lis. 30

Župne obavijesti 31. listopad 2021. – 31. NEDJELJA KROZ GODINU B

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak su Svi sveti – svetkovina; u utorak je Dušni dan – spomen svih vjernih mrtvih; u srijedu je sveti Martin iz Porresa; u četvrtak je sveti Karlo Boromejski, biskup.

Prošle smo nedjelje za župni Karitas prikupili 8593,30 kuna. Hvala vam!

Danas nema susreta s krizmanicima.

Apostolska pokorničarna izdala je Dekret o potpunom oprostu za pokojnike. Oprost za duše u čistilištu može postići onaj: a) tko pohodi groblje tijekom studenoga i moli za pokojnike; b) tko na svetkovinu Svih svetih i na Dušni dan pohodi crkvu ili oratorij i c) ondje ispovjeđen pristupa sv. pričesti, moli Oče naš, Vjerovanje i moli na nakanu Svetog Oca.

  • Na svetkovinu Svih svetih u župi se slave dvije svete mise, u 8 i 19 sati. Sveta misa na Gradskom groblju je u 15 sati.
  • Na Dušni dan slavimo svetu misu u 19 sati. Tada će biti i podjela križića obiteljima koje su u proteklih godinu dana izgubili nekoga od svojih najmilijih.
  • Mladi utorkom. Početak kateheze bit će u 20:30.
  • Na prvi petak se ispovijeda od 17:30 sati. U ispomoć nam dolaze pater Ivo Antunović DI i otac Danijel Hranilović.
  • Ministrantski sastanak je u subotu u 11 sati.
  • U subotu, 6. studenoga je u našoj župi dan Molitvenih vijenaca Kraljice obitelji. Pozivamo članove MVKO-a na zajedničku molitvu svete krunice, svetu misu i klanjanje.
  • Tečaj priprave za brak će se održati od 8. do 12. studenoga s početkom u 20 sati u Pastoralnom centru.
  • Sastanak Pastoralnog i Ekonomskog vijeća će biti u utorak 9. studenoga, u 20 sati.
  • Prošli smo tjedan za obitelj Ljubić prikupili 100 kuna. Hvala vam!
  • Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

Više sam puta bio kod teško bolesnih pa i umirućih bolesnika. Bolesnik jedva da pokazuje znakove prisebnosti. Međutim, kada počnemo moliti Oče naš, redovito se vidi kako se bolesnikove usne malo pomiču. Očenaš je prva molitva koju naučimo (ako izuzmemo pobožne dječje pjesmice) a to je zacijelo i zadnja koju na ovome svijetu izgovaramo. Ono što je za nas kršćane Očenaš, to je za pobožne Židove molitva Š’ma Israel, to jest Čuj, Izraele, molitva koju smo čuli u prvome čitanju (Pnz 6, 2-6). Molitva je to koju bi Židov trebao triput dnevno moliti. Toliko je važna da je i Isus u cijelosti ponavlja u današnjem evanđelju (Mk 12, 28b-34).

Čuli smo kako glasi: Čuj Izraele! Gospodin, Bog naš, Gospodin je jedini! Zato ljubi Gospodina, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom! Riječi ove što ti ih danas naređujem neka ti se urežu u srce. I onda se u tekstu koji danas nismo čitali govori o tome kako te riječi trebaju njima biti kao znak na čelu i kao zapis na rukama. Upravo zbog toga i danas Židovi kod molitve te riječi pišu na male svitke, stavljaju ih u kožnate tuljce i vežu na čelo i na podlakticu.

Prvi dio molitve naglašava da je Bog jedini Bog. Nema drugih. O tome govori i prva zapovijed. U povijesti izraelskog naroda to se pokazalo velikom kušnjom. Kako su okolni narodi bili mnogobošci i idolopoklonici, tako su se i neki Židovi – pa čak i njihovi kraljevi! – znali klanjati drugim bogovima i njihovim kipovima. Vjera u jednoga Boga temelj je i židovske i naše kršćanske vjere. Iako su prošla vremena drevnih idola, i danas je jednako važno naviještati da je samo jedan Bog. Pogledajmo: toliki među nama – što u šali što u zbilji! – vjeruje u horoskop u sudbinu, u uroke u magiju ove ili one vrste, u kineska i indijska vjerovanja… Nadalje, svi smo mi – ali baš svi! – skloni kao bogove častiti neke naše strasti.

Pa je onda nekome posao važniji i od Boga i od obitelji, nekome je njegova strast – alkohol, droga, klađenje – važnije od svih Božjih zapovijedi… Svi smo mi skloni zbog svoje komotnosti, lijenosti i ispraznih zabava zanemariti svoje ljudske i kršćanske dužnosti. Pogledajmo: jesmo li mi u stanju nekada reći: Ne, ja to neću učiniti zato što sam vjernik! Ili, koliko ću puta javno, jasno i glasno reći da su kršćanska načela za mene svetinja, te da, na primjer nedjeljom nipošto ne idem u kupovinu te da toga istoga dana idem na misu, pa makar stigli i gosti, pa makar moj ljubimac slavio rođendan, pa makar bilo svjetsko i europsko prvenstvo… A pogledajmo našega Gospodina Isusa: zato što je svome Ocu bio vjeran i zato što mu je to bilo apsolutno najvažnije, prihvatio je i samu smrt, baš zato što je htio Očevu volju vršiti uvijek i u svakom slučaju.

Kaže dalje molitva da Boga koji je jedan i jedini treba ljubiti. U prvi bismo mah mogli reći da je to pretjerano. Ljubav je osjećaj koji imaš ili nemaš. Mladi će reći da je ljubav slijepa.

Međutim, mi nešto ili nekoga volimo jer nam se sviđa, jer nam je u nečemu i po nečemu dobar. Vrlo mladi ljudi će se zaljubiti jer on ili ona imaju super frizuru ili jer je duhovit ili već ima neku osobinu koja im je lijepa i poželjna.

Međutim, pokaže li se da je ta neka poželjna osobina samo površna, zaljubljenost se brzo raspline. Kako to da su sveci stvarno, kako to veli današnje čitanje, ljubili Boga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom? Jednostavno. Božjom su milošću spoznali veličinu Božju i neizmjernost njegove ljubavi prema čovjeku.

U Bogu je sve znanje, sve stvorenje i sva ljubav. Sve ono što bismo mogli zavoljeti tek je blijeda slika Božje veličine, Božje savršenosti i Božje ljubavi. Prema tome, tko Boga traži, tko Boga – koliko je to ljudski moguće – spozna, taj ga nužno i ljubi. Bog je onaj koji me je u ljubavi stvorio. Bog me poučava i vodi, Bog mi daje mudrost i snagu, Bog daje smisao mojim mukama i nevoljama, Bog je za me pripravio vječne stanove, Bog me čini dionikom božanske naravi svoga Sina Isusa Krista.

Nitko i ništa na ovome svijetu ne može mi dati toliko koliko mi daje Bog, nitko i ništa na ovome svijetu ne može me voljeti više nego Bog, nitko i ništa na ovome svijetu ne može imati sa mnom toliko dobrote, ljubavi, strpljivosti i praštanja kao moj Bog. Kako da ga ne volim? Kako da mu se ne klanjam? Kako da mu ne zahvaljujem? Kako da mu posvema ne otvorim svoje srce upravo u ovoj svetoj misi koja je uzvišena žrtva hvale?

I sada, naravno, dolazi ono treće što je na poseban način važno. Isus ovu molitvu i ovu zapovijed iz Staroga zavjeta nadopunja drugom zapovijeđu: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. I zaključuje: Nema druge zapovijedi veće od tih. Uvijek se u našem naviještanju vraćamo na ovo. Zašto Isus ljubav prema Bogu tako usko povezuje s ljubavlju prema bližnjemu? Osnovni je razlog taj što u Boga nema pristranosti. Bog ljubi svakog čovjeka. Štoviše, veli Isus u svojim prispodobama, Bog posebnu ljubav iskazuje upravo slabima i grešnima. Prema tome, naopako razmišljamo ako mislimo da bi Bog iz nekih neobičnih razloga volio više mene nego moga susjeda, ma kakav on bio. Bog ljubi svakoga čovjeka i najjednostavniji način da se Bogu svidimo jest taj da i mi ljubimo jedni druge, kao što Bog i nas i njih ljubi u svome Sinu.

Lako ćemo to razumjeti ako danas pogledamo mlade roditelje. Kako ćemo im se najlakše svidjeti? Jednostavno, tako da pokazujemo divljenje prema njihovoj djeci. U tome smislu jasno nam progovara Ivana apostol: Rekne li tko: „Ljubim Boga“, a mrzi brata svog, lažac je. Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti. I ovu zapovijed imamo od njega: Tko ljubi Boga, da ljubi i brata svoga (1 Iv 4,20-21).

Nadalje, ta zapovijed nipošto nije ni nerazumna. Bližnjega valja ljubiti kao sebe samoga. Ono što želim sebi, želim i bližnjemu. Prema tome, tko bližnjega ljubi, sebe ljubi a Boga časti. Jer, vršeći zapovijed ljubavi prema bližnjemu, tome istome bližnjemu iskazujemo ljubav, a sebe činimo Bogu sličnim i vrijednim nebeskoga kraljevstva. Samo to je put spasenja. Dao Gospodin da u njemu i ustrajemo.

 

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

 

MISNE NAKANE 31. 10. 2021. – 7. 11. 2021.

 

Ženidbeni navještaj: 

  • KRISTIAN MAJKOPET i LUCIJA BERTIĆ

 

lis. 24

Župne obavijesti 24. listopad 2021. – 30. NEDJELJA KROZ GODINU B

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u četvrtak su sveti Šimun i Juda Tadej, apostoli – blagdan.

Danas skupljamo priloge za naš župni Karitas.

Krizmanici danas imaju susret nakon večernje svete mise. 

Mladi utorkom. Sveta misa u 19 sati, zatim klanjanje i oko 20:30 kateheza o svetom Vinku Pallottiju.

Ispovijed će biti u utorak i petak od 17:45 sati.

  • Prošle smo nedjelje od priloga za desetice krunice, koje su izradila djeca s vjeroučiteljicama, prikupili 3000 kuna. Novac je predan s. Mariji Dulce Adams, generalnoj glavarici sestara Kćeri Božje Ljubavi, koja je bila u vizitaciji sestara. U prosincu putuje za Ugandu gdje će novac predati s. Vedrani Ljubić koja djeluje i školuje djecu u Rooshoki i Kampali.  
  • Zbog školskih praznika u subotu neće biti župne kateheze.
  • Ministrantski sastanak je u subotu u 11 sati.
  • Kroz mjesec listopad pozivamo vas na molitvu krunice pola sata prije večernje mise.
  • Prošli smo tjedan za obitelj Ljubić prikupili 800 kuna. Hvala vam!
  • Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

Ima prigoda kada čovjek odustane od borbe. Pogodi ga teška bolest. I čovjek se bori i bori i tako godinama. I onda vidi da tu ništa ne može promijeniti. I odustane. Ako je vjernik, preda se u Božje ruke, a ako nije, preda se u neku bezvoljnost. Tako je i sa sljepoćom. I danas je to rijetko izlječivo. Ako je netko slijep, teško da se može nadati izlječenju. U Isusovo je vrijeme to bilo potpuno beznadno. S obzirom na veoma loše higijenske uvjete, sljepoća je bila razmjerno česta.

Evo događaja (Mk 10, 46-52). Isus izlazi iz Jerihona okružen učenicima i velikim mnoštvom. Uz put je sjedio slijepi prosjak Bartimej. Kad je čuo tko to prolazi započeo je vikati: „Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!“ Zapazimo da je Bartimej vikao. To je bila jedina njegova snaga. Bio je slijep i nije ga mogao potražiti, nije se mogao progurati kroz mnoštvo. Ako mu je Bog uskratio vid, očigledno mu je da snažan glas. I čovjek je vikao, vikao je toliko da je smetao. I morali su ga utišavati. Ali on se nije dao smesti. Što su ga više utišavali, on je to više vikao: „Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!“

Predočimo si na trenutak toga čovjeka. Slijep je. Znao je jako dobro da njegovoj bolesti nema lijeka. Međutim, čuo je da je Isus čudotvorac. Kružili su o njemu glasovi. Međutim, glasine kao glasine, redovito su pretjerane. Zasigurno su mu kojekakvi travari i opsjenari nudili različite čudotvorne lijekove, ali nije pomagalo. Međutim, Bartimej je duboko u sebi osjetio da je Isus nešto posebno. Nije se dao smesti. Vikao je što je glasnije mogao. Nije htio propustiti tu priliku, makar su mu odjednom postali prepreka ljudi koji su ga pokušavali utišati. Nije se obazirao. Ostao je uporan.

Čuo ga je Isus. Dao da ga pozovu. Opisuje evanđelist Marko kako je Bartimej zbacio sa sebe ogrtač da mu ne smeta u žurbi, kako je skočio i došao k Isusu. Možemo samo misliti kako je u brzini posrtao po onom kamenjaru i kako je izudarao bosa stopala. Ali je požurio, da mu prigoda ne promakne. Nije pomislio da bi bilo pravednije da Isus dođe k njemu, jer Isus vidi kuda ide. Nije postavljao suvišna pitanja nego je požurio što je brže mogao. I, gle što mu Isus govori! Kuša ga. Veli: „Što hoćeš da ti učinim?“

Netko bi možda to Isusovo pitanje shvatio ironično: „Ne misliš valjda da ću ti vratiti vid, kao da je to sitnica? Što si to umišljaš, ti koji si bijedni prosjak?“ Međutim, Bartimej je bio krajnje odlučan, bio je to čovjek pun vjere. Ponizno i jednostavno kao dijete odgovara: „Učitelju moj, da progledam!“ Isusov odgovor znamo. Rekao je: „Idi, vjera te tvoja spasila!“ I doista, Bartimejeva vjera i Isusova milost učiniše da je Bartimej odmah progledao.

Prejednostavno bi bilo kad bismo se postavljali kao propovjednici-šarlatani koji obećavaju zdravlje svakome koji povjeruju i na koje oni polože ruke. Znademo njihovu „taktiku“: ako se čovjeku pod utjecajem autosugestije čini da je ozdravio, onda ti novovjeki iscjelitelji pripisuju to svojim sposobnostima. Ako se pak ništa ne dogodi, onda oni vele da je tome uzrok manjak vjere onoga koji je htio ozdraviti. O čemu se radi? Nije bio osnovni smisao Kristova poslanja liječiti bolesne, uskrišavati mrtve, umnažati kruh. Jer, da je to bilo njegovo poslanje, onda bi se ispostavilo da je on veoma malo učinio. Zasigurno je ostalo u Palestini silno mnoštvo i slijepih i hromih. Isusova čudesa su izraz ljubavi prema potrebitom čovjeku, ali su prvenstveno znak onog konačnog pravog spasenja koje on nudi svakom čovjeku.

Tako i mi stojimo danas pred Bogom sa svojim potrebama. Tu su silne molitve za zdravlje, za uspjeh, za mir i radost. Tu su tolike molitve za rasipne sinove, za nevjerne bračne drugove, za članove obitelji koji se predaju porocima pića, droge, kocke, ljenčarenja, nasilja… Tu su i tolike neprospavane noći zbog djeteta koje je bolesno, zbog izuzetno teške materijalne situacije, zbog razdvojenih obitelji… A da ne govorimo o ratovima, nasilju i progonstvima kojih u svijetu uvijek ima…

Međutim, mi danas stojimo pred Bogom sa svim našim molbama znajući da Bog može sve uslišati, ali, kao što je bilo govora prošle nedjelje (Iz 53, 10-11; Mk 10, 35-45), Bog dopušta patnju i bol. Stoga je mudro vidjeti i uviđati toliko lijepih malih i velikih stvari koje nam Bog svakodnevno čini. Eto, Bartimeju je povratio vid. Nama daje da nam svakoga dana sunce izlazi i zalazi. Daje nam stan i hranu i odjeću – iako možda ne u mjeri i na način kako bismo to mi željeli. Daje nam obitelj, daje nam ljude koje volimo i koji nas vole. Pa ako u svemu tome prema našem sudu ima i manjkavosti, Bog nam uvijek daje ono što je najvažnije, što je bitno. Bog nam daje svoju ljubav, Bog nas uzima za svoju djecu, Bog nam daje da, zdravi ili bolesni, budemo dionici njegove božanske naravi, Bog nam daje da svaka naša patnja ima smisao, Bog nam daje da budemo u potpunosti dionici nebeskih dobara.

Molimo danas Boga za svoje potrebe, ali mu zahvalimo i na tolikim darovima koje dovoljno ne vrednujemo, osobito na daru izabranja da smo njegova prava djeca.

 

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

 

MISNE NAKANE 24.10. 2021. – 31. 10. 2021.

 

 

Ženidbeni navještaj: 

  • ROBERT IŠTVANIĆ i ANTONIJELA BONAČIĆ
  • KRISTIAN MAJKOPET i LUCIJA BERTIĆ

Kršteni: 

  • 22.10.2021.:  FRAN PERICA i MATEA KOVAČIĆ
  • 23.10.2021.:  LUKA VALENČAK i KATARINA GRGIĆ

 

lis. 17

Župne obavijesti 17. listopad 2021. – 29. NEDJELJA KROZ GODINU B

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Luka Evanđelist – blagdan; u petak je sveti Ivan Pavao II.; u subotu je sveti Ivan Kapistranski, prezbiter.

Sastanak za roditelje prvopričesnika je danas nakon obiteljske mise.

Susret Mladi utorkom. Nakon svete mise i klanjanja, Lidija Bogdan, članica zbora mladih će imati svjedočanstvo. Dođite čuti zanimljivu priču kako se Bog proslavio u njezinom životu!  

Ispovijed će biti u utorak i petak od 18 sati.

  • Ministrantski sastanak je u subotu u 11 sati.
  • Kroz mjesec listopad pozivamo vas na molitvu krunice pola sata prije večernje mise.
  • Sljedeće nedjelje skupljamo priloge za naš župni Karitas.
  • Najavljujemo duhovnu obnovu Dođi k Isusu po smisao života, 11. – 13. studenog. Voditelj je o. Marko Glogović. Program naknadno.
  • Tamburaški zbor Gaj održava probe ponedjeljkom i srijedom u 19 sati za početničku grupu i 20 sati za naprednije svirače. Mjesto održavanja proba su prostorije Kluba umirovljenika Grada Zaprešića, u sklopu Pastoralnog centra crkve svetog Ivana Krstitelja, na adresi Pavla Štoosa 2 (ulazi se sa šetnice). Zainteresirani se mogu javiti na broj 098642779 (Danijel Rožanković) ili e-mail info@tzgaj.hr. Posjedovanje vlastite tambure i glazbeno obrazovanje nije obvezno.
  • Prošli smo tjedan za obitelj Ljubić prikupili 150 kuna. Hvala vam!
  • Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

 

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

Mala djeca se vrlo brzo nauče prepirati. To zna biti gotovo zabavno u braće i sestara. Njima je osobito važno znati tko je stariji ili jači ili pametniji i zato se stalno nadmeću. Pa se onda često čuje kako jedno drugome kaže: Nisam ja tvoj sluga! Naravno, djeca iskreno govore ono što stariji – možda prikriveno – čine u još jačoj mjeri. Ah, biti prvi, biti poglavar, gledati kako ti drugi služe i ulaguju se…

Nije tako među vama

Ni apostoli nisu bili slobodni od toga. Čuli smo danas u evanđelju (Mk 10, 35-45) kako su braća Ivan i Jakov htjeli u Isusa osigurati sebi prva mjesta među apostolima, tako da oni u Isusovom kraljevstvu budu prvi uz njega. Pri tome su oni mislili na to kako će Isus osnovati ovozemno kraljevstvo gdje bi oni onda bili Isusovi prvi pobočnici… Naravno, to je samo izazvalo ogorčenje među ostalim apostolima. Zašto baš njih dvojica? Po čemu bi oni bili vredniji, dostojniji ili sposobniji? Isus ih smiruje i poučava: Znadete da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama!

Kao prvo, Isus govori o onima koji sebe smatraju vladarima. Dakle, oni se samo smatraju vladarima a, zapravo, to nisu. Nikada čovjek čovjeku ne može biti vladar, na što god se on pozivao. Samo je jedan Gospodar i Gospodin. Upravo zbog toga veli Isus da velikaši vladara drže narode pod vlašću. Dakle, silom i nasiljem. Nije to Božje kraljevstvo, nije to Božji naum s čovjekom. Zato Isus veli da tako ne smije biti među njegovim učenicima. U trenutku kad čovjek samo pomisli da ima vlast nad drugim čovjekom, i nesvjesno je povrijedio Božje veličanstvo.

Tko hoće među vama da bude najveći, neka vam bude poslužitelj

Vladati nad drugima? Značilo bi to nametati nekome ono što se protivi njegovim željama. Znači postaviti se iznad nekoga, znači biti mu gospodar. Da idemo korak dalje, čovjek i nesvjesno želi zagospodariti drugima, baš kao što stavlja životinje u svoju službu, prema vlastitim prohtjevima. Je li to naravno? Je li to ljudski? Zar je Bog stvorio ljude da bi se nadmetali jedni s drugima, da bi se jedni drugima nametali, da bi provodili svoju volju? Znamo što onda slijedi: nasilje (prikriveno ili izravno) sve do ratova… Prisjetimo se: prva je čovjekova napast bila upravo ta da je odbio pokoriti se Bogu i služiti mu. Teolozi smatraju da je jedini i strahoviti grijeh palih anđela i bio u tome što nisu htjeli služiti. Ustrajali su u svojoj oholosti i – vječno propali.

Čovjek čovjekom ne bi smio vladati. Nije nas Bog takvima htio. On nas je stvorio na svoju sliku, sebi slične. A Bog je strpljiv, dobrostiv, Bog je ljubav. Bog nas je stvorio da u ljubavi služimo jedni drugima. Zar je služba iz ljubavi robovanje? Nipošto! Pitajte mladu majku, osjeća li se ona ropkinjom svoga dojenčeta? Pitajte zaljubljene parove, osjećaju li se oni poniženim robovima dok jedno drugome čine na stotine sitnih usluga? Jesam li ja vaš rob dok vam tumačim Božju riječ? Robuje li liječnik pacijentima, učitelj učenicima, vozač putnicima? Tamo gdje je ljubav, nema straha, nema robovanja. Pavao je tako s ponosom pisao da je sluga, gotovo rob, doulos Isusa Krista. Uzvišeno je služiti. To je jedini put. Tako danas veli Isus: Tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga.

To je Božja mudrost, sakrivena od očiju i pameti ovoga svijeta. Zato mi želimo u ljubavi služiti jedni drugima. Čovjeku malene vjere, čovjeku koji ne razumije ili ne želi razumjeti, može izgledati da se kinjimo i mučimo dok obavljamo svoje dužnosti, dok besplatno pomažemo, praštamo, činimo dobro… Nekome rad naših misionara može izgledati kao tlaka i robovanje, drugome hrabar stav blaženoga Alojzija Stepinca koji se dao za Crkvu i svoj narod može izgledati kao užasno robovanje – ta završio je u tamnici! Međutim, svjedoči nam na drugom mjestu Pavao, on se upravo predao kao žrtva paljenica, predao za svoje vjernike, a time i za Krista. Služiti Kristu, i služiti Kristu u svojim bližnjima znači kraljevati.

Sin Čovječji nije došao…

Zvuči nestvarno? Neodrživo? Evo, sam nam Gospodin Isus daje najuzvišeniji primjer. Zašto bismo mi, u konačnici, trebali služiti jedni drugima? Veli Isus: Ni Sin čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge. Nema nam boljeg i jasnijeg puta od puta našega Gospodina Isusa Krista. On je bio poslušan Josipu i Mariji. On je služio svome narodu propovijedanjem i mnogim čudesima. On je, vjeran svome Ocu i svojoj službi sama sebe za nas predao. Zato je na koncu uzvišen iznad svakog stvorenja.

Ne trebamo i ne možemo mi sami sebe uzdizati. Naš je stvoritelj i uzdizatelj – Bog. On nas je stvorio sebi slične, ona nas je odredio za vječnost, on nas u svome Sinu čini članovima svoje obitelji. A nas poziva da nasljedujemo poniznost i služenje našega Gospodina Isusa Krista. Samo tako ćemo dospjeti do vječne nagrade. Konačno, veli naš Gospodin Isus: Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen (Mt 23,12).

 

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

 

MISNE NAKANE 17.10. 2021. – 24. 10. 2021.

 

 

Ženidbeni navještaj: 

  • ROBERT IŠTVANIĆ i ANTONIJELA BONAČIĆ
  • LUKA VALENČAK i KATARINA GRGIĆ
  • FRAN PERICA i MATEA KOVAČIĆ
  •  KRISTIAN MAJKOPET i LUCIJA BERTIĆ

Krštena 

  • 16. 10. 2021.: EMILI TUKONIĆ

 

 

lis. 10

Župne obavijesti 10. listopad 2021. – 28. NEDJELJA KROZ GODINU B

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Ivan XXIII., papa; u petak je sveta Terezija Avilska, djevica i crkvena naučiteljica.

Sastanak za roditelje krizmanika je danas u 20 sati u crkvi.

Susret Mladi utorkom započinje klanjanjem koje predvodi velečasni Anđelko Katanec. Nakon klanjanja održat će katehezu na temu apologetike vjere, odnosno razumskog tumačenja vjerskih istina.

Ispovijed će biti u utorak i petak od 18 sati.

  • Kroz mjesec listopad pozivamo vas na molitvu krunice pola sata prije večernje mise.
  • Sastanak za roditelje prvopričesnika je sljedeće nedjelje nakon mise u 11:30.
  • Tamburaški zbor Gaj održava probe ponedjeljkom i srijedom u 19 sati za početničku grupu i 20 sati za naprednije svirače. Mjesto održavanja proba su prostorije Kluba umirovljenika Grada Zaprešića, u sklopu Pastoralnog centra crkve svetog Ivana Krstitelja, na adresi Pavla Štoosa 2 (ulazi se sa šetnice). Zainteresirani se mogu javiti na broj 098642779 (Danijel Rožanković) ili e-mail info@tzgaj.hr. Posjedovanje vlastite tambure i glazbeno obrazovanje nije obvezno.
  • Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

 

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

Nije lako govoriti o bogatstvu i siromaštvu, o nenavezivanju na zemaljska dobra. Isuviše je u povijesti ispraznih riječi rečeno na tu temu, isuviše ispraznog govorenja i u društvu i u Crkvi. Mnogi se tako kunu u rad i red, mnogi uporno i uporno govore kako im je na umu samo društvena korist i blagostanje, a u praksi čine upravo suprotno. Pa ipak, upravo na pitanju upravljanja ovozemnim dobrima i upravo na pitanju čovjekova odnosa prema ovozemnim dobrima vidi se koliko tko vrijedi i kakav je tko.

 Dok su se jedni natjecali u stjecanju što više bogatstva i sve više vlasti i utjecaja – i tako gubili dušu i ljudskost, drugi su vjerovali da je smisao pravog življenja u posvemašnjem preziranju svega materijalnoga, pa su završili u licemjernom duhovnjaštvu koje je značilo ili zavist, ili prikrivenu potrebu za slavom i moći ili jednostavno duševnu neuravnoteženost. Kako naći pravi put? Evo nam današnjeg evanđelja (Mk 10, 17-30). Može nas prosvijetliti.

Jedno ti nedostaje

Dolazi čovjek Isusu. Evanđelista Matej veli da je to bio neki mladić. Dakle, dolazi on k Isusu i upita ga što mu je činiti da baštini život vječni. Kad je čuo koje su to zapovijedi, mladić sretan veli kako je sve to činio od svoje mladosti. I sad dolazi obrat. Isus pogleda toga mladića, zavoli ga i rekne mu: „Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.“ Shvatimo li ovo doslovno ili prejednostavno, onda je to ipak pretjerano.

Pa kad bi ideal bio prodavati bogatstva, tko bi onda kupovao? To bi, nadalje, značilo da je bogatstvo po sebi prljavo, grešno, đavolsko. Zar je to Isus htio reći? Pa zar on nije sam jeo i pio? Nije li on zajedno s apostolima imao zajednički novac? Nije li on imao posebnu, dakle, skupu haljinu koja je bila nešivena? Nije li on dopustio da se na njega potroši skupa pomast koja je vrijedila jednogodišnju zaradu jednog nadničara? Nema li to, onda, i Isus dvostruka mjerila: za sebe jedna, a za druge druga?

Odgovor je jednostavan. Nije uopće u pitanju bogatstvo, veće ili manje. Radi se jednostavno o tome da je Isus baš toga mladića pogledao, baš njega posebno zavolio i baš za njega rekao da mu nešto nedostaje, tj. da treba sve svoje prodati i razdijeliti siromasima. Nije to riječ za sve. Radilo se o pozivu koji je Isus imao baš za toga čovjeka. Očito je Isus smatrao da bi se taj mladić puno bolje ostvario kao propovjednik, kao navjestitelj Kristove radosne riječi, negoli kao upravitelj vlastitih dobara. I u čemu je pogreška toga mladića? U tome što nije prihvatio poziv koji je Bog imao baš za njega, što je mislio da svojim životom može bolje upravljati.

Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!

Ovu Isusova riječ valja shvatiti stupnjevito. Prvo. Stvarno se lako može dogoditi i događa se da bogat čovjek lako zaboravi i na drugog čovjeka i na Boga. Lako se može dogoditi da se bogataš uljulja u lažnu sigurnost svojega bogatstva, pa zaboravi i na Boga i na bližnjega. I to je očito, kao što je očito da je bilo i da ima bogatih ljudi koji nisu prestali biti i ljudi i kršćani i Božja djeca, koji imaju srca i osjećaja i za Boga i za bližnjega.

Ali, valja pogledati i drugi stupanj značenja ove Isusove riječi. Riječ „bogataš“ ovdje više znači čovjeka koji nije kadar podići pogleda iznad zemaljskih stvari. I, nevažno koliko posjedovao, njega zanima samo materijalno i materijalno, tako da je kadar zbog ovozemnog probitka zaboraviti i na Boga i na bližnjega. Kadar je zanemariti i obitelj i prijatelja i brata i nevoljnika i Božje i ljudske zakone, samo da bi očuvao neki svoj dobitak, ma koliko god on bio velik. Stari su duhovnici rado govorili o „navezanosti“ na neko dobro. I to je ono što nas onečovječuje, pa, ako hoćemo, što nas otuđuje. Nismo tada ljudi. Jer, Bog nas je stvorio da se materijalnim dobrima služimo, a ne da njima robujemo i da nam ona postanu najvažnija stvar u životu.

Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu!

Pitaju apostoli, kako je moguće spasiti se, ako je zato potrebno da se čovjek odrekne svega materijalnoga. Pa, nužno je čovjeku i odijelo i obuća i krov nad glavom i jelo i piće! Isus mudro odgovara, kako je to ljudima nemoguće, ali ne i Bogu. Moguće je, naime, da čovjek sa zahvalnošću jede svoj kruh, da, zahvaljujući Bogu za njegove darove, podiže svoju djecu u pristojnoj kući priskrbljujući svojoj obitelji sve ono što današnji način života smatra po sebi razumljivim. Pri tome je važno znati kao prvo da je sve to Božji dar. Zato je važna zahvalnost.

Nadalje, potrebno je imati na umu da je upravljanje zemaljskim dobrima jedna od prvih zapovijedi koje je Bog dao čovjeku, ali tako da ne zaboravi da su stvari – stvari, a stvorenja – stvorenja, a da se samo Bogu valja klanjati, a ne bilo kakvom ovozemnom probitku. Konačno Crkva to mudro izražava u jednoj molitvi: „Nauči nas, u svjetlu svoje mudrosti, zemaljskim se dobrima pravilno služiti, a za nebeskim težiti.“

„Tko ima uši, neka čuje!“

 

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

 

MISNE NAKANE 10.10. 2021. – 17. 10. 2021.

 

Ženidbeni navještaj: 

  • BRANIMIR MATIJEVIĆ i GABRIJELA PRGIĆ
  • LUKA VALENČAK i KATARINA GRGIĆ
  • FRAN PERICA i MATEA KOVAČIĆ
  •  KRISTIAN MAJKOPET i LUCIJA BERTIĆ

Kršten 

  • 9. 10. 2021.:  FRAN DRAGOJEVIĆ

lis. 03

Župne obavijesti 03. listopad 2021. – 27. NEDJELJA KROZ GODINU B

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Franjo Asiški, redovnik; u utorak je sveta Faustina Kowalska, djevica; u srijedu je sveti Bruno, prezbiter; u četvrtak je Blažena Djevica Marija od Krunice.

Prošle smo nedjelje za naš župni Karitas prikupili 8264,55 kuna. Hvala od srca!

Ispovijed će biti u ponedjeljak i petak od 18 sati.

Mladi utorkom. Susret mladih započinje misom u 19 sati, zatim polusatnim klanjanjem od 19:45. Potom u 20:30 počinje jednosatna kateheza koju se završava zajedničkim druženjem.

  • Sastanak za roditelje krizmanika će biti sljedeće nedjelje u 20 sati u crkvi.
  • Kroz mjesec listopad pozivamo vas na molitvu krunice pola sata prije večernje mise.
  • U proteklom smo tjednu za obitelj Ljubić smo prikupili 300 kuna. Hvala vam!
  • Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

 

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

Stari su Grci rekli da je čovjek „društvena životinja“, a Božja nam riječ donosi istu misao. U prvom čitanju (Post 2, 18-24), naime, Bog govori: „Nije dobro da čovjek bude sam.“ Nije, dakle, čudo da za čovjeka još gora kazna od zatvora jest upravo – samica. Nije nam lako govoriti o zajedništvu i o samoći. Izgledalo je, naime, da su mnogi sveci i mistici voljeli samoću i za njom težili. Međutim, mistik koji se povlači u samoću, tamo susreće Boga, s njime razgovara i s njime druguje, tako da on, zapravo, ne samuje. Nadalje, monasi koji su se veći dio dana ili kroz više dana povlačili u pustinju, opet bi se sastajali da zajedno mole i da druguju.

Poznati mistik, sv. Ivan od Križa koji je u samoći težio drugovanju s Bogom, osobito je pak snažno osjetio prokletstvo samoće. On je kroz više godina osjećao posvemašnju zapuštenost i udaljenost od Boga. On, koji se bio povukao iz svijeta nije godinama uspijevao osjećati Božju prisutnost. Strašno iskustvo tog razdoblja nazvao je on noche obscura – tamna noć. Prema tome, samoća sama po sebi nije nešto za čime bi čovjek trebao težiti.

Pa što je onda samoća? Blagoslov ili prokletstvo? Ako je ona blagoslov, zašto Bog veli: „Nije dobro da čovjek bude sam.“ Ako je samoća blagoslov, zašto Isus u najvećoj muci i nevolji ispušta krik: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ Očito je, ipak, da Bog nije čovjeka stvorio za samoću. Stvorio ga je za zajedništvo, za ljubav, za vječno zajedništvo u drugovanje sa svetima u nebu.

Čovjek je čovjeku dar

Čuli smo u prvom čitanju. Bog je rekao: „Nije dobro da čovjek bude sam“ i – stvorio ženu koja s muškarcem čini jedno tijelo. To je iskonska, temeljna i prva ljudska zajednica. Zapazimo još i ovo: koliko god je Bog uzvišen, velik i nenadmašan, on ipak čovjeku za druženje daje drugoga čovjeka. Čovjek je Božji dar drugome čovjeku. Čovjek je shvaćen kao Božje nadopunjavanje drugog čovjeka. Čovjek je stvoren kao muško i žensko, čovjek je stvoren za zajedništvo.

Konačno, kako već spomenusmo, čovjek je u konačnosti i stvoren za vječno drugovanje s Bogom i svetima u nebu. To je čovjek. Onaj koji se u ljubavi daruje drugome, jer je tek drugovanje u ljubavi ono pravo drugovanje. Tek je po grijehu ušlo zlo u čovjeka. Prisjetimo se. Nakon što je sagriješio čovjek je počeo optuživati svoju ženu.

Po grijehu je ušla ne-ljubav, ušao je razdor. Konačno, grčko ime za sotonu, vraga i jest „đavao“, što znači „onaj koji razbacuje, razgrađuje, razjedinjuje“. Naprotiv, Krist je došao da umre za narod, „ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno“ (Iv 11,52).

Iskustvo pustinje i samoće

Međutim, koliko god nas je Bog stvorio za zajedništvo, Bog nas poziva da s vremena na vrijeme preispitamo svoj život. Kao što se disanje sastoji od udisanja i izdisanja zraka, tako nekako i naš život ide u tome ritmu: drugovanja i samoće. Kao što nam je potrebno drugovanje i zajedništvo, tako su nam potrebni i trenuci samoće. Prisjetimo se: Isus je u određenom trenutku svoga života proveo četrdeset dana u pustinji, često se povlačio u samoću da bi noć proveo u molitvi. Potrebno je povući se iz gomile i vreve. Potrebno je pomoliti se u samoći, potrebno je ispitati svoju savjest, potrebno je zadržati se u crkvi prije ili poslije mise, potrebno je potražiti trenutke samoće ili bolje, trenutke u kojima čovjek pokušava sagledavati svoj život u svjetlu Božje riječi i Božje prisutnosti.

Isprepletanje samoće i drugovanja

Dvije su krajnosti. U redovitom slučaju „bježanje od svijeta“ koje bi bilo samo sebi svrhom, može biti znak sebičnosti. Danas se nekako ne mirimo s onom duhovnošću gdje je čovjek trebao što više bježati od svijeta i samodopadno gledati samo sebe pred Bogom. Druga je krajnost, naravno, danas puno, puno izraženija, a to je čovjekovo neprestano bježanje od samoga sebe. To je ona neprestana potreba za bukom, za društvom, za zabavom, za televizijom, za igrama, za glasnom glazbom, za masom, za stadionom i bandom… To je ona neprestana trka za poslom, za zaradom, za različitim hobijima… Sve to, zapravo, duboko ispražnjuje čovjeka i čini ga još više osamljenim. Pravo drugovanje, pravo zajedništvo je u jednostavnosti i, iznad svega, u ljubavi.

Nije dobro da čovjek bude sam, veli nam Božja riječ. Ali, dobro je da čovjek također u tišini i osamljenosti ostvaruje svoju vezu s Bogom da bi onda mogao kvalitetno i bogoduho u ljubavi živjeti u zajedništvu.

 

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

 

MISNE NAKANE 03.10. 2021. – 10. 10. 2021.

 

       

Ženidbeni navještaj:

  • BORNA DEVČIĆ i LUCIJA GALIĆ
  • BRANIMIR MATIJEVIĆ i GABRIJELA PRGIĆ
  • LUKA VALENČAK i KATARINA GRGIĆ
  • IVAN BAŠIĆ i BARBARA ŠARLIJA
  • FRAN PERICA i MATEA KOVAČIĆ
  • KRISTIAN MAJKOPET i LUCIJA BERTIĆ

 

Kršteni 2. 10. 2021.:

  • IVANO ANIĆ,
  • BORNA ANIĆ,
  • PIA SEMREN,
  • LUKA KARAJICA

 

ruj. 25

Župne obavijesti 26. rujna 2021. – 26. NEDJELJA KROZ GODINU B

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Vinko Paulski, prezbiter; u srijedu su sveti Mihael, Gabriel i Rafael, arkanđeli – blagdan; u četvrtak je sveti Jeronim, prezbiter i crkveni naučitelj; u petak je sveta Terezija od Djeteta Isusa, djevica i crkvena naučiteljica; u subotu su sveti Anđeli Čuvari.

Danas skupljamo priloge za naš župni Karitas.

Ispovijed će biti u ponedjeljak i utorak od 17:30 do 18:45 te u petak od 17:30.

Mladi utorkom. Susret mladih započinje misom u 19 sati, zatim polusatnim klanjanjem od 19:45. Potom u 20:30 počinje jednosatna kateheza koju se završava zajedničkim druženjem.

  • Ministrantski sastanak je u subotu u 11 sati.
  • Probe župnih zborova:
    • Dječji zbor – subotom u 9 sati
    • Zbor mladih – četvrtkom u 21 sat
    • Veliki zbor – četvrtkom u 20 sati
    • Zbor na misi u 8 sati – petkom u 19:30

Pozivamo vas da se pridružite zborovima i uzveličate slavlja nedjeljnih svetih misa.

  • Od 1. listopada župni Karitas više neće dijeliti robu već samo hranu za potrebite pojedince i obitelji. Stoga vas molimo da više ne donosite robu u Karitas.

  • U petak započinjemo s listopadskim pobožnostima. Pozivamo na molitvu krunice pola sata prije večernje mise.

  • Duhovno-obrazovni centar Marijin dvor u Lužnici poziva na Dan otvorenih vrata u nedjelju 3. listopada 2021. Program se nalazi na plakatima na oglasnim pločama.

  • U proteklom smo tjednu za obitelj Ljubić smo prikupili 690 kuna. Hvala vam!

  • Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Ne tako jako davno, u našim je krajevima bilo važno je li čovjek u partiji ili nije. Ako nije bio, onda su mu bila zatvorena vrata za neku političku ili značajniju društvenu karijeru. Nije dakle bila važna sposobnost, nego podobnost, kako to danas rado političari navode. Takva su bila pravila igre i pojedinac tu nije ništa mogao. Međutim, ta potreba da se gleda na pripadnost određenoj skupini, dakle, na podobnost, nije nipošto bila komunistički iznalazak. U jako davnoj prošlosti problem je bio istovjetan.

Evo, čuli smo u prvom čitanju (Br 11, 25-29). Duh je Gospodnji počinuo na Mojsiju, ali onoga je dana Bog uzeo od duha Mojsijeva i stavio na još sedamdesetoricu muževa koji su onda počeli prorokovati. Međutim, dvojica ljudi, Eldad i Medad, nisu došli do Mojsijeva šatora kako je bilo rečeno. Ostali su u taboru. I gle, i na njih je sišao duh Božji, iako nisu došli do Mojsijeva šatora. Kako je Bog čudesan. Ne znamo zašto ona dvojica nisu došla do Mojsijeva šatora, a pogotovo ne znamo zašto je Bog dao da i oni prorokuju. Tko će to razumjeti? Međutim, oni kod Mojsija uskomešaše se. I ona dvojica prorokuju! Oni koji se nisu udostojali doći! Oni koji nisu poštivali dogovor! Oni koji su prezreli Mojsija! Zacijelo su tako mislili. Međutim, mislili oni što mislili, Bog je toj dvojici dao da prorokuju.

I sad se javi Jošua. Ne bilo tko, nego Jošua, čovjek koji je posluživao Mojsija od svoje mladosti. Jošua, dakle reče Mojsiju: „Mojsije, gospodaru moj, ušutkaj ih!“ Kako je to bilo ludo! Ta tko može ušutkati one kojima je Bog dao da govore? A Jošua, čovjek koji je tolike godine bio uz Mojsija, htio ih je ušutkati! Još je samo trebalo da Bogu podastre popis podobnih i nepodobnih. Nadalje, bio je to znak i Jošuine nesigurnosti, njegova osjećaja manje vrijednosti. Ako Bog tako „kapom i šakom“ dijeli svoga duha, koju onda svrhu ima tolike godine vjerno služiti Mojsiju. Zar da ti skorojevići uzmu udjela u istom daru kao i oni koji su ponizno došli do Mojsija i, konačno, jednako kao i Jošua, vjerni sluga?

Doista, kako nas uči sama Božja riječ, naše misli nisu Božje misli i naši puti nisu Božji puti. A Mojsije, koji je posvema bio Božji čovjek, Mojsije „najskromniji čovjek na svijetu“, kako veli Sveto pismo, nalazi pravi odgovor.

Mojsije odgovara Jošui: „Zar si zavidan zbog mene! Oh, kad bi sav narod Gospodnji postao prorok! Kad bi Gospodin na njih izlio svoga duha!“ Trostruka je mudrost u ovom Mojsijevom odgovoru. Kao prvo, Božja milost nije ograničena, pa da se troši što se više daje. Božja je milost zapravo Božja ljubav. Što se više daje, tim je veća.

Prema tome, nije Mojsije nipošto ugrožen time što Bog daje svoju milost i drugima. Konačno, Bog svoju milost daje kome želi i Mojsije nipošto njome ne može i ne treba raspolagati.

Nadalje, Duh koji je na Mojsiju počinuo, Božji je dar, dar koji je on dobio da bi mogao bolje služiti Bogu i narodu. Nije to bilo puko odlikovanje da bi se Mojsije time mogao isprazno hvastati.

U trećem se na poseban način pokazuje Mojsijeva prava veličina. On je skroman čovjek. On je Božji čovjek. Ne osjeća se ugroženim. On zna da ga ništa i nitko ne može odvojiti od ljubavi Božje. Miran je. Zato se on raduje svakom dobru, svakom dobrom daru. Bio je Mojsije ispunjen Božjom ljubavlju, tako da na nj svakako možemo primijeniti riječi iz onog predivnog hvalospjeva ljubavi: „Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini…“

I mi se želimo radovati svakom dobrom daru u nama samima i u našim bližnjima. Jer, mi smo tijelo Kristovo, pa ako napreduje jedan pojedini član, svi napredujemo. Htjeli bismo, Božjom milošću, rasti u prostodušnosti, dobroti ljubavi, bez bilo kakve zavisti ili oholosti. Jer gdje je Duh Božji, tamo je mir, tamo je radost, tamo je svaki dobri Božji dar. Eldad i Medad stalna su nam opomena. Bog je prebogat u svome darivanju i Bog nikome od nas ne polaže račun. Bog nas poziva da budemo široki i dobrostivi poput njega, pa ćemo u još većoj mjeri uzimati udjela na njegovim darovima.

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 26. 9. 2021. – 3. 10. 2021.