ruj. 19

Župne obavijesti 19. rujna 2021. – 25. NEDJELJA KROZ GODINU B

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u utorak je sveti Matej, apostol i evanđelist – blagdan; u četvrtak je sveti Pio iz Pietrelcine, prezbiter.

Sljedeće nedjelje skupljamo priloge za naš župni Karitas.

Ispovijed će biti u ponedjeljak i četvrtak od 18 sati.

Mladi utorkom. Susret mladih započinje misom u 19 sati, zatim polusatnim klanjanjem. Potom u 20 sati počinje jednosatna kateheza koju se završava zajedničkim druženjem.

Ministrantski sastanak bit će u četvrtak u 19:30.

  • Probe župnih zborova:
    • Dječji zbor – subotom u 9 sati
    • Zbor mladih – četvrtkom u 21 sat
    • Veliki zbor – četvrtkom u 20 sati
    • Zbor na misi u 8 sati – petkom u 19:30
  • Od 1. listopada župni Karitas više neće dijeliti robu već samo hranu za potrebite pojedince i obitelji. Stoga vas molimo da više ne donosite robu u Karitas.

  • U proteklom smo tjednu za obitelj Ljubić smo prikupili 950 kuna. Hvala vam!

  • Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

 

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mk 9,30-37

 

Čitanje svetog evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Otišavši s gore, Isus i njegovi učenici prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna. Jer poučavaše svoje učenike. Govoraše im: »Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati.« No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati.

I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: »Što ste putem raspravljali?« A oni umukoše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći. On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: »Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!« I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: »Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla.«

Riječ Gospodnja.

 

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

Poznate su poteškoće koje se događaju pri upisu u srednje škole. Ako ostavimo po strani moguće nezakonito upisivanje „preko veze“, još uvijek ostaje poteškoća s neujednačenim načinom ocjenjivanja. Tako npr. neki učenik može imati puno više bodova jednostavno zato što dolazi iz neke škole gdje su kriteriji puno niži i gdje petice samo pljušte, dok neki drugi učenik sa svojom četvorkom, u znanju nadmašuje svog kolegu odlikaša. Naravno, ocjene su uvijek subjektivne i često ne odražavaju pravo stanje stvari. Postavljamo pitanje: je li netko samim tim hrabriji i zaslužniji ako dobije neko odlikovanje? Je li taj čovjek bio hrabriji od onog nepoznatog vojnika za čiji se grob nikad neće saznati? Ili: na sprovodu nekoga čovjeka čujemo mnoge govore i rijeku hvalospjeva. Je li taj čovjek bio nužno bolji čovjek od nekog siromaha na čijem se sprovodu našlo tek nekoliko ljudi?

Tko je najveći?

Često smo i mi takvi. Volimo da se naše ime istakne, da dobijemo ljudsko i društveno priznanje. I evo što se dogodilo Isusovim učenicima (Mk 9, 30-37). U Kafarnaumu pita Isus svoje učenike: “Što ste putem raspravljali?“ A oni su umuknuli, jer su putem međusobno razgovarali tko je od njih najveći.

Možemo samo zamisliti kako je tekla ta rasprava dok su učenici išli putem. Zacijelo su mjerili svoju veličinu time tko je prije pristupio Isusu, tko je školovaniji, rječitiji, tko je stariji, kome je Isus bio uputio neku značajnu riječ. Zapravo, nije bitno oko čega su se prepirali, nego valja uočiti njihovu potrebu da se ističu, da se nadmeću, da za sebe traže prva mjesta, da broje svoje i tuđe zasluge. Ispadne, kao da su u ovu cijelu avanturu s Isusom pošli radi vlastite promidžbe. Zar da se na to svede naviještanje Isusova evanđelja?

Tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji

Isus želi kod svojih učenika u korijenu sasjeći takvu napast. Ne želi da se njegovi učenici isprazno nadmeću. Čovjek je velik onoliko koliko je velik i ništa ne postiže time što se naizvan stavlja na određeno mjesto. Međutim, veli Isus, ako netko baš želi biti velik, onda neka bude poslužitelj svima. Neka bude velik u dobroti, u ljubavi, u praštanju, u svakom dobrom djelu. Tko želi biti stvarno velik neka primi jedno dijete, neka mu učini dobro, jer mu dijete ne može ničim uzvratiti, osim svoga osmjeha i svoje ljubavi.

Čovjek je velik onoliko koliko ljubi. To je jedino što vrijedi i to je jedino mjerilo kojim ćemo biti mjereni i to je jedino što je stvarno vrijedno truda. Sveti Jakov je tu također posve određen (Jak 3, 16 – 4,3). Veli: “Gdje je zavist i svadljivost, ondje je nered i svako zlo djelo.” Očigledno, što je u određenom trenutku bio problem Isusovih učenika, to sada postaje problem apostolskih učenika. Još dalje Jakov govori veoma oštro: „Odakle ratovi, odakle borbe među vama? Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim? Žudite, a nemate; ubijate i hlepite, a ne možete postići; borite se i ratujete.“ Eto, dokle može dovesti i dokle dovodi pohlepa za vlasti! Do ratova i strašnih nesreća.

Mi, prvi ili posljednji?

Đavolska je napast žuditi i hlepiti za nekim ovozemnim probicima i priznanjima, pogotovo na račun drugih ljudi. Čovjek umišlja da će biti sretniji ako mu se ime pojavi na prvim stranicama novina, ako bude proglašen spasiteljem nacije ili Crkve, ako dobije neka društvena i crkvena priznanja. Ovdje, naravno, nije riječ o priznanjima kao priznanjima. Pravila dobrog ponašanja nalažu da društvo ili Crkva ili neka društvena organizacija dade priznanje svojim zaslužnim članovima. To je jednostavno znak poštovanja i ljubavi, a onaj tko dobiva to priznanje po tome samom priznanju nije ni veći ni manji, nego upravo onakav kakav jest, što on sam zna po svojoj savjesti i što zna Bog. Ružno je, strašno, a ponekad i opasno kad čovjek žudi za vlašću, za prvim mjestima, za priznanjem. Kao prvo to je jadno zbog toga što takav čovjek zapravo nema povjerenja u samoga sebe, što je duboko u sebi nezadovoljan samim sobom, što je prazan u sebi, pa onda tu strašnu prazninu pokušava ispuniti izvanjskim priznanjima. Jakov nam govori da takav stav može dovesti i do strašnih zločina, čak i do rata. Povijest nam pokazuje da je, nažalost, bio u pravu. Dovoljno je prisjetiti se Hitlera i Staljina.

Isusov put je, kako čusmo, drugačiji. To je put jednostavnosti, služenja i ljubavi. Tako se stječe nepropadljivo blago, ono na nebesima. Dok ide tim putem čovjek već ovdje na zemlji ispunja svoje srce mirom i blaženošću. Zato, unatoč napastima za samoisticanjem, neka nam uzorom bude Krist Gospodin, koji je krotka i ponizna srca. I – samo tako – naći ćemo mir svojim dušama.

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

 

MISNE NAKANE 19. 9. 2021. – 26. 9. 2021.

 

ruj. 11

Župne obavijesti 12. rujna 2021. – 24. NEDJELJA KROZ GODINU B

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Ivan Zlatousti, biskup i crkveni naučitelj; u utorak je Uzvišenje svetog Križa – blagdan; u srijedu je Blažena Djevica Marija Žalosna; u subotu je bogoslužje Kvatri – za svećenička i redovnička zvanja.

Jučer je bila ispovijed za školsku djecu. Iznimno slab odaziv: bilo je petnaestak djece, a ispovijedala petorica svećenika.

Zaziv Duha Svetoga bit će danas na svetoj misi u 11:30. Tada će biti i blagoslov školskih torbi za prvašiće.

  • Ispovijed će biti samo u utorak u 18 sati.
  • U utorak započinjemo s katehezama za mlade u 20 sati. Kroz uvodnu katehezu Bog i mi razmatrat ćemo naš odnos s Bogom. Svi mladi su dobrodošli.
  • Probe župnih zborova:
    • Dječji zbor – subotom u 9 sati
    • Zbor mladih – četvrtkom u 21 sat
    • Veliki zbor – četvrtkom u 20 sati
    • Zbor na misi u 8 sati – petkom u 19:30
  • Pozivamo vas da se pridružite zborovima i uzveličate slavlja nedjeljnih svetih misa.
  • Ministrantski sastanak bit će u subotu u 11 sati.
  • Za hodočašće mladih Zagrebačke nadbiskupije do sada se prijavilo dvanaest mladih. Prijaviti se može još danas nakon svetih misa u sakristiji. Kod prijave je potrebno ostaviti 40 kuna (30 kuna hodočasnička majica i 10 kuna za fond Mladi za mlade) i ispuniti suglasnost za maloljetne osobe. Putne troškove pokriva župa.
  • Od 1. listopada župni Karitas više neće dijeliti robu već samo hranu za potrebite pojedince i obitelji. Stoga vas molimo da više ne donosite robu u Karitas.
  • Duhovno-obrazovni centar Marijin dvor u Lužnici najavljuje Dan otvorenih vrata, 3. listopada 2021. Program se nalazi na plakatima na oglasnim pločama.
  • Od listopada 2021. godine Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu uvodi program cjeloživotnog obrazovanja Teološka kultura. Program je namijenjen laicima koji žele sustavan, ali ne akademski susret s teologijom. Više o tome na oglasnoj ploči.
  • U proteklom smo tjednu za obitelj Ljubić smo prikupili 450 kuna. Hvala vam!
  • Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

 

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

Prijatelj se, naravno, u nevolji poznaje. Kao i političari nakon izbora. Svi ćemo se složiti da je puno važnije što netko čini za nas, negoli što nam govori. Jednako je tako i s našom vjerom. O tome nam sasvim jasno govori sveti Jakov u današnjem drugom čitanju (Jak 2, 14-18).

Veli: Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djelâ nema? Može li ga vjera spasiti? I onda iznosi primjer: ako je pred nama netko u potrebi, neće mu pomoći naše lijepe riječi, nego djela milosrđa. Veli: Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje pa im tkogod od vas rekne: „Hajdete u miru, grijte se i sitite“, a ne dadnete i što je potrebno za tijelo, koja korist? Zato, nastavlja dalje Jakov, vjera, ako nema djelâ, mrtva je u sebi.

Sve nam to zvuči posve jasno, ali ako to primijenimo na sebe, onda se nalazimo u nelagodi. Evo. Svi ćemo s ponosom reći da vjerujemo u Boga, da smo katolici. Očituje li se to stvarno u našem životu? U kojoj mjeri vršimo baš sve Božje zapovijedi? Ljubimo li stvarno Boga iznad svega, a bližnjega svoga kao sebe same? Pa onda, kada iskreno pogledamo u svoju nutrinu, vidimo da u nama ima isuviše zavisti, pa i mržnje, da smo toliko puta lijeni u svojim vjerskim obvezama, da smo skloni dati previše maha svome jeziku, da je u nama premalo poštovanja prema roditeljima i starijima, da smo skloni nečasno voditi poslove, da baš ne poštujemo svetost svoga i tuđega braka, da suviše dajemo maha različitim strastima i ovisnostima.

A što onda reći o našim dobrim djelima? Koliko se trudimo vidjeti tuđu potrebu, imati strpljivosti, praštati, pomoći, počevši od svojih najbližih? Koliko se trudimo u molitvi, u redovitom slavljenju euharistije, pa i za vrijeme godišnjeg odmora? Koliko nastojimo svojoj djeci usaditi ponajprije one ljudske i duhovne vrednote? Jednom riječju, u kojoj smo mjeri mi svjedoci Kristova evanđelja? Može li apostol onda i za nas reći da nam je vjera mrtvu u sebi, jer je ne pokazujemo svojim djelima? Ne varajmo se. Ni mi sami ne možemo ocijeniti kolika i kakva je naša vjera u našim srcima.

Međutim, naša zauzetost oko dobra, naša dobra djela svjedoče o snazi naše vlastite vjere, baš kao što je to i u našem redovitom životu. Ne kaže uzalud poslovica da se prijatelj u nevolji poznaje, dakle po djelima, onda kad je najpotrebnije. Tako i naša vjera: ako u nevoljama i velikim kušnjama pokažemo stalnost i vjernost Bogu i našim kršćanskim načelima, onda možemo reći da živimo po svojoj vjeri i od svoje vjere. Ta neki su naši velikani i vlastiti život dali za evanđelje.

Upravo tim putem je išao i Isus. Čuli smo (Mk 8, 27-35). Ljudi su bili oduševljeni. Tako su jedni za njega rekli da je Ivan Krstitelj, da je Ilija, da je neki od proroka. Lijepo je to bilo čuti. Prekrasno je to izgledalo kada su ga slavili kao Mesiju i proroka, kada su za njim pohrlili odasvuda, kada su visjeli o njegovoj riječi. Konačno, Petar svečano izjavljuje da je Isus Krist, to jest, onaj od vijeka iščekivani Mesija-Pomazanik.

Međutim, na sve te hvalospjeve Isus govori kako on treba mnogo da pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. Nakon sve slave i proslave, Isus kao ključni trenutak svoga poslanja spominje muku, smrt i uskrsnuće. Poznato nam je: Isus je govorio Božju mudrost, ta on je vječna Mudrost, donio nam je Evanđelje, blagu i radosnu vijest spasenja.

Nadalje, Isus je činio mnoga čudesa. Pa ipak, vrhunac njegova djela spasenja jest upravo njegova muka i smrt. Tada je svojim djelima – svojom potpunom predanošću pokazao svoju vjernost svome nebeskom Ocu. I baš zbog svoje predanosti, Bog ga je uskrisio i uzvisio.

Ni za nas nema drugoga puta. Veli nam danas Isus: Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Političari, alternativni liječnici, kojekakvi iscjelitelji i mudraci ovoga svijeta nude nam blagostanje, zdravlje i ispunjenje naših želja na ovoj zemlji. Međutim, duboko u sebi znamo da su to samo zavaravajuće reklame. Isus je ovdje jasan: ovdje na zemlji valja nam nositi svoj križ. To je ovozemna stvarnost.

Još tvrđe mogu zvučati daljnje Isusove riječi. Veli: Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga. U očima ovoga svijeta pravi Isusov učenik je veliki gubitnik: ne hrani se moću i slavom ovoga svijeta. On odbacuje ispraznu slavu i hrani se nečim drugim što stvarno može ispuniti njegov život već ovdje na zemlji. Međutim, Isus nam za naše ovozemne nevolje nudi puno više. Kao što je on po muci i smrti prešao u slavu uskrsnuća, tako i nas po našim nevoljama pridružuje svojoj proslavi.

Tako Isus na drugom mjestu veli da, istina, trebamo nositi njegov jaram i breme: jaram je moj sladak i breme moje lako (Mt 11,30). Nije, dakle, presudan jaram, teret, breme ili križ koji nosimo i podnosimo. Nije presudna poteškoća, nevolja ili – ljudski govoreći – nesreća koja nas pogađa. Važno je i presudno je s kakvom vjerom nosimo i podnosimo ono što je naše. Jer, tko Božjom snagom podnosi životne nevolje, one za njega uopće nisu strašne, kao što to može izgledati očima ovoga svijeta. U tome slučaju ispunjamo život mirom i radošću.

Tako samo očima vjere možemo na primjer razumjeti Pavla koji je bio i zatvaran i kamenovan i šiban, i suđen i pogrđivan i gladan i žedan i beskućnik, a koji ipak sa svim mirom veli: Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak (2 Kor 12,10). Mi molimo i za mir i za zdravlje i za blagostanje, ali najviše molimo za mir Kristov. Jer, kad smo u njemu, sve imamo.

 

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

MISNE NAKANE 12. 9. 2021. – 19. 9. 2021.

 

 

Ženidbeni navještaj:       

  • BRUNO BOKŠIĆ i DORA ŠIMUNIĆ
  • BRANIMIR MATIJEVIĆ i GABRIJELA PRGIĆ
  • TADIJA DALIĆ i HELENA MARIĆ

Vjenčani:

  • 10.09.2021.     DINO SUŠIĆ i IVANA SUŠIĆ r. VUGREK
  • 11.09.2021.      FILIP STIPETIĆ i MARINA GAVRAN

Kršteni:  

  • 10.09.2021.   LEJLA ANA SUŠIĆ   
  • 11.09.2021.   OLIVER PETAR VUKOVIĆ          

 

 

kol. 28

Župne obavijesti 29. kolovoza 2021. – 22. NEDJELJA KROZ GODINU B

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u petak je sveti Grgur Veliki, papa i crkveni naučitelj; u subotu je sveta Ruža iz Viterba.

Danas skupljamo priloge za naš župni Karitas.

Ispovijed će biti u utorak i petak od 18 sati.

U petak je prvi petak u mjesecu. U ispomoć za ispovijed dolaze nam p. Ivo Antunović DI i o. Danijel Hranilović.

Od sljedeće nedjelje ponovno slavimo i obiteljsku misu u 11:30.

  • U proteklom smo tjednu za obitelj Ljubić smo prikupili 300 kuna. Hvala vam!
  • Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mk 7, 1-8.14-15.21-23

 

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

 

U ono vrijeme: Skupe se oko Isusa farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema. I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku. A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca. Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: »Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?« A on im reče: »Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.«

Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: »Poslušajte me svi i razumijte! Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje. Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.«

 

Riječ Gospodnja.

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

Dogodi nam se da se vrlo neugodno iznenadimo od nekih ljudi. Eno, jedan se bračni par rastao i obitelj se raspala. A oni su izgledali tako složni! Sve je izgledalo savršeno. On je bio pažljiv i brižan i „kućevan“, ona je bila pažljiva supruga i brižna majka. Kuća im je bila uredna, djeca pristojna i draga. Nitko nije čuo da su se nešto posebno svađali. I oni sami kažu da baš i nisu imali nekih sukoba. Pa što se onda dogodilo?

Jednostavno, tko zna iz kojih razloga, ljubav je presušila. Nisu imali dovoljno ljubavi jedno za drugo i onda im je sav trud oko braka, kuće i djece izgledao besmislen. Sve im je postalo teško, otuđili su se, umorili su se jedno od drugoga, pa su onda došle i neke izvanjske napasti i – puklo je ono što je izgledalo tako čvrsto. Jednostavno, ljubav je „presušila“

Ovaj me narod usnama časti…

Kao da se isto događalo i drevnim Židovima, kao što se to događa i nama. Evo, današnja čitanja govore o zakonima i uredbama. Mojsije tako kaže narodu (Pnz 4, 1-2.6-8): „Poslušaj zakone i uredbe kojima vas učim da biste ih vršili i tako poživjeli…“ Svaki pravedni zakon, a pogotovo Božji zakon, usmjeren je prema dobru čovjeka koji ga vrši. Međutim, zakon je, da tako kažemo, tek izvanjski, pravni okvir onoga nutarnjeg stava koji čovjek treba imati prema Bogu i bližnjemu.

I tako se, nažalost, u povijesti događalo, kao što se zna i danas dogoditi, da čovjek tek naizvan vrši neki zakon. Tako proroci, na primjer, često govore kako izvanjsko obdržavanje žrtvenih propisa malo vrijedi, ako čovjek, zanemari pravednost, milosrđe i ljubav.

U Isusovo vrijeme farizeji su bili osobito vjerni u izvanjskom obdržavanju Mojsijeva zakona, što je posebno bilo vidljivo u obdržavanju obredne čistoće. Međutim, Isus ih prekorava (Mk 7, 1-8.14-15.21-23) da su zaboravili milosrđe prema potrebnima u materijalnom i duhovnom smislu. Isus protiv njih uzima upravo riječi proroka Izaije: „Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske.“ Pavao će kasnije ustvrditi da se ne spašavamo po djelima Zakona, tj. puko, mehaničko vršenje zakona nije dovoljno da čovjek bude dionik Božjeg kraljevstva. O čemu je, onda, riječ?

Iznutra, iz srca čovječjega…

Dobar je zakon. Potreban je zakon. Naime, čovjek koji puta uz najbolju volju i ne zna što mu je u određenom slučaju činiti. I kad onda pročita npr. „Poštuj oca i majku… Ne ubij… Ne učini preljuba… Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji“, onda zna što mu je činiti. Za nas kršćane tu su, naravnao i tumačenja Crkve i crkvenih propisa. I nitko pametan protiv toga nema ništa. Konačno, i Isus je bio podložan Mariji i Josipu, u skladu sa Zakonom slavio je Pashu, a zacijelo je obdržavao i druge odredbe Zakona. Međutim za Isusa prvi je zakon bio zakon poslušnosti svojem Ocu, zakon milosrđa i ljubavi, zakon povratka iskonskim vrijednostima.

Zato on u današnjem evanđelju veli da je od izvanjske obredne čistoće ruku, čaša i zdjela puno važnija čistoća srca. Tako se čovjek treba većma truditi oko čistoće srca da, Božjom milošću u njemu ne budu oholost, zavist, mržnja, bludnost, gramzivost ili bilo koje drugo zlo. Izvanjsko obdržavanje obredne čistoće treba slijediti tek nakon toga.

Zakon i mi

Isprazna su mudrovanja o tom kako je bitno mijenjati ili prilagođavati zakone. Naravno, i današnja se Crkva nastoji svojim uredbama prilagoditi vremenu i prilikama u kojima živimo. Tako npr., još se neki među nama sjećaju kako se nije smjelo ništa jesti i piti od ponoći do pričesti i to je, hvala Bogu, ublaženo.

Međutim, promjena propisa neće od nas učiniti bolje ljude. Tu je presudna ljubav prema Bogu i bližnjemu. Ljudi koji to imaju, jednostavno čine dobro i sa smiješkom obdržavaju i one propise koji možda danas jesu, a sutra ih neće biti. Isusov nauk o odnosu srca i zakona sveti Augustin sažima u poznatu izreku: „Ljubi i čini što hoćeš.“

Što je dakle, naša dužnost? Jednostavno to da se stvarno, svim srcem trudimo služiti Bogu i bližnjemu, da se trudimo u što većoj mjeri obdržavati zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjemu. A onda nam sigurno obdržavanje nekih propisa neće predstavljati nikakvu poteškoću. Jer nas ljubav čini slobodnima i vedrima.

 

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

MISNE NAKANE 29. 8. 2021. – 5. 9. 2021.

 

 

     Ženidbeni navještaj:    BRUNO BOKŠIĆ i DORA ŠIMUNIĆ

                                         DINO MARKO SUŠIĆ i IVANA SUŠIĆ r. VUGREK                             

                                         FILIP STIPETIĆ i MARINA GAVRAN

 

  Vjenčani: 28. 8. 2021. HRVOJE ŠINTIĆ i VERONIKA MILETIĆ

 

 

kol. 23

Župne obavijesti 22. kolovoza 2021. – 21. NEDJELJA KROZ GODINU

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveta Ruža Limska; u utorak je sveti Bartol, apostol – blagdan; u petak je sveta Monika; u subotu sveti Augustin, biskup i crkveni naučitelj.

Do 24. kolovoza 2021. župni ured ureduje
radnim danom nakon večernjih misâ do 20 sati.

Sljedeće nedjelje skupljamo priloge za naš župni Karitas.

Ispovijed će biti u utorak i petak od 18 sati.

  • Ove nedjelje nema novog broja Glasa Koncila jer je prošlotjedni bio dvobroj.
  • U proteklom smo tjednu za obitelj Ljubić smo prikupili 300 kuna. Hvala vam!
  • Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 6,60-69

 

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

 

U ono vrijeme: Mnogi od Isusovih učenika rekoše:

»Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?« A Isus, znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: »Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio? Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su. A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju.« Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. I doda: »Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.«

Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. Reče stoga Isus dvanaestorici: »Da možda i vi ne kanite otići?« Odgovori mu Šimun Petar: »Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.«

 

Riječ Gospodnja.

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

 

Riječ sloboda tako se rado koristila i koristi u svim prevratničkim pokretima. Biti slobodan! Kako li to samo izgleda lijepo i privlačno. U svojim filmovima Amerikanci tako rado kažu Ovo je slobodna zemlja. Sloboda je svakako i važna i uzvišena, sloboda je, konačno, i Božji dar. Međutim, možemo li govoriti o slobodi kao o mogućnosti da čovjek čini što god želi? Što je to, zapravo, sloboda. Evo kako danas o tome progovara Božja riječ.

Koliko god mi govorili da smo slobodni, svakodnevno vidimo kako smo toliko ograničeni. Evo, mi moramo platiti voznu kartu u vlaku, autobusu ili tramvaju. Vozač mora imati važeću vozačku dozvolu, putnici na prednjim sjedištima automobila moraju biti vezani. Čak nam se prijete kako na izlasku iz prodavaonice moramo imati račun za kupljenu robu. Djeca moraju ići u školu, moraju biti cijepljena. I onda se u našem društvu događa nešto što je u najmanju ruku čudno.

Ukoliko Crkva govori o Božjim zapovijedima, onda se to gleda kao na ograničavanje čovjekove slobode, čime oni dežurni kritičari Crkve prikrivaju kako nas potrošačko društvo itekako zarobljava zavaravajućim ugovorima o povoljnom pretplatničkom odnosu za mobitele, kako nas izluđuju govorom da nešto moramo nabaviti i imati, da ne idemo u raspravu koja je već poznata.

Danas Jošua u prvom čitanju (Jš 24, 1-2a.15-18b) govori svojim sunarodnjacima, a govori Božju riječ i svima nama. Veli: Ako vam se neće služiti Gospodinu, izaberite danas kome ćete služiti: možda bogovima kojima su služili vaši oci… Zvuči pojednostavljeno. Naime, u starini su ljudi jednostavno gledali na život. Nekome čovjek treba služiti (u njih riječ služenje označava posvemašnje predanje): Bogu ili sotoni. Na takav način govori i Isus: Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu (Mt 6,24). Tako su, nadalje, u prvim kršćanskim vremenima oni koji su kršteni bili smatrani slugama Kristovim, a oni nekršteni nužno kao sluge sotone. Zato su nad pripravnicima na krštenje molili otkletvene molitve da ih oslobode utjecaja sotone. Isus zato jednostavno veli: Tko god čini grijeh, rob je grijeha (Iv 8,34).

To je potpuna istina. Zar ne da primjećujemo kako nas grijeh zarobljava. Uzmimo za primjer različite ovisnosti: alkohol, cigarete, klađenje, računalo i sve ono što nudi televizija… Upravo osjećamo kako nas naše stvari zarobljuju, kako naša volja sve više slabi. Konačno, kada zadovoljimo neku od svojih strasti, osjećamo li se mirno, slobodno, radosno? Ne baš, kao da nas to ispražnjava i traži više i više, kao u čovjeka koji pretjeruje u alkoholu… Govore nam da smo slobodni, ali nas ovozemni probitci – koji bi bili sami sebi svrhom – ispražnjuju i čine nesretnima.

Jošua danas daje jednostavno rješenje: Ja i moj dom služit ćemo Gospodinu. U čemu je ljepota i mudrost služenja Bogu? Prisjetimo se onoga što vrlo dobro znamo. Bog nas je stvorio. Stvorio nas je iz ljubavi. Stvorio nas je da radosno živimo u ovome životu, stvorio nas je za sebe, za vječnost. Stvorio nas je na svoju sliku, a nakon ljudskoga grijeha Isus Krist nas je spasio tako da smo postali dionici njegove božanske naravi, baštinici neba, prava djeca Božja. Sve ono što nam Bog zapovijeda u službi je naše sreće na zemlji i vječne sreće na nebesima. Sve što nam zapovijeda, isključivo je za naše dobro. Prema tome, ako čovjek ide Božjim putem dobrote, milosrđa, čestitosti, praštanja, ljubavi, onda on već ovdje na zemlji – snagom Kristove milosti – ostvaruje sliku Božju u sebi, ispunja svoj život smislom i srećom, jer zna da je na svome mjestu i na pravome putu.

Naprotiv, kada čovjek ide putovima svojih strasti, srce mu ostaje uvijek prazno, jer ljudsko srce samo Bog može ispuniti. Prema tome, onaj tko Bogu služi, sebi dobro čini, taj kraljuje, taj se raduje i u nevoljama, taj sa zahvalnošću i prostodušnom radošću prihvaća i ovozemne darove usmjerujući svoj pogled prema vječnosti. Božji čovjek, kršćanin, ispunjen je čovjek, miran je čovjek, sretan je čovjek, slobodan je čovjek, jer Bogu služiti znači sebi dobro činiti, znači kraljevati s Kristom.

Nije lako vjerovati ovome, a još je teže po tome živjeti. Ovih smo nedjelja slušali Isusove besjede o nebeskom kruhu, o njegovu tijelu koje se daje za hranu. Govorio je Isus kako od zemaljskoga kruha čovjek uvijek iznova ogladni, a da nebeski kruh daje život vječni. Među slušateljima i učenicima bilo je dosta onih koji su htjeli ovozemni kruh i ovozemno kraljevstvo. Zato, veli današnje evanđelje (Iv 6, 60-69): Mnogi od Isusovih učenika rekoše: „Tvrda je to besjeda. Tko je može slušati?“ Isus ostaje nepokolebljiv i zaključuje: Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. 

Doista, kad ostanemo za trenutak sami sa sobom veoma dobro znamo da je tome upravo tako. Što god čovjek posjedovao, postigao, bio na ovome svijetu – ima ograničeni rok trajanja. Ono što je samo od tijela i samo od ove zemlje (pa i zemaljska slava!) – neumitno prolazi. Duh je onaj koji oživljuje. Riječi evanđelja i danas je nekima tvrda besjeda. Puno je lakše ići za maticom, tražiti široka vrata i prostran put. Međutim, mi želimo služiti Gospodinu. Tako postupajući činit ćemo dobro i sebi i onima s kojima živimo.

Služiti Gospodinu znači ostvarivati kraljevstvo Božje već ovdje na zemlji, a to je kraljevstvo istine, ljubavi i pravde. To je kraljevstvo koje se istinski bori za čovjeka i njegove najdublje težnje. Služiti ovome svijetu znači uništavati Božju sliku u sebi i unazađivati ovaj svijet koji je Bog stvorio i koji će Bog u Kristu na koncu vremena preobraziti. I konačno, recimo danas iz srca zajedno sa Šimunom Petrom: Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!

 

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

MISNE NAKANE 22. 8. 2021. – 29. 8. 2021.

 

 

Ženidbeni navještaj:       BRUNO BOKŠIĆ i DORA ŠIMUNIĆ

                                         DINO MARKO SUŠIĆ i IVANA SUŠIĆ r. VUGREK

                                         HRVOJE ŠINTIĆ i VERONIKA MILETIĆ

                                         FILIP HORVAT i KRISTINA KOVAČIĆ

                                         FILIP STIPETIĆ i MARINA GAVRAN

 

Vjenčani:    20.8. 2021.    GORAN TOPLEK i ANITA LUKAČEVIĆ

                   21.8. 2021.    ANDRE BARIŠIĆ i SANDRA SIMIĆ

 

Kršteni:     20. 8. 2021.    LIAM TOPLEK

                 21.8. 2021.      ELENA GOSARIĆ

 

kol. 15

Župne obavijesti 15. kolovoza 2021. – UZNESENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Rok; u srijedu je sveta Jelena Križarica; u petak je sveti Bernard, opat i crkveni naučitelj; u subotu je sveti Pio X., papa.

Do 24. kolovoza 2021. župni ured ureduje
radnim danom nakon večernjih misâ do 20 sati.

Ispovijed će biti u utorak i četvrtak od 18 sati.

U proteklom smo tjednu za obitelj Ljubić smo prikupili 450 kuna. Hvala vam!

Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Lk 1,39-56

 

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

 

U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa:

»Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!« Tada Marija reče: »Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.« Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.

 

Riječ Gospodnja.

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

U svojoj prostodušnosti vjernik je spreman pomisliti da je veličina i uzvišenost Marije naprosto u tome što je ona Majka Božja. To je zasigurno ono što je na njoj najvažnije. Međutim, Božja riječ kao i nauk Crkve želi nam predstaviti Mariju i kao ženu i kao majku i kao vjernicu. Jer, ako za Isusa velimo da je nama u svemu bio jednak, osim u grijehu, to onda možemo pogotovo reći i za Mariju. Ona je i kao žena i kao vjernica imala svojih kušnja i svojih poteškoća, ali se pokazala čvrstom i dosljednom službenicom Gospodnjom. Danas bismo htjeli promotriti Mariju u tri ključna događaja njezina života: u trenutku svoga izabranja, kad joj je anđeo navijestio da ima postati Majkom Božjom, u trenutku Isusove gorke muke i smrti te u trenutku njezine nebeske proslave, što danas upravo slavimo.

Današnje evanđelje (Lk 1, 39-56) prikazuje susret Marije i Elizabete koja se osjeća izuzetno počašćenom što je Marija pohodi. I hvali Mariju riječima: “Blažena ti što povjerova…” Značajno je to da Elizabeta hvali Mariju baš zbog toga što je povjerovala, što je povjerovala da će se ispuniti sve što joj je navijestio anđeo Gabrijel”.

Prisjetimo se. Anđeo Gabrijel došao je Mariji i navijestio da treba roditi Sina Božjega. I Što Marija čini? Posvema se podlaže Božjem naumu. Mi ne možemo znati kakve je ona životne planove imala. Za nju to uopće nije bilo važno. Ona u potpunosti prihvaća Božji naum. Niti se opirala Božjoj volji, niti se lažnom skromnošću ispričavala da toga nije vrijedna. Ako Bog to hoće, to je sigurno dobro. I, što je mladim ljudima slično, povjerovala je da je Bog htio uzeti upravo nju. U njezinim očima zacijelo je bilo puno drugih žena koje su po bilo kakvim drugim osnovama bile i velike, i vrijedne i zaslužne, bilo svojim rodom, bilo svojim položajem, bilo svojim bogatstvom, bilo svojom učenošću, bilo svojom pobožnošću. Marija kao skromna djevojka zacijelo nije bila svjesna svoje duhovne veličine. Njoj je to sve izgledalo tako razumljivo. Pa ipak, kad Bog od nje nešto traži, ona prihvaća.

Eto nam Marije kao uzora. Koliko god bili vjernici, mi ipak zamišljamo da mi vodimo svoj život i pokušavamo ga onda nekako urediti prema svojim zamislima. Pri tome – i nesvjesno – posvema zanemarujemo Božju volju i Božje zapovijedi. Da ne idemo u neke posebne primjere, zar ne da i mi kao vjernici i govorimo i činimo i snujemo ono što se koji put posvema protivi Božjim zapovijedima. Ukratko, u nekim se životnim prigodama ponašamo kao da nam je evanđelje nepoznanica. Božja volja i Božji način razmišljanja daleko su od nas kad je u pitanju moje dijete, moja karijera, moja zarada, moj užitak…

Marijina vjera i njezina vjernost doživljavaju svoju najveću kušnju pod Isusovim križem. Uopće nije potrebno posebno objašnjavati što za jednu majku znači smrt vlastita djeteta. Za Mariju je to moralo biti višestruko strašno. Isus je Pravednik, Božji Sin, utjelovljenje Božje milosti i dobrote, on je “prošao svijetom čineći dobro”. Nadalje, koliko je god Marija u svoje vrijeme razgovarala s anđelom, ona je ipak malo po malo otkrivala što znači biti službenica Gospodnja i što je Božja volja za nju. I ovo je, zacijelo, bila najveća kušnja njezine vjernosti.

Međutim, Marija je ustrajala. Baš kao što je i Isus rekao svome Ocu: “Ne moja, nego tvoja volja neka se vrši”, tako je i Marija ostala vjerna onom svom prvotnom: “Neka mi bude po riječi tvojoj!” Ostala je čvrsta pod križem. Doživjela je u potpunosti kako su doista neistraživi putovi Gospodnji i kako čovjek nikada ne može do kraja proniknuti Božje naume. Zato pravi Božji čovjek – trudeći se oko dobra najbolje što umije – radosna srca prihvaća Božju volju uzdajući se u njegovu mudrost, u njegovu providnost i iznad svega u njegovu dobrotu.

Na samom početku svoga velebnog poslanja, još prije nego što je Isusa rodila, Marija proročki progovara, kako smo danas čuli: “Odsad će me svi naraštaji zvati blaženom!” I upravo to danas slavimo. Nakon svoje smrti Marija je uznesena na nebo. Proslavljena je tako njezina vjera i njezina vjernost. Molitva Crkve veli kako Bog nije dopustio da trune u grobu ona koja je nosila Spasitelja svijeta, a mi bismo danas rekli također kako je Bog na takav način proslavio Mariju i zbog toga da nam pokaže kako doista vrijedi ostati Bogu vjeran, jer je i Bog vjeran svojim obećanjima.

Upravo se zbog toga radujemo. Veselimo se jer nam je Bog dao divan uzor: Mariju neznatnu službenicu, Mariju, Bogorodicu, Mariju na nebo unesenu. Po njoj nas Bog potiče i poziva da mu budemo vjerni, da ustrajemo u dobru unatoč svim poteškoćama. Da ustrajemo u službi Bogu i bližnjemu i onda kada nas pritišću nevolje, pa i onda kad nas pogode snažne kušnje kao što to mogu biti teška bolest, progonstvo, pa i smrt naših najbližih.

Bogu se sviđa čovjeka upravo po poniženju uzvisiti i Bog nikada ne želi dopustiti da bismo mi njega dobrotom, vjernošću ili ljubavlju nadmašili. Svetkovina Marijina uznesenja najbolja je potvrda toga. Neka i nas sve Gospodin potakne da mu budemo vjerni poput Marije, da bismo se s njom ovdje na zemlji mogli radovati u Božjoj službi, te da bismo jednoga dana postali i sudionicima njezine nebeske proslave.

 

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

MISNE NAKANE 15. 8. 2021. – 22. 8. 2021.

 

 

Ženidbeni navještaj:     BRUNO BOKŠIĆ i DORA ŠIMUNIĆ

                                           DINO MARKO SUŠIĆ i IVANA SUŠIĆ r. VUGREK                                          

                                           GORAN TOPLEK i ANITA LUKAČEVIĆ

                                          HRVOJE ŠINTIĆ i VERONIKA MILETIĆ

                                          FILIP HORVAT i KRISTINA KOVAČIĆ

                                          FILIP STIPETIĆ i MARINA GAVRAN

 

Vjenčani 14.08.2021.:     ANTONIO JURKIĆ i GABRIJELA PAVIŠIĆ

 

kol. 08

Župne obavijesti 8. kolovoza 2021. – 19. NEDJELJA KROZ GODINU B

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveta Terezija Benedikta od Križa, djevica i mučenica – blagdan; u utorak je sveti Lovro, đakon i mučenik; u srijedu je sveta Klara Asiška, djevica; u subotu je sveti Maksimilijan Marija Kolbe, prezbiter i mučenik.

Do 24. kolovoza 2021. župni ured ureduje
radnim danom nakon večernjih misâ do 20 sati.

Ispovijed će biti u utorak i četvrtak od 18 sati.

U subotu, 14. kolovoza u 23 sata ispred naše župne crkve, započinje pješačko hodočašće u Mariju Bistricu. Ruta hodočašća je sljedeća: Jablanovec – Donja i Gornja Bistra – Kraljev Vrh – Stubičke Toplice – Samci – Hum Stubički – Hum Bistrički – Marija Bistrica. Kontakt za informacije – Anto Miketa, 092 370 9796.

  • U protekla dva tjedna za obitelj Ljubić smo prikupili 700 kuna. Hvala vam!
  • Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 6,41-51

 

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

 

U ono vrijeme: Židovi mrmljahu protiv Isusa što je rekao: »Ja sam kruh koji je sišao s neba.« Govorahu: »Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: ’Sišao sam s neba?’«

Isus im odvrati: »Ne mrmljajte među sobom! Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni. Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca. Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni. Ja sam kruh života. Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.«

 

Riječ Gospodnja.

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

U Starom zavjetu a i u svijesti židovskog naroda Ilija je, nakon Mojsija, bio najveći prorok. Silan na riječi i na djelu. Na njegovu molitvu kiša nije pala tri i pol godine, na njegovu molitvu oganj je s neba spalio žrtvu na žrtveniku, a u svojoj revnosti za Božju stvar pobio je četiri stotine krivobožačkih svećenika. Pa ipak, nakon toga, Ilija je morao bježati, bježati da život spasi. Sklonio se u pustinju potišten i razočaran. Pitao se, čemu je sve skupa vrijedilo. Pitao se, je li imalo smisla revnovati za Božju stvar…

Već mi je svega dosta, Gospodine!

Ilija je sav shrvan, iscrpljen. Ne vidi više smisla svome poslanju. Ne vidi da je bilo ikakve koristi od onog što je činio. I to što je činio svom snagom, svim svojim silama, svim svojim žarom. Život je uložio u obranu Jahvina štovanja, protiv krivoboštva i otpada od prave vjere, a čime je to sve završilo? Progonstvom i ravnodušnošću naroda. Ilija odustaje od svega napora i veli: „Već mi je svega dosta, Gospodine! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih.“ Zatim je, tu u pustinji, legao i zaspao. On je svoje učinio. Posve je iscrpljen i bez snage. Od prorokovanja više nema ništa. Vratiti se kući nema volje, a osim toga, kraljevi ga ljudi progone. Bolje mu je da mu Bog tu u pustinji uzme život. „Već mi je svega dosta, Gospodine!“

Ustani i jedi!

Bog, međutim, ne odustaje. Šalje mu anđela koji ga budi i nudi mu pečen kruh i vrč vode. „Ustani i jedi!“, veli mu anđeo. Onako, mehanički, polusvjesno, kao čovjek probuđen iz duboka sna, Ilija ustaje, jede i pije i nastavlja spavati. Međutim, anđeo je uporan. Ponovno ga budi i govori: „Ustani i jedi, jer je pred tobom dalek put!“ U Iliji se budi nova snaga. Čovjeku je nevjerojatno, koliku snagu može dati Bog, kako samo Bog može preokrenuti situaciju! Čudesan je to bio kruh i čudesna voda…

Išao je četrdeset dana

Ilija je, dakle, ustao, jeo i pio i, veli današnje čitanje (1Kr 19, 4-8), osnažen tom hranom išao je četrdeset dana i četrdeset noći sve do Božje gore Horeba. Evo, dakle, posvemašnjeg preokreta. Ilija je došao sav shrvan. Htio je napustiti svoju proročku službu, osjećao je da su sva njegova nadanja bila uzaludna, čak je poželio umrijeti. I onda, nakon što je te teške noći kušao od toga kruha, nastaje preobražaj. Ilija zadobiva snagu puno veću nego što je imao, tako da može naporno hodati tolike dane.

Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke

Naravno, ova zgoda s Ilijom tek je slika euharistijskog kruha. Isus danas u evanđelju veli (Iv 6, 41-51): „Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke.“ I to nam danas Gospodin govori. Zar ne, da se koji put i mi osjećamo poput Ilije? Na primjer: činimo dobro, iskreno se trudimo bilo u svojoj obitelji, bilo sa svojim bračnim drugom, bilo na poslu, bilo sa svojom rodbinom, bilo sa susjedima. Trudimo se onako iskreno, otvoreno, dobrohotno, uporno… Dajemo sve sebe i sve od sebe. I onda se dogodi crna nezahvalnost, onda nam se u određenom trenutku učini da ništa nije vrijedilo i da je sve bilo uzaludno. Dogodi se neuspjeh, kriza, bolest, smrt, nesreća, rat, prognanstvo, izbjeglištvo… I onda nam se čini da nam nitko i ništa ne može pomoći. Ne vidimo oko sebe ni vlastitu obitelj, ni prijatelje, ni Crkvu… Daljnji nam se život učini tek životarenje. I što nam tada Isus poručuje. Upravo to, da samo on zna zašto je dopustio da padnemo u toliku tugu i zdvojnost. Možda nas time želi „spustiti na zemlju“ da zastanemo i ponovno se zamislimo o smislu i načinu našeg života. I, što je najvažnije, Isus nam daje čudesnu hranu – svoje Tijelo.

Upravo to vjerujemo i želimo vjerovati. Nedostatne su naše snage i naši napori. I upravo u tim posebnim trenucima Bog nam daje do znanja da zapravo cijelo to vrijeme i nismo išli sami, nego smo koracali njegovom snagom. U takvim nam trenucima, dakle, daje do znanja da samo njegovom snagom možemo dalje. Zato je nedjeljna euharistija doista ono živo središte našega života. Kroz nju nam sam Bog progovara. U njoj doživljavamo ono puno i tijesno zajedništvo s Gospodinom i jedni s drugima. U njoj se hranimo tim Kruhom živim. U njoj i po njoj živimo, dobivamo snagu, ona nam je predokus vječnosti. Neka nas i danas prosvjetljuje, hrabri i jača euharistijsko zajedništvo i snaga Kristova Tijela i Krvi.

 

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

MISNE NAKANE 8. 8. 2021. – 15. 8. 2021.

 

 

Ženidbeni navještaj:        BRUNO BOKŠIĆ i DORA ŠIMUNIĆ

                                         DINO MARKO SUŠIĆ i IVANA SUŠIĆ r. VUGREK            

                                         GORAN TOPLEK i ANITA LUKAČEVIĆ

                                         HRVOJE ŠINTIĆ i VERONIKA MILETIĆ

                                         FILIP HORVAT i KRISTINA KOVAČIĆ

                                         FILIP STIPETIĆ i MARINA GAVRAN

Vjenčani   04.08.2021.: NENAD MARKOVIĆ i  MIHAELA COLARIĆ

                  07.08.2021.: IVAN BORIĆ i MAGDALENA ČUJKO