svi. 17

Župne obavijesti 17. svibnja 2020. – 6. Vazmena

Šesta je Vazmena nedjelja.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u srijedu je sveti Bernardin Sijenski, prezbiter; u četvrtak je Uzašašće Gospodinovo – Spasovo; u petak je sveta Rita iz Cascie, redovnica; u subotu je Marija Kraljica apostola.

Danas skupljamo priloge za župni Karitas.

U četvrtak je svetkovina Uzašašća Gospodinova. Proslavit ćemo je svetom misom u 19 sati.

 

  • Proslava svetkovine Marije Kraljice apostola, zaštitnice naše župe, je u subotu. Slavit će se dvije svete mise, u 8 i 11 sati. Svetu misu u 11 sati predvodi don Filip Pavlović, upravitelj župe u Hrnetiću. Ove godine, zbog trenutne situacije – epidemiološke i financijske, neće biti nikakvog narodnog veselja nakon svečane mise u 11 sati. Toga dana neće biti večernje svete mise.
  • Tečaj priprave za brak se do daljnjega odgađa. Župnici će imati individualnu pouku sa zaručnicima.
  • Sastanak za roditelje prvopričesnikâ je danas u 12:30.
  • Molio bih sve da ozbiljno shvate upute o slavljenju svetih misâ. U crkvi je dopušteno sjediti na označenim mjestima u klupama i postavljenim stolicama.
  • Svibanjske pobožnosti. Svaki dan molimo krunicu u 18:30.
  • Molio bih da, bez dozvole, na stoliću u predvorju crkve ne ostavljate nikakve brošure ili sličice svetaca.
  • Ispovijed će biti svakim radnim danom, osim ponedjeljka, od 18:00 – 18:50 u Pastoralnom centru.
  • Naš nadbiskup, kardinal Josip Bozanić, u pismu O liturgijskim slavljima tijekom pandemije i o životu Nadbiskupije nakon potresa piše: (…) Neka se stoga u svim crkvama naznači posebno mjesto (postavi »škrabica«) na kojemu vjernici mogu ostaviti svoje priloge za ljude stradale u potresu. Neka se prilozi dostavljaju Nadbiskupskom duhovnom stolu (…)«. Sredstva za tu namjenu možete ubaciti u škrabicu na ulasku u crkvu, a onda će se ista proslijediti Nadbiskupskom duhovnom stolu.
  • Zahvaljujem svima koji su prošlog tjedna dali svoj prilog za župu!
  • Uredovno vrijeme župnog ureda je od 10 – 12 sati.

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 14,15-21

 

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti. U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama. Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.«

Riječ Gospodnja.

 

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJE EVANĐELJE

 

Početkom Posljednje večere Isus je učenicima ostavio u baštinu zapovijed da ljube jedni druge. Sada govori o ljubavi prema Njemu. Čovjek je oduvijek u Bogu jer ga oduvijek ljubi – onaj tko ljubi ljubljenog nosi u srcu. Tko prihvaća Njegovu ljubav, u svom srcu otvara prostor za njega da i On prebiva u čovjeku kao što čovjek već prebiva u Njemu. Krajnji domet ljubavi jest recipročnost uslijed koje oni koji ljube postaju život jedan drugome. Ove je riječi teško objasniti i pojednostaviti jer su jednostavne kao kruh ili voda: poznaje ih onaj tko ih kuša.

Ljubav kojom čovjek vrši Isusovu zapovijed jest ljubav koja ne uključuje samo neke od pobožnih sentimenata nego čitavu osobu i daje joj novi način postojanja. To je jedinstvo razuma, volje i djelovanja koji preobražavaju onoga tko ljubi u onoga koga ljubi. Tek tada čovjek ljubi djelom i istinom. Oznaka Branitelj, grčki Parakletos, koju spominje Isus odnosi se na Duha Svetog. Na latinski prevodi kao advocatus, onaj koji je pozvan biti uz, ili consolator, onaj koji je s onim koji je sâm. Duh je onaj koji je uvijek i zauvijek s čovjekom; On liječi njegovu najdublju samoću. Duh je u biblijskoj tradiciji život jer iz njega izvire život.

U tom smislu sintagmu Duh Istine možemo shvatiti kao Duha istinitog, autentičnog života, onog života koji pripada sinovima Božjim i u kojega uvodi Očev Sin. U tom smislu Duh Istine čini suprotno od onoga što čini Otac laži koji iskrivljuje sliku Boga neistinama i podmetanjima. Do sada je Duh Istine boravio pokraj učenikâ u Isusu, no, od sada će boraviti i u njima – to je vrhunski dar! Sada je jasno zašto svijet, koji odbija svjetlo i ostaje pod utjecajem Oca laži, ne može primiti Duha Istine.

 Kao što je Isus sve primio od Oca te je na zemlji bio put za upoznati Oca, tako sada kad Isus uzlazi na nebo, Paraklet, koji prima sve od Isusa, put je za upoznati Isusa. Svijet uskoro neće vidjeti Isusa jer ga je gledao samo fizički i, ne prepoznajući u njemu svjetlo i njegovog Duha, eliminirao ga. Učenici će ga nastaviti gledati na novi način: njegove rane postat će dokazi njegove ljubavi koja će u njima buditi radost i mir (20,20). Isus ima u sebi život koji je jači od smrti (5,26; 11,25) a učenici, primajući Duha, u sebe primaju Isusov život koji također s jedne strane označava ljubav podložnu i ranama, a na drugoj strani život jači i od smrti.

Učenici će uskoro vidjeti Njega u sebi i sebe u Njemu; ovo međusobno prebivanje, jer se naizvan očituje ljubavlju prema braći, postat će i drugima pokazateljem da su učenici počeli živjeti novim životom. Dolazak Duha će učenicima omogućiti da spoznaju odnos između Oca i Sina te pravo značenje i domašaj Isusove zapovijedi ljubavi. A spoznati ono što se događa između Oca i Sina znači ulaziti u iskustvo Boga onim putem koji je otvorio Sin – kao sin u Sinu ući u život kojeg istim Duhom dijele Otac i Sin! To iskustvo je otvoreno samo onom tko čuva Isusove zapovijedi. Naime, Otac ljubi sva stvorenja i napose sve ljude, koji su kruna Stvaranja.

No, samo onaj tko živi Isusovu riječ polazi na duhovni put: napušta svoju dotadašnju poziciju i, usvojivši Isusovu misao, približava se njegovoj točki gledišta tj. počinje razmišljati i živjeti u Isusovom Duhu. Iako tada neće dobiti više dobara, on u postojećima koje uživa počinje shvaćati i osjećati Očevu ljubav, dobiva novo samoshvaćanje i započinje novi život ljubavi prema Bogu i braći ljudima.

dr. sc. Ivica Čatić, profesor Svetoga pisma na KBF-u u Đakovu

         Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.sveto-pismo.net

 

MISNE NAKANE 17.05.2020. DO  24.05.2020

Ženidbeni navještaj:  TOMISLAV GULIJA i KARMELA BOGADI

                                       ROBERT  IŠTVANIĆ i ANTONIJELA BONAČIĆ

 

svi. 10

Župne obavijesti 10. svibnja 2020. – 5. Vazmena

Peta je Vazmena nedjelja.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u utorak je sveti Leopold Bogdan Mandić, prezbiter; u srijedu je Gospa Fatimska; u četvrtak sveti Matija, apostol – blagdan; u subotu sveti Ivan Nepomuk.

Slijedeće nedjelje skupljamo priloge za župni Karitas.

Tečaj priprave za brak se do daljnjega odgađa. Župnici će imati individualnu pouku sa zaručnicima.

Sastanak za roditelje prvopričesnikâ će biti slijedeće nedjelje u 12:30.

  • Molio bih sve da ozbiljno shvate upute o slavljenju svetih misâ. U crkvi je dopušteno sjediti na označenim mjestima u klupama i postavljenim stolicama.
  • Svibanjske pobožnosti. Svaki dan molimo krunicu u 18:30.
  • Ispovijed će biti svakim radnim danom, osim ponedjeljka, od 18:00 – 18:50 u velikoj dvorani Pastoralnog centra.
  • Uredovno vrijeme župnog ureda je od 10 – 12 sati.

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 14,1-12

 

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto’? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. A kamo ja odlazim, znate put.« Reče mu Toma: »Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?« Odgovori mu Isus: »Ja sam put i istina i život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga.« Kaže mu Filip: »Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!« Nato će mu Isus: »Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?« »Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’? Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja. Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte. Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu.«

Riječ Gospodnja.

 

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJE EVANĐELJE

 

Zajednica Isusovih učenika, tj. prva Crkva, od početka je stajala pred pitanjem: što činiti u vremenu između Gospodinovog odlaska i drugog dolaska? Crkva se rađa i živi, danas kao i onda, s dubokom svijesti Isusovog odlaska Ocu. Ovim tekstom počinju Isusovi oproštajni govori učenicima prije nego će biti uhićen. Čvrsto stojeći između neba i zemlje te spreman ući u slavu, Ivanov Isus govori kao da je još u svijetu, ali u isto vrijeme i izvan njega (16,5; 17,11).

Ovo izvanvremensko, neprostorno obilježje daje riječima trajnu vrijednost. No, Isusov odlazak Ocu nije samo njegovo „putovanje“ nego pripravlja put učenicima za njihov hod prema prebivanju s Ocem, kao što Isus u Ocu i Otac u NjemuU Očevu domu ima mnogo stanova. Ovdje se pojam stanovi ne odnosi na različita mjesta prebivanja u nebesima jer u teologiji Četvrtog evanđelja nema određenog mjesta ni zdanja koje bi bilo određeno za prebivalište Božje – i postojeći Hram zamijenjen je Isusom. Stoga se stan i dom ovdje odnosi na ono što među sobom žive Otac i Sin, na međusobno prebivanje Oca u Sinu i Sina u Ocu.

Hod učenika prema ovom domu omogućit će Isus: On ide pripremiti učenicima ulazak u dom Očev – da budu gdje je i On. Tako se temu Isusovog prebivanja u Ocu i Oca u njemu (koja je diskretno započeta u 1,1.18.38 te nastavljena u 10,30 isticanjem da su Otac i Sin jedno) sada otvara čovjeku. Ono što Bog u sebi jest i što živi, sada daje nama! Dakle, dom se ovdje ne odnosi na zgradu nego na kućanstvo u smislu zajednice ukućana koji skupa prebivaju.

Sličnu temu razvija Pavao npr. u Ef 2,14-22 gdje Efežanima poručuje da su ukućani Božji, dionici, slikovite „građevine“ koja predstavlja hram svet u Gospodinu. U prva kršćanska vremena intenzivno je živa bila nada u skori Gospodinov dolazak da bi svoje uzeo k sebi (14,3). Pavao u 1Sol 4,16-17 živim slikama, prilagođenim grčkom slušateljstvu, dočarava drugi Isusov dolazak kad će uzeti svoje vjerne da bi zauvijek bili s njim. Isusova tvrdnja da učenici već poznaju put (14,6), u njima pobuđuje zbunjenost. Gospodine, ne znamo kamo odlaziš, kako onda možemo put znati? Toma poput Nikodema još uvijek ne shvaća Isusove misli

 

i ne može ići dalje od onoga što oči vide. Ne sluti da Isusov odlazak nije kraj nego dovršetak potpunog darivanja sebe učenicima, da će njegova ljubav prema prijateljima tek ovdje dostići vrhunac. Za sada ne razumije da je ljubav put ka životu koji je u stanju prijeći i barijeru smrti. Ovu lekciju će savladati tek na koncu Evanđelja. U Tomi, Blizancu, svatko od nas vidi svoga „blizanca“ po nevjeri.

Isus kao Put sada otvara pogled na novu dionicu: ako je Učitelj prije bio sa svojim učenicima, od sada će po Duhu biti u njima. Kao Istina, svoje učenike obogaćuje i novim spoznajama, ali i dariva svojom vlastitom vjernošću Istini o kojoj im govori te ih na nju i poziva. Život je naznačio znamenjima: darom vina, kruha i, na koncu, samog života oličenog Lazarovim uskrsnućem. 

Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je, zahtijeva Filip. No, kako vidjeti Oca? Cijeli Stari zavjet je prožet čežnjom: vidjeti Boga (usp. Ps 27,8; 42,2-3.12). Vidjeti ga značilo bi postajati sve više svoj, u skladu sa svojim izvorom. Cijelim svojim životom Isus je egzegeza Boga tj. pripovijedanje o Njemu (1,18). Način na koji je živio među ljudima kao Očev Sin i kao čovjekov brat daje nazrijeti dobrotu Božjeg lica.

Tomino i Filipovo pitanje pokazuju da, nakon što je Isus učinio sve što je trebao, i učenici trebaju prijeći svoj put. Čovjekova stvorenost na sliku Božju nije završen proces – on još traje! Isusov odlazak Ocu i novi način prisutnosti koji će uslijediti za posljedicu ima novu etapu u stvaranju čovjeka! Kako će učenici shvatiti da Otac i Sin po Duhu uskoro trebaju početi prebivati u njima, ako ne shvaćaju da Otac već sada prebiva u Sinu?

dr. sc. Ivica Čatić, profesor Svetoga pisma na KBF-u u Đakovu

         Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.sveto-pismo.net

 

MISNE NAKANE 10.05.2020. DO  17.05.2020

Ženidbeni navještaj:  TOMISLAV GULIJA i KARMELA BOGADI

                                       ROBERT  IŠTVANIĆ i ANTONIJELA BONAČIĆ

 

svi. 03

Župne obavijesti 3. svibnja 2020. – 4. Vazmena, NEDJELJA DOBROG PASTIRA

Četvrta je Vazmena nedjelja.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Florijan, u srijedu je sveti Irenej Srijemski, u četvrtak sveti Dujam, u subotu sveti Kristofor.

Četvrta se vazmena nedjelja slavi i kao Nedjelja Dobrog Pastira. Vjernici su pozvani moliti za svećenička i redovnička zvanja, sadašnja i buduća.

U petak je u našoj župi cjelodnevno klanjanje – župno klečanje. Presveto će biti izloženo od 7:30 do 18:15. Nakon toga je krunica u 18:30 te sveta misa u 19 sati. U sakristiji se možete upisati za polusatnu molitvu pred Presvetim.

  • Svibanjske pobožnosti. Svaki dan molimo krunicu u 18:30.
  • Molio bih sve da ozbiljno shvate upute o slavljenju svetih misâ. Svima nam je ovo neobično, možda se potkrade i pokoja pogreška, ali moramo biti savjesni i odgovorni, kao vjernici i kao građani. Neće biti moguće, napose nedjeljom, da svi koji žele, stanu u prostor crkve. Ako vas redari upozore da u crkvi nema mjesta, poštujte to i ostanite vani. Držeći se propisanog razmaka, svetu misu možete pratiti iz crkvenog dvorišta preko razglasa.
  • Zahvaljujem svima koji su u ovim teškim vremenima dali svoj prilog za župu i njezine potrebe. Župa živi isključivo od vaših priloga.

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 10,1-10

 

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.« Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati.

Stoga im Isus ponovno reče: »Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju. «

Riječ Gospodnja.

 

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJE EVANĐELJE

 

Danas baš i nije popularno govoriti o vođama, pastirima, autoritetima… Uz to, ni slika ovce danas se baš ne čini prikladnom. Tko bi to htio biti ovca, ovca koja bleji i ne razmišljajući ide za svojim pastirom? Dopustit ćemo da je možda slika pastira i ovaca manje bliska današnjem čovjeku, ali je poruka Isusove slike itekako jasna i važna kako danas, tako i prije. Zato ćemo pokušati zaći u smisao ove Isusove slike.

Da bismo razumjeli Isusovu sliku pastira i ovaca, valja nam se vratiti u židovsko društvo Isusova vremena, ili, što je još jednostavnije, valja nam samo priupitati nekoga tko se sjeća vremena od prije pedesetak godina, kako su pastiri sa svojim stadima živjeli ljeti visoko na planinskim pašnjacima. U našim je planinskim krajevima pastir provodio cijelo ljeto u planinama, sam sa svojim stadom. Noću i danju bio je uz stado, daleko od sela i drugih ljudi. Branio ih od divljih zvijeri, liječio ih, brinuo se za ovcu koja je bila hroma, posebno je pazio na janjad… Živio je s ovcama i za ovce.

Ako je to u našim krajevima bilo samo ljeti, jer se zimi zbog snijega nije moglo boraviti visoko u planinama, u Izraelu je u Isusovo vrijeme pastir tako živio sa stadom tijekom cijele godine. Na neki je način postao dio stada. Ovce su ga, da tako

kažemo, doživljavaju kao dio stada, kao svojega predvodnika. Jer, on živi s njima i cijeloga sebe stavlja u njihovu zaštitu. Takvog pastira ovce po svojoj naravi slijede dok pastir ide ispred njih. Pastir ih ne goni ispred sebe, nego ih vodi za sobom.

Takav je, i još mnogo više, Krist Gospodin. Sin Božji je postao čovjekom, nama u svemu jednak, osim u grijehu. On se stvarno s nama poistovjetio, postao jedan od nas, puno više nego što se jedan pastir može poistovjetiti sa stadom. Jer, pastir je čovjek, a ovca je ovca. A ovako, Sin Božji je pravi čovjek, ne gubeći ništa od svoga božanstva. Nadalje, Krist, naš Pastir, dao je svoj život za nas. I nije ga dao uzalud.

Krist je umro i uskrsnuo i time svima nama otvorio pristup u vječni život. Naravno da onda možemo ići za njim. Na sprovodima često čitamo odlomak iz Ivanova evanđelja kada ono Isus govori Tomi: “Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni.” Ako Isus veli da je on Put, onda to znači da je on sam pošao putom muke i smrti do uskrsnuća. Prema tome, on je sam prošao onuda kuda i nas vodi. Sve ono na što nas poziva, sam je prošao. Zato je on Istina. I zato je on za nas Život. Nije od onih koji govore općenito, koji govore prazne riječi. On je sam na sebi ispunio i izvršio ono na što nas poziva.

Danas nam je vidik često zamagljen, a stvari oko nas nejasne. I nije čudo. Jer, “u mutnom se najlakše lovi”. Evo, današnje društvo i današnja sredstva javnog priopćavanja uporno govore o osobnoj slobodi, o neovisnosti o bilo čemu i bilo komu, o tome da čovjek treba biti “svoj” i slijediti samo svoj instinkt i svoje interese. A stvarnost je bitno drugačija. Itekako mi – recimo to zločesto – blejimo kao ovce i idemo za “pastirima” koji ništa ne daju, nego sve – prodaju.

Evo, na primjer, kako li nas promidžba samo uvjeri da nam je svakako potreban novi tip mobitela s novim uslugama! Uglavnom nas uspijevaju uvjeriti da bi nam život bio nemoguć bez ovog ili onog proizvoda, bez ove ili one zabave. Upravo izmišljaju naše “potrebe”, samo da bi nam prodali nešto što ćemo najvjerojatnije za nekoliko mjeseci odložiti ili baciti, jer se pojavila još bolja igračka. Govore da nas usrećuju, a, zapravo, svi nas ti mamci osiromašuju materijalno i čine ovisnima, tako da stvarno trčimo za njima kao ovce na sol. A što reći o onima koji nas putem sredstava javnog priopćavanja uvjeravaju u nešto što po sebi nikada ne bismo prihvatili? zar ne da se u znatnoj mjeri i na nama obistinjuje izreka da onaj tko u rukama ima medije, ima i moć.

Kao da ne znamo razmišljati vlastitog glavom! Tako će nam glede pobačaja – samo da spomenemo ovaj primjer! – govoriti o tome kako žena ima prvo na svoje tijelo i kako ona nije stroj za rađanje, skrećući zlonamjerno naš pogled s ljudskog bića u utrobi svoje majke koje ima pravo živjeti. Ne radi se, dakle, samo o ženi, nego i o ljudskom biću koje je u njoj.

Ali, ne! Govori danas, govori sura i ljudi će nakon nekog vremena reći: “Jest, tako je!” Što govoriti o političkim, športskim i inim zvijezdama koji bi htjeli biti zvijezde voditelj u našim životima. I gle, u nekim slučajevima i uspijevaju. Koliko god mi naglašavali svoju slobodu i neovisnost, u nama je duboko ucijepljena potreba da budemo ovce i ovce.

Drugačiji je Krist Gospodin. “Dobar pastir što govori inom i sam svojim potvrđuje činom”, veli Mažuranić.

Na koncu, nije nevažno i posljednje pitanje: kakvi smo mi pastiri? Htjeli mi to ili ne, uzori smo – dobri ili loši – drugima oko sebe, pogotovo djeci. Kakvu sliku odajemo i kojim mi to putovima udaramo? Ne čini li nam se da naše nedosljednosti, laži, ovisnost o jelu i piću, potreba za ogovaranjem prijevarama, trka za užicima, materijalizam nužno upućuju i ostale, pogotovo djecu, prema onome što nije ni ljudsko ni kršćansko.

Isus nas poziva ne samo da ga slijedimo kao njegovo stado, nego da i mi, slijedeći njega kao Dobrog Pastira, budemo pastiri jedni drugima, baš kao što su to bili apostoli, baš kao što su to roditelji svome djetetu, kao što je to svaki čovjek koji se oko dobra trudi svima onima koje susreće.

 

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

          Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

 

MISNE NAKANE 03.05.2020. DO  10.05.2020.

Ženidbeni navještaj:  TOMISLAV GULIJA i KARMELA BOGADI

                                     ROBERT  IŠTVANIĆ i ANTONIJELA BONAČIĆ

svi. 02

Nova obavijest

tra. 26

Župne obavijesti 26. travnja 2020. – 3. Vazmena

Treća je Vazmena nedjelja.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je blažena Ozana Kotorska, djevica; u utorak je sveti Petar Chanel; u srijedu je sveta Katarina Sijenska, djevica i crkvena naučiteljica – suzaštitnica Europe; u petak je sveti Josip Radnik; u subotu sveti Atanazije, biskup i crkveni naučitelj.

Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske objavio je da će vjerska okupljanja biti dopuštena od 2. svibnja. Još se ne zna pod kojim uvjetima. Čim budu objavljeni, iste ćemo donijeti i na župnoj web i Facebook stranici.

  • Pod uvjetom da vjerska okupljanja budu dopuštena, od slijedeće će nedjelje raspored misâ biti kao i inače – 8, 10, 11:30 i 19 sati.
  • Svibanjske pobožnosti. Pozivam sve vjernike naše župe da od petka, ako do sad nisu, u krugu obitelji započnu s molitvom krunice kroz cijeli svibanj. A kada se omoguće vjerska okupljanja, da nam se pridruže u crkvi.
  • Crkva je i dalje otvorena za osobnu molitvu, uz strogo pridržavanje uputa izdanih od Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske. žAko je crkva zaključana preko dana, služi se misa.

 

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Lk 24,13-35

 

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Onog istog dana – prvog u tjednu – dvojica Isusovih učenika putovala su u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima.
Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: »Što to putem pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?« A on će: »Što to?« Odgovore mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo.
A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.« A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?« Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje.
No oni navaljivahu: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?« U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!« Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.

Riječ Gospodnja.

 

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJE EVANĐELJE

 

U životu svakog čovjeka bude lijepih i teških trenutaka. Ponekad se čini da su neki životi tegobniji, mračniji od drugih. No, u svakom životu, u njegovim tamnim danima znade zasjati poneko svjetlo. Ono znade biti dragocjeno, spasonosno jer barem na čas mijenja težak položaj u kojem se čovjek nalazi.

Čovjek se puno puta znade boriti za to svjetlo, tražiti ne bi li ga se domogao. Ponekad uspije a ponekad ne. Pa i onda kad ne uspije, shvaća: i kad sam uspijevao, onda je to bio dar!

Današnje Evanđelje pred nas iznosi neobičnu situaciju: ova dvojica ne da će riješiti neku situaciju svog života, neku od poteškoća – ne, oni će riješiti cijeli život – nad cijelim životom će im zasjati novo svjetlo!

U Emaus su išli potišteni, potopljenih nada, bez svjetla, duboko razočarani… Za koji časak vraćat će se trčeći, kličući od radosti, noseći nadu i svjetlo ne samo za sebe nego za život svijeta. Oni do pred par trenutaka skrhani, oni će uskoro poći u svijet, oni će ga podizati!

Razlika od razočaranja do radosti, od tame do svjetla, od života do smrti jest Uskrsli. Gospodin Isus hodi putevima svijeta jer Njegovo nebo jest zemlja, Njegovo nebo su drugi – On je spasenje koje hodi tik bok uz bok s tobom (E.M. Ronchi). Njih dvojica sad će doživjeti da s Njim svaka tama, svako razočaranje i smrt, svaka noć sjaji kao dan. Jer On je Mlado Sunce!

Oni će ući u tihu i duboku tajnu. Njima liturgija puta otvara liturgiju nade… Isus im tumači da je Mesija trebao trpjeti, tumači im zakon bola i ljubavi; zakon života osvjetljava riječju Božjom. I pomalo se duše dvojice suputnika počinju razvedravati jer otkrivaju veliku istinu: ruka Božja počiva baš ondje gdje se to čini nemogućim – na križu! Ruka Božja, toliko skrivena da se činila odsutnom, tkala je zlatnu nit na platnu svijeta, tkala ju je odozdo, od najniže točke – od križa! Neprestano nešto zaboravljamo: čim je više ruka Božja skrivena, tim je moćnija. Čim je tiša, tim je učinkovitija (E.M. Ronchi).

 

Što su ova dvojica imala što drugi nemaju? Koje su korake prevalili od neprepoznavanja do susreta?

  1. ovi učenici su doista tražili Gospodina. Oni se nisu stidjeli niti bojali imati nade u Isusa. Istina je da Ga nisu baš najbolje slušali, puno su toga shvaćali po svome. Ali, i kad se činilo da je sve propalo, da je sa Isusom umrla svaka nada, oni ne prestaju govoriti o njoj. To govori koliko su njome bili zaokupljeni. Njihova bol jest izraz njihove želje.
  2. kad im se Uskrsli približio u liku neznanca, oni se daju poučiti. Treba moći odstupiti od onog što ja mislim da bih se približio istini. Traže. I zato slušaju. Uče da Isusova smrt nije propast. Ona jest ono što se vidi – smrt, međutim Isus je učinio nešto što oni sad ne vide a to je presudno: uspio je u poslušnosti Ocu! On je prvi čovjek koji je uspio probiti barijeru neposluha prema Ocu nebeskom, barijeru koja dijeli čovjeka od Boga. To je ona duboka istina, dublja i jača od smrti. Zato smrt ne može biti propast. Oni slušaju i gori im srce! Oni ulaze u novu istinu.

 

Na primjeru ove dvojice Isusovih učenika vidimo tko može susresti Uskrsloga: tek onima koji Ga traže pa makar i krivo, onima koji su spremni ispravljati svoje mišljenje jer od svega pa i od vlastitog mišljenja im je najvažniji On – tek njima dolazi Uskrsli! Takvi će doživjeti da je On uvijek drugačiji – bliži nego što mogu misliti i jači nego što se smiju nadati.

Trajalo je samo jedan trenutak, ali bilo je dovoljno: makar je odmah iščeznuo, oni su bili novi ljudi! Nad njihovim životima i daleko, daleko u svu vječnost iza njih sjala je svjetlost koja nikad više neće ugasnuti.

Želim vam događaj Emausa: susret s prisutnim Bogom koji je tu a koga ne opažam, pronaći Boga koji Ti je sposoban ukrasti srce, pronaći nekoga na putu svog života tko će Ti tako govoriti o Bogu da slušati ga znači gorjeti novim plamenom (E.M. Ronchi)!

Od sada, vidjeli Ga ili ne, čuli Ga ili ne, dvojica učenika znaju da će Ga sigurno susresti kad god se čita Sv. pismo, kad god braća lome kruh! Prisutan je u čitanju Pisma i lomljenju kruha!

I mi danas čitamo Sv. pismo i lomit ćemo kruh. I On je prisutan. I čeka da mu se otvorimo – da i mi postanemo prisutni. Da se dogodi susret. Da se zapali srce i zasja svjetlo!

dr. sc. Ivica Čatić, profesor Svetoga pisma na KBF-u u Đakovu
Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.sveto-pismo.net

 

 

MISNE NAKANE 26.04.2020. DO 03.05.2020.

Ženidbeni navještaj:  TOMISLAV GULIJA i KARMELA BOGADI

 

tra. 19

Župne obavijesti 19. travnja 2020. – 2. Vazmena

Druga je Vazmena nedjelja, također je i Nedjelja Božjega milosrđa.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u utorak je sveti Anzelmo, biskup i crkveni naučitelj; u četvrtak je sveti Juraj, mučenik; u subotu je sveti Marko, evanđelist.
Zahvaljujem svima koji su ovih dana dali prilog za župu! Specifikaciju možete vidjeti na oglasnoj ploči u crkvi.

Crkva je i dalje otvorena za osobnu molitvu, uz strogo pridržavanje uputa izdanih od Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske. U predvorju crkve se nalazi senzorni dozator za dezinfekciju ruku.

  • Ako je crkva zaključana preko dana, služi se misa.
  • Preporučujem u vaše molitve našeg patera Jozu! Nalazi se u bolnici u teškom stanju.

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 20,19-31

 

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Kad bî uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.« Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.« I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!« Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.

Riječ Gospodnja.

 

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJE EVANĐELJE

 

Ivana zovu teolog, a teologizirati znači govoriti o Bogu – o Istinitomu govoriti istinito. Ivanov simbol jest orao jer se njegova teologija, njegov govor o Bogu čas uzdiže do orlovskih visina a čas sigurno obrušava u dubinu – a sve to u naponu života koji sebi traži hranu da bi živio i slobodno letio visinama uzduha.

Danas, čini se, više nego o Bogu, govori o čovjeku. U prvom su planu – učenici! Njima piše čestitku! U uskrsno jutro žene nađoše Isusov grob otvoren i prazan. Uvečer istog dana Isus dolazi učenicima.

Njihovo obitavalište je, za razliku od Isusovog otvorenog i praznog groba, zatvoreno i puno učenika, puno njihova straha – neživota. Njima živima, ali od straha umrtvljenima, nepokretnima od nedostatka orijentacije, dolazi on, „mrtvi“ (barem su tako mislili pred koji čas) i daje im život! I pred Židovima koji ih plaše, i pred svijetom koji često čovjeku ne da biti čovjekom, pa i pred vlastitim sumnjama i nesigurnostima – pred svim time, ili možda bolje, protiv svega toga On će biti njihov mir, njihova sigurnost. On će njima biti sidro nade, njihov život! Za učenike je ovo prijelomni trenutak u njihovu životu. Ono što još do jučer nisu mogli zamisliti, sada će im se dogoditi: do sada su živjeli sa Isusom a od sada će živjeti od Njega! Od sada

On postaje temelj njihova života i djelovanja. Iako odlazi Ocu, njima koji ostaju u svijetu dat će svoj mir. Ovo nije mir kao što ga svijet daje; ovo je mir kojim je Isus pobijedio svijet i njegove nemire, njegovu laž i zloću. Ono što je Isus do sada imao u sebi dok je svoj život predavao za svoje prijatelje, sada im predaje na dar: s Njegovim životom zadobit će i Njegov mir. Zajedništvo koje je do sada bilo između Oca i Sina, Duh koji ih je povezivao sada će biti dan i učenicima: u zajedništvo Oca i Sina ulaze i oni.

Po Duhu, koji je kao vjetar za kojeg ne znaš odakle dolazi i kamo ide – ali se uvijek odaje jer savija grane stablima ili nježno pokreće listiće – po tom Duhu i Isusovi učenici na vidljiv način očituju svoje nevidljivo zajedništvo s Ocem i Sinom po Duhu: u nemiru svijeta oni imaju mir, u tami svijeta oni vide Svjetlo, u dezorijentiranosti svijeta njima ne nedostaje orijentacija, okruženi paklenskom netrpeljivošću oni mogu ljubiti svijet i činiti dobro; tamo gdje nitko ne vidi razloga da se nešto čini, oni ga imaju jer ne žive pokraj Isusa nego od Njega. Tako preporođenima, tako nakalemljenima na pravi trs, Isus može povjeriti novu zadaću: kao što mene posla Otac, i ja šaljem vas. Kao da im želi reći: ako ste se do sada vi meni čudili – mome miru, mojoj vlasti kojom nešto činim, mojoj ljubavi – od sada će se drugi čuditi vašoj! Ako vam se do sada činila nemogućom misija koju sam dobio od Oca, od sada ćete vi nastaviti moje djelo! Ne zato što vi to možete ili ne možete, nego zato što živite od mene i što ću ja biti u vama! Evo, uskrsne čestitke Ivana, teologa orlovskih visina! Sa Isusom su na novi život uskrsnuli i učenici!

Zamislite sada njih koji su počeli živjeti od Isusa, koji svoj mir sada crpe iz Isusovog mira, koje već nosi Njegova ljubav – zamislite sad njih kad im dođe Toma i kaže kako ne vjeruje da je Isus uskrsnuo! Oni već žive od Uskrsloga a Toma traži dokaz! Što da mu kažu? Kako da mu objasne ako sam ne shvaća i ne vidi? Ili što će jednog dana Toma, nakon što i sam bude to doživio – što će reći onima koji ne budu htjeli slušati o Uskrslome nego će samo odmahivati glavom? Kako će im onda on, Toma, objasniti?

Ipak, Gospodin je vjerovao da je moguće Tomama svjedočiti o Uskrslom, pa i onima koji odmahuju glavom; da Njegov učenik – mirom i ljubavlju koji ga ispunjaju i preko njega preobražavaju svijet – može biti dovoljno snažan upitnik svakome. I zato, neka je sretan Uskrs onima koji od Uskrslog već žive i u Njemu imaju svoj mir, neka je sretan i onima koji ga još uvijek poput Tome traže – neka im je sretna nada da će ga naći i neka je blagoslovljen trenutak kad ga budu našli i uskliknuli: Gospodin moj i Bog moj!

dr. sc. Ivica Čatić, profesor Svetoga pisma na KBF-u u Đakovu
Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.sveto-pismo.net

 

 

MISNE NAKANE 19.04.2020. DO  26. 04. 2020.

Ženidbeni navještaj:  TOMISLAV GULIJA i KARMELA BOGADI