ožu. 28

Župne obavijesti 28. ožujka 2021. – NEDJELJA MUKE GOSPODNJE CVJETNICA

U ponedjeljak je u našoj župi uskrsna ispovijed u 17 sati. Potičem napose roditelje prvopričesnika da se ispovjede, kao i ovogodišnje krizmanike. Nakon toga više neće biti prilike za ispovijed u ovom tjednu.  

Ovog ćemo tjedna obići i naše bolesnike.

Pobožnost križnog puta je utorak u 18:30, a na Veliki petak u 10 sati.

Svi obredi vazmenog trodnevlja počinju u 20 sati.

Pozivam ministrante na probe za vazmeno trodnevlje: 31. ožujka u 19:30; 2. travnja nakon pobožnosti križnog puta (oko 11 sati) i 3. travnja u 10 sati.   

  • Blagoslov hrane će biti nakon obreda Vazmenog bdijenja i na Uskrs, nakon mise u 7 sati.
  • Raspored svetih misa na Uskrsni ponedjeljak: 8, 10 i 19 sati.
  • Videonadzor u župi. Prošlog smo tjedna prikupili 2100 kuna. Zahvaljujem na vašim prilozima!
  • Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.
  • Pomoć za obitelj Ljubić. Prošlog je tjedna za obitelj Ljubić uplaćeno 500 kuna. Hvala vam!

 

 

ISPIT SAVJESTI PREMA DESET BOŽJIH ZAPOVIJEDI

 

  1. Nemaj drugih bogova uz mene

Je li meni Bog na prvome mjestu u životu? Imam li nekih drugih bogova uz njega, kao što su novac, materijalno bogatstvo, karijera, ugled, čast, vlast, dobar glas, da svi moraju imati dobro mišljenje o meni, tijelo i tjelesnost, odjeća i vanjski izgled, prestiž u društvu i među prijateljima, sebeljublje? Jesu li mi neke osobe, primjerice sportaši, političari, glumci, popularne osobe ili neke stvari kao što su automobil, televizor, kompjutor, kuća i drugo moji idoli? Jesam li ja sam sebi najveći idol?

Jesam li praznovjeran? Vjerujem li da mi crna mačka ili broj 13 donose nesreću, kucam li tri puta u drvo da neki događaji ne pođu loše po mene? Vjerujem li da mi neki simboli i predmeti donose sreću, primjerice djetelina s četiri lista, potkova, bubamara, roščić, grbavac, crvena vrpca i slično?

Jesam li se odao igrama na sreću, poker-aparatima, lotu, sportskoj prognozi i slično?

Jesam li išao nadriliječnicima, bioenergetičarima, vudu i drugim samozvanim prorocima, radiestezistima i slično?

Jesam li išao na tečajeve transcendentalne meditacije, joge, sudjelovao u obredima istočnjačkih i drugih sekti, Hare Krišne, sudjelovao u Sai Babinom pokretu ili religije Bahai ili sličnim istočnjačkim vjerskim pokretima? Jesam li pripadao nekoj sekti? Jesam li sam i je li mi netko drugi čitao iz dlana, gatao iz šalice i karata? Čitam li horoskop, vjerujem li u zvijezde? Jesam li nazočio ili sudjelovao u spiritističkim seansama?

Jesam li bio član neke stranke koja relativizira istinu i moral ili niječe Boga? Jesam li prihvaćao ili podupirao sekte te učenja ili ideologije koje Crkva osuđuje, a koje podržavaju ateizam? Jesam li čitao literaturu magijskog podrijetla ili onu koja promiče mržnju prema Bogu i čovjeku?

Pristajem li uz one koji izruguju vjeru i vjerske istine ili koji su protuvjerski raspoloženi? Jesam li namjerno negirao istine vjere? Jesam li možda zatajio svoju vjeru?

Jesam li dao obećanje ili zavjete, a da ih nisam održao?

Molim li redovito ili kroz dulja razdoblja zapuštam molitvu? Čitam li Sveto pismo, vjerske knjige i časopise ili sam lijen i nezainteresiran? Tražim li Boga, pravu istinu i pravu radost iskrenim srcem? Ljubim li Boga, hvalim li ga i slavim, zahvaljujem li mu?

Kome ili čemu pripada prvo mjesto u mome životu? Tko je ili što je moj Bog?

  1. Ne izusti imena Boga svoga uzalud

Jesam li psovao Boga, presvetu Djevicu Mariju, svece? Jesam li njihova imena spominjao u ljutnji, bez poštovanja, uzalud?

Jesam li izgovarao pogrdne i vulgarne riječi i time vrijeđao Boga, bližnjega i svoju dušu te sablaznio nekoga? Jesam li s namjerom slušao razgovore i viceve i slično te gledao TV-emisije u kojima se psovalo i govorilo vulgarne i besramne riječi? Jesam li često i nepotrebno spominjao vraga? Jesam li nekoga poticao i naveo na grijeh psovke? Jesam li nekoga ili nešto proklinjao, bio bahat, ironičan i ciničan?

Pripisujem li možda Bogu ona zla i loše stvari što se događaju u mome životu pa ga optužujem? 

  1. Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji

Jesam li propustio svetu misu u nedjelju i zapovjedane blagdane zbog svoje mlakosti, nebrige i lijenosti? Jesam li kasnio na misu ili se nedolično ponašao na misi?

Vjerujem li da je u euharistiji prisutan živi Isus pod prilikama kruha i vina?

Jesam li radio, osim onoga što je najnužnije, nedjeljom i blagdanom? S kime sam i kako provodio nedjelju i blagdane?

Koliko vremena nedjeljom i blagdanom posvećujem obitelji, roditeljima, rođacima i prijateljima?

  1. Poštuj oca i majku da dugo živiš i da ti dobro bude na zemlji

Kako se ponašam u obitelji? Trudim li se oko dobra i sreće svoje obitelji? Razgovaram li s članovima svoje obitelji? Izbivam li neopravdano iz svoga doma? Poštujem li svoje roditelje? Jesam li im uskratio pomoć, razumijevanje i utjehu?

Jesam li ih uvrijedio, prijetio im ili ih udario? Jesam li ih zanemarivao ili napustio?

Jesam li zanemarivao kršćanski odgoj vlastite djece? Jesam li pružio ljubav, nježnost i zaštitu svojoj djeci, jesam li ih propustio nadzirati i ohrabrivati? Molim li za njih? Jesam li loš primjer i sablazan svojoj djeci?

Jesam li nepomiren i u mržnji s rođacima i susjedima?

Jesam li slušao i poštovao crkveni nauk? Jesam li ih izrugivao, prezirao ili klevetao službenike crkve? Jesam li sudjelovao na nekim predavanjima na kojima se govorilo protiv života u vjeri i protiv  istina naše vjere?

  1. Ne ubij

Jesam li nekoga vrijeđao, proklinjao, tukao ili maltretirao? Jesam li sklon stalno ponižavati svoga bližnjega, govoriti loše o njemu?

Jesam li nekome bio zavidan ili želio zlo, radovao se tuđoj nesreći? Jesam li bio ljubomoran, mrzim li koga, jesam li se kome osvećivao, odbio oprostiti drugome? Jesam li bio mrzovoljan, ljutit, srdit i gnjevan prema sebi i bližnjima? Jesam li bio zavidan, sebičan, škrt? Jesam li nekome dao loš primjer ili loš savjet? Jesam li odobrio, savjetovao, zagovarao ili počinio abortus? Jesam li pokušao ubojstvo ili samoubojstvo? Jesam li počinio ubojstvo? Jesam li narušavao svoje tjelesno i duhovno zdravlje zlouporabom droge, alkohola, cigareta, neumjerenim uzimanjem hrane, nepotrebnim dijetama zbog sebeljublja i samodopadnosti? Jesam li provodio vrijeme na raskalašenim zabavama? Jesam li sate i sate provodio uz televiziju i internet? Jesam li neprestano upravljao vozilom ne držeći se prometnih pravila i tako dovodio u opasnost svoj i tuđi život? Jesam li propustio pomoći bližnjima u potrebi? Jesam li zanemario dobrim postupcima popraviti onoga koji psuje, govori proste riječi ili čini druge teške grijehe?

  1. Ne sagriješi bludno i 
  2. Ne poželi tuđeg ženidbenog druga

Jesam li namjerno podržavao bludne misli, poglede, želje? Jesam li naveo druge na grijeh bludnosti pogledima, riječima, lošim primjerom, izazovnim oblačenjem? Jesam li griješio bludno? Jesam li počinio grijeh samozadovoljavanja? Jesam li sagriješio bludno s osobama drugoga spola koje nisu u braku ili s osobama koje su u braku, s osobama istoga spola? Jesam li čitao besramne knjige i časopise, gledao takve filmove i drugima ih preporučivao? Jesam li se gledao pornografske filmove, internetske ili TV-programe koji sablažnjavaju? Jesam li se  provodio s lošim društvom i odlazio u raskalašene provode, posjećivao javne kuće, bavio se prostitucijom? Jesam li bio nevjeran svome bračnom drugu te činom, riječju, željom počinio preljub? Jesam li u bračnom životu propustio držati se moralnoga zakona te sprječavao začeće djeteta raznim kontracepcijskim sredstvima, spiralom koja je abortivno sredstvo? Jesam li se u intimnim odnosima egoistično ponašao prema svome bračnome drugu?

  1. Ne ukradi i 10. Ne poželi nikakve tuđe stvari

Jesam li nekome nešto ukrao, ako jesam, što sam ukrao i kolika je bila vrijednost toga? Jesam li zadržavao ukradenu stvar? Jesam li koga prevario u prodaji i kupnji ili bilo kakvu poslu? Jesam li učinio neku štetu bližnjemu te jesam li propustio nadoknaditi štetu? Jesam li zanemario vratiti dug? Jesam li pravodobno vratio dugove? Jesam li oštetio podređenoga nepravednom plaćom, jesam li primao mito? Jesam li učinio štetu poslodavcu? Jesam li neopravdano izostao s posla? Jesam li se bavio lihvarstvom, jesam li zavidio drugima i poželio tuđa dobra? Jesam li drugima otkrio koju povjerenu tajnu ili skriveni grijeh bližnjeg, prenosio loše stvari iz nečijega života? Jesam li loše pričao i sudio o nekome, i to samo na temelju toga što sam tako čuo od drugih?

  1. Ne reci lažno svjedočanstvo

Jesam li lagao, je li moja laž učinila štetu bližnjemu? Jesam li se krivo zakleo, krivo svjedočio, jesam li nekoga krivo i nepravedno optužio, oklevetao? Jesam li odavao tajne, kritizirao, sumnjao, prenaglo donosio sudove? Jesam li bio neiskren i hvalisao se? Jesam li bio lažno ponizan, prikazivao se boljim no što jesam? Jesam li davao lažna obećanja? Jesam li nekome oduzeo dobar glas ili ga sebi prisvajao na tuđim zaslugama? Jesam li drugoga kritizirao te tako ranjavao i sebe i bližnjega, a druge stavljao u priliku da sude?

 

MISNE NAKANE 28.03.2021. DO 04.04.2021. 

 

 

Ženidbeni navještaj: MARKO LUKIĆ i MATEJA KELAVA

                                  MATE BERIŠA i MAJA RIBARIĆ

 

 

ožu. 21

Župne obavijesti 21. ožujka 2021. – PETA KORIZMENA NEDJELJA

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u srijedu je sveta Katarina Švedska; u četvrtak Navještenje Gospodinovo, Blagovijest – svetkovina.

Pobožnost križnog puta je utorkom i petkom u 18:30, a nedjeljom u 18:15.

Sljedeće nedjelje je Nedjelja muke Gospodnje – Cvjetnica. U predvorju crkve moći ćete nabaviti maslinove grančice koje ćemo blagosloviti na početku svake svete mise.

Na Cvjetnicu obiteljska sveta misa počinje u 12 sati.

Sakrament svete Potvrde slavimo 1. svibnja.

  • Videonadzor u župi. Do sada smo prikupili 4180 kuna. Zahvaljujem na vašim prilozima!
  • Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.
  • Pomoć za obitelj Ljubić. Prošlog je tjedna za obitelj Ljubić uplaćeno 1300 kuna. Hvala vam!
  • Ovaj tjedan nema svete ispovijedi u našoj župi.

 

  • Raspored uskršnjih ispovijedi na području Zaprešićkog dekanata:

21.ožujka u 15 sati, crkva Presvetog Trojstva, Kraljevec na Sutli

21.ožujka u 15 sati, crkva sv. Roka, Luka

23.ožujka u 17 sati, crkva sv. Ane, Rozga

24.ožujka u 18 sati, crkva sv. Jurja i kapela Presvetog Srce Isusova, Pojatno

26.ožujka u 18 sati, kapele sv. Roka i sv. Vendelina, Gornja Bistra

26.ožujka u 19 sati, crkva sv. Nikole, Gornja Bistra

27.ožujka u 10 sati, crkva sv. Ivana Krstitelja, Zaprešić – samo djeca

27.ožujka u 15 sati, crkva BDM Pomoćnice, Ivanec

27.ožujka u 15 sati, kapela sv. Ivana Krstitelja, Jablanovec

27.ožujka u 17 sati, crkva Pohoda BDM, Marija Gorica

29.ožujka u 17 sati, crkva BDM Kraljice apostola, Zaprešić

30.ožujka u 18 sati, crkva sv. Ivana Krstitelja, Zaprešić – samo odrasli

 

  • Blagoslov obitelji. Redoviti pohod obiteljima smo priveli kraju. Obišli smo 648 obitelji. Ostalo je još 70 obitelji koje su se prijavile a nismo ih, vjerojatno zbog posla, zatekli kod kuće. Raspored naknadnog blagoslova bit će objavljen nakon Uskrsa.

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

Slava i proslava… Kako li samo ljudskom uhu gode te riječi! Mnoštvo ljudi gotovo u transu maštaju o tome kako ih mnoštvo slavi na stadionima, na trgovima, u kino-dvoranama. Zbog slave su vojskovođe odlazili u daleke krajeve, vodili krvave ratove… Zbog toga da ih smatraju velikim vođamapoglavnicima i najvećim sinovima svoga naroda toliki su silnici zatvarali, mučili i ubijali svoje stvarne ili zamišljene protivnike. Rimski su vojskovođe žudjeli za tim da prođu ispod slavoluka pobjede okruženi svojim vojnicima dok gone zarobljenike i vuku ratni plijen…

Zar o tome danas želi govoriti Isus kad veli, čuli smo (Iv 12, 20-33): Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji? Oni koji su ga slušali, pogotovo njegovi najbliži sljedbenici, zacijelo su na takav način i razmišljali o Isusovoj proslavi. Ta Isus je već bio slavan! Govorio je kao onaj koji ima vlast, činio je silna čudesa, postavljao se kao vrhovni autoritet, mase su za njim krenule! I sada Isus treba samo pucnuti prstima i svi će krenuti za njim da otjera mrske Rimljane i uspostavi Božje kraljevstvo na zemlji s Jeruzalemom kao glavnim gradom, i Židovima kao prvima među svim narodima…

Isus, očito, tako ne misli. Većina onih koji žele stvoriti svjetsku slavu razaraju i uništavaju druge da bi sebe uzdigli. A znamo da su pravi velikani samo oni koji izgrađuju, liječe. Pogledajmo samo što je, na primjer, ostavio iza sebe veliki biskup Strossmayer! Međutim, naš Spasitelj ide još dalje: ne samo da ne ruši i ne razara, nego, naprotiv, on predaje sama sebe za nas. O takvom svom pozivu i poslanju i o svojoj proslavi govori u prekrasnoj slici. Veli: Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat plod. Pšenično zrno se posije u zemlju, u mrak i vlagu. Nevještom oku se čini da to za sjeme znači trulež, propast, smrt. Međutim, znamo, iz te prividne truleži iz tog naoko-umiranja rađa se novi život i to još bujniji: od jednog zrna nastaje cijela biljka s mnoštvom zrnja.

Upravo je tako bilo s Isusom. Za njegove suvremenike, njegove neprijatelje, ali i za njegove prijatelje Isusova smrt je bila tragedija, nesretni završetak njegova djelovanja. Uzaludno je bilo, mislili su, i njegovo djelovanje i njegov nauk. Međutim, upravo po svojoj predanosti i vjernosti Ocu, po svom poniženju, po muci i smrti Isus prelazi u uskrsnuće, u svoju konačnu i pravu proslavu. Krist se proslavio time što je svome Ocu bio vjeran do konca, što je njegov naum u svemu ispunio. Proslavio se time što je poniznošću i poslušnošću satro oholost, nadutost i ovosvjetsku silu sotone i svih Božjih protivnika. Poniznošću je pobijedio oholost, ljubavlju mržnju.

Ova nam riječ ulijeva nadu i ohrabrenje. Moderan svijet rado dijeli ljude na „dobitnike“ i gubitnike“ (sveprisutni engleski izrazi!). Gubitnici bi, naravno bili maleni, slabi, siromašni, bolesni, stari, nepoznati, nepriznati, ružni, debeli, oni koji se drže svojih vjerskih načela; dok bi dobitnici, naravno, bili oni brzi, lijepi, mladi, bogati, uspješni, poznati, moćni… Isusovo evanđelje, kako smo vidjeli, posve drugačije vidi smisao čovjekova života. Veli: Tko ljubi svoj život, izgubit će ga! 

Ako netko po svaku cijenu želi postati „dobitnik“, izgubit će sebe, izgubit će svoj život, smisao svoga postojanja.

Jer, mi kršćani znamo i vjerujemo da smisao života nije u borbi za tim da postane „dobitnik“. Smisao našeg života u tome je da se podložimo Bogu, da prihvaćamo i vršimo njegovu volju i to u svakom slučaju. Iz Božje ruke prihvaćamo tako svaki blagoslov i svaku životnu radost: zdravlje, posao, obitelj, mir, radosno drugovanje. Međutim, iz njegove ruke prihvaćamo i kušnju i muku i nevolju, naravno ne zato što bismo – nastrano – voljeli muke i nevolje, nego jednostavno zato što želimo biti Bogu vjerni po svaku cijenu.

Pa kao što supružnici u trenutku sklapanja ženidbe vele da će jedno drugome biti vjerni u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti, u najmanju ruku to isto mi obećavamo Bogu i želimo po tome živjeti. Kada prihvaćamo svoje životne križeve, mi smo svjesni da smo tek zrno koje biva posijano, da bi donijelo obilat plod. Ako nam Bog dade zdravlja, uspjeha, ako nam podari lijep životni standard – hvala mu. Mi želimo služiti Bogu i bližnjemu u svakom slučaju, uvjereni, poput apostola Pavla: Ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem (Rim 8,38-39).

Isus je naučavao riječju i djelom. Nije samo govorio ono što je za nas dobro, nego je to sam svojim životom pokazao. On je ljubio čovjeka, vršio je volju svoga Oca u svakom trenutku, opraštao je grijehe, pokazivao sućuti za one koji trpe, oprostio je svojim ubojicama. I onda danas nama jednostavno veli: ako mi tko hoće služiti neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj.

To je temelj našeg duhovnog života. Nasljedovati Isusa. Ta mi smo kršćani, to jest „Kristovci“. Sveti Pavao često o tome govori. Veli: Uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem očituje (2 Kor 4,10). Mi smo, naime, pozvani da budemo živa slika Kristova, da očitujemo i ostvarujemo njegovu dobrotu, ljubav, njegovo predanje, da poput njega prihvaćamo i u svemu vršimo Božju volju. Izvan Krista nema spasenja. A ovo je jedini put: živjeti i umrijeti s Kristom, s njime trpjeti, da bismo s njime bili i proslavljeni.

Upravo nam to govori današnja Poslanica Hebrejima (Heb 5, 7-9). Govoreći o Kristu veli: Premda je Sin, iz onoga što prepati naviknu slušati i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga života. Upravo to. Po poslušnosti sve do smrti Krist je postigao savršenstvo i time je pribavio vječno spasenje svima koji se u nj uzdaju. Mi smo koji puta savršenstvo vjerskog života skloni promatrati u izvanrednosti. Pa nam se onda čini da su savršeni vjernici oni koji su poginuli za vjeru ili koji su proganjani zbog vjere, oni koji provode strogi pokornički život, koji žive kao redovnici ili redovnice, kao svećenici i misionari.

A istina je puno jednostavnija. Nije Isus po patnji kao takvoj, nego po predanosti Božjoj volji postigao savršenstvo. On je svojim suvremenicima izgledao tako obično. Bio je „tesarov sin“. Međutim, njegova posebnost i njegova uzvišenost na ovoj zemlji bila je upravo ta predanost, poslušnost. To je i naš put savršenstva i spasenja. Neka nas tim putem vodi svjetlost duha Svetoga i snaga Kristova.

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

MISNE NAKANE 21.03.2021. DO 28.03.2021. 

 

 

      Ženidbeni navještaj:  MARKO LUKIĆ i MATEJA KELAVA

                                               MATE BERIŠA i MAJA RIBARIĆ

 

ožu. 14

Župne obavijesti 14. ožujka 2021. – ČETVRTA KORIZMENA NEDJELJA

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveta Lujza de Marillac; u srijedu sveti Patrik, biskup; u četvrtak sveti Ćiril Jeruzalemski, biskup i crkveni naučitelj; u petak je sveti Josip – svetkovina.

Pobožnost križnog puta je utorkom i petkom u 18:30, a nedjeljom u 18:15.

U utorak će mladi predvoditi pobožnost križnog puta.

Sastanak za roditelje prvopričesnika je danas nakon obiteljske mise.

Svetkovinu svetog Josipa proslavit ćemo svečanom svetom misom u 19 sati.

  • Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.
  • Videonadzor u župi. Zbog povećanog broja otuđivanja iz crkve – od liturgijskih knjiga, lučica, šibica – kao i nekih neprimjerenih radnji, te namjernog oštećivanja parkiranih automobila u dvorištu i zbog opće sigurnosti, župa je odlučila uvesti videonadzor u crkvi i pastoralnom centru. Radove će izvesti tvrtka MEMI iz Zaprešića. Cijena radova iznosi 129.981,25 kuna. Iznos od 100.000 kuna je prošle godine osiguran iz proračunskih sredstava Grada Zaprešića za kapitalna ulaganja, a ostatak mora osigurati župa. Vaše priloge možete uplatiti u župnom uredu ili na račun župe, s naznakom za videonadzor.
  • Pomoć za obitelj Ljubić. Prošlog je tjedna za obitelj Ljubić uplaćeno 550 kuna. Hvala vam!
  • Ovaj se tjedan ispovijeda u utorak i petak od 17:30 do 18:30.
  • Blagoslov obitelji. Pohod obiteljima koje su se prijavile nastavljamo u ponedjeljak, srijedu i četvrtak s početkom u 9 sati. Za vrijeme blagoslova molimo domaćine da nose maske. Raspored blagoslova:

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

Svako pripovijedanje, svako književno djelo, pogotovo drama u svojoj potki ima tri osnovna dijela: zaplet, vrhunac i rasplet. U prvom čitanju (2Ljet 36, 14-16.19-23) vidimo baš sva tri rečena dijela, a u tome se očituje i naš život. A znamo da je Božja riječ koja se naviješta u zajednici vjernika zapravo živa Božja riječ koju Bog upućuje nama, svakom pojedinom od nas, danas u ovom trenutku.

Gomilali nevjeru na nevjeru

Druga Knjiga ljetopisa sažeto opisuje žalosno stanje u izabranom narodu: „Svi su svećenički glavari i narod gomilali nevjeru na nevjeru…“ Strašno je to. Ovdje se naime radi o izabranom narodu, narodu koji je dobro poznavao Zakon, pa je onda skrenuo s puta. I to ne samo pojedinci, nego gotovo sav narod. I to ne tek nepoučena svjetina, nego i svi svećenički glavari. Potpuno se okrenuli od Boga. Počeli su služiti drugim bogovima, a što je još gore, nisu poštivali Božje zapovijedi o ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Posvemašnje rasulo vjersko i moralno. Bog je uporno i uvijek iznova slao svoje glasnike i proroke, ali uzalud. Oni su se rugali Božjim glasnicima i prezirali njihove riječi, sve dok to sve skupa nije postalo beznadno, kako veli samo Pismo „te više nije bilo lijeka…“

Spalili su Božji dom

Odgovor je bio strašan iznad svih očekivanja. Došli su neprijatelji. Osvojili i u potpunosti razrušili grad, odveli najveći i najsposobniji dio stanovništva u progonstvo. Čak su i sam ponos toga naroda, njihovo vjersko i kulturno središte, njihovu svetinju – Božji dom, spalili i razorili do temelja. Narod je bio satrt u prašinu. Ništa, baš ništa im nije ostalo. Izgubili su svoja bogatstva, svoj grad, svoju slobodu, svoj ponos. Čak je i hram, njihova najveća svetinja, bio satrt u prah. Ljudski govoreći, nije im ništa, baš ništa ostalo. Nisu imali ni državu, ni domovinu, ni svoje vladare, ni svoja bogatstva, ni svoj ponos i svoje vjerske simbole. „Užas odasvud“, kako bi to rekao Jeremija. I eno ih sad u sužanjstvu, daleko od svoje domovine i od svojih svetinja. Mogli su samo tužaljke pjevati, baš kako reče onaj psalam: „Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo spominjući se Siona; o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali. I tada naši tamničari zaiskaše od nas da pjevamo, porobljivači naši zaiskaše da se veselimo: ‘Pjevajte nam pjesmu sionsku!’ Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj! Nek’ se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim…“ Itekako su dobro osjetili kakav je prognanički kruh. I to kroz 70 godina! Jeruzalem i hram nisu zaboravili, ali hoće li se onamo vratiti?

Međutim, u tim teškim vremenima, upravo zahvaljujući tome strašnom iskustvu, narod je malo po malo uviđao zašto je stradao i otkrivao pravi put do Boga, a to je bila skrušenost srca i vršenje Božjih zapovijedi.

Bog njegov bio s njim, neka ide!

I onda, kada su mnogi već bili izgubili nadu, dolazi novi kralj koji dopušta Izraelcima da se ponovno vrate u svoju domovinu i potiče ih da ponovno izgrade svoje svetinje. Ono što očevi nisu doživjeli, doživjeli su sinovi. Ono o čemu se djedovi nisu usudili sanjati, doživjeli su unuci. Narod se vraća! Kroz 70 godina narod se pročistio od svoje ohole umišljenosti, razumio je kako je i zbog čega stradao, pa se sada obnovljena duha i vjere vraćaju u svoju domovinu.

Isus i mi

Zar ne, da se u ovome možemo vrlo lako pronaći? Bilo je razdoblja u životu kad smo lakomisleno i bez razmišljanja gomilali grijeh na grijeh, ludost na ludost, oholost na oholost, ogovor i klevetu na ogovor i klevetu, a da to nismo ni primjećivali. Toliko nam je to bilo „normalno“. Pa nam se onda dogodila nesreća, nevolja, nešto što smo doživjeli kao tragediju. I onda Bog svojom milošću dadne da nas upravo to nešto naglo otrijezni, uzdrma i natjera da život promatramo posvema drugim očima. Zahvaljujući takvim iskustvima Bog nam daje da zrijemo i rastemo kao ljudi i kršćani – naravno, ukoliko dopustimo da nas Bog vodi tim teškim putevima kušnje, patnje i križeva.

Isus, koji je na se ponio sve naše boli, ali i sve naše grijehe, proživio je taj put. Budući da je uzeo na se naše grijehe, bio je satrt i ponižen do krajnosti. Ali ga je onda Bog uzdigao. Otuda dvostruko značenje riječi „podignuti“ u današnjem evanđelju. Isus je bio podignut na križ, ali i podignut iz groba. I naš se put sastoji upravo u tome. Ako nam se čini da smo pogođeni nevoljama i nedaćama u duhu i tijelu, osobno ili u obitelji, nevoljama bilo koje vrste, znajmo, da i nas Bog na neki način – poput starog izabranog naroda – kuša i iskušava, da bismo uskrsnuli bolji, svjesniji, zreliji i uspješniji u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Jer, ne zaboravimo, i Isus je bio ponižen do najdubljih granica da bi onda bio uzdignut iznad svakog stvorenja.

U njega gledamo i u nj polažemo svoju nadu.

 

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

MISNE NAKANE 14.03.2021. DO 21.03.2021. 

 

 

Ženidbeni navještaj:  MARKO LUKIĆ i MATEJA KELAVA

                                          MATE BERIŠA i MAJA RIBARIĆ

Krštena  14.03.2021.  KAJA ČARAPOVIĆ

 

ožu. 07

Župne obavijesti 07. ožujka 2021. – TREĆA KORIZMENA NEDJELJA

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Ivan od Boga; u srijedu sveti Dominik Savio.

Prošle smo nedjelje za župni Karitas prikupili 4079,95. Hvala vam od srca!

Sutra u 20 sati počinje tečaj priprave za brak i traje do petka. Tečaj se održava u prostorijama Pastoralnog centra.

Pobožnost križnog puta je utorkom i petkom u 18:30, a nedjeljom u 18:15.

Sastanak za roditelje prvopričesnika će biti sljedeće nedjelje nakon mise u 11:30.

  • Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.
  • Pomoć za obitelj Ljubić. Prošlog je tjedna za obitelj Ljubić uplaćeno 650 kuna. Hvala vam!
  • Ovaj se tjedan ispovijeda u utorak i petak od 17:30 do 18:30.
  • Blagoslov obitelji. S pohodom obitelji koje su se prijavile nastavljamo u ponedjeljak i utorak s početkom u 9 sati. Za vrijeme blagoslova molimo domaćine da nose maske. Raspored blagoslova:


NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

Kada se sklapa neki savez, svaka strana nešto daje i nešto zauzvrat dobiva. I evo, ponovno se danas govori o savezu (Izl 20, 1-17). Bog obećava svome narodu da će ga štititi i čuvati, a, zauzvrat, narod obećava da će vršiti Božje zapovijedi. I onda su ljudi, u svojoj prostodušnosti, mislili kako Bog nešto dobiva time što ljudi vrše zapovijedi. Međutim, vidjet ćemo, u Savezu između Boga i čovjeka, jedna strana sve dobiva, a to je čovjek. Jer, Bog sve ima i ne postoji ništa što bi čovjek mogao dati, a da toga Bog već nema. Razmotrit ćemo samo nekoliko zapovijedi.

Ja sam Gospodin Bog tvoj!

Čuli smo prvu zapovijed: Ja sam Gospodin, Bog tvoj … Nemoj imati drugih bogova uz mene. Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Netko nedobronamjeran bi ovu zapovijed mogao razumjeti tako kao da je Bog tašt – ne želi da mu u ljudi itko bude takmac.

Naime, židovski je narod u ono vrijeme bio okružen narodima koji su vjerovali u mnoštvo bogova – izmišljenih po mjeri njihovih vladara – tako da su doista bili robovi svojih vjerovanja. A Bog od svoga naroda traži da mu bude vjeran, ne samo zato što je on jedini i pravi Bog, nego zbog samoga naroda. Kad god bi narod zastranio od Božjih zapovijedi, upropastio je samoga sebe. Ne može čovjek živjeti protivno Božjim zapovijedima i u isto vrijeme uživati mir duše. Jer, što god Bog naredio svome narodu, uvijek stoji ona Božja: Ja, Gospodin, Bog tvoj, tvojem dobru te učim, vodim te putem kojim ti je ići (Iz 48,17).

U istim smo prilikama i mi danas. Pogledajmo. Bog nas poziva da se samo njemu klanjamo poštujući njegove zapovijedi. A mi – po svojoj ludosti i grešnosti – toliko puta mislimo da možemo bolje. Pa onda – svjesno i nesvjesno – za svoje bogove uzimamo uspjeh, moć, vlast, bogatstvo, slavu, tjelesne užitke. I što nam se događa? Jesmo li sa svime time sretni, mirni, blaženi? Ispunja li dubine naše duše ovosvjetska čast, strast i bogatstvo? Doista, ponašamo se koji puta poput lakomislena djeteta koje ne želi slušati kad mu mati govori da se toplo obuče kad je hladno, da pere ruke prije jela, da ne pije alkoholna pića, da redovito uči, da se razumno služi računalom… Za čije su dobro te opomene. Za dobro majke? Tako i Bog progovara nama uvijek radi nas samih. Nitko i ništa ne može ispuniti naše srce mirom i radošću doli Bog jedini. Zato je za nas na prvom i najvišem mjestu upravo ova prva zapovijed.

Poštuj oca i majku!

Veli četvrta zapovijed: Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji. Može nam neobično izgledati ova zapovijed. Naime, izgleda razumno i jasno da poštujemo Boga od kojega i po kojemu je sve. Ali poštovati smrtnog i nesavršenog čovjeka, pa bio on i moj roditelj?

Bog ovdje jednostavno progovara: čovjek treba svoga bližnjega bezuvjetno poštovati, a na poseban način roditelja. Zašto bezuvjetno? Jednostavno. Nitko, pa ni sveci Crkve, nije besprijekoran niti savršen. Prema tome, kada bismo gledali na to tko zaslužuje poštovanje, tko bi uopće zadobio poštovanja?

Pogledajmo: Isus je bio poslušan Josipu i Mariji. Isus je poštovao židovske običaje i propise. Plaćao je porez. Prema tome, poštovanje je nužno već zbog toga da bi uopće mogao biti moguć obiteljski i društveni život. No, s druge strane, poštovanje je potrebno jer Bog tako određuje. Naime, svako je stvorenje od Boga i za svakoga pojedinoga čovjeka Isus je umro i uskrsnuo. Prema tome, kako bih ja mogao prezirati nekoga za koga je Isus dao svoj život? Nadalje, kako i ja sam mogu očekivati da budem poštovan, ako ja ne iskazujem drugima poštovanje?

Nemojmo se zavaravati. Mnogo neprilika u našem društvu proizlazi upravo zbog toga što se silno naglašavaju prava pojedinca, zaboravljajući da se prava među ljudima preklapaju. Tamo gdje nema poštovanja – bilo to u društvu ili u Crkvi – ta zajednica propada. Da ne idemo u društvena istraživanja, pogledajmo samo kakvo je ozračje u školama. Tamo gdje nema poštovanja prema starijima, tamo gdje nema skrbi za slabije, dolazi do eksplozije nasilja. Pa onda neki smatraju da treba uvesti nadzorne kamere… Rješenje je jednostavno, trebamo se učiti poštovati duge te od drugih tražiti poštovanje… To je još prije tri tisuće godina zapisano u ovoj, četvrtoj zapovijedi…

Ne poželi!

Deveta i deseta zapovijed mogu izgledati neobične: Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga! Doista zašto bi bilo važno nešto loše ne poželjeti, odnosno, samo zamisliti? Ta misao nikakva zla ne čini! Odgovor je dvostruk.

Prvo, čovjek koji razmišlja o tome kako bi neko zlo učinio, koji poželi neko zlo učiniti, koji čak vreba priliku da zlo počini, već je samim time iznakazio sebe. Već je u srcu lopov, ubojica, preljubnik. I to se ne da sakriti. Oči čovjekove, koje su prozor duše, pokazuju zloću koja je u njemu. Drugo, čovjek koji sanja o tome da zlo učini, učinit će ga kada se pruži prigoda. Za vrijeme ratnih strahota znali smo se sa zaprepaštenjem zapitati, kako to da je neki čovjek – koji se prije rata doimao mirnim i normalnim – mogao učinit neki strašan zločin. Nažalost, istina je jednostavna: to je zlo zacijelo već dugo godina klijalo u njegovu srcu.

Zato je za nas važno da sačuvamo svoje srce od svake zle misli i primisli. Ako i doživim neku nepravdu, sjetit ću se Isusa koji je jednostavno rekao: Oče, oprosti im: ne znaju što čine. Naime, ako na mržnju uzvratim mržnjom, onda se zlo umnožava. Ne želimo, doista okaljati i izobličiti svoje srce ružnom pohlepom. Jer, ipak ćemo priznati, najveće je čovjekovo blago na zemlji čista savjest i radosno srce.

 

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

MISNE NAKANE 07.03.2021. DO 14.03.2021. 

 

Kršteni  06.03.2021.   KARLO MASLAĆ

 

 

velj. 28

Župne obavijesti 28. veljače 2021. – DRUGA KORIZMENA NEDJELJA

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u utorak je sveta Janja Praška; u srijedu sveta Kunigunda; u četvrtak je sluga Božji Ante Antić.

Danas skupljamo priloge za župni Karitas.

Pobožnost križnog puta je utorkom i petkom u 18:30, a nedjeljom u 18:15.

Ovaj se tjedan ispovijeda u četvrtak od 17 do 19 sati i u petak od 17:30 do 18:30. U četvrtak, uz p. Antu i p. Gorana, u ispomoć dolaze isusovci, p. Ivo Antunović i p. Blaženko Nikolić. Pokušajte doći u što većem broju u četvrtak, jer u petak ispovijedaju samo dvojica patara.  

  • Najavljujemo tečaj priprave za brak od 8. do 12. ožujka.
  • Slavlje Prve svete pričesti, ako epidemiološke mjere dopuste, će biti u nedjelju 11. travnja. U 11:30 za A, B i D razred, a u 14 sati za C i E razred.
  • Parkiranje automobila u župnom dvorištu predviđeno je za one koji dolaze na svetu misu ili u župni ured. Još su neki pitali i dobili dozvolu za parkiranje. Otkako se ponovno otvorila kockarnica iza crkve, neki se znaju parkirati u dvorište i odlaze kockati. Zbog takvih će se župno dvorište zatvarati često i preko dana, a redovito nakon 22 sata.
  • Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.
  • Pomoć za obitelj Ljubić. Prošlog je tjedna za obitelj Ljubić uplaćeno 460 kuna. Hvala vam!
  • Blagoslov obitelji. S pohodom obitelji koje su se prijavile nastavljamo u ponedjeljak i utorak s početkom u 9 sati. Za vrijeme blagoslova molimo domaćine da nose maske. Raspored blagoslova:

 Od 8. ožujka pohodit ćemo obitelji u ulicama: Lj. Gaja – parni brojevi i kuće.

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

Svećeniku je koji puta veoma teško tumačiti Božju riječ. Takav je, na primjer, govor o strpljivom nošenju križa. Ako je nekome najbliži član obitelji poginuo u ratu, ako je netko doživio obiteljsku tragediju (a koliko ih danas ima!), ako netko trpi zbog teško poremećenih obiteljskih i bračnih odnosa, onda takav čovjek može (s pravom?) reći: „Župniče, kako Vi možete znati kako je čovjeku kojemu je poginulo dijete?“ Doista, nije mi lako govoriti. Toliko puta. A onda velim, sebi i vjernicima, da ja ne naviještam svoju riječ, nego Božju. A vjerujemo i želimo vjerovati da je Božja riječ istinska, prava, spasonosna.

U današnjem prvom čitanju (Post 22, 1-2.9a.10-13.15-18) možemo vidjeti kako koji puta znade biti strašna Božja riječ. Upravo tako. Strašna. Znamo povijest. Bog je Abrahamu, starcu bez djece, obećao da će mu se roditi sin. Znademo kako je i danas duboka čežnja bračnih parova bez djece… I evo, posebnom se Božjom milošću Abrahamu rodio sin Izak. Kad je Izak već bio dječak, čuli smo kako Bog od Abrahama traži da mu žrtvuje upravo svoga sina. Te su riječi zacijelo razdirale Abrahamovo srce. Čuli smo, Bog veli: Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš… pa ga prinesi kao žrtvu paljenicu. Sina. Jedinca. Onoga kojega Abraham ljubi. Njega treba žrtvovati.

Možemo li zamisliti da bi Abrahama išta drugo toliko pogodilo? Tko može razumjeti, zašto je Bog upravo to od Abrahama tražio? Znamo, samo nam čitanje veli da je time Bog htio iskušati Abrahamovu vjeru. Međutim, nije li Bogu sve jasno i bez kušnje? Prema tome, ne možemo znati i razumjeti one zadnje razloge ovakvog Božjeg postupka. Tko bi i u čemu mogao suditi i prosuđivati Božje naume i postupke?

Koji puta nam se čini da je ovo pisano upravo za nas. Tragedija i nesreća ima toliko… Pogotovo sada kada su nam dostupne vijesti iz cijeloga svijeta. I toliko puta duboko u sebi osjećamo vatru onoga pitanja: Bože, zašto? Što nam je činiti? Kao prvo, ovdje na zemlji nikada nećemo moći dokučiti, shvatiti, razumjeti… Tko je, na primjer, na dan Isusove muke i smrti mogao dokučiti Božji naum i vidjeti Božju ljubav? Pa ipak, znamo i vjerujemo da se Bog upravo toga dana na poseban način proslavio u svome Sinu…

Dakle, uzaludno će nam biti umovanje i teološko obrazlaganje i mudrovanje. Možemo tek s apostolom reći: O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi! Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom? (Rim 11,33-34). Drugo, mi samo u poniznosti i ljubavi možemo i trebamo prihvaćati ono što Bog dopušta da se događa u našim životima. To je koji puta izuzetno teško, za to nam koji puta treba puno vremena, pa i nekoliko godina, ali to je jedini put mudrosti i spasenja.

Evo nam u tome smislu utješne riječi iz današnje poslanice (Rim 8, 31b-34). Pavao veli: Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati? To je naša stvarnost.

Vidjeli smo kako je Bog, na koncu, ipak poštedio Izaka. Znamo iz Svetoga pisma kako je Bog u Egiptu poštedio prvorođence svoga naroda.

Međutim, kada je u pitanju njegov jedinorođeni i utjelovljeni Sin, Isus Krist, Bog ga ne pošteđuje, nego njega, svoga Sina, žrtvuje i predaje za sve nas. Rekosmo maloprije kako ne možemo do kraja dokučiti Božje naume kada vidimo nevolje i tragedije. Međutim, upravo po tome da Bog za nas predaje svoga Sina vidimo da u Bogu sve ima smisla te da će i naše nevolje, muke i umiranje sjediniti s Kristovim patnjama, da bismo onda i mi bili suproslavljeni u nebeskom kraljevstvu.

Jedno sigurno znamo: Bog i hoće i može – u svojoj ljubavi – sve naše nevolje okrenuti na dobro. Ja ne mogu do kraja dokučiti kako i zašto i zašto baš na takav način vodi moj život, ali vjerujem da Bog vodi povijest svakoga od nas, kao što je do slave uskrsnuća proveo svojega Sina. Čuli smo, veli Pavao, ako je Bog za nas predao svojega Sina, kako nam onda s njime neće sve darovati? To je naša nada i naše pouzdanje u svim životnim nevoljama. Samo tako naš život – koliko god težak i naporan bio! – ima svoga smisla, svoje ljepote, samo će tako naš život biti ispunjen dubokom i istinskom radošću.

Današnje nam Evanđelje (Mk 9, 2-10) do kraja podiže i nadu i radost. Isus se uputio prema Jeruzalemu gdje ga čeka muka i smrt. I na tome putovanju se s izabranim učenicima uspeo na brdo i preobrazio se pred njima. Učenici su mogli vidjeti tračak, sliku njegove nebeske proslave. Neopisiv je taj događaj, ali su učenici pojmili da su čuli i vidjeli nebeske stvari. Pogledajmo. I kad ne bi bilo vječnosti i vječnoga života, Božje bi zapovijedi imale smisla. Tako u svakom društvu i u svim uvjerenjima ima smisla zapovijed Poštuj oca i majku, ne ubij, ne ukradi, ne svjedoči lažno… 

Međutim, priznajmo, kada bismo bili uvjereni da nema vječnosti, kolikim bismo žarom provodili te zapovijedi? Temelj naše vjere ipak jest vjera u vječni život. U tome svjetlu onda vidimo duboki smisao vršenja zapovijedi i prihvaćanja životnih nedaća. Upravo tako govori Pavao u istoj poslanici Rimljanima: Sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama. (Rim 8,18).

Isus se preobrazio. I Očev glas je za nj posvjedočio: Ovo je sin moj. Ljubljeni! Znamo i vjerujemo, braćo i sestre, da je Krist umro i uskrsnuo upravo zbog toga da bismo mi postali prava djeca Božja. Zato i nama Bog progovara: Ovo je sin moj. Ljubljeni! Ovo je kći moja. Ljubljena! Zato ne malakšemo i ne očajavamo. Božja smo djeca, Božja baština. Pa onda vedro nosimo i podnosimo svoje nevolje i svoje križeve. U Božjoj su ruci naše namisli, naši životi i svekolika ljudska povijest. A Bog je naš Otac. On nas ljubi i otvara nam vrata raja. Zato je na nama danas da onda svim srcem i nastojimo živjeti kao njegova djeca vršeći njegove zapovijedi i podnoseći tegobe života.

 

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

MISNE NAKANE 28.02.2021. DO 07.03.2021. 

 




velj. 21

Župne obavijesti 21. veljače 2021. – PRVA KORIZMENA NEDJELJA

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je Katedra svetog Petra – blagdan; u četvrtak je sveti Donat Zadarski; u subotu su Kvatre.

Započinje proljetni kvatreni tjedan u kojem su vjernici pozvani na intenzivniju molitvu te djela pokore i ljubavi. Tjedan je posvećen pokori i obraćenju, a završava Liturgijom kvatri, u subotu 27. veljače.

U utorak će u 20 sati biti jednosatno euharistijsko klanjanje koje animiraju mladi.

Sljedeće nedjelje skupljamo priloge za župni Karitas.

  • Pobožnost križnog puta je utorkom i petkom u 18:30, a nedjeljom u 18:15.
  • Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.
  • Ovaj tjedan se ispovijeda u utorak i petak od 17:30 do 18:30.
  • Pomoć za obitelj Ljubić. Prošlog je tjedna za obitelj Ljubić uplaćeno 600 kuna. Hvala vam!
  • Blagoslov obitelji. S pohodom obitelji koje su se prijavile nastavljamo u utorak i srijedu s početkom u 9 sati. Za vrijeme blagoslova molimo domaćine da nose maske. Raspored blagoslova:

Od 1. ožujka pohodit ćemo obitelji u ulicama: Mokrička, Brdovečka, Prigorska, M. Ožegovića, Lj. Vukotinovića, LJ. Gaja 3d do 3k.

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mk 1,12-15

 

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Duh nagna Isusa u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu.

A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«

Riječ Gospodnja.

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

„O lijepa, o draga, o slatka slobodo!“ kliče naš veliki pjesnik Ivan Gundulić. Koliko je ljudi umiralo s riječju sloboda na usnama! Koliko je krvi i znoja proliveno baš zbog te riječi… I danas se toliko govori o pravima i slobodama čovjeka, žene, djeteta, o slobodi kretanja, o slobodi trgovanja. Sloboda i sloboda. Pa onda mlad čovjek može pomisliti kako je sloboda mogućnost da čovjek čini sve po svojoj volji, kako je sloboda raj na zemlji. A onda doživi da se njegova sloboda sukobljava sa slobodom drugoga, odnosno, da je ljudska sloboda nužno ograničena, ukoliko ne želi prijeći u tiraniju. Da bismo barem malo ušli u tajnu slobode i podložnosti, nama je kršćanima pogledati primjer i nauk Isusa Krista.

I odmah ga Duh nagna u pustinju

Marko prvo opisuje kako je kod krštenja na Jordanu na Isusa sišao Duh Sveti u liku goluba te kako ga je Otac proglasio svojim ljubljenim Sinom. Nakon toga Marko nastavlja: „I odmah ga Duh nagna u pustinju.“

Nije to samo jednostavna riječ. Eto, svi su slavili Ivana i svi su dolazili k njemu. I onda Duh i Glas s neba svjedoči za Isusa. Ljudi su se odjednom od Ivana okrenuli Isusu. Naime, ako Ivan – kojega su svi slavili kao proroka, čak možda kao Iliju – ako, dakle, taj Ivan svjedoči da je Isus veći od njega, možemo samo zamisliti kako su ljudi s velikim zanimanjem i iščekivanjem počeli gledati na Isusa. Ljudska bi reakcija bila da sad valja uživati u toj slavi. Međutim, Isus se povlači u pustinju. Zašto? Duh ga je nagnao. I Isus poslušno odlazi.

I bijaše u pustinji četrdeset dana

Nije lako biti u pustinji niti jedan dan. Mi Europljani zapravo ne možemo ni zamisliti što znači pustinja. Pustinja u kojoj su dani nesnosno vreli, a noći toliko hladne, da čovjek ne može zaspati ako se dobro ne pokrije. Pustinja je mjesto gdje nema hrane ni vode i gdje čovjek može živjeti gotovo isključivo od onoga što je ponio sa sobom. Drugi evanđelisti govore da je Isus tamo kruto postio i to četrdeset dana. A prisjetimo se prethodne riječi: Duh je nagnao, dakle, natjerao Isusa u pustinju. Prema tome, Isus se podlaže volji svojega Oca i zbog toga otklanja ljudsku slavu, otklanja ugodnosti redovitog života, otklanja čak i hranu. Isus svoju slobodu stavlja u ruke duha koji ga vodi.

Iskušavao ga je Sotona

Još i to! Neshvatljivo! Da Sina Božjega iskušava Sotona! Ne samo da se odrekao svijeta na neko vrijeme, ne samo da je gladan i žedan, ne samo da je otklonio svjetsku slavu, nego je on, Sin Božji, Bogočovjek ponizno dopustio da ga kuša Sotona.

To bi bilo nešto malo nalik tome kad bi predsjednik neke države dopuštao da ga šikanira i maltretira zadnji portir u nekom bijednom hotelu. Već tada se zapravo na Isusu ostvaruju riječi proroka Izaije: „K’o jagnje na klanje odvedoše ga; k’o ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih (Iz 53,7).

Anđeli mu služahu

S ovim nužno završava. Pogledajmo: Isus se odrekao svjetske slave i dopustio da ga Duh otjera u pustinju, gdje je živio u oskudici i postu. Morao je čak trpjeti i sotonske kušnje. Ali zbog svoje predanosti, zbog svoje vjernosti, zbog svoje podložnosti, bio je nagrađen: anđeli su mu služili. Evo u ovom se odlomku očituje čitav Isusov život. On je naime, „poslušan sve do smrti, smrti na križu“ slavno uskrsnuo i bio postavljen iznad svakog stvorenja.

Naša sloboda – sloboda djece Božje

Sada nam se put sam nameće. Prava sloboda jest upravo u tome da dopustimo da nas Duh Božji „natjera“, vodi, upravlja, pa i protiv naše volje. Odreći se svoje slobode u ljudskom smislu znači zapravo postići pravu slobodu djece Božje. Naravno, kakva bi to bila moja sloboda koja bi me vodila u propast. To bi bila sloboda alkoholičara, sloboda ovisnika o drogi, „sloboda“ pod navodnim znacima koja čovjeka odvodi u ropstvo grijeha, strasti, laži, u ropstvo konačne smrti.

Ušli smo u korizmu. Isus nam poručuje: „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!“ Ispunilo se vrijeme, ušli smo u korizmu. Valja nam se obratiti. Želimo preispitati svoj životni put. I vidimo samo jedan ispravan put. Upravo put Isusa Krista. Put podložnosti. Put suradnje s Duhom Božjim. Cijela je korizma pred nama da povjerujemo evanđelju, da se uvjerimo da je moguće odbaciti svoju volju i voljicu, da je moguće slijediti volju Božju i da je moguće dopustiti Bogu da po svome Duhu vodi naš život. Naravno, volju Božju treba tražiti, volju Božju i glas njegova Duha treba čuti, snagom toga istoga Duha valja povjerovati da evanđeoski put može preobraziti i ispuniti smislom cijeli naš život.

I, možemo biti sigurni: kao što su Isusu anđeli služili nakon četrdesetodnevnog boravka u pustinji, nakon sotonskih kušnji, tako ćemo i mi naći svoj mir, naći duboki smisao vlastitog života. Budemo li služili Bogu, anđeli će nama služiti.

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

MISNE NAKANE 21.02.2021. DO 28.02.2021.