kol. 08

Župne obavijesti 8. kolovoza 2021. – 19. NEDJELJA KROZ GODINU B

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveta Terezija Benedikta od Križa, djevica i mučenica – blagdan; u utorak je sveti Lovro, đakon i mučenik; u srijedu je sveta Klara Asiška, djevica; u subotu je sveti Maksimilijan Marija Kolbe, prezbiter i mučenik.

Do 24. kolovoza 2021. župni ured ureduje
radnim danom nakon večernjih misâ do 20 sati.

Ispovijed će biti u utorak i četvrtak od 18 sati.

U subotu, 14. kolovoza u 23 sata ispred naše župne crkve, započinje pješačko hodočašće u Mariju Bistricu. Ruta hodočašća je sljedeća: Jablanovec – Donja i Gornja Bistra – Kraljev Vrh – Stubičke Toplice – Samci – Hum Stubički – Hum Bistrički – Marija Bistrica. Kontakt za informacije – Anto Miketa, 092 370 9796.

  • U protekla dva tjedna za obitelj Ljubić smo prikupili 700 kuna. Hvala vam!
  • Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 6,41-51

 

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

 

U ono vrijeme: Židovi mrmljahu protiv Isusa što je rekao: »Ja sam kruh koji je sišao s neba.« Govorahu: »Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: ’Sišao sam s neba?’«

Isus im odvrati: »Ne mrmljajte među sobom! Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni. Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca. Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni. Ja sam kruh života. Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.«

 

Riječ Gospodnja.

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

U Starom zavjetu a i u svijesti židovskog naroda Ilija je, nakon Mojsija, bio najveći prorok. Silan na riječi i na djelu. Na njegovu molitvu kiša nije pala tri i pol godine, na njegovu molitvu oganj je s neba spalio žrtvu na žrtveniku, a u svojoj revnosti za Božju stvar pobio je četiri stotine krivobožačkih svećenika. Pa ipak, nakon toga, Ilija je morao bježati, bježati da život spasi. Sklonio se u pustinju potišten i razočaran. Pitao se, čemu je sve skupa vrijedilo. Pitao se, je li imalo smisla revnovati za Božju stvar…

Već mi je svega dosta, Gospodine!

Ilija je sav shrvan, iscrpljen. Ne vidi više smisla svome poslanju. Ne vidi da je bilo ikakve koristi od onog što je činio. I to što je činio svom snagom, svim svojim silama, svim svojim žarom. Život je uložio u obranu Jahvina štovanja, protiv krivoboštva i otpada od prave vjere, a čime je to sve završilo? Progonstvom i ravnodušnošću naroda. Ilija odustaje od svega napora i veli: „Već mi je svega dosta, Gospodine! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih.“ Zatim je, tu u pustinji, legao i zaspao. On je svoje učinio. Posve je iscrpljen i bez snage. Od prorokovanja više nema ništa. Vratiti se kući nema volje, a osim toga, kraljevi ga ljudi progone. Bolje mu je da mu Bog tu u pustinji uzme život. „Već mi je svega dosta, Gospodine!“

Ustani i jedi!

Bog, međutim, ne odustaje. Šalje mu anđela koji ga budi i nudi mu pečen kruh i vrč vode. „Ustani i jedi!“, veli mu anđeo. Onako, mehanički, polusvjesno, kao čovjek probuđen iz duboka sna, Ilija ustaje, jede i pije i nastavlja spavati. Međutim, anđeo je uporan. Ponovno ga budi i govori: „Ustani i jedi, jer je pred tobom dalek put!“ U Iliji se budi nova snaga. Čovjeku je nevjerojatno, koliku snagu može dati Bog, kako samo Bog može preokrenuti situaciju! Čudesan je to bio kruh i čudesna voda…

Išao je četrdeset dana

Ilija je, dakle, ustao, jeo i pio i, veli današnje čitanje (1Kr 19, 4-8), osnažen tom hranom išao je četrdeset dana i četrdeset noći sve do Božje gore Horeba. Evo, dakle, posvemašnjeg preokreta. Ilija je došao sav shrvan. Htio je napustiti svoju proročku službu, osjećao je da su sva njegova nadanja bila uzaludna, čak je poželio umrijeti. I onda, nakon što je te teške noći kušao od toga kruha, nastaje preobražaj. Ilija zadobiva snagu puno veću nego što je imao, tako da može naporno hodati tolike dane.

Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke

Naravno, ova zgoda s Ilijom tek je slika euharistijskog kruha. Isus danas u evanđelju veli (Iv 6, 41-51): „Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke.“ I to nam danas Gospodin govori. Zar ne, da se koji put i mi osjećamo poput Ilije? Na primjer: činimo dobro, iskreno se trudimo bilo u svojoj obitelji, bilo sa svojim bračnim drugom, bilo na poslu, bilo sa svojom rodbinom, bilo sa susjedima. Trudimo se onako iskreno, otvoreno, dobrohotno, uporno… Dajemo sve sebe i sve od sebe. I onda se dogodi crna nezahvalnost, onda nam se u određenom trenutku učini da ništa nije vrijedilo i da je sve bilo uzaludno. Dogodi se neuspjeh, kriza, bolest, smrt, nesreća, rat, prognanstvo, izbjeglištvo… I onda nam se čini da nam nitko i ništa ne može pomoći. Ne vidimo oko sebe ni vlastitu obitelj, ni prijatelje, ni Crkvu… Daljnji nam se život učini tek životarenje. I što nam tada Isus poručuje. Upravo to, da samo on zna zašto je dopustio da padnemo u toliku tugu i zdvojnost. Možda nas time želi „spustiti na zemlju“ da zastanemo i ponovno se zamislimo o smislu i načinu našeg života. I, što je najvažnije, Isus nam daje čudesnu hranu – svoje Tijelo.

Upravo to vjerujemo i želimo vjerovati. Nedostatne su naše snage i naši napori. I upravo u tim posebnim trenucima Bog nam daje do znanja da zapravo cijelo to vrijeme i nismo išli sami, nego smo koracali njegovom snagom. U takvim nam trenucima, dakle, daje do znanja da samo njegovom snagom možemo dalje. Zato je nedjeljna euharistija doista ono živo središte našega života. Kroz nju nam sam Bog progovara. U njoj doživljavamo ono puno i tijesno zajedništvo s Gospodinom i jedni s drugima. U njoj se hranimo tim Kruhom živim. U njoj i po njoj živimo, dobivamo snagu, ona nam je predokus vječnosti. Neka nas i danas prosvjetljuje, hrabri i jača euharistijsko zajedništvo i snaga Kristova Tijela i Krvi.

 

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

MISNE NAKANE 8. 8. 2021. – 15. 8. 2021.

 

 

Ženidbeni navještaj:        BRUNO BOKŠIĆ i DORA ŠIMUNIĆ

                                         DINO MARKO SUŠIĆ i IVANA SUŠIĆ r. VUGREK            

                                         GORAN TOPLEK i ANITA LUKAČEVIĆ

                                         HRVOJE ŠINTIĆ i VERONIKA MILETIĆ

                                         FILIP HORVAT i KRISTINA KOVAČIĆ

                                         FILIP STIPETIĆ i MARINA GAVRAN

Vjenčani   04.08.2021.: NENAD MARKOVIĆ i  MIHAELA COLARIĆ

                  07.08.2021.: IVAN BORIĆ i MAGDALENA ČUJKO           

 

kol. 01

Župne obavijesti 1. kolovoza 2021. – 18. NEDJELJA KROZ GODINU B

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je Gospa od Anđela; u utorak je blaženi Augustin Kažotić, biskup; u srijedu je sveti Ivan Marija Vianney, prezbiter; u petak je Preobraženje Gospodino-vo – blagdan.

Prošle smo nedjelje za naš župni Karitas prikupili 7509,20 kuna. Hvala vam!

Od 2. do 17. kolovoza 2021. župni ured ureduje
radnim danom nakon večernjih misâ do 20 sati.

Ispovijed će biti u utorak i četvrtak od 18 sati.

U petak je dan Molitvenih vijenaca Kraljice obitelji. Pozivamo sve članove da dođu na zajedničku molitvu krunice i na svetu misu.

Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 6,24-35

 

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

 

U ono vrijeme: Kada mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđu u lađice i odu u Kafarnaum tražeći Isusa. Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: »Učitelju, kad si ovamo došao?« Isus im odgovori: »Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac – Bog – opečati.« Rekoše mu dakle: »Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?« Odgovori im Isus: »Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.« Rekoše mu onda: »Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? Očevi naši blagovaše mânu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim.« Reče im Isus: Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.« Rekoše mu nato: »Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.« Reče im Isus: »Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.

 

Riječ Gospodnja.

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

Jeste li možda doživjeli da vas iznenada nazove telefonom netko tko vas već dugo nije zvao i s kojim ste gotovo izgubili svaku vezu? Kad, eto, čovjek vas nazvao, sav je ljubazan, zanima se kako ste vi i vaša obitelj, zove vas na kavu, priča o starom i neraskidivom prijateljstvu koje veže vas i njega, tako da se u čudu pitate, što li će to biti? I onda, odjednom bude jasno. Treba mu vaša usluga. Treba mu vaš utjecaj, vaša mogućnost da nešto sredite „preko veze“, treba mu vaš novac. Pa vam onda bude žao. Nije stvar toliko u usluzi. Nego, jednostavno, u tome da taj čovjek ne cijeni vas, nego vašu uslugu, ne treba vas, nego vašu pomoć, odnosno, da čovjek ipak hini ljubav i prijateljstvo, a zapravo mu treba tek vaša usluga. I to čovjeka boli. Boli, jer mu je ipak važno prijateljstvo, naklonost, ljubav… Izgleda da je istu muku i bol ćutio Isus.

Učitelju, kad si ovamo došao?

Čuli smo prošle nedjelje (Iv 6, 1-15). Isus je učinio veleban znak. Od pet kruhova i dvije ribice nahranio je poveliko mnoštvo u kojem je samo muškaraca bilo pet tisuća. Ljudi su, naravno, bili oduševljeni. Osnovno i bitno što je potrebno za čovjekov ovozemni život jest hrana, a osnovna je namirnica upravo kruh. Imati među sobom čovjeka koji umnaža kruh! Koji umnaža ribice! Koji bolesne liječi, a mrtve uskrisuje! To bi bio kralj, to bi bio narodni vođa, to bi bio čovjek koji bi kao Božji Pomazanik – Mesija mogao otjerati mrske Rimljane, uspostaviti židovsku državu… i koji si se brinuo da uvijek bude kruha u zemlji, te da nema bolesnih i nemoćnih…!

Naravno, ljudima se hoće takvoga koji ih rješava svih ovozemnih i političkih problema. Zato, kad je Isus, začudo, bio nestao nakon što je umnožio kruh i ribice, došli su ga tražiti (Iv 6, 24-35). Naime, da Isus nije sve to bio učinio, tko bi mario za onim što je on propovijedao i naučavao? Jasno je, dakle, što znači pitanje koje su ti ljudi uputili Isusu: „Učitelju, kad si ovamo došao?“ Oni se zanimaju za Isusa ukoliko im on može ispuniti njihove ovozemne i političke želje i zato ga ne žele izgubiti iz vida.

Tražite me… što ste jeli od onih kruhova

Isus ne okoliša. Na njihovo pitanje kad je onamo došao s bolju u duši on odgovara: „Tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se.“ S gorčinom u srcu Isus primjećuje da većini od njegovih slušatelja nije bilo stalo do njegovih riječi i do njegova nauka. To je ona nevolja tolikih proroka koji govore, naviještaju, potiču, opominju, prijete, ali počesto nalaze na „tvrdovrate“ kojima je samo do kruha i igara i do političke premoći.

Radite, ali ne za hranu propadljivu

Isus ih opet strpljivo poučava. Veli: „Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni.“ Naime, Isus, očito, nije protiv kruha, niti protiv materijalnoga blagostanja. Konačno, upravo je on liječio i umnožio kruh, upravo je on i mrtve uskrišavao. No, Isus želi pomaknuti naglasak s tih izvanjskih učinaka. Naime, sva čudesa koja je Isus činio bila su tek znak onoga drugoga, što je temeljno, važno i jedino bitno. U ono su vrijeme to tek rijetki shvaćali. A kasnije, kada je sišao Duh Sveti, „sjetiše se učenici“ svih njegovih riječi i značenja svega onoga što je učinio. Shvatili su, tako, da je umnoženi kruh, baš kao što je to bila mana u pustinji, tek znak one hrane koja ostaje za vječnost, znak euharistije, euharistijskog Isusa koji se za nas predaje i čije otajstvo slavimo svaki puta na svetoj misi, osobito onoj nedjeljnoj.

Za što mi radimo?

Gdje mi sebe tu vidimo? Postavimo si, evo, jedno još teže pitanje: Zašto smo mi kršćani? Zašto dolazimo na misu? Zašto se molimo? Zbog Isusovih obećanja ili zbog njega samoga? Evo primjera. U moralnoj teologiji razlikujemo nesavršeno i savršeno pokajanje. Nesavršeno pokajanje potaknuto je strahom od vječne kazne, a savršeno pokajanje potaknute je iz ljubavi prema Bogu i iz žalosti što smo Boga iznevjerili. Kako mi danas stojimo pred Isusom? Samo iz sebičnih razloga? Samo zbog toga da uspijemo u školi, u poslu, u karijeri? Samo zato da sačuvamo zdravlje svoje i zdravlje svoje obitelji? Samo zato da zavlada mir i red u našoj domovini i u cijelom svijetu? Ili ipak, malko, malčice stojimo ovdje pred Isusom jer ga volimo? Jer smo mu zahvalni. Jer smo svjesni koliko je za nas učinio i koliko čini. Jer smo svjesni koliko je ispravan i pravi put, put njegovih evanđeoskih naputaka.

Budimo ljudi. Budimo zahvalni. Zahvalimo Bogu danas na ovoj euharistiji. I zamolimo ga da nam podari dar zahvalnosti. Prema njemu i prema svakom čovjeku.

 

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

MISNE NAKANE 1. 8. 2021. – 8. 8. 2021.

 

 

Ženidbeni navještaj:        BRUNO BOKŠIĆ i DORA ŠIMUNIĆ

                                         DINO MARKO SUŠIĆ i IVANA SUŠIĆ r. VUGREK            

                                         GORAN TOPLEK i ANITA LUKAČEVIĆ

                                         ANTONIO JURKIĆ i GABRIJELA PAVIŠIĆ

                                         HRVOJE ŠINTIĆ i VERONIKA MILETIĆ

                                         MLADEN ŽIVKOVIĆ i MIA MAROS

                                         FILIP HORVAT i KRISTINA KOVAČIĆ

                                         FILIP STIPETIĆ i MARINA GAVRAN

                             

Vjenčani  30.07.2021.: DANIJEL BATINIĆ i ANTONELA BATINIĆ r. BUBALOVIĆ

                 31.07.2021.: ŽELJKO KAURIĆ i SANELA KAURIĆ r. BEGANOVIĆ

             

Krštena   31.07.2021.: IRIS KAURIĆ

                01.08.2021.: NAOMI MARKOVIĆ

 

srp. 18

Župne obavijesti 18. srpnja 2021. – 16. NEDJELJA KROZ GODINU

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u utorak je sveti Ilija Prorok; u srijedu je sveti Lovro Brindiški, prezbiter i crkveni naučitelj; u četvrtak je sveta Marija Magdalena – blagdan; u petak je sveta Brigita Švedska, redovnica i zaštitnica Europe – blagdan.

Sljedeće nedjelje skupljamo priloge za naš župni Karitas.

Ispovijed će biti samo u petak od 18 sati do 18:50.

U prošlom je tjednu za obitelj Ljubić prikupljeno 750 kuna. Hvala vam od srca!

Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mk 6,30-34

 

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

 

U ono vrijeme: Apostoli se skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali. I reče im: »Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo.« Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih.

Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu.

 

Riječ Gospodnja.

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

Za vrijeme studija, dok sam se mučio oko većeg pismenog rada, jedan mi je kolega rekao: „Taj posao nije kao kad čovjek kopa kanal – što brže kopa, brže ide…“ Stvarno, koji puta, uza sav napor, posao jednostavno ne ide. Jer čovjek nije stroj, a ljudsko tijelo i ljudski duh ima neke svoje zakone. A jedan od tih zakona jest zakon rada i zakon odmora. Evo, ovih ljetnih dana Gospodin Isus nam govori upravo o tome (Mk 6, 30-34).

Otpočinite.

Isusovo poslanje bilo je u punom zamahu. Propovijedao je po cijeloj Galileji, mnoštvo je išlo za njim, a mnoge je bolesnike ozdravljao. Kako više nije mogao do svega dospjeti, Isus šalje svoje učenike na misijsko putovanje. I učenici su uspješno naviještali evanđelje, liječili bolesnike. Bili su vrlo uspješni. I onda su se vratili oduševljeno pripovijedajući kako je bilo, sretni što je i na njima počinuo Isusov Duh. Međutim, Isus je vidio da su malaksali, gladni, izmoreni. Kao prvo, puno su pješačili, zatim je tu bilo propovijedanja, a onda je tu neprestano bilo i silno mnoštvo koje ih je u stopu pratilo. Nije se dalje moglo tako. Isus povlači svoje apostole i veli im da odu malo u osamu.

Rekli bismo da to baš i nije moralo biti razborito. Poslovica veli da se željezo kuje dok je vruće. Svi traže Isusa i njegove učenike, mnoštvo ga slijedi… Trebalo bi možda povećati broj učenika, proširiti propovijedanje, misliti na osnivanje ogranaka za kraljevstvo Božje u inozemstvu, organizirati mrežu suradnika, organizirati seminare, tečajeve, pisati materijale… Ne. Isus šalje učenike u osamu.

Zašto? Više je razloga.

Bog nas je stvorio onakve kakvi već jesmo. Priroda je čovjekova – dakle onakva kakvu ju je Bog dao – takva da čovjek u danu određeni dio vremena treba odspavati. Nadalje, tako smo ustrojeni, da osim trenutaka sna trebamo imati vremena i za sebe i za druge i za opuštanje. Isto tako je Bog – vjerujemo – naše djelovanje stavio u ritam od sedam dana, gdje čovjek treba imati i cijeli dan za tjelesni odmor. To su jednostavno zakoni našega tijela i duha. Zato kad čitamo kako su neki sveci govorili da se ne žele odmarati, jer će se, eto, odmarati u nebu, mislimo da to stvarno ne bi trebalo uzeti doslovno.

Mi smo jednostavno tako sazdani, tako stvoreni da nam je odmor nužan. Iako nekada neki šefovi ili poglavari znadu reći kako ne žele čuti od mladoga čovjeka da je umoran, ni to ne treba doslovno uzeti. Ako je mlad čovjek umoran, hvala Bogu! Znači da je radio. Pa kad se odmori, sutra će još bolje moći raditi. Eto, vidimo to i iz Isusova primjera.

Nakon dugog apostolskog putovanja on svoje učenike šalje na odmor u samotno mjesto.

Konačno, da ne ponavljamo stare primjere iz seljačkog života, seljaci su znali da domaće životinje, konje ili volove, ne smiju iscrpljivati do krajnjih granica, jer bi im one jednostavno mogle lipsati. Zato, dobar je odmor, svet je odmor, Božji je odmor nakon napornoga rada.

Odbijanje odmora može imati i jednu drugu, rekli bismo, nekršćansku oznaku, koja pokazuje manjak vjere i pouzdanja. Mudro veli psalam: „Ako Gospodin kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji. Ako Jahve grad ne čuva, uzalud stražar bdi. Uzalud vam je ustat prije zore i dugo u noć sjediti, vi što jedete kruh muke: miljenicima svojim u snu on daje“ (Ps 127,1-2). (…) A što se događa nama, koji smo, barem ponekad, „radoholičari“?

Mislimo da s nama sve stoji ili pada. To je napast svih šefova i poglavara, svih roditelja i odgovornih osoba. Ako otac obitelji nešto sam ne učini, njegovo dijete to sigurno neće jer ne zna, ne može i ne snalazi se. Iza onoga: „Nemoj ti, ja ću“ krije se koji puta skrivena oholost koja vjeruje da samo ja znam i umijem, krije se nepovjerenje prema drugima.

U takvom stavu krije se nepovjerenje i prema Bogu, koji kao da je stvorio oko mene sve same nesposobnjakoviće koji nikada neće moći i htjeti ono i onako kako to ja činim. Bog je onaj koji sve čini, a mi smo tek suradnici. Jednom prilikom dok su se vjernici u Korintu hvastali jedni da su učenici Apolonovi, a drugi da su Pavlovi, Pavao veli da oni tu uopće nisu bitni: „Ta što je Apolon? Što je Pavao? Poslužitelji po kojima povjerovaste – kako već komu Gospodin dade. Ja zasadih, Apolon zali, ali Bog dade rasti. Tako niti je što onaj tko sadi ni onaj tko zalijeva, nego Bog koji daje rasti“ (1 Kor 3,5-7).

Zato je naš osnovni stav vjera i povjerenje u Boga koji je sve stvorio, sve uzdržava i svemu daje da napreduje. Mi smo tek suradnici, koji, u skladu sa svojim sposobnostima i sa svojom marljivošću, surađujemo na Božjoj njivi kojoj tek Bog daje rast i napredak. Zato, ne dajmo se zavesti „radoholičarima“, onim vječito tjeskobnim užurbanima i kandidatima za srčane i ine udare. Baš kao što se ne želimo povoditi za onim lijenima koji zakapaju talent gospodarev. Naše je da „sadimo“ i „zalijevamo“, a neka Bog „dovrši u nama ono djelo koje je započeo“ stavivši nas u zvanje i okolnosti u kojima živimo.

Zato, valja nam i moliti i raditi, ali se i odmarati. Koliko nam je god moguće, iskoristimo to. Ne u ljenčarenju i nezdravom iživljavanju, nego u raznolikom odmoru duha i tijela, da bismo i radosni i opušteni opet mogli poći „u borbu koja nas čeka“.

 

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

MISNE NAKANE 18.07.2021. – 25.07.2021.

 

 

Ženidbeni navještaj:      IVAN BORIĆ i MAGDALENA ČUJKO                      

                                           NENAD MARKOVIĆ i MIHAELA COLARIĆ

                                           GORAN TOPLEK i ANITA LUKAČEVIĆ

                                           ŽELJKO KAURIĆ i SANELA KAURIĆ r. BEGANOVIĆ

                                           ANTONIO JURKIĆ i GABRIJELA PAVIŠIĆ

                                           ANTE ČORAK i DANICA BLAŽEVIĆ

                                           HRVOJE ŠINTIĆ i VERONIKA MILETIĆ

                             

Kršteni 17.07.2021.:       LUKA CESAREC i MIHAEL CESAREC

 

srp. 11

Župne obavijesti 11. srpnja 2021. – 15. NEDJELJA KROZ GODINU

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u utorak je Blažena Djevica Marija Bistrička; u četvrtak je sveti Bonaventura, biskup i crkveni naučitelj; u petak je Blažena Djevica Marija od brda Karmela.

Koncert liturgijske i sakralne glazbe u srijedu u 20 sati u našoj župi. U okviru šestog po redu ciklusa klasične glazbe Lux musicae ansambl Projekt Lazarus predstavit će program pod nazivom Cithara octochorda 320, kojim se prigodno obilježava 320. godišnjica prvotiska najznačajnije zbirke liturgijskih i sakralnih napjeva na hrvatskom i latinskom jeziku. Prva je zbirka tiskana 1701. u Beču, nakon čega su uslijedila i dva zagrebačka izdanja 1723. te 1757.  Organizator je Hrvatski glazbeni centar, a glavni pokrovitelj Zagrebačka županija.

Ulaz slobodan.

  • Ispovijed će biti u utorak i četvrtak od 18 sati do 18:50.
  • U protekla dva tjedna za obitelj Ljubić je prikupljeno 500 kuna. Hvala vam od srca!
  • Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mk 6,7-13

 

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

 

U ono vrijeme:

Dozva Isus dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu, nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina.

I govoraše im: »Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande. Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo.«

Otišavši, propovijedali su obraćenje, izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali.

 

Riječ Gospodnja.

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

Isus pripravlja apostole na njihovu buduću službu. Odlučuje ih poslati dva po dva. Dvanaestorica po prvi puta odlaze na misijsko putovanje. Isus im pri tom daje snažan znak njihova apostolstva: dobivaju vlast nad nečistim dusima. Za Židove je to bio najjači znak kojeg su dosada vidjeli smo kod Isusa. Velik je to trenutak za apostole. Uzbuđeni su. Sada dolazi neobična Isusov postupak: zapovijeda im „da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novca o pojasu, nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina.“

Što je Isus time htio postići? Koliko god romantično zvučalo, nije lako razumjeti Isusov postupak. Jedni će spremno ustvrditi kako je to moglo biti tako u izuzetnom slučaju, kad je u pitanju Isus i njegovi učenici, ali da je inače takav govor i takav životni stav lišen svake ozbiljnosti i odgovornosti. Ne može čovjek, reći će, samo tako, „grlom u jagode“. Pa i poslovica veli: „Tko nosi, ne prosi.“

Drugu će, baš nasuprot, braniti u potpunosti Isusov stav shvaćajući ga nekako doslovno, baš kao što su u povijesti to neki rado činili. Tvrdit će, naime kako materijalne stvari nisu uopće bitne, nego da treba živjeti doslovno poput „ptica nebeskih.“ Takvi onda lako dolaze do prezira svega zemaljskog, a neki odlaze i u fanatizam.

Što se zapravo krije iza ovih Isusovih riječi? Rekao bih da on jednostavno želi apostole lišiti tjeskobe, baš kao što to on u više navrata čini. Šalje ih da propovijedaju i činite snažne znakove. Trebaju biti svjesni da ih on, Isus, šalje, i da im daje da čine snažne znakove.

Prema tome, ne trebaju biti zabrinutu ni tjeskobni. „Vrijedan je radnik svoje plaće.“ Ne prezire Isus ovozemaljskih darova, nego želi naglasiti prednost duhovnih stvarnosti. Tako ćemo kasnije npr. kod apostola Pavla vidjeti da on živi od rada svojih ruku: bio je naime šatoraš. I smatrao je to potvrdom svoga apostolstva da nikome nije bio na teret.  

To znači da Pavao ne odstupa od Isusova stava, jer Isus samo želi naglasiti da nije potrebno tjeskobno se brinuti. Konačno, i Isus je bio radio, tako da su ga nazivali „tesarovim sinom“. Sad se već možemo lakše prepoznati. Koliko puta smo se uhvatili kako tjeskobno računamo koliko imamo kruha ili novca. Koliko li samo vremena i unutarnje snage trošimo na takva razmišljanja. Koliko puta je zbog toga planula svađa, zatinjala zavist, sijevnula osveta, eksplodirao grijeh?

A kada govorimo o tjeskobnom razmišljanju o kruhu i novcu, može se upitati ulažemo li i približno toliko napora da oplemenimo svoj duh, da duhovno uznapredujemo. Staram se za kruh svagdanji, da namaknem ono što je potrebno za svakodnevni život. I to je u redu.

No u isto vrijeme se mogu zapitati ulažem li s druge strane isto toliko energije da se npr. izmirim sa svojim prijateljem, da poboljšam svoju molitvu, da usmjerim svoj život prema Bogu?

Isus i mene želi osloboditi tjeskobe. Puno mi daje u ruke. Određuje me za svog apostola, daje mi vlast nad zlim silama ovoga svijeta. Imam Isusa uza se, njegova sila djeluje po mojim rukama! I što bi mi to još trebalo? „Ne nosite ni kruha ni novca o pojasu, ni dviju haljina“. Što to Gospodin hoće? Samo to da živim s njegovom milošću i od njegove milosti. Radosno i bez tjeskobe. A on već zna što nam je potrebno. I učinit će da to i dobijemo. Svojim radom i njegovom milošću.

 

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

MISNE NAKANE 11.07.2021. – 18.07.2021.

 

 

Ženidbeni navještaj:        IVAN BORIĆ I MAGDALENA ČUJKO                      

                                          NENAD MARKOVIĆ i MIHAELA COLARIĆ

                                         GORAN TOPLEK i ANITA LUKAČEVIĆ

                                         ŽELJKO KAURIĆ i SANELA KAURIĆ r. BEGANOVIĆ

                                         ANTONIO JURKIĆ i GABRIJELA PAVIŠIĆ

                                         ANTE ČORAK i DANICA BLAŽEVIĆ

                             

Krštena 10.07.2021.:       EMA MARIJA JUKIČIĆ

 

lip. 27

Župne obavijesti 27. lipnja 2021. – 13. NEDJELJA KROZ GODINU

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Irenej, biskup i mučenik; u utorak su sveti Petar i Pavao, apostoli – svetkovina; u subotu je sveti Toma apostol – blagdan.

Danas skupljamo priloge za naš župni Karitas.

Nakon svetih misâ u 8 i 10 sati možete kupiti zbirku pjesama Pjesme Majci Božjoj Kraljici Hrvata, autora Ivice Jurjevića. Predgovor je napisao urednik lista Marija, fra Petar Lubina. Cijena iznosi 20 kuna.

Ispovijed će biti u utorak od 18 sati do 18:50.

  • Do rujna nema obiteljske mise u 11:30.
  • Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mk 5,21-24.35b-43

 

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

 

U ono vrijeme: Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!« I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.

Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom: »Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?« Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. Uđe i kaže im: »Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« A oni mu se podsmjehivahu.

No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. Primi dijete za ruku govoreći: »Talita, kum!«, što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!« I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.

 

Riječ Gospodnja.

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

Smrt je jedina pravda, rado će reći ljudi misleći na to kako smo tu svi jednaki. Tako se donedavno pjevalo na rekvijemima u našim crkvama: Nitko ostat neće, svatko umrijet ima: kralj il sluga tko je, jerbo suđeno je – umrijet svima. Koliko se god netko junačio, ovako ili onako zadrhti pred smrću ili se barem upita, zašto sve to mora biti tako bolno, zar Bog to nije mogao drugačije urediti? Pa onda onima koji su slabiji u vjeri, a pogotovo onima koju su se od vjere udaljili, izgleda kao da se Bog okrutno šali s nama ljudima: pokaže nam ljepotu življenja, ulije nam u srce čežnju za beskrajnim životom, a onda slijedi neumitna smrt. Tako će jedan pjesnik teškim riječima opisati umiranje: Ko kad mašina stane. I stoji. Ni makac. (Smrt, A. B. Šimić)

Bog nije stvorio smrt

Pa ipak, Božja nam riječ danas posve drugačije govori o smrti (Mudr 1, 13-15; 2, 23-24). Veli: Bog nije stvorio smrt, niti se raduje propasti živih. Nije lako odmah u ovo povjerovati. Ta smrt je svuda oko nas! Pa ipak, mi vjerujemo Isusu kad kaže: Bog nije Bog mrtvih, nego živih (Mt 12,27). Upravo nam to i govori današnje prvo čitanje. Bog je stvorio čovjeka za neraspadljivost i učinio ga slikom svoje vlastite naravi. Hoće se reći, da Bog u svom prvotnom naumu nije imao smrt kao strahotu, kao tjeskobu i kao propadanje. I stvarno, zašto bi dobrostivi Bog dopustio da čovjek, vrhunac svega stvorenoga, drhti pred smrću? Otkuda smrt, otkud zlo u svijetu? I na to teško pitanje Božja riječ danas daje odgovor: Đavlovom je zavišću ušla smrt u svijet i nju će iskusiti oni koji njemu pripadaju. To je naša kršćanska vjera: zlo nije od Boga i ne može biti. Jednako tako ni strahota smrti. Po svojoj ludosti i po svome grijehu čovjek je dopao smrti. Grijeh je tako strašan da kvari ono iskonsko savršenstvo Božjega stvaranja, jer čovjek ima slobodu sve do ludosti grijeha kojom uništava sama sebe i unosi zlo i razdor u svijet.

Nije umrla, nego spava

Što da učini čovjek grešnik? Što je mogao učiniti Adam nakon svoje ludosti? Sagriješiti je mogao, ali on sâm nije bio kadar popraviti tu silnu štetu. Upravo nam zato Bog šalje Spasitelja – da nas izbavi od smrti vječne, kao što se vidi u dirljivoj evanđeoskoj zgodi koju smo danas čuli (Mk 5, 21-43). Dvanaestogodišnja djevojčica je iznenada umrla: šok, nevjerica i silna žalost. Teško da možemo i zamisliti kako je bilo njezinim roditeljima. A Isus – ne baš tankoćutno! – kaže: Što bučite i plačete, dijete nije umrlo već spava. Reći ćemo da je to lako bili kazati, jer je Isus znao da će djevojčicu vratiti u život. Međutim ta je riječ danas nama upućena. Nije umrla već spava, veli danas Isus. Kako nije umrla?, reći ćemo i pokazati na tolike tragične smrti našega doba i na neumitnu smrt koja nas sve očekuje.

Isus veli spava i to je ključ današnjeg čitanja i naše vjere. Bog nas suobličuje svome Sinu koji je, istina, umro, ali je potom slavno uskrsnuo. Upravo nam o tome govori molitva Crkve: Tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima, i, pošto se raspadne dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima. Smrt je, dakle, prijelaz. Prijelaz iz ovoga života u život vječni iz ovoga boravišta u boravište vječno, iz smrtnoga tijela u tijelo proslavljeno.

Tako Pavao gleda na smrt i uskrsnuće kao na sijanje sjemena: sije se u raspadljivosti, uskršava u neraspadljivosti (1 Kor 15,42). Život koji nam se po Kristu podaruje u uskrsnuću neizmjerno nadmašuje naš zemaljski život. Zato Pavao kao i tradicija crkve o svojim mrtvima govori kao o usnulima, onima koji iščekuju puninu života.

Vjera te spasila

A što je nama činiti? U današnjem evanđelju smo čuli kako je Isus, prije nego što je djevojčicu uskrisio, izliječio jednu ženu koja je imala silnu vjeru da joj Isus može pomoći. Dajući joj zdravlje Isus joj veli: Vjera te tvoja spasila! To je i naš put. Mi vjerujemo da je Isus naš Spasitelj. Vjerujemo da nas je spasio od grijeha i smrti. Vjerujemo da smo dionici njegove nebeske proslave. Naravno vjera nije samo u riječima niti u pustim osjećajima i uzdisajima, nego vjera ljubavlju djelotvorna (Gal 5,6).

O tome se naime i radi: vjera je naša u nasljedovanju Krista koji je u svemu vršio volju svoga nebeskoga Oca. Tako i mi svoju vjeru iskazujemo i utvrđujemo neprestanim nastojanjem oko dobra i vjernim nošenjem Kristova križa. Vjeran je i dobrostiv Bog! Dobrostivo će pogledati i najmanje naše dobro djelo i na sve ono što podnosimo s Kristom, radi Krista. Zato ne drhtimo zbog prijelaza iz ovog života u drugi jer nismo sami: s Kristom umiremo, da bismo s njime i uskrsnuli. Zahvaljujući takvoj vjeri mirno hodimo ovim životom i blagoslivljamo Boga radi svih dobara koja nam je podario. Blagoslivljamo ga radi naših milih i dragih, radi nebrojenih malih životnih radosti, radi sunca i mjeseca i svega stvorenoga. Zahvaljujemo mu također što nas čini dionicima i svojih nevolja i patnja.

Ta znamo, s njime trpimo, da bismo s njime bili i proslavljeni. Zato smo uvijek vedri i puni nade: s Isusom trpimo da bismo s njime bili i proslavljeni. Njegovom milošću i snagom njegovih sakramenata u Crkvi smo već dionici nebeskih dobara, da bismo u vječnosti postigli puninu svoga spasenja kada ćemo Boga gledati kakav jest.

Neka nas u toj vjeri ohrabri, utješi i ojača današnja Božja riječ i sveta otajstva koja slavimo.

 

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

MISNE NAKANE 27.06.2021. – 04.07.2021

 

 

              Ženidbeni navještaj:        MARKO CRNČEVIĆ i DORA BARBARA STARČEVIĆ

                                                         MARIO BABIĆ i MARINA GRDIĆ

                                                         VLADIMIR SARKOTIĆ i KATARINA COLARIĆ

                                                         IVAN BORIĆ I MAGDALENA ČUJKO

                                                         FILIP VODOPIĆ i MARTINA VODOPIĆ r. PERUTINA

                                                         NENAD MARKOVIĆ i MIHAELA COLARIĆ

                                                         GORAN TOPLEK i ANITA LUKAČEVIĆ

                                                         ŽELJKO KAURIĆ i SANELA KAURIĆ r. BEGANOVIĆ

                             

Kršteni:  26. 6. 2021.      MARA ĐURIĆ, RUBI BOROVČAK i MATEJ NAĐ JUG

 

lip. 20

Župne obavijesti 20. lipnja 2021. – 12. NEDJELJA KROZ GODINU

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Alojzije Gonzaga, redovnik; u utorak su sveti Ivan Fisher i Toma More; u četvrtak je Rođenje svetog Ivana Krstitelja – svetkovina.

Sljedeće nedjelje skupljamo priloge za župni Karitas.

Ispovijed će biti u četvrtak i petak od 18 sati do 18:50.

Do rujna nema obiteljske mise u 11:30.

U prošlom smo tjednu za obitelj Ljubić prikupili 600 kuna. Hvala od srca!

  • Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mk 4,35-41

 

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

Uvečer istoga dana kaže im: “Prijeđimo prijeko!” Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: “Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?” On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru:

“Utihni! Umukni!” I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im reče: “Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?” Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: “Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?”

Riječ Gospodnja.

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

Priznajem, kad razmišljam o nekim povijesnim događajima, obuzme me često neka sjeta. Pomislimo, koliko je kroz duga stoljeća ljudske povijesti nevine krvi proliveno, koliko suza isplakano! Pomislimo koliko života uništeno samo u 20. stoljeću, pa već u ovom 21. stoljeću… I onda se to brzo zaboravlja da bi čovjeka nakon toga pogodila nova nesreća… Tko se još sjeća nevinih žrtava rata u Iraku? Tko od nas razmišlja o stotinama ljudi koji u jednom danu umiru od gladi širom svijeta? A što kazati o tolikim obespravljenima, potlačenima, gladnima, izbjeglicama, bolesnima, nezbrinutima…? Kako li samo duboka i strašna može biti ljudska bijeda…!

I onda se čuje vapaj koji nekad prolama krikom: „Bože, vidiš li? Zar spavaš, Gospodine?“ Koliko li je takvih krikova bilo u ljudskoj povijesti? Eto, o tome nam govori današnje evanđelje (Mk 4,35-41).

Zar ne mariš što ginemo?

Veli stara mudra poslovica: „Tko želi naučiti moliti, neka ide na more.“ Stvarno, kada se čovjek nađe na debelom moru usred oluje, a brod krhak, onda se u čovjeku javlja posebna tjeskoba. Nebo visoko, more duboko, a čvrsto se tlo gubi pod nogama. Tko se onda ne bi molio i Bogu vapio? Smiluj se, Bože!

Tako su se u noći apostoli našli u čamcu na Genezaretskom jezeru kad se podigla oluja, a jezero se uzburkalo. Noć, lađa malena i krhka, protivan vjetar i valovi koji prijete da će ih potopiti. Kao iskusni ribari apostoli su dobro znali kakva se to opasnost nad njih nadvila. A Isus? On je spavao. Kao da ga se to ništa nije ticalo. Kako samo može spavati? U strahu ga probude i prekore: „Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?“ Čuli smo. Sve se sretno završilo. Isus je smirio oluju i spasio ih od utapanja.

„Što ste bojažljivi?“

Isus im odmah upućuje prijekor. Veli: „Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?“ Kada bolje pogledamo, ovaj je prijekor posve na mjestu. Nije li Isus s njima bio u lađi? Zar ne da onaj, koji je mogao oluju stišati, nije mogao dopustiti da ga ta ista oluja iznenadi i potopi. Isus im hoće reći: „Kad sam s vama, ne trebate se bojati!“ No, s druge strane, razumljiv je ipak i postupak apostola. Strah je strah. Kada smrtni strah obuzme čovjeka, onda čovjek ne može baš trijezno razmišljati. Konačno, i Isus je u tjeskobi molio: „Oče, ako je moguće…“

U lađi s Isusom

To danas i nama Gospodin želi reći. Bog nas ne želi štititi od oluja i nevolje. Bog, štoviše, kao što smo vidjeli, dopušta da se dogode strašne nevolje i nesreće. Nije li, konačno, povijest ljudskog roda, povijest ratovanja? Tako se i svakom pojedinom od nas u životu dogodi i nevolja i nesreća. Dogodi se bolest, nesreća, nevolja, rat, progonstvo. Dogodi se razdor u braku, u obitelji… Dogodi se da nam se jednostavno čini da ne možemo nositi i podnositi zlo koje nas je snašlo. Dogodi se da nas toliko obuzme „užas i tjeskoba“ da se onda, poput Isusa u Maslinskom vrtu, rušimo na zemlju i krvavim znojem znojimo. I onda se prolomi krik: „Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?“

Zar Gospodin stvarno ne mari što ginemo? Zar mu je stvarno svejedno? To je tajna, to je otajstvo naše vjere. Otkud patnja, otkud tjeskoba i nesreća u ljudskom životu? Kako to da zlo koji puta ima premoć nad dobrom? Kako to da se zločinac koji puta šepiri, a nevin čovjek nepravedno trpi? Jednako tako nikada do konca ne možemo shvatiti zašto je utjelovljeni Sin Božji morao baš toliko trpjeti. Nikada do konca ne možemo razumjeti zašto su tijekom povijesti, kao i danas, stradavali toliki nevini i to na strašan način. Nažalost, „djelomično je naše spoznanje“. Tu nema lakih i jednoznačnih odgovora, ma s koje strane dolazili.

Ni čovjek svojim umom, ni čovjek vjernik u svjetlu vjere ne može nikada do kraja razumjeti. Mi možemo i trebamo prihvatiti, mi možemo i trebamo imati povjerenja i vjere u Isusa. Mi možemo i trebamo u Isusa staviti svoju vjeru i svoju nadu, mi možemo i trebamo pouzdavati se u njegovu beskrajnu ljubav. To znači jednostavno otisnuti se, poći za Isusom, znajući da se njemu i oluja i more pokoravaju, znajući da je on kroz patnju pobijedio smrt, znajući da je on kroz poniženje stigao do slave uskrsnuća i znajući da i nas poziva u istu slavu sa sobom. Ako bolje promotrimo, mi već jesmo s njim u slavi, jer smo već dionici njegova Duha, jer je već sada na nama njegov znak. Zato ako se i ljulja naša lađa na moru života, ako nas i pritišće Kristov križ, mi znamo: Gospodin je sa mnom i onda moj život dobiva novi smisao.

Zato ljubimo Isusa znajući da je on sebe predao za nas te da neće dopustiti da „na zemlju padne“ ijedno obećanje koje je dao.

 

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

MISNE NAKANE 20.06.2021. – 27.06.2021

 

 

Ženidbeni navještaj:     MARKO CRNČEVIĆ i DORA BARBARA STARČEVIĆ

                                        MARIO BABIĆ i MARINA GRDIĆ

                                        VLADIMIR SARKOTIĆ i KATARINA COLARIĆ

                                        IVAN BORIĆ I MAGDALENA ČUJKO

                                        FILIP VODOPIĆ i MARTINA VODOPIĆ r. PERUTINA

                                        NENAD MARKOVIĆ i MIHAELA COLARIĆ

                                        GORAN TOPLEK i ANITA LUKAČEVIĆ

                             

Kršteni   19.06.2021. KAJA GAŠPEROV, DAVID KRIŽIĆ i DUNJA BILIĆ