stu. 08

Župne obavijesti 08. studenoga 2020. – 32. NKG

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je Posveta Lateranske bazilike – blagdan; u utorak sveti Leon Veliki, papa i crkveni naučitelj; u srijedu je sveti Martin Tourski, biskup; u subotu sveti Nikola Tavelić, prezbiter i mučenik.

Tečaj priprave za brak počinje sutra i traje do petka. Predavanja se održavaju u Pastoralnom centru s početkom u 20 sati.

Sljedeće nedjelje skupljat ćemo priloge za naš župni Karitas.

Sastanak za roditelje prvopričesnika održat će se sljedeće nedjelje u 12:30

Molio bih da za vrijeme misnih i ostalih slavlja u crkvi nosite zaštitne ili medicinske maske za lice. Ako je netko zaboravio masku, može je dobiti u sakristiji.

  • Ispovijed će biti u utorak i petak od 18 sati u Pastoralnom centru.
  • Molio bih ovogodišnje kandidate za krizmu da do petka donesu ispunjene pristupnice i suglasnosti. Termin roditeljskog sastanka za krizmanike bit će objavljen sljedeće nedjelje.
  • Prijenos nedjeljnih svetih misâ u velikoj dvorani Pastoralnog centra. Budući da nam dolaze hladniji dani, postaje sve teže pratiti svete mise iz crkvenog dvorišta. Stoga će od sljedeće nedjelje biti moguće pratiti nedjeljne mise iz velike dvorane. Vrijednost investicije je bila nešto manje od 5400 kuna. 
  • Pomoć za obitelj Ljubić. Prošlog je tjedna za obitelj Ljubić uplaćeno 1600 kuna, od toga na župni račun 450 kuna. Hvala vam od srca!

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 25, 1-13

 

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

 

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Kraljevstvo će nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja. Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: ’Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’ Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: ’Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!’ Mudre im odgovore: ’Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!’ Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: ’Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ A on im odgovori: ’Zaista kažem vam, ne poznam vas!’ Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!«

 

Riječ Gospodnja.

 

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

Kod Židova svadba je jako velika svečanost koja traje cijelu sedmicu. Prvog dana zaručnik ide u kuću svoje izabranice kako bi je uzeo i poveo sa sobom. Pri njihovom dolasku dočekuju ih raspjevane djevojke koje plešući izražavaju svoju radost i prate svoju prijateljicu u njezino novo prebivalište gdje se nastavlja svadbena svečanost. Dakako, ako zaručnik zakasni i pojavi se u mrak, one trebaju upaliti svjetiljke.

U vrijeme kada je Matej pisao svoje Evanđelje, prošlo je već 50-ak godina od Isusova uzašašća na nebo. Mnogi su od prve generacije i pomrli a Njegov očekivani dolazak, kojega i mi dan-danas očekujemo, još se nije dogodio. Neki su postali nestrpljivi, neki su naprotiv potpuno izgubili volju čekati jer ih je napustila nada. Osjećao se pad svježine duha kojom su prvi kršćani čekali Isusov dolazak. Evanđelist im, stoga, upućuje ovu prispodobu koju je Isus primijenio na sebe – Zaručnika.

Prispodoba je na prvi pogled jasna. Deset djevojaka u noći, naoružane samo s nešto malo svjetla, izlaze u susret. Kao što Mudrost izlazi u susret onom tko je traži i prva se pokazuje (usp. Mudr 6,12-16). Djevice idu u susret Zaručniku. Kraljevstvo je slično susretu. Ono će pripasti onome tko zna izići, tko zna kročiti kroz noć i samoću i ići, živjeti za susret.

Ako se malo dublje pogleda, pojavljuju se neka pitanja. Sve djevojke su krenule. Dakle, sve su bile spremne i sve su imale upaljene lampe. K tome su se i veselile i bile svečane. I sve su jednako zaspale zbog dugog čekanja. A ipak, u određenom času, ispostavit će se da nisu sve jednako opskrbljene, nisu iste. Jedne imaju dosta ulja, a druge, zbog čekanja, ostaju bez ulja. To vodi konačnom razlikovanju tko je mudar, a tko lud. Upravo ta razlika daje ovoj usporedbi dubinu i ozbiljnost.

Mudre su one koje su osigurale ulja za lampu. Štoviše, pet mudrih djevica su poistovjećene sa svojim svjetiljkama: svaka je svijetla osoba, osoba koja svijetli u želji za susretom. Isus ne kaže što je ulje. Ipak, ako svjetiljka treba svijetliti, onda naslućujemo da se radi o nečem što daje svjetlost, radi se o plamenu, radi se o onome gorjeti za nešto ili za Nekoga, živjeti upaljeni! Kraljevstvo nalikuje lampama u noći, malim svjetlima. Lampa je mala, ali dovoljna za susret; ona ne osvjetljava daleko, ali je dovoljna za jedan korak. Pa onda još jedan. Jedan po jedan. I na svakom koraku kao da se svjetlost obnavlja da bi dostajala za slijedeći. Pet djevica ne uzimaju ulja. I vide kako im se gase lampe. Njihova prisutnost iščezava u noći.

Naš je život ili svijetla prisutnost ili nije ništa; ili nosi svjetlo i osvjetljuje lice meni i drugom, osvjetljuje susret ili jednostavno ne postoji. Rizik je iščeznuti u bezobličnosti, u tami noći i biti bez susreta. Evanđelje, dakle, ne osuđuje trenutnu malaksalost, ophrvanost umorom i snom pa bila ona i u noći odlučujućeg susreta.

Opasnost je da cijeli život ne sjaji, da se nije upalio i zasjao i ne može se prepoznati kao znak svjetla, ne može doći Zaručniku. On će tada reći: ne poznam vas.

Zar ne da se i nama može činiti kako se često nalazimo u situaciji djevojaka koje su predugo čekale na dolazak svoga Gospodara. Naš život, uglavnom, traje dugo. Dugo čekanje čini da postajemo polako ravnodušni, puštamo da nas proguta rutina svakodnevice i prilagođavamo se ovome svijetu. Sve više spuštamo zastavu idealizma koju smo na početku tako zanosno vijorili. K tome dolaze i razočaranja iz vjerskog života. Sve je više pitanja: kakvu korist imam stvarno od toga? Zašto Bog dopušta da ga tako malo osjetim u životu? Pa i kad molim, zar ne izgovaram sve u zid od kojeg se odbija, poput jeke, moj glas? Sam i onako ništa ne mogu okrenuti. Ovdje osjećamo da nam nedostaje nešto ulja.

Nerijetko si postavljamo pitanje: zar ne da ovo što ću učiniti neće biti tako zlo? Bog je ipak milostiv. U dubini srca ipak njemu pripadam. Pa, uistinu, ne činim neko naročito zlo. No, u ovom času, mi je ovo važnije. Ono što Bog od mene očekuje mogu učiniti kasnije. Sada imam nešto važnije.

Ova je prispodoba na momente gruba: mudre djevice kažu gotovo sarkastično ludima u vrijeme kada se kupiti ne može: idite si kupite; On koji je rekao kucajte i otvorit će vam se sada kaže ne poznam vas. Ova grubost i tvrdoća podcrtava ozbiljnost vjere, poziva ne propustiti svijetlu priliku svoga života. Dati mu priliku za svjetlo.

Ne treba se plašiti; ne radi se o nečem velikom, izvanrednom – nekom nemoguće velikom svjetlu. Nek’ je malo i dovoljno samo za jedan korak. Za jedan korak koji neka bude kao kruh svagdašnji. Neka hrani svagdašnji život u malim stvarima: vjerno ispunjati sve svoje dnevne, male zadaće, strpljivost i osjetljivost za drugoga, vrijeme za drugoga, razumijevanje drugačijih, bračnog partnera, kolega na poslu, suosjećanje s onima koji trpe. Sve to košta samo malo ljubavi. Tako se ono malčice, mrva ljubavi pokazuje kao ulje bez kojega ništa ne ide, jer ona je ono najljudskije, najrazumljivije i najsvakodnevnije. Ona će učiniti čudo baš kao i zrno gorušičino vjere.

Tada će Zaručnik dobro doći, nećemo ga izgubiti u tami. Pa makar i zaspali, makar se čekanje oduljilo, makar nam se naša vjera ne čini više onako eksplozivnom i spektakularnom. Nema veze, jer tada će i u najduljoj i najtamnijoj noći biti jedan glas koji će nas probuditi. Tada ćeš oživjeti, razgaliti svoje srce kao svjetiljku i krenuti dalje. Bog nije onaj koji će me vrebati u najnezgodnijem trenutku nego glas u noći koji budi i diže iz umora i vraća mi život i korak. On je Onaj koji još uvijek nije od mene umoran. I priprema se, nada se susretu, veseli se mojoj svjetiljci. Bdije kada ja spavam. On me svojom svjetiljkom traži u mojem mraku.

 

dr. sc. Ivica Čatić, profesor Svetoga Pisma na KBF-u u Đakovu
Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.sveto-pismo.net

 

 

MISNE NAKANE 08.11.2020. DO  15.11.2020. 

 

 

Ženidbeni navještaj:   JASMIN PAĐAN i DANIJELA  LOVREŠKO

 

Krštena 08.11.2020.:  LAURA VALIČEVIĆ

 

 

stu. 01

Župne obavijesti 01. studenoga 2020. – SVI SVETI

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je Spomen svih vjernika pokojnika – Dušni dan; u utorak sveti Martin iz Porresa; u srijedu je sveti Karlo Boromejski, biskup.

Danas se u 15 sati služi sveta misa na Gradskom groblju Zaprešić.

Sutra je Dušni dan. Proslaviti ćemo ga svetom misom u 19 sati. Tada će biti podjela križićâ obiteljima koji su u proteklih godinu dana izgubili svoje najbliže.

Naša je župa osnovana 3. studenoga 1995. godine. Stoga ćemo u utorak, na 25. godišnjicu utemeljenja, proslaviti svetu misu koji će predslaviti don Filip Pavlović, župnik u Hrnetiću. Nakon svete mise će biti i euharistijsko klanjanje.

  • Apostolska pokorničarna izdala je Dekret o potpunom oprostu u studenom. Možete ga pročitati u listiću.
  • Molio bih da za vrijeme misnih i ostalih slavlja u crkvi nosite zaštitne ili medicinske maske za lice. Ako je netko zaboravio masku, može je dobiti u sakristiji.
  • Ispovijed će biti ovaj tjedan u srijedu, četvrtak i petak od 18 sati u Pastoralnom centru.
  • Tečaj priprave za brak održava se u Pastoralnom centru, od 9. do 13. studenoga s početkom u 20 sati.
  • Pomoć za obitelj Ljubić. Prošlog je tjedna za obitelj Ljubić uplaćeno 700 kuna, od toga je na župni račun uplaćeno 500 kuna. Hvala vam od srca!

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 5,1-12a

 

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

 

U ono vrijeme: Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati:

»Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!

Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!

Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!

Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!

Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!

Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!

Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!

Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!

Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!

Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!«

U ono vrijeme: Kad su farizeji čuli kako Isus ušutka saduceje, okupiše se, a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: »Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?« A on mu reče: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.«

 

Riječ Gospodnja.

 

 

RAZMATRANJE  UZ SVETKOVINU SVIH SVETIH

 

Većina nas i svjesno i nesvjesno gleda na svece kao na olimpijske pobjednike i svjetske rekordere. Lijepo je pobijediti na olimpijskim igrama u utrci na sto metara, lijepo je prekrasno je postaviti svjetski rekord u skoku u dalj, ali to je od nas običnih ljudi kilometrima daleko. Tako nekako gledamo i svetost. Prekrasno je to kako je živio Leopold Mandić, izuzetno je to što je činila Majka Terezija, ali to je od nas, običnih vjernika, jako daleko i do nam je nedohvatljivo. Međutim, današnje nam evanđelje i današnji nam blagdan poručuju da je svetost dostižna, zapravo nužna i potrebna. Jer, samo sveti dolaze u nebo. Svetost je tako jednostavna i tako “normalna”. Zapravo, “nenormalno” je ne biti svet. Kako? Prisjetimo se samo dijela onoga što smo čuli u današnjem evanđelju (Mt 5, 1-12a)!

Blago siromasima duhom. Siromah duhom je, naravno, onaj koji ne dopušta da ga zarobi bogatstvo ovoga svijeta. To je čovjek koji se služi zemaljskim dobrima, ali on sam ne želi biti rob tih dobara. Zar je to neostvarivo? Na to smo svi pozvani i svima je to dostupno.

Blago krotkima, oni će baštiniti zemlju. U ljudskoj povijesti izgleda da su zemlje osvajali nasilnici, kraljevi i vojskovođe pomoću svojih silnih vojski, ali je sve to trajalo ograničeno vrijeme. Krotak čovjek je Božji čovjek. Nenasilan, dobrostiv, spreman pomoći. Krotak čovjek štiti slaboga. On pomaže ne očekujući ništa zauzvrat. Takav čovjek će baštiniti zemlju, onu vječnu domovinu, takav čovjek je Božji čovjek, a Bog je odvijeka i dovijeka.

Blago milosrdnima, oni će zadobiti milosrđe. Milosrdan čovjek svjestan je svoje grešnosti, svjestan je da ga je Bog stvorio na svoju sliku. Zato prašta, da bi mu se oprostilo. Zato je milosrdan, da bi mu Bog iskazao milosrđe. Zato je dobrostiv, jer je Bog takav, a Bogu se nadamo prispjeti.

Blago mirotvorcima. Zar je nemoguća misija pokušati i pokušavati donijeti mir tamo gdje je razdor. Zar je tako teško izbjegavati uvrede, teške riječi? Zar je nemoguće praštati i tako doprinositi miru i pomirenju? Rekli bismo, sve je to za “normalne” ljude.

Blago gladnima i žednima pravednosti. Eto, Gospodin nas poziva da podnosimo nevolje i nepravde, baš kao što je on podnio svoju muku i smrt. I to tako da ne proklinjemo i da ne mrzimo svoje mrzitelj. Izgleda teško, ali u suradnji s Božjom milošću to je itekako moguće i to donosi velik mir i blaženstvo već na ovome svijetu.

Zapravo, ljepota svetosti i jest u tome da čovjek nastoji iz dana u dan predano i s ljubavlju vršiti svoje dužnosti, da nastoji drugima činiti ono što bi htio da oni njemu čine, da nastoji svoj pogled i svoje želje izdizati iznad ovozemnih užitaka… Sve je to i tako lijepo i tako ostvarivo, normalno. Toliko ljudi to u velikoj mjeri ostvaruje u naše vrijeme. Nenametljivo i tiho. To su oni plemeniti i sveti ljudi kojima se ne bave sredstva javnog priopćavanja, ali koji su veliki u Božjim očima.

 

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

 

APOSTOLSKA POKORNIČARNA – DEKRET

 

Ove godine, u sadašnjim prilikama zbog pandemije covida-19, produljit će se razdoblje za dobivanje potpunog oprosta za sve vjerne mrtve tijekom studenog, s prilagodbom uvjeta i pobožnosti, da vjernici budu zaštićeni.

Ova Apostolska pokorničarna primila je mnoge molbe svetih pastira koji mole da se ove godine, zbog pandemije covida-19, prilagode djelâ pobožnosti kojima se dobiva potpun oprost za duše u Čistilištu, a po normama Priručnika o oprostima (conc. 29, § 1). Zbog toga Apostolska pokorničarna, a po posebnom mandatu Njegove Svetosti pape Franje, dobrohotno utvrđuje i odlučuje da ove godine, kako bi se izbjegla okupljanja gdje je to zabranjeno/ograničeno:

a. – potpuni oprost za one koji pobožno posjete groblje i mole se za pokojne, čak i u mislima, običajno utvrđen za dane od 1. do 8. studenoga, za dobrobit vjernika, može biti prenesen na drugih osam dana u mjesecu studenom, koji mogu biti neovisni jedni o drugima, a vjernici ih slobodno biraju;

b. – potpuni oprost od 2. studenoga, utvrđen o Spomenu svih vjernih pokojnika, za sve koji pobožno posjete crkvu ili oratorij i mole Oče naš i Vjerovanje, može se prenijeti ne samo na nedjelju koja slijedi ili prethodi svetkovini Svih Svetih, već i na drugi dan mjeseca studenoga, po slobodnom izboru vjernika.

Starije osobe, bolesnici i svi oni koji zbog teških razloga ne mogu izaći iz kuće, na primjer zbog ograničenja donesenih od strane nadležnih tijela za vrijeme pandemije, kako bi se izbjegla veća okupljanja vjernika na svetim mjestima, mogu zadobiti potpuni oprost pod uvjetom da se, ujedinjujući se duhovno sa svim drugim vjernicima, potpuno odreknu grijeha i s nakanom da što prije ispune tri uobičajena uvjeta za postizanje oprosta (sakrament ispovijedi, pričest i molitva na nakane Svetog Oca), pred slikom Isusa ili Blažene Djevice Marije, mole molitve za pokojne, na primjer: Jutarnju i Večernju Časoslova za pokojne, krunicu Blažene Djevice Marije, krunicu Božjem milosrđu, druge molitve za pokojne koje su vjernicima drage, ili da se posvete meditativnom čitanju jednog od evanđeoskih odlomaka koje pred nas stavlja liturgija za pokojne, ili da izvrše djelo milosrđa prikazujući Bogu boli i poteškoće vlastitoga života.

Stoga, za lakše postizanje božanskog oprosta ključevima Crkve, po pastoralnoj ljubavi, ova Pokorničarna usrdno moli da svećenici kojima je zakonski dana ta mogućnost, spremno i s posebnom velikodušnošću slave sakrament pokore i dijele svetu Pričest bolesnicima. (…)

Ovaj Dekret vrijedi za cijeli mjesec studeni bez obzira na bilo koju suprotnu odredbu.

 

Dano u Rimu, iz sjedišta Apostolske pokorničarne, 22. listopada 2020., na spomen sv. Ivana Pavla II.

Kardinal Mauro Piacenza
Veliki pokorničar

 

MISNE NAKANE 01.11.2020. DO  08.11.2020. 

 

 

Ženidbeni navještaj: NEVEN BAHTIJAREVIĆ i IVONA ŠUKER

                                    JASMIN PAĐAN i DANIJELA  LOVREŠKO

 

 Kršteni  31.10.2020.:  LEON MESEC i PAULA KOLAR

 

 

 

lis. 25

Župne obavijesti 25. listopada 2020. – 30. NKG

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Dimitrije Srijemski; u srijedu su sveti Šimun i Juda Tadej, apostoli.

Prošle smo nedjelje za župni Karitas prikupili 5482,75 kuna. Hvala vam!

Molio bih da za vrijeme misnih i ostalih slavlja u crkvi nosite zaštitne ili medicinske maske za lice. Ako je netko zaboravio masku, može je dobiti u sakristiji.

Patru Anti je danas zadnji dan izolacije. Od sutra preuzima sve redovite obveze. Pater Goran je u samoizolaciji još tjedan dana.

Proteklih tjedan dana, kao i danas, svete mise su redovito služene zahvaljujući subraći u svećenstvu, koji su nam priskočili u pomoć. Svi smo im od srca zahvalni!

  • Bdijenje uoči svetkovine Svih svetih. U subotu, 31. listopada, u crkvi svetog Ivana Krstitelja, s početkom u 19 sati, održati će se bdijenje uoči svetkovine Svih svetih. Nakon svete mise slijedi klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom do ponoći. Za vrijeme klanjanja biti će mogućnost za svetu ispovijed.
  • Ispovijed će ovaj tjedan biti samo u utorak od 18 sati u Pastoralnom centru.
  • Svetkovina Svih svetih. Uz redovite mise u župi, sveta misa će se slaviti i u 15 sati na Gradskom groblju Zaprešić.
  • Naša župa 3. studenog slavi 25. godina postojanja. Zbog trenutne epidemiološke situacije, taj ćemo dan obilježiti svečanom svetom misom u 19 sati, bez drugih planiranih događanja. Veliku proslavu ćemo prebaciti na sljedeću godinu, na svetkovinu naše zaštitnice, Marije Kraljice apostola.   
  • Listopadske pobožnosti. Krunica se moli pola sata prije večernje svete mise.
  • Pomoć za obitelj Ljubić. Prošlog je tjedna za obitelj Ljubić na župni račun uplaćeno 2000 kuna. Hvala vam od srca!
  • Zahvaljujem svima koji su prošlog tjedna dali svoj prilog za župu!

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 22, 34-40

 

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

 

U ono vrijeme: Kad su farizeji čuli kako Isus ušutka saduceje, okupiše se, a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: »Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?« A on mu reče: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.«

 

Riječ Gospodnja.

 

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

U crkvi i u našem kršćanskom životu govorimo često o pobožnosti. Što je pobožnost? Prvo što nam padne na pamet jest da se pobožnost sastoji u molitvama, u odlascima u crkvu nedjeljom i preko tjedna, u hodočašćima, u ispovijedi i pričesti, u postovima i tome slično. Bez sumnje, pobožnost se očituje u svemu što smo nabrojili. Međutim, čini nam se da nam sama riječ “pobožnost” ukazuje na ono što je bitno.

Riječ “pobožnost” izražava da se nešto čini po-Bogu, pobožno. Drugim riječima, pobožnost se sastoji u tome da čovjek čini ono što bi Bog činio, odnosno da vrši Božje zapovijedi. A Božje su zapovijedi ponajčešće sasvim određene i odnose se na redoviti život izvan crkve i molitava. Upravo je danas o tome riječ.

Ne tlači pridošlicu

Prvo čitanje (Izl 22, 20-26) govori o tome kakav treba biti naš odnos prema slabima i nezaštićenima. Takvi su Bogu osobito dragi i Bog ih želi osobito zaštititi, jer se slabi i siromašni mogu pouzdati samo u Božju zaštitu. Čuli smo što Bog govori: “Ne tlači pridošlicu niti mu nanosi nepravde, jer ste i sami bili pridošlice u zemlji egipatskoj. Ne cvilite udovice i siročeta!” U vremenu kada je ova zapovijed pisana, bila je ona osobito važna. U ondašnjem društvu nisu postojale nikakve socijalne ustanove, nikakva socijalna prava. Udovice, siročad, dakle, djeca bez roditelja, stranci bez posjeda, siromasi i invalidi, svi su oni bili prepušteni samima sebi i dobrodušnosti drugih ljudi. I onda je bilo strašno kada moćni, zdravi i bogati ne samo da nisu pomagali takvima, nego su ih dodatno iskorištavali i ugnjetavali. Tu je Božja riječ osobito tvrda.

Nakon što opominje svoj narod da ne tlače udovice, siročad i pridošlice, izriče opomenu: “Ako ih ucviliš i oni zavape k meni, sigurno ću njihove vapaje uslišati. Moj će se gnjev raspaliti i mačem ću vas pogubiti. Tako će vam žene ostati udovice a djeca siročad.” Nema tu “ali” i “kao”. Opomena je jasna a prijetnja strašna. Ta se riječ i na nas odnosi. Strašna je stvar kad se nadimamo, uzdižemo, kad svojom moći gazimo slabije od sebe, bilo to na cesti, bilo u čekaonici. Nažalost, istinita je ona poslovica koja veli: “Sit gladnu ne vjeruje.” Pa onda i ne primjećujemo kako smo bešćutni, kako ne opažamo i ne primjećujemo potrebita čovjeka, kako nismo spremni pomoći, nego, naprotiv, služimo se svojim položajem svojom moći da sebi prigrabimo bolje mjesto i bolje komade. A dogodi se koji puta da onaj “tko visoko leti nisko padne”.

Zar nam se treba dogoditi nesreća, bolest, siromaštvo ili smrt drage osobe pa da vidimo kako je nadutost luda, a ljudska moć prolazna? Zar nam se treba dogoditi da tek u mirovini shvatimo kako više ljudima nismo važni i kako sada drugi tlače nas, baš kako smo mi tlačili druge dok smo “vedrili i oblačili” na svom položaju? Valja imati srca prema potrebitu. Prisjetimo se kako su mnogi od nas iskusili što znači biti izbjeglica i prognanik!

Ne postupaj kao lihvar

Božja riječ danas nastavlja sasvim jasno: “Ako uzajmiš novca kome od moga naroda, siromahu koji je kod tebe, ne postupaj prema njemu kao lihvar! Ne nameći mu kamata! Ovdje se ne radi o kamatama koje su razumljive u bankarskom poslovanju, nego o tome da se lihvarskim kamatama bogat čovjek još više bogati na račun tuđe nevolje i nesreće. To se danas, nažalost, čini i na razini država.

U davna su vremena jake države prisiljavale one slabije da im plaćaju danak. Danas bogate države namjerno daju nepovoljne kredite malim državama i njihovim potkupljivim ministrima pa onda lijepo svake godine ubiru danak koji se zove kamata, a glavnica duga ostaje. To znači zakonito pljačkati jednu državu i narod.

Međutim, i u našim svakodnevnim postupcima mi kršćani trebamo znati sljedeće: ako je nešto u skladu sa zakonom, to ne mora nužno značiti da je to isto u skladu s Božjim zakonom, zakonom naše savjesti. Mnoge su se nepravde u našoj zemlji, nažalost, dogodile (i događaju se!) posve u skladu sa zakonom. Međutim, onaj tko tako čini treba znati da ga to pred Bogom nipošto ne ispričava. Jer, grijesi prijevare i pljačke nisu grijesi na mah, nisu grijesi trenutka i strasti, nego su proračunati svjesni i zlonamjerni grijesi.

Ako je u zakonu za nešto nastupila zastara, to čovjeka pred Bogom ne opravdava. Doista, svima nama, baš svima, na višoj i nižoj razini tako je potrebna obnova duha. Neka nas Bog učini savjesnima, poštenima i dobrohotnima.

Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga

Ovo što smo do sada rekli Isus sažima u jednu već poznatu zapovijed (Mt 22, 34-40): “Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga”. Možda nam jedna duhovita narodna priča može pomoći da bolje razumijemo ovu zapovijed.

Kršćanin, siromah čuvao je seoske krave. Dotrča on kadiji, dakle, turskome sucu govoreći: “Kadija, tvoja krava ubola moju kravu!” Na to kadija hladno odgovori da se tu ništa ne može, jer za stoku nema suda. Nato će seljak: “Nisi ti mene dobro razumio: moja krava ubola tvoju kravu!” Na to kadija reče kako treba pogledati u knjige, pa da vidi kako treba presuditi. Seljak je odgovorio: “Kad nisi gledao za moju kravu u knjige, ne trebaš ni za svoju!”

Eto, ljubiti bližnjega kao sebe sama zlatno je pravilo. Kada nekome nešto činim (ili ne činim) uvijek bih se trebao zapitati, kako bih se ja sada osjećao da sam na njegovu mjestu? Ili još bolje, što bi Isus učinio da je na mojem mjestu? Neka nas u tome vodi Božja riječ i jača njegova milost.

 

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

         Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjerai djela.com

 

 

MISNE NAKANE 25.10.2020. DO  01.11.2020. 

 

 

Ženidbeni navještaj: NEVEN BAHTIJAREVIĆ i IVONA ŠUKER

                                    JASMIN PAĐAN i DANIJELA  LOVREŠKO

 

 Kršteni  24.10.2020.:  ANA BABIĆ

               25.10.2020.:  PATRIK CVITKOVIĆ

 

lis. 19

Obavijest o mjerama (samo)izolacije

Dragi župljani,

od nedjelje poslijepodne, pater Ante i ja smo u izolaciji, odnosno samoizolaciji. Naime, pateru Anti je javljeno da je pozitivan na COVID-19 i mora u izolaciju do 25. listopada. Obojica smo se testirali i moj je nalaz negativan. Pater se već sada osjeća puno bolje.

Prema uputama epidemiologa, obaviješteni su svi potrebni kontakti koji, uključujući i mene, moraju u samoizolaciju do 1. studenoga.

Slavlje svetih misâ će preuzeti gosti svećenici, a župni će ured za stranke raditi od srijede.

pater Goran

lis. 18

Župne obavijesti 18. listopada 2020. – 29. NKG

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Pavao od Križa, prezbiter; u četvrtak je sveti Ivan Pavao II., papa; u petak je sveti Ivan Kapistranski, prezbiter; u subotu sveti Antun Marija Claret, biskup.

Danas skupljamo priloge za župni Karitas.

Današnja se nedjelja slavi kao misijska. Pozvani smo razmišljati o suodgovornosti i vjerničkoj zauzetosti za djelo evangelizacije.

Kateheze za prvopričesnike počinju u subotu. Prvopričesnici će raspored katehezâ dobiti u školi pod satom vjeronauka.

  • Suglasnost za sudjelovanje na prvopričesničkim katehezama roditelji moraju preuzeti u sakristiji i potpisanu dostaviti do početka kateheze. Istu možete dostaviti u župni ured ili po djeci predati vjeroučiteljici u školi.
  • Molio bih da za vrijeme misnih i ostalih slavlja u crkvi nosite zaštitne ili medicinske maske za lice.
  • Listopadske pobožnosti. Krunica se moli pola sata prije večernje svete mise.
  • Pomoć za obitelj Ljubić. Prošli smo tjedan za obitelj Ljubić prikupili 3165 kuna. Od toga je 1850 kuna uplaćeno na župni račun. Hvala vam od srca!
  • Ovaj se tjedan ispovijeda utorkom i petkom od 18 sati u Pastoralnom centru.
  • Zahvaljujem svima koji su prošlog tjedna dali svoj prilog za župu!

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 22, 15-21

 

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Odoše farizeji i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi. Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: »Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran. Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?«

Znajući njihovu opakost, reče Isus: »Zašto me iskušavate, licemjeri? Pokažite mi porezni novac!« Pružiše mu denar. On ih upita: »Čija je ovo slika i natpis?« Odgovore: »Carev.« Kaže im: »Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.«

Riječ Gospodnja.

 

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

Summum ius, summa iniuria, rekli bi stari Rimljani. To u slobodnijem prijevodu znači da bi ono pravo koje bi se do krajnosti provodilo, bila zapravo krajnja nepravda. Tako se u narodnim rugalicama pripovijeda kako su braća htjela sve pravedno podijeliti, pa su rezali lonce na pola… Zato u pravom sudstvu i sudovanju uvijek ostaje jedno određeno područje gdje je sucu slobodno prosuditi smisao zakona i presuditi ne nužno po slovu zakona – jer ni jedan zakon nije savršeno sročen! – nego po duhu zakona. O tome bi nam pravnici mogli pričati mnoštvo vrlo zanimljivih slučajeva.

Isus također postupa kao razborit i dobrohotan sudac. Ne gleda na slovo, nego na duh zakona. Zato je i rekao onima koji su doslovno i koji puta na smiješan način obdržavali subotnji počinak: Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote (Mk 2,27).

Isusu dolaze farizeji, zajedno s pristašama kralja Heroda i postavljaju mu vrlo neugodno pitanje (Mt 22, 15-21): Je li dopušteno dati porez caru ili nije? Što kazati? Herod je bio rimski podložnik i, naravno da je tražio da se plaća rimski porez. Konačno, i danas se utaja poreza smatra ozbiljnim krivičnim djelom. Za herodovce nije bilo dvojbe. Porez se mora plaćati. Tko bi poticao narod na neplaćanje poreza, bio bi smaknut kao onaj koji podiže pobunu.

S druge strane, pobožni su Židovi vjerovali da je Bog njihov jedini kralj, a zemaljski kralj je vrijedan poštovanja samo ukoliko služi jedinome Kralju – Bogu. Zato im je bilo razumljivo da se plaća hramski porez, a bilo bi im razumljivo i to da plaćaju porez svome kralju, koji bi priznavao vrhovnu Božju vlast i, zapravo, vladao u njegovo ime. Međutim, Rimljani su za njih bili vrijedni svakog prezira. Kao prvo, oni su tuđinci, osvajači, neprijatelji.

K tome bili su za njih prljavi pogani koji ne priznaju Boga jedinoga, nego se klanjaju svojim mnogobrojnim božanstvima i njihovim kipovima. A najveća je strahota za pobožne Židove bilo to što su rimski carevi počeli sebe proglašavati božjim sinovima, a uz njihovo se ime trebalo govoriti božanski, na primjer božanski Tiberije koji je vladao u to vrijeme. Međutim, koliko god Židovi bili pobožni ili ne, porez su morali plaćati.

I sada farizeji dolaze Isusu da mu postave zamku. Isus je svakako trebao stradati. Ukoliko bi on, kao Učitelj u Izraelu, mirno rekao da valja caru plaćati porez, time bi priznao bezbožnu vlast cara koji ne samo da je bezbožac, nego se bogom pravi. Tako bi Isus izgubio svaku vjerodostojnost pred narodom. Ukoliko bi, naprotiv, rekao da ne treba plaćati porez caru, herodovci bi ga odmah prijavili vlastima i Isus bi po kratkom postupku bio kažnjen i vjerojatno pogubljen kao onaj koji potiče na pobunu.

Što nam to danas govori? Zar ne, da se i među nama događa da se naizvan zalažemo za neke velike i svete stvari, a, zapravo, svojim izjavama želimo poniziti i oblatiti svoga bližnjega. A, samo ako to želimo, možemo oblatiti svakog čovjeka. Svatko ima neku manu i zbog toga pokapamo sve dobro koje čini. Pa ako i ne vidimo neki očit nedostatak kod nekoga čovjeka, izmislit ćemo lošu namjeru u onom dobru koje čini…

Šteta je što se takvo što događa i na duhovnom području i među duhovnim ljudima, odnosno, među onima koji vjeruju da su duhovni. Baš kao u ovom primjeru iz evanđelja, i mi koji puta želimo povući jasnu granicu između duhovnog i materijalnog, pri čemu bi, naravno, ono duhovno bilo dobro i samo dobro, a ono materijalno loše i samo loše. Pa bi onda vrijedilo samo ono što se događa u crkvi: molitve, bogoslužje, duhovni sastanci, a sva briga za ovozemni život bila bi manje vrijedna, pa čak kad bi se radilo o pomoći potrebitima. Nije Bog stvorio crno-bijeli svijet.

Međutim, Bog je sve stvorio i Bog ne suprotstavlja duhovno materijalnom i obratno… Umjesto načelnih i jalovih rasprava koja je molitva bolja, koji duhovni pokret primjereniji, je li neko ukazanje ili viđenje autentično, u kojoj mjeri neki vjerski službenik ima Duha Božjega, bilo bi puno važnije i jednostavnije u jednostavnosti srca i u ljubavi služiti Bogu i bližnjemu, bez puno jalovih priča koje su same sebi svrhom.

Na zlonamjerno pitanje treba li plaćati caru porez Isus traži od farizeja da mu pokažu porezni novac. I oni mu iz svoje kese pruže denar. Kad ih na to upita, čija je slika i natpis na novčiću, oni skrušeno govore da je i natpis carev i da je careva slika. Isus im time zapravo odgovara da su oni licemjeri. Naime, plaćaju porez, priznaju kao sredstvo plaćanja rimski novac. Njime trguju. A što je, prema strogom židovskom shvaćanju, najgore, oni nose u svojim kesama lik čovjeka koji se proglašava bogom. Strogo govoreći, to je idolopoklonstvo, to bi bio grijeh protiv prve zapovijedi. Prema tome, ako su htjeli Isusa prokazati kao preziratelja Božjih zapovijedi, sami su se pokazali takvima.

Ponajčešće upravo se tako zbiva onima koji se drugima rugaju: sami upadnu u rug i sami pokazuju da su prezira vrijedni. Svaka poruga koju upućujemo drugome, nama se vraća. Svaka mržnja, prezir zavist koju drugima iskazujemo, vraća se na našu glavu. Jer, iz zla srca izlazi zlo i kalja onoga koji to zlo izriče i širi.

Isus na koncu mudro odgovara: Podajte dakle caru carevno, a Bogu Božje. Prisjetimo se. Car je bio Rimljanin, okupator, idolopoklonik, nasilnik… Možemo reći da je bio i nemoralan i častohlepan i bezdušan i sve od toga bi bilo barem djelomično točno. Međutim, uza sve to, on je bio jedina prava vlast u Izraelu. I Isus takvu građansku vlast želi poštovati. (…)

Tako se i danas vjernik treba postaviti prema svakoj vlasti. Dokle god on kao vjernik može Bogu dati ono što Bogu pripada, on je dužan poštovati postojeću vlast. Naravno, nikada nije bilo niti će biti savršene vlasti. Zato danas, hvala Bogu, imamo ipak neka demokratska sredstva.

Najvažnije od svega jest da uvijek gledamo više na to što mi možemo učiniti u Crkvi i društvu, a ne toliko da se obrušavamo na neistomišljenike. Isus nije dizao bunu protiv Rimljana, nego je donio blagu vijest o kraljevstvu Božjem, onom kraljevstvu koje je u čovjeku i koje mijenja srce čovjekovo, tako da svi pridonosimo boljitku i društva i Crkve. Ukoliko mi budemo pravi vjernici, bit ćemo nužno svjetlost svijeta, sol zemlje i kvasac kraljevstva Božjega.

 

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

         Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjerai djela.com

 

 

MISNE NAKANE 18.10.2020. DO  25.10.2020. 

 

 

Ženidbeni navještaj:  NEVEN BAHTIJAREVIĆ i IVONA ŠUKER

 

Kršteni  18.10.2020.:  ROKO MARTIĆ

 

 

lis. 11

Župne obavijesti 11. listopada 2020. – 28. NKG

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u četvrtak je sveta Terezija Avilska, djevica i crkvena naučiteljica; u petak je sveta Margareta Marija Alaqocue, djevica; u subotu je sveti Ignacije Antiohijski, biskup i mučenik.

Listopadske pobožnosti. Krunica se moli pola sata prije večernje svete mise.

Prošle smo nedjelje za Petrov novčić prikupili 3281,50 kuna. Hvala vam!

Ovaj se tjedan ispovijeda utorkom i petkom od 18 sati u Pastoralnom centru.

Sljedeće nedjelje skupljamo priloge za naš župni Karitas.

  • Molio bih da za vrijeme misnih i ostalih slavlja u crkvi nosite zaštitne ili medicinske maske za lice.
  • Pomoć za obitelj Ljubić. Prošli smo tjedan za obitelj Ljubić prikupili 1615 kuna. Od toga je 1400 kuna uplaćeno na župni račun. Hvala vam od srca!
  • Zahvaljujem svima koji su prošlog tjedna dali svoj prilog za župu!

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 22, 1-14

 

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Isus ponovno prozbori svećeničkim glavarima i starješinama naroda u prispodobama: »Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. Opet posla druge sluge govoreći: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!’ Ali oni ne mareći odoše – jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali. Tada kaže slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena, ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!’ Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše – i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju.« Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi. Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’ Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.«

Riječ Gospodnja.

 

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

Ima ljudi koji vrlo rado izlaze, druže se, posjećuju javna mjesta, imaju mnoštvo prijatelja i poznanika. Među takvim ljudima ima puno onih koji bi bili sretni da mogu biti na kakvom primanju s uglednicima iz svijeta politike, športa, zabave, pa da se kasnije mogu hvaliti govoreći: “Znaš s kime sam sinoć bio na večeri?” A što bi tek učinili da se pokažu na televiziji! Drugi su ljudi, međutim, više “kućni” tipovi, koji nerado izlaze iz kuće smatrajući da imaju dovoljno i posla i radosti u kući. Za njih je svako slavlje gnjavaža i odlazak iz kuće gubitak vremena. Ne zanima ih neka izvanjska proslava, niti im je bitno hoće li biti viđeni ovdje ili ondje. Reći ćete, možda, da je takvih malo. Međutim, upravo ta skupina ljudi ušla je u jednu Isusovu prispodobu o kraljevstvu Božjemu (Mt 22, 1-14).

Kralj pripravi svadbu

U Isusovo vrijeme kralj je u jednoj državi bio potpuni gospodar. On je često u velikoj mjeri sjedinjavao u svojoj osobi i zakonodavnu i sudsku i izvršnu vlast. Isus, dakle, pripovijeda kako kralj priređuje gozbu, ali za njega svakako najveću gozbu – svadbu svome sinu. I šalje sluge da pozovu uzvanike.

Što bi htjela reći ta slika?

Možda svadba, to jest to slavlje padne u pogrešnom trenutku, možda se čovjek ne osjeća najbolje, možda je na dijeti, možda se boji duga puta, možda je to za njegove godine i naporno… Međutim, prvo i temeljno što trebamo uočiti, ti su ljudi pozvani na gozbu. Te ljude kralj želi učiniti dionicima svoje radosti. Ne zove ih na tlaku, ne zove ih u rat.

To je osnovna poruka za nas. Bog nas zove na gozbu. Bog nam nudi spasenje po svojemu Sinu. Bog nas je po vazmenom otajstvu muke, smrti, uskrsnuća i proslave svojega Sina spasio, izbavio od smrti grijeha i učinio dionicima nebeske proslave toga istoga svojega Sina. Međutim to je spasenje, ponuda, to je poziv. Od nas se traži da prihvatimo, da dođemo. Bog nam daje najviše što može dati – daje nam dioništvo u proslavi svojega Sina. Zato je smiješno i sitničavo gledati na neke poteškoće koje su povezane s prihvaćanjem toga Božjega poziva. Pogledajmo drugi primjer: da bi dobili ulaznicu za njima osobito važan koncert i priredbu, istinski ljubitelji takve glazbe ili tih izvođača provest će cijelu noć u redu i neće uopće spominjati nelagodu slabo prospavane noći. Zato se mi možemo danas upitati, je li za nas Božji poziv zapravo poziv na radost, poziv na gozbu, je li to nešto što nas ispunja ushićenjem i zanosom?

Oni ne htjedoše doći

Međutim – gle čuda! – neki se ne odazivaju. Neki su rekli da imaju prečeg posla, a drugi su toliko prezreli taj poziv da su kraljeve sluge pobili. Zvuči nam nevjerojatno.

Ljudi se ne odazivaju pozivu kralja na svadbenu gozbu. Vele da imaju važnijih stvari. Čak izražavaju prezir prema kralju time da ubijaju njegove sluge.

Ovaj postupak tih ljudi iz Isusove prispodobe slika je ljudi koji nemaju širok pogled, koji su zatvoreni sami u sebe, koji su sebični i koji na svoj način misle da su dostatni sami sebi. Tako onda i mi, makar se smatramo vjernicima i klanjateljima Isusa Krista, smatramo da nas Bog “gnjavi” nekim odredbama.

Evo, kao očit primjer jest upravo nedjeljna euharistija. Bog nas poziva da slušamo njegovu riječ, da postanemo dionici Kristova spasenja po euharistijskom slavlju, da se ispunimo snagom, poletom i radošću. Bog nam otvara i nudi blago svoje milosti, nudi nam mir i radost duše. A čovjek po svojoj slabosti veli da nije raspoložen, da je umoran, da mu se ne da rano ustajati, da je u crkvi hladno ili neudobno, da svećenik nije zanimljiv, da pjevači loše pjevaju, da će tamo vidjeti nekoga tko mu ide na živce. Ili veli da mora ići na neku svoju drugu zabavu ili jednostavno spavati. I što se zbiva? Propustio je dotaknuti Božju blizinu i njegovo spasonosno i osvježavajuće djelovanje.

Svadbena se dvorana napuni gostima

I onda dolazi onaj “tvrdi” dio prispodobe. Kralj će održati svadbu svojemu sinu s tim uzvanicima ili s drugima. Nitko ne može omesti kraljeve namjere i svadba će se održati svečano, ma što drugi o tome mislili i koliko god vjerovali da je mogu omesti. Upravo takav dojam imamo kada gledamo povijest tolikih naroda, pa i povijest tolikih Crkava. Tijekom dvije tisuće godina neki su narodi došli, neki nestali. Neke su velike crkve opstale, a od nekih nema ni kamena na kamenu. A uzmemo li u obzir pojedinca, Bog ništa ne gubi našim odbijanjem. Onaj tko odbija Boga i njegovo spasenje škodi sebi i jedino sebi. Crkva Kristova živi i živjet će sve do konca vremena. A na nama je hoćemo li biti njezini članovi ili ne. Kristovo spasenje se pruža svakome čovjeku. A od svakog pojedinca ovisi hoće li ta Božja ponuda biti ostvarena ili ne.

Zaključimo. Prvo i temeljno, Bog nam nudi svoje spasenje svoje prijateljstvo, Bog nam nudi nešto što nadilazi i naša najbolja očekivanja. Bog nas poziva u svoju božansku obitelj, Bog nam nudi da njegov Sin postane pravi naš brat, a on, Bog, naš pravi i jedini Otac. Bog nam nudi kroza svu vječnost posvemašnje ispunjenje svih naših čežnji, nagnuća, Bog nam nudi posvemašnje ostvarenje smisla našega života i postojanja. Bog nam to nudi besplatno, iz čiste i nepatvorene ljubavi. Zato je smiješno i ludo gledati na neke poteškoće koje su povezane s prihvaćanjem Božjeg poziva, upravo kako nas poučava sveti Pavao: “Sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama” (Rim 8,18).

 

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

         Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjerai djela.com

 

 

MISNE NAKANE 11.10.2020. DO  18.10.2020. 

 

Ženidbeni navještaj: MARKO BABIĆ i MARINA GRDIĆ

                                    IVAN MARŠANIĆ i DIJANA CVJETKOVIĆ

                                    NEVEN BAHTIJAREVIĆ i IVONA ŠUKER

 

Vjenčani 9.10.2020.: MARKO KALAMIR i MATEA ZELIĆ                          

 

Kršteni  10.10.2020.: LORENA BABIĆ i OLIVER GUDELJ