika: oni će svetim putem u Jeruzalem. To je slika boguusmjerene životne orijentacije novog naraštaja – dok se kažnjeni naraštaj deportiran kretao prema Babilonu, hodočasnici idu u suprotnom pravcu, sve dublje u blizinu Božju. Kako bi živi Bog mogao napustiti one koji za njim čeznu? Kako bi blizina njegove snage mogla ostaviti stvari, pa i tragediju pustoši, nepromijenjenom?

Ovom blizinom Božjom nadahnuta je i odlomak Jakovljeve Poslanice koji susrećemo u drugom čitanju (Jak 5, 7-10). Poziv na strpljenje po uzoru na ratarevo iščekivanje uroda podsjeća na Isusovu prispodobu u Mk 4,26-30, koja je bila usmjerena protiv nastojanja za stvaranjem čiste zajednice, bez onih koji presporo napreduju u kršćanskom životu. Nasuprot onih koji bi odmah presudili drugima, apostol Jakov poziva na strpljenje: kao što ratar nakon što je učinio svoje može mirno čekati vrijeme žetve, tako kršćanin nema potrebe za ishitrenim suđenjem drugima – sudac je blizu!

Autor poslanice, iako bespoštedno kritizira bogate i one koji su pristrani u njihovu korist, siromašnima i obespravljenima ne može reći drugo nego: strpite se! Baš kao i ratar! Jer „strpljivost je ono u čovjeku što najviše nalikuje postupku kojeg priroda koristi pri svojim mijenama“ (Balzac). Ona je „sestra nade jer u sebi sadrži pouzdanje da čvorovi mogu biti razriješeni a ne samo presječeni mačem i da ljudi mogu ponovno početi vjerovati jedni drugima i promijeniti se…“ (G. Ravasi) Kao što je period pred izlazak iz Egipta, u kojem je Gospodin čudesima urazumljivao faraona, od Izraelaca iziskivao strpljivo podnošenje teškoća prije konačnog oslobođenja, tako je i za primatelje Jakovljeve poslanice strpljivost znak vjernikovog pouzdanja u Boga. Njegova bliskost s Onim koji je blizu!

Prošle nedjelje Ivan Krstitelj uputio je poziv na obraćenje a danas je pred nama je njegov osobni primjer (Mt 11, 2-11). Prošle nedjelje predstavio se kao odlučan i besprijekoran čovjek: pokreće mase i to ne samo nekim demagoškim krilaticama nego i sebe i druge usmjerava, otvara nečem novom. Predvodi ljude u pohodu u susret novini Kraljevstva Božjega. Znači, on je čovjek otvoren i hrabar. Čak sam Isus prema njemu gaji duboko poštovanje. Ali, ipak ga mora pozvati da preispita svoje mišljenje. Zašto?

Odgovor na ovo zašto duboko dira i naš vjernički život. Ivan je zatvoru, spočitavao je nemoralni brak kralja Heroda. Možda je i slutio da iz okova neće izići živ… Kao i ostali, i on iščekuje Pomazanika, Spasitelja koji će uvesti konačnu pravdu, da Bog počne kraljevati. Pravde je bila žedna zemlja, žeđa je i Ivan u okovima, svi iščekuju oslobođenje. A onaj kojeg je on, Ivan, navijestio i krstio, hoda uokolo, druži se sa grešnicima, nikoga ne osuđuje, ne sažiže zlikovce, ne prijeti i ne svrgava okupatore… Ivanu se neizbježno nameće pitanje: jesi li Ti onaj obećani ili nam je drugog čekati? Ono je tim dramatičnije jer onaj kojeg je Ivan iščekivao neće ga osloboditi okova nego će biti pogubljen. A najavljivao je onoga koji će suzbiti grešnike i zlotvore. Tek kasnije, kad i Isusa ubiju, ponešto će postati jasniji Spasiteljev način postupanja: nije Ivana ostavio na cjedilu nego da se zapravo pridružio njegovoj sudbini. Kao i onom razbojniku na križu. Što to znači? To znači da i najveći među ljudima ne može svojim silama, ne može bez dara odozgor prepoznati da je Isus Spasitelj.

Bez dara Duha Svetoga ne mogu shvatiti na koji to način Isus spašava! I ako je čovjek po svom karakteru čvrst kao stijena a ne kao trščica, i ako je nepotkupljiv pa ne šetka u finom odijelu po velikaškim dvorovima i ako je u religioznom pogledu prorok, sve to još uvijek nije dovoljno da bi prepoznao ono što Isus zapravo jest. Tek onaj koji je usvoji logiku Kraljevstva, koju je primio darom Duha, tek on to može razumjeti. A Duh dolazi iz novih prostora koje čovjek po sebi ne poznaje – ne zna odakle dolazi i kamo ide…

Da bi ga čuo i doživio, mora biti spreman za nove prostore, za nova obzorja, nove vidike… Znatno drugačije vidike, u kojima se događaju „nemoguće“ stvari – u kojima Bog dolazi u djetinjoj dobroti. Novi, bolji svijet ne može se ugledati bez hoda u nova obzorja. Zato je i najmanji u Kraljevstvu veći od Ivana. Nije slučajno da je prvo što je Bog pokazao čovjeku bio dječji lik. Zato nije čudno da ni u Kraljevstvo neće ući nitko tko od nas tko ne postane kao malo dijete.

To je ono što Ivan nije razumio i zato nije shvatio zašto Isus umjesto da kažnjava grešnike, s njima jede i pije, zašto umjesto da obara silnike on postaje kao janje koje će biti odvedeno na klanje. Isus nije Ivanu poslao svoju legitimaciju. Govorio mu je o svojim djelima – ako je tolika dobrota došla među ljude, to znači da je došao Bog. Ona je miris kojim odišu Bog i oni koji su Njegovi. Sve je drugo čovjekova izgubljenost. Tapkanje u starom svijetu i propuštanje novog.

 

dr. sc. Ivica Čatić, profesor Svetoga pisma na KBF-u u Đakovu
Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.sveto-pismo.net

 

BLAGOSLOV OBITELJI

 

Kršćansko značenje blagoslova kuća i obitelji temelji se na božićnoj istini da se Bog udomio na zemlji. Blagoslov kuća stoga želi naglasiti da su naše kuće i stanovi Božja prebivališta i zazivaju da se Bog ne iseli iz naših domova. Pjesnik Antun Gustav Matoš je to rekao vrlo dojmljivo: “Samo onaj je čovjek, tko je živa kuća Božja”. Stoga valja blagosloviti čovjeka, obitelj, da bi on sam, njegova obitelj i njegov svijet – bili dom Božji.


Kod blagoslova obitelji možete dati prilog za župu i ministrante, ali on nije obavezan. Blagoslov i posjet obitelji jednako je vrijedan bez novca kao i s novcem, te kvaliteta blagoslova ne ovisi o visini iznosa.
Nemojte ostavljati ključeve susjedima. Blagoslov doma bez obitelji u njemu ne znači ništa.

  • Blagoslov se nastavlja u petak, 27. prosinca.
  • Oni kojima ne odgovara datum blagoslova, neka nazovu župni ured radi naknadnog blagoslova.

 

 

MISNE NAKANE 15.12.2019. DO 22.12.2019.

 




pro. 10

ŽUPNI IZLET MALIH APOSTOLA I MINISTRANATA

 
U subotu 7.12.2019., dječji crkveni zbor Mali apostoli i ministranti, njih ukupno 45 djece išli su na župni izlet, pod vodstvom časne sestre Hele Jurnečke i 8 roditelja u pratnji. 
 
Posjetili su zavjetnu crkvu Sveta Mati slobode na Jarunu, koju vodi red Salezijanaca čija je jedna od glavnih misija kršćanski odgoj djece i mladih, posebice »najsiromašnijih i napuštenih«.
Dobrodošlicu u crkvi im je zaželio župnik don Danijel Vidović, a u razgledavanje crkve ih je vodio don Mario Bobić, voditelj Oratorija “Dominik Savio” i župni vikar. Djeca su mogla postavljati pitanja i naučiti dodatne informacije o životu te župe i crkvenom redu Salezijanaca.
 
Izlet je još uključio klizanje na ŠRC Šalata i ručak u McDonald’su na Vrbanima.
 
Koliko su se djeca dobro zabavila uz duhovno-športske sadržaje i druženje, možete vidjeti na fotografijama u priloženoj galeriji.
 
      

pro. 08

Župne obavijesti 08. prosinca 2019. – 2. ND

Druga je nedjelja došašća.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je svetkovina Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije; u petak je sveta Lucija, djevica i mučenica; u subotu je Liturgija kvatri.

Zbog današnje zapriječenosti slavlja, svetkovina Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije prenosi se na sutrašnji dan.

 

  • Započinje zimski kvatreni tjedan u kojem su vjernici pozvani na intenzivniju molitvu i djela pokore i ljubavi. Tjedan je posvećen kršćanskoj dobrotvornosti i zahvali Bogu za njegova dobročinstva. Kvatreni tjedan završava bogoslužjem kvatri u subotu, 14. prosinca.
  • Krizma u našoj župi. U nedjelju, 3. svibnja u 11.30 sati, u našoj će župi biti podijeljen sakramenat Svete Potvrde.
  • Upis misnih nakana za slijedeću godinu. Od utorka, 10. prosinca od 10 sati, možete upisati misne nakane. Do kraja ove godine jedna osoba može upisati po tri misne nakane, a nakon 1. siječnja i više, ako bude slobodnih terminâ.
  • Godišnji blagoslov obitelji i domova. Ove ćemo godine s blagoslovom krenuti prije Božića, za tjedan dana, u ponedjeljak, 16. prosinca. Raspored će biti objavljen slijedeće nedjelje. Oni koji su doselili u našu župu i još se nisu prijavili, a žele primiti svećenika u svoj dom, neka se jave u župni ured.
  • Dvorac pod svijećama. U utorak, 10. prosinca, možete obići lužnički dvorac, osvjetljen samo svjetlom svijećâ, od 17 – 21 sat. Cijena ulaznice je 15 kuna za odrasle i 10 za djecu.
  • U subotu, nakon zornice, polazimo na hodočašće u Mariazell i izlet u Graz.

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 3,1-12

 

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

 

U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!
Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: »Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? Donosite dakle plod dostojan obraćenja. I ne usudite se govoriti u sebi: ‘Imamo oca Abrahama!’ Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca. Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim.«

Riječ Gospodnja.

 

 

UZ DANAŠNJA ČITANJA

 

Za mene, kontinentalca, bilo je zanimljivo gledati kako se u Dalmaciji sadi vinova loza. Izgleda nevjerojatno. Napravi se procjep u kamenu, naspe zemlje, usadi cijep loze i to bi uglavnom bilo sve, barem kako se to nevještom oku čini. Da se na takav način može zasaditi i uzgojiti vinograd? Izgleda nevjerojatno. Pa ipak u tim naizgled nemogućim uvjetima loza se razvije, vinograd se rašiti i eto grožđa i eto vina – i to kakvog vina! Stvarno nas Božja priroda uvijek tako iznenađuje. Mnoge smo takve primjere susreli već u osnovnoj školi.

Isklijat će mladica

Prorok Izaija nam donosi sličan primjer (Iz 11, 1-10). Evo slike. Veliko silno drvo sasječeno. Do korijena. Do panja. Nikada više njegova ponosnog uzdizanja. Međutim, gle! iz panja niče mladica. I raste puno brže nego obična mladica – jer ova ima razgranano korijenje. Za proroka je to slika obamrlog Davidova kraljevstva. David je bio najznačajniji židovski kralj. Kada je kraljevstvo nakon njega sve više slabilo i kada je, na koncu, cijelo kraljevstvo bilo poharano, a najveći dio pučanstva odveden u prognanstvo, u narodu je stalno tinjala svijet o Davidovu kraljevstvu koje se ima obnoviti. I kad je narod bio najviše potlačen, kad je izgledalo da od Davidova kraljevstva ništa nije ostalo, prorok govori o Jišajevu panju (a Jišaj je bio Davidov otac). Veli: “Isklijat će mladica iz panja Jišajeva…” Prorok govori o tome kako će se narod vratiti iz prognanstva i kao će opet imati svoje kraljevstvo. Međutim, Izaija gleda još dalje. Govori zapravo o mesiji koji će uspostaviti Božje kraljevstvo, ono koje će zauvijek ostati.

Na njemu će Duh Gospodnji počivat

Mesija će biti posve drugačiji kralj. Veći i bolji čak i od Davida. “Na njemu će Duh Gospodnji počivat”, veli Izaija, “duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg”. To su osobine pravoga Kralja, Mesije, Krista Gospodina. To je velika poruka nade. Unatoč tolikoga zla u svijetu, tolikih nepravdi, tolikih ludosti i tolikih grijeha, Krist donosi i mudrost i umnost i savjet i jakost…

Vuk će prebivati s jagnjetom

Bog po Kristu čini ono što izgleda nevjerojatno. Prorok Izaija uzima neobičnu sliku. Veli, u Mesijine dane, “vuk će prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti, a dječak njih će voditi.” Duh Isusa Krista može promijeniti ljude i svijet. Samo on. Gdje god se nalazi neki drugi duh, tamo je nesloga, mržnja, zavist, tamo su otmice i nasilja, tamo je bezobzirnost, tamo je svaka vrsta nepravde, tamo je rat. Krist svojim duhom može i hoće preobraziti cijeli svemir.

Obratite se

Zato nam danas poručuje Ivan Krstitelj (Mt 3, 1-12): “Obratite se! Ta približilo se kraljevstvo nebesko!” Time se rast mesijanskog Kraljevstva, Kraljevstva Božjega, stavlja u naše ruke. Prisjetimo se. Duh Isusa Krista počinuo je i na nama po svetim sakramentima. Mi predstavljamo Krista u ovome svijetu, što više mi smo “krist-jani”! Na nama je počinula Božja snaga i Bog nas čini kadrima donositi i pronositi njegovo Kraljevstvo. Kada je naš kršćanski život u pitanju, valja na umu imati slijedeće.

Prvo. Ne trebamo se uopće plašiti svojih slabosti niti biti malodušni zbog naših grijeha, naše nedosljednosti i naših slabosti. Ne govori li prorok da iz natrulog panja može i treba izrasti snažna mladica? Ne trebamo nikad pomisliti da je sve propalo. Ako smo i stotinu puta pogriješili, trebamo po stotinu i prvi puta započeti činiti dobro. Ako smo i stotinu puta radije tražili svoju ugodu nego da smo izvršavali zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjemu, ipak ćemo i po stotinu i prvi puta započeti ljubiti Boga svim srcem, a bližnjega kao sebe same. Velika je Božja snaga u onima koji ga traže, koji mu se predaju, koji mu povjeruju. Jer, Bog je uvijek jači od svakoga grijeha, od svake slabosti i od svake zle sile. Ta Bog i od mrtvih uskrisuje. Bog i mene može posvema, totalno preobratiti. Samo on daje snagu.

Drugo. Prorok veli da će na koncu Bog uspostaviti pravo. Zato se ne trebamo bojati ljudskih sudova. Grešnici smo? To znamo i to priznajemo pred Bogom. Pokušali smo činiti dobro pa je po zlu krenulo ili je krivo protumačeno? Bog vidi i zna. Iskreno se trudimo za neko dobro, a to kao da nema odjeka u srcima drugih ljudi. Bog zna i Bog vidi. Čini nam se da je moderno društvo zasađeno na nekim krivim temeljima kao što su potrošnja i užitak po svaku cijenu, kao što je egoizam i bezobzirnost prema drugima, čini nam se da su bez izgleda pokušaji da se u naše obitelji, u naše društvo zasade mladice ljubavi, strpljivosti, vjernosti, uzdržljivosti, praštanja, ljubavi? Ne bojmo se. Bog će već provesti svoj naum o Kraljevstvu Božjem. Zato, mudro je i korisno i dobro biti na Božjoj strani, ma kako to izgledalo bezizgledno. Ne bojmo se nikakvih ljudskih sudova. Činimo dobro, radi dobra, radi Boga, radi toga što to jedino ostaje i preostaje – sve do vječnosti.

Treće. Izaija govori o pomirenju, a Ivan o obraćenju. To, naravno, ovisi o nama, o svakom pojedinom od nas. Hoće li našim ulicama, slikovito govoreći, lutati čopor vukova ili lavova ili će, opet slikovito rečeno, to biti stado ovaca koje će u miru živjeti sa svim ostalima, ovisi samo o nama, odnosno o tome koliko dopuštamo Duhu Božjemu, Duhu Isusa Krista, Duhu Svetome da djeluje u nama i po nama. Samo o svakom pojedinom od nas ovisi hoćemo li jedni drugima biti vukovi i ovce. Čeznemo za dobrotom, mirom, ljubavlju, razumijevanjem. Čeznemo za društvom bez nasilja, bez mržnje, bez bezobzirnog iskorištavanja. Na nama je da ga, po Duhu Svetom, i ostvarujemo. Ako je Bogu moguće iz natrulog panja uzgojiti snažnu mladicu, ako mu je moguće pomiriti nepomirljive zvijeri, onda mu je itekako moguće – do čega mu je i stalo, jer su ono bile tek slike – sve nas učiniti podatnim oruđem svojega Duha po kojem on i može i hoće svijet preobraziti, dok Krist ne bude sve u svemu.

 

dr. sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

MISNE NAKANE 08.12.2019. DO 15.12.2019.

 

pro. 01

Župne obavijesti 01. prosinca 2019. – 1. ND

Prva je nedjelja došašća.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u utorak je sveti Franjo Ksaverski, prezbiter; u srijedu je sveti Ivan Damaščanski, prezbiter i crkveni naučitelj ili sveta Barbara, djevica i mučenica; u petak je sveti Nikola, biskup; u subotu sveti Ambrozije, biskup i crkveni naučitelj.

Prošle smo nedjelje za župni Karitas prikupili 8.195,35 kuna. Hvala vam!

 

  • Mise zornice u 7 sati. Sutra započinjemo s misama zornicama, kojima se na poseban način pripravljamo za Božić. Pozivam djecu, napose krizmanike i mlade te sve ostale, da se na ovaj način duhovno priprave za Isusov rođendan. Nakon mise svi ste pozvani na okrepu u Pastoralni centar uz čaj, kavu i kiflice. Kiflice nam i ove godine daruje Slastičarnica Lucijana.
  • Svaki dan nakon okrepe uz piće i kiflice, treba sve te šalice oprati i dvoranu pripremiti za naredni dan. Da ne bi svakog jutra ostajale iste osobe, molim da se upišete za dežurstvo jedan od narednih dana. Popis se nalazi u velikoj dvorani pastoralnog centra.
  • U crkvi svetog Ivana Krstitelja zornice su u 6 sati, a na Lužnici u 6:30 sati.
  • Kateheza za mlade utorkom u 20 sati. Ovaj će utorak gost biti fra Vladimir Vidović iz župe Svetog Antuna Padovanskog na Svetom Duhu. Fra Vladimir je voditelj pučke kuhinje, urednik časopisa Veritas te duhovni voditelj mjuzikla o svetom Antunu. Tema kateheze je Ispovijed – kako joj pristupiti i obaviti što kvalitetniji ispit savjesti.
  • U petak je sveti Nikola, vjerojatno najomiljeniji svetac, ako se pita djecu. Tog će dana u crkvi u 17 sati biti podjela darova za djecu s područja naše župe koja ne idu u vrtić.
  • Klizanje za male zboraše i ministrante. U subotu nakon zornice idemo na klizanje. Neka se roditelji djece koja namjeravaju ići, nakon današnjih misâ obrate sestri Heli radi prijave.
  • U predvorju crkve možete kupiti adventske vijence te ostale uratke iz naše kreativne radionice. Sav prihod ide za osobe s poteškoćama u razvoju.
  • Nakon misâ u 10, 11:30 i 19 sati možete kupiti ulaznice za Večer slavljenja, 8. prosinca 2019. s početkom u 18 sati. Cijena ulaznice je 40 kuna.
  • Molio bih sve one koji idu na Adventsko hodočašće i izlet u Mariazell i Graz da ovaj tjedan uplate iznos od 270 kuna.

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 24,37-44

 

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

 

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

Kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Kao što su u dane one – prije potopa – jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije – tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti.

Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.

Riječ Gospodnja.

 

 

KOMENTAR DANAŠNJEG EVANĐELJA

 

Nekada se i ovaj, kao i njemu slični odlomci NZ, propovijedao zastrašujućim tonom; prikazivala se cijela lepeza kazna Božjih koje nam On priprema. I onda, kao da nije dovoljno strašan, njemu su se u propovijedima dodavali još strašniji primjeri. Jer, smatralo se, treba čovjeku otvoriti oči za ono što ga čeka!

Istina je, treba otvoriti oči. No, kad ih otvorimo, onda vidimo da se sva ona katastrofična, horor tumačenja ovih Isusovih riječi, koliko god izgledala izgrađujuće, zapravo ne mogu nikako pomiriti, ne mogu biti u skladu a niti izražavati glavnu poruku knjige u kojoj se nalaze; njezin je naslov Radosna, Vesela Vijest – Evanđelje po Mateju.

Propovijedajući Radosnu Vijest, Isus je morao progovoriti i o konačnoj sudbini svijeta, o konačnoj sudbini svakog pojedinca. I onda se koristio apokaliptičkim načinom govora, koji je bio uobičajen za takve teme već u SZ i s kojim su njegovi slušatelji bili familijarni. Nakon što im je otkrio da će velebna građevina jeruzalemskog Hrama biti razorena – nad njom još i danas vjerni Židovi plaču kod Zida plača – njih je zanimalo kada i na koji će se znak to dogoditi (24,2-3). Pred Božjom Riječju čovjek kreće krivo: umjesto da pita – kako se to mene tiče, što je meni činiti? – oni su znatiželjni – kada i na koji znak? U svom odgovoru Isus će ispraviti njihov krivi pristup problemu.

I sada Isus počinje govoriti o zadnjim danima, počinje govor o svršetku ovoga svijeta i o osobnom svršetku pojedinca. No, Njemu nije na prvom mjestu tumačiti sadržaj suda, ne želi plašiti ni sa čime… Umjesto kada i kako shvaćenih na fotoreporterski način, On govori iz kuta onih koje voli. On brine za njih, želi reći ono što je za njih najvažnije.

A što je najvažnije? Znati da će čas doći iznenada. Eh, kad bi domaćin znao u koji čas lopov dolazi… Jasno, Bog nije lopov i ako On dolazi, onda ne dolazi ukrasti – zapravo, On je Domaćin. Kada bude došao, On će doći u svoje. Mi smo gosti, samo upravljamo onim što je njegovo. Ova slika provalnika, kako i sam Isus kasnije tumači, želi istaći samo kako je teško znati kad je onaj čas i teško će se biti staviti u pripravnost. Kako se treba ponašati Isusov učenik?

Kao što je i Noa jeo, pio, ženio se…neka i on čini tako. Neka živi lijepo sa svima ostalima. Jedino, kao i Noa, neka bude čovjek koji će, za razliku od ostalih, stalno slušati glas Gospodara svega svijeta. Neka mu uho uvijek bude budno. I kad dođu trenuci da treba uzeti neki drugi pravac, poći drugim smjerom, on će to onda učiniti. Onda mu čas neće biti na propast, onda neće ni Onoga koji je Gospodar doživjeti kao provalnika.

Zato Isus kao da govori svojima: budite mirni. U miru živite sa svima, lijepo radite i ništa ne brinite. Čas ne morate znati, kada i kako ne spada na vas, štoviše iznenadit će vas. Ali vi budite spokojni, radite u polju i mlinu; vaš Gospodin pozna svoje. Na vama je samo jedno: budite Njegovi. Budno promatrajte da li je On zaista vaš Gospodin. Ako jeste, mirno radite. On će već doći po vas. To je Radosna vijest, to je Evanđelje.

Da li je to baš tako? Nije li to prejednostavno, premekano, s obzirom da se ipak radi o koncu svijeta i osobnom svršetku svakog od nas? Da, ima nešto u nama što bi nas željelo osigurati da budemo na visini, da ne podbacimo u ozbiljnosti!

Ne, nije prejednostavno, nije premekano. Zašto?

Zato što nam Crkva ove Isusove riječi stavlja pred oči dok čekamo Boga koji dolazi kao Dijete. Stavimo slobodno u mislima današnje evanđelje pred Božićne jaslice, pred lice Djeteta koje će doći, i dobit ćemo pravi vidik. To je Advent! To je iščekivanje dolaska Gospodnjeg: biti budan da ne promašim dolazak Djeteta i sve ono što Dijete nosi sobom.

Baš Dijete? Da, Dijete jer Krist je isti: i jučer i danas i sutra i uvijeke… Ako želiš vidjeti suca, pogledaj Dijete! Ali Dijete ne sudi, ne osuđuje?! Baš tako – Dijete ne sudi! Sudimo i osuđujemo mi ljudi! Mi sudimo kako ćemo se postaviti prema Djetetu i svemu onom što je Njegovo u nama. Pa i na posljednjem sudu, kaže Mt, neće Isus odvagivati nas, suditi nas. Samo će iznijeti na vidjelo kako smo mi sudili Njega i ono što je govorio o ljubavi: kad smo susreli dijete, bolesnika, gladnog, usamljenog, kad smo zaobišli prezrenog…

Braćo i sestre, počinjemo svoj ovogodišnji Advent. Stavimo pred oči i dubinu i širinu i visinu: riječi današnjeg Evanđelja stavimo pred lice Djeteta. Suočimo se sa Djetetom, pustimo da ono što je njegovo oživi u nama; jer, ako ne postanemo kao djeca, Kraljevstva Božjeg nećemo vidjeti…

O, Dijete, dođi mi tako da bolje vidim Tebe, našeg Gospodina i sve koji su tvoji, sve što je tvoje u meni i oko mene.

 

dr.sc. Ivica Čatić, profesor Svetoga pisma na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.sveto-pismo.net

 

 

MISNE NAKANE 01.12.2019. DO 08.12.2019.