Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Irenej, biskup i mučenik; u utorak su sveti Petar i Pavao, apostoli – svetkovina; u subotu je sveti Toma apostol – blagdan.

Danas skupljamo priloge za naš župni Karitas.

Nakon svetih misâ u 8 i 10 sati možete kupiti zbirku pjesama Pjesme Majci Božjoj Kraljici Hrvata, autora Ivice Jurjevića. Predgovor je napisao urednik lista Marija, fra Petar Lubina. Cijena iznosi 20 kuna.

Ispovijed će biti u utorak od 18 sati do 18:50.

• Do rujna nema obiteljske mise u 11:30.
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mk 5,21-24.35b-43

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!« I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.

Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom: »Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?« Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. Uđe i kaže im: »Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« A oni mu se podsmjehivahu.

No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. Primi dijete za ruku govoreći: »Talita, kum!«, što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!« I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.

Riječ Gospodnja.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Smrt je jedina pravda, rado će reći ljudi misleći na to kako smo tu svi jednaki. Tako se donedavno pjevalo na rekvijemima u našim crkvama: Nitko ostat neće, svatko umrijet ima: kralj il sluga tko je, jerbo suđeno je – umrijet svima. Koliko se god netko junačio, ovako ili onako zadrhti pred smrću ili se barem upita, zašto sve to mora biti tako bolno, zar Bog to nije mogao drugačije urediti? Pa onda onima koji su slabiji u vjeri, a pogotovo onima koju su se od vjere udaljili, izgleda kao da se Bog okrutno šali s nama ljudima: pokaže nam ljepotu življenja, ulije nam u srce čežnju za beskrajnim životom, a onda slijedi neumitna smrt. Tako će jedan pjesnik teškim riječima opisati umiranje: Ko kad mašina stane. I stoji. Ni makac. (Smrt, A. B. Šimić)

Bog nije stvorio smrt

Pa ipak, Božja nam riječ danas posve drugačije govori o smrti (Mudr 1, 13-15; 2, 23-24). Veli: Bog nije stvorio smrt, niti se raduje propasti živih. Nije lako odmah u ovo povjerovati. Ta smrt je svuda oko nas! Pa ipak, mi vjerujemo Isusu kad kaže: Bog nije Bog mrtvih, nego živih (Mt 12,27). Upravo nam to i govori današnje prvo čitanje. Bog je stvorio čovjeka za neraspadljivost i učinio ga slikom svoje vlastite naravi. Hoće se reći, da Bog u svom prvotnom naumu nije imao smrt kao strahotu, kao tjeskobu i kao propadanje. I stvarno, zašto bi dobrostivi Bog dopustio da čovjek, vrhunac svega stvorenoga, drhti pred smrću? Otkuda smrt, otkud zlo u svijetu? I na to teško pitanje Božja riječ danas daje odgovor: Đavlovom je zavišću ušla smrt u svijet i nju će iskusiti oni koji njemu pripadaju. To je naša kršćanska vjera: zlo nije od Boga i ne može biti. Jednako tako ni strahota smrti. Po svojoj ludosti i po svome grijehu čovjek je dopao smrti. Grijeh je tako strašan da kvari ono iskonsko savršenstvo Božjega stvaranja, jer čovjek ima slobodu sve do ludosti grijeha kojom uništava sama sebe i unosi zlo i razdor u svijet.

Nije umrla, nego spava

Što da učini čovjek grešnik? Što je mogao učiniti Adam nakon svoje ludosti? Sagriješiti je mogao, ali on sâm nije bio kadar popraviti tu silnu štetu. Upravo nam zato Bog šalje Spasitelja – da nas izbavi od smrti vječne, kao što se vidi u dirljivoj evanđeoskoj zgodi koju smo danas čuli (Mk 5, 21-43). Dvanaestogodišnja djevojčica je iznenada umrla: šok, nevjerica i silna žalost. Teško da možemo i zamisliti kako je bilo njezinim roditeljima. A Isus – ne baš tankoćutno! – kaže: Što bučite i plačete, dijete nije umrlo već spava. Reći ćemo da je to lako bili kazati, jer je Isus znao da će djevojčicu vratiti u život. Međutim ta je riječ danas nama upućena. Nije umrla već spava, veli danas Isus. Kako nije umrla?, reći ćemo i pokazati na tolike tragične smrti našega doba i na neumitnu smrt koja nas sve očekuje.

Isus veli spava i to je ključ današnjeg čitanja i naše vjere. Bog nas suobličuje svome Sinu koji je, istina, umro, ali je potom slavno uskrsnuo. Upravo nam o tome govori molitva Crkve: Tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima, i, pošto se raspadne dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima. Smrt je, dakle, prijelaz. Prijelaz iz ovoga života u život vječni iz ovoga boravišta u boravište vječno, iz smrtnoga tijela u tijelo proslavljeno.

Tako Pavao gleda na smrt i uskrsnuće kao na sijanje sjemena: sije se u raspadljivosti, uskršava u neraspadljivosti (1 Kor 15,42). Život koji nam se po Kristu podaruje u uskrsnuću neizmjerno nadmašuje naš zemaljski život. Zato Pavao kao i tradicija crkve o svojim mrtvima govori kao o usnulima, onima koji iščekuju puninu života.

Vjera te spasila

A što je nama činiti? U današnjem evanđelju smo čuli kako je Isus, prije nego što je djevojčicu uskrisio, izliječio jednu ženu koja je imala silnu vjeru da joj Isus može pomoći. Dajući joj zdravlje Isus joj veli: Vjera te tvoja spasila! To je i naš put. Mi vjerujemo da je Isus naš Spasitelj. Vjerujemo da nas je spasio od grijeha i smrti. Vjerujemo da smo dionici njegove nebeske proslave. Naravno vjera nije samo u riječima niti u pustim osjećajima i uzdisajima, nego vjera ljubavlju djelotvorna (Gal 5,6).

O tome se naime i radi: vjera je naša u nasljedovanju Krista koji je u svemu vršio volju svoga nebeskoga Oca. Tako i mi svoju vjeru iskazujemo i utvrđujemo neprestanim nastojanjem oko dobra i vjernim nošenjem Kristova križa. Vjeran je i dobrostiv Bog! Dobrostivo će pogledati i najmanje naše dobro djelo i na sve ono što podnosimo s Kristom, radi Krista. Zato ne drhtimo zbog prijelaza iz ovog života u drugi jer nismo sami: s Kristom umiremo, da bismo s njime i uskrsnuli. Zahvaljujući takvoj vjeri mirno hodimo ovim životom i blagoslivljamo Boga radi svih dobara koja nam je podario. Blagoslivljamo ga radi naših milih i dragih, radi nebrojenih malih životnih radosti, radi sunca i mjeseca i svega stvorenoga. Zahvaljujemo mu također što nas čini dionicima i svojih nevolja i patnja.

Ta znamo, s njime trpimo, da bismo s njime bili i proslavljeni. Zato smo uvijek vedri i puni nade: s Isusom trpimo da bismo s njime bili i proslavljeni. Njegovom milošću i snagom njegovih sakramenata u Crkvi smo već dionici nebeskih dobara, da bismo u vječnosti postigli puninu svoga spasenja kada ćemo Boga gledati kakav jest.

Neka nas u toj vjeri ohrabri, utješi i ojača današnja Božja riječ i sveta otajstva koja slavimo.

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 27.06.2021. – 04.07.2021

              Ženidbeni navještaj:        MARKO CRNČEVIĆ i DORA BARBARA STARČEVIĆ

                                                         MARIO BABIĆ i MARINA GRDIĆ

                                                         VLADIMIR SARKOTIĆ i KATARINA COLARIĆ

                                                         IVAN BORIĆ I MAGDALENA ČUJKO

                                                         FILIP VODOPIĆ i MARTINA VODOPIĆ r. PERUTINA

                                                         NENAD MARKOVIĆ i MIHAELA COLARIĆ

                                                         GORAN TOPLEK i ANITA LUKAČEVIĆ

                                                         ŽELJKO KAURIĆ i SANELA KAURIĆ r. BEGANOVIĆ

Kršteni:  26. 6. 2021.      MARA ĐURIĆ, RUBI BOROVČAK i MATEJ NAĐ JUG

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Alojzije Gonzaga, redovnik; u utorak su sveti Ivan Fisher i Toma More; u četvrtak je Rođenje svetog Ivana Krstitelja – svetkovina.

Sljedeće nedjelje skupljamo priloge za župni Karitas.

Ispovijed će biti u četvrtak i petak od 18 sati do 18:50.

Do rujna nema obiteljske mise u 11:30.

U prošlom smo tjednu za obitelj Ljubić prikupili 600 kuna. Hvala od srca!

• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mk 4,35-41

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

Uvečer istoga dana kaže im: “Prijeđimo prijeko!” Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: “Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?” On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru:

“Utihni! Umukni!” I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im reče: “Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?” Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: “Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?”

Riječ Gospodnja.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Priznajem, kad razmišljam o nekim povijesnim događajima, obuzme me često neka sjeta. Pomislimo, koliko je kroz duga stoljeća ljudske povijesti nevine krvi proliveno, koliko suza isplakano! Pomislimo koliko života uništeno samo u 20. stoljeću, pa već u ovom 21. stoljeću… I onda se to brzo zaboravlja da bi čovjeka nakon toga pogodila nova nesreća… Tko se još sjeća nevinih žrtava rata u Iraku? Tko od nas razmišlja o stotinama ljudi koji u jednom danu umiru od gladi širom svijeta? A što kazati o tolikim obespravljenima, potlačenima, gladnima, izbjeglicama, bolesnima, nezbrinutima…? Kako li samo duboka i strašna može biti ljudska bijeda…!

I onda se čuje vapaj koji nekad prolama krikom: „Bože, vidiš li? Zar spavaš, Gospodine?“ Koliko li je takvih krikova bilo u ljudskoj povijesti? Eto, o tome nam govori današnje evanđelje (Mk 4,35-41).

Zar ne mariš što ginemo?

Veli stara mudra poslovica: „Tko želi naučiti moliti, neka ide na more.“ Stvarno, kada se čovjek nađe na debelom moru usred oluje, a brod krhak, onda se u čovjeku javlja posebna tjeskoba. Nebo visoko, more duboko, a čvrsto se tlo gubi pod nogama. Tko se onda ne bi molio i Bogu vapio? Smiluj se, Bože!

Tako su se u noći apostoli našli u čamcu na Genezaretskom jezeru kad se podigla oluja, a jezero se uzburkalo. Noć, lađa malena i krhka, protivan vjetar i valovi koji prijete da će ih potopiti. Kao iskusni ribari apostoli su dobro znali kakva se to opasnost nad njih nadvila. A Isus? On je spavao. Kao da ga se to ništa nije ticalo. Kako samo može spavati? U strahu ga probude i prekore: „Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?“ Čuli smo. Sve se sretno završilo. Isus je smirio oluju i spasio ih od utapanja.

„Što ste bojažljivi?“

Isus im odmah upućuje prijekor. Veli: „Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?“ Kada bolje pogledamo, ovaj je prijekor posve na mjestu. Nije li Isus s njima bio u lađi? Zar ne da onaj, koji je mogao oluju stišati, nije mogao dopustiti da ga ta ista oluja iznenadi i potopi. Isus im hoće reći: „Kad sam s vama, ne trebate se bojati!“ No, s druge strane, razumljiv je ipak i postupak apostola. Strah je strah. Kada smrtni strah obuzme čovjeka, onda čovjek ne može baš trijezno razmišljati. Konačno, i Isus je u tjeskobi molio: „Oče, ako je moguće…“

U lađi s Isusom

To danas i nama Gospodin želi reći. Bog nas ne želi štititi od oluja i nevolje. Bog, štoviše, kao što smo vidjeli, dopušta da se dogode strašne nevolje i nesreće. Nije li, konačno, povijest ljudskog roda, povijest ratovanja? Tako se i svakom pojedinom od nas u životu dogodi i nevolja i nesreća. Dogodi se bolest, nesreća, nevolja, rat, progonstvo. Dogodi se razdor u braku, u obitelji… Dogodi se da nam se jednostavno čini da ne možemo nositi i podnositi zlo koje nas je snašlo. Dogodi se da nas toliko obuzme „užas i tjeskoba“ da se onda, poput Isusa u Maslinskom vrtu, rušimo na zemlju i krvavim znojem znojimo. I onda se prolomi krik: „Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?“

Zar Gospodin stvarno ne mari što ginemo? Zar mu je stvarno svejedno? To je tajna, to je otajstvo naše vjere. Otkud patnja, otkud tjeskoba i nesreća u ljudskom životu? Kako to da zlo koji puta ima premoć nad dobrom? Kako to da se zločinac koji puta šepiri, a nevin čovjek nepravedno trpi? Jednako tako nikada do konca ne možemo shvatiti zašto je utjelovljeni Sin Božji morao baš toliko trpjeti. Nikada do konca ne možemo razumjeti zašto su tijekom povijesti, kao i danas, stradavali toliki nevini i to na strašan način. Nažalost, „djelomično je naše spoznanje“. Tu nema lakih i jednoznačnih odgovora, ma s koje strane dolazili.

Ni čovjek svojim umom, ni čovjek vjernik u svjetlu vjere ne može nikada do kraja razumjeti. Mi možemo i trebamo prihvatiti, mi možemo i trebamo imati povjerenja i vjere u Isusa. Mi možemo i trebamo u Isusa staviti svoju vjeru i svoju nadu, mi možemo i trebamo pouzdavati se u njegovu beskrajnu ljubav. To znači jednostavno otisnuti se, poći za Isusom, znajući da se njemu i oluja i more pokoravaju, znajući da je on kroz patnju pobijedio smrt, znajući da je on kroz poniženje stigao do slave uskrsnuća i znajući da i nas poziva u istu slavu sa sobom. Ako bolje promotrimo, mi već jesmo s njim u slavi, jer smo već dionici njegova Duha, jer je već sada na nama njegov znak. Zato ako se i ljulja naša lađa na moru života, ako nas i pritišće Kristov križ, mi znamo: Gospodin je sa mnom i onda moj život dobiva novi smisao.

Zato ljubimo Isusa znajući da je on sebe predao za nas te da neće dopustiti da „na zemlju padne“ ijedno obećanje koje je dao.

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 20.06.2021. – 27.06.2021

Ženidbeni navještaj:     MARKO CRNČEVIĆ i DORA BARBARA STARČEVIĆ

                                        MARIO BABIĆ i MARINA GRDIĆ

                                        VLADIMIR SARKOTIĆ i KATARINA COLARIĆ

                                        IVAN BORIĆ I MAGDALENA ČUJKO

                                        FILIP VODOPIĆ i MARTINA VODOPIĆ r. PERUTINA

                                        NENAD MARKOVIĆ i MIHAELA COLARIĆ

                                        GORAN TOPLEK i ANITA LUKAČEVIĆ

Kršteni   19.06.2021. KAJA GAŠPEROV, DAVID KRIŽIĆ i DUNJA BILIĆ

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u utorak je sveti Vid, mučenik; u srijedu je blažena Marija Terezija Scherer – suutemeljiteljica Milosrdnih sestara svetoga Križa.

Danas će nam nakon svete mise u 11:30 djelatnici Dječjeg doma u Laduču progovoriti o temi udomiteljstva. Više o tome u listiću.

U utorak je župni god u brdovečkoj župi sv. Vida. Program trodnevnice pogledajte na oglasnoj ploči.

Mladi utorkom. U utorak se održava zadnja kateheza za mlade na kojoj će mladi bračni par iznijeti svoje svjedočanstvo vjere.

• Ispovijed će biti u utorak i petak od 18 sati do 18:50.
• Ministrantski sastanak će biti u subotu u 10 sati.
• Od sljedeće nedjelje pa sve do rujna neće biti obiteljske mise u 11:30.
• U prošlom smo tjednu za obitelj Ljubić prikupili 550 kuna. Hvala od srca!
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

POSTANI UDOMITELJ

Djeca i mladi nikad nisu dovoljno veliki da ne požele živjeti u obitelji, koja će im pružiti skrb i odgoj, sigurnost, toplinu i prihvaćanje. Svakom djetetu potrebna je stabilna, sigurna, emocionalno topla i podržavajuća obiteljska okolina za cjelovit rast i razvoj.

ŠTO JE UDOMITELJSTVO?

Udomiteljstvo je oblik skrbi za djecu izvan njihove biološke obitelji kojim se djetetu u novoj obiteljskoj okolini pruža skrb i podrška primjerena njegovoj dobi i osobnosti. Udomiteljska obitelj, uz naknadu i stručnu podršku sustava socijalne skrbi, osgurava stanovanje, prehranu, čuvanje, skrb o zdravlju, odgoj, obrazovanje i uključivanje u zajednicu.

ŠTO JE SVE POTREBNO DA POSTANETE UDOMITELJ?

Prema Zakonu o udomiteljstvu udomiti može svaka osoba od 20 do 60 godina starosti koja je Hrvatski državljanin i koja ima osigurane primjerene stambene i financijske uvjete za život. Uz navedeno, presudna je Vaša motivacija da pružite siguran i topao dom djetetu kojem je potrebna Vaša briga i ljubav.

ZAŠTO STE UPRAVO VI POTREBNI?

U ovom trenutku, Dječji dom Zagreb privremeno skrbi o više od dvjesto djece i mladih od 0 do 18 godina, a za veliki broj njih trebaju udomiteljske obitelji. Djeca smještena u Domu dolaze iz nepovoljnih životnih uvjeta. Život u ustanovi uvijek je privremeno rješenje, jer je djeci za optimalan razvoj potrebna stabilna i poticajna obiteljska okolina- puna ljuabvi, pažnje i strpljenja. Odrastanje u udomiteljskoj obitelji djetetu pruža najbolju šansku za oporavak od proživljenih teškoća, bezbrižnije djetinjstvo te sretniju budućnost.

Projektom ‘Tranformacija Dječjeg doma Zagreb- širenje mreže izvaninstitucijskih usluga’ podržanim sredstvima europskog socijalnog fonda prošireni su programski i stručni kpaciteti za pružanje podrške djeci, obitelji i udomiteljima. Cilj projekta je doprinjeti smanjenju broja djece i mladih bez odgovarajuće roditeljske skrbi na smještaju, skratiti vrijeme njihovog boravka u ustanovi i osigurati im kvalitetno odrastanje u modelima obiteljske skrbi.

PODRŠKA KROZ CIJELI PROCES VAM JE PRUŽENA!

Stručni djelatnici Dječjeg doma Zagreb zainteresirane pojedince i obitelji podržati će u povezivanju s Timom za udomiteljstvo Centra za socijalnu skrb Zagreb, timovima za udomiteljstvo centara za socijalnu skrb Zagrebačke županije i susjednih županija koji su na nadležni za organizaciju edukacije potencijalnih udomitelja kao dijela postupka u dobivanju licence za bavljenje udomiteljstvom.

Nakon smještaja djeteta u udomiteljsku obitelj, poznavajući njegovu osobnost osigurati će individualiziranu i prilagođenu stručnu podršku mobilnog tima djetetu i udomiteljskoj obitelji kroz uslugu Rane intervencije i uslugu Savjetovanja i pomaganja, informiranje, edukacije, zajednička okupljanja i izlete.

KAKO IZGLEDA POSTUPAK ZA DOBIVANJE DOZVOLE ZA OBAVLJANJE UDOMITELJSTVA?

Kroz svaki korak kroz koji prolazite na putu do udomiteljstva imate podršku stručnjaka koji će Vam vrlo rado odogvoriti na sve nedoumice i biti uz Vas. Prvo je potrebno poslati zahtjev nadležnom centru za socijalnu skrb te priložiti potrebnu dokumentaciju (potvrdu liječnika, potvrdu o prihodima, stambenom statusu i obrazovanju). Obrada kroz koju je potrebno proći uključuje intervju sa socijalnim radnikom i psihologom, te psihološku obradu. Utvrđuje se motivacija, obiteljska dinamika, kapaciteti i rizici udomiteljske obitelji koji bi mogli utjecati na zadovoljenje potreba i najbolji interes korisnika.

S udomiteljstvom se upoznaju svi punoljetni članovi kućanstva koji trebaju biti suglasni s primanjem novog člana u obitelj. Edukacija koju prolaze udomitelji pokriva navedene teme: zakonski okvir udomiteljstva, područja iz razvojne psihologije, posebne potrebe djece u udomiteljskoj obitelji, značaj biološke obitelji za dijete, zlostavljanje i zanemarivanje djece, odgojne metode, utjecaj udomiteljstva na dinamiku obiteljskih odnosa. U svakom trenutku slobodni ste promijeniti mišljenje i odustati od udomiteljstva.

NISTE SPREMNI ZA UDOMITELJSTVO, ALI BISTE HTJELI POMOĆI?

Trenutno je u Dječjem domu Laduč na stalnom boravku smješteno 19 djece. Međusobno se razlikuju po stupnju uključenosti njihovih roditelja koji ih nejdnako često posjećuju vikendima. Postoje djeca koja svaki vikend provode u svojim primarnim obiteljima, ali i ona koja uz tjedan i vikend provode u Domu.

Neka od njih imaju volontere koji im, ovisno o mogućnostima, uljepšaju vikend svojom posjetom i izlaskom iz Doma. Djeca se jako vesele izlasku s volonterima koji ih odvedu u kino, kazalište, na sladoled, u zoološki vrt, kod kuće na nedjeljni ručak ili slobodno vrijeme provedu u dvorištu Dječjeg doma. Kako biste postali volonter kontaktirajte Dječji dom, a od potvrda potrebno je donijeti potvrdu liječnika opće prakse i potvrdu o nekažnjavanju.

KONTAKT STRUČNIH DJELATNIKA DJEČJEG DOMA LADUČ

099 546 39 14 socijalni radnik

099 546 39 35 psihologinja

MISNE NAKANE 13.06.2021. – 20.06.2021.

Ženidbeni navještaj:    MARKO CRNČEVIĆ i DORA BARBARA STARČEVIĆ

                                        MARIO BABIĆ i MARINA GRDIĆ

                                        VLADIMIR SARKOTIĆ i KATARINA COLARIĆ

                                        IVAN DEŽIĆ i ANDREA JELAČIĆ

                                        IVAN BORIĆ I MAGDALENA ČUJKO

Kršteni   12.06.2021.   TONI JAKOVAC i MARTIN TURKALJ

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u srijedu je sveti Efrem, đakon i crkveni naučitelj; u petak je Presveto Srce Isusovo – svetkovina; u subotu je Bezgrešno srce Blažene Djevice Marije.

Prošle smo nedjelje za župni Karitas prikupili 6179,85 kuna. Hvala vam!

U ponedjeljak i utorak svetu će misu predvoditi otac Danijel Hranilović.

Ispovijed će biti u srijedu i četvrtak od 18 sati.

Ministrantski sastanak će biti u subotu u 10 sati.

• U prošlom smo tjednu za obitelj Ljubić prikupili 1600 kuna. Hvala od srca!
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

PRVO NEDJELJNO ČITANJE: Post 3,9-15

Čitanje Knjige Postanka

Pošto je Adam jeo s drveta, zovne ga Gospodin, Bog: »Gdje si?«, reče mu. On odgovori: »Čuo sam tvoj glas u vrtu; pobojah se jer sam gol pa se sakrih.« Nato mu reče: »Tko ti otkri da si gol? Da nisi jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?« Čovjek odgovori: »Žena koju si stavio uza me – ona mi je dala sa stabla pa sam jeo.« Gospodin, Bog, reče ženi: »Što si to učinila?« »Zmija me prevarila pa sam jela«, odgovori žena.

Nato Gospodin, Bog, reče zmiji:

»Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi poljskom! Po trbuhu svome puzat ćeš i prašinu jesti sveg života svog!

Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina:

on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.«

Riječ Gospodnja.

RAZMATRANJE UZ ČITANJE IZ KNJIGE POSTANKA

Vjernici koji puta mogu dobiti dojam da se u Crkvi i suviše govori o grijehu i o pokajanju. Današnje nam prvo čitanje (Post 3, 9-15) jednostavnim rječnikom govori o naravi i zlu grijeha. Naime, koji puta mi na grijeh gledamo onako kako djeca gledaju na zabrane koje im dajemo: smatramo da su nekako zabrane same sebi svrhom te da im je cilj ne dopustiti čovjeku da se mirno i opušteno zabavi. Međutim, vidjet ćemo kako grijeh čini zlo u prvom redu samome grešniku, kako ga unakazuje, izobličuje i čini ne-čovjekom.

Pobojah se jer sam gol

Knjiga Postanka nam slikovito govori kako je Bog stvorio prve ljude i stavio ih u prekrasan vrt. Sve im je dao na raspolaganje osim jednoga drveta. Rekao im je da s toga drveta ne smiju jesti, da ne umru. I, evo, na svoju nesreću, čovjek je više povjerovao napasniku nego Bogu pa su i on i njegova žena jeli plod upravo s toga stabla. Čuli smo danas što se nakon toga dogodilo. Čovjek je shvatio svu ispraznost i strahotu onoga što je učinio. Nije postao kao Bog, kako mu je napasnik bio obećao. Naprotiv, shvatio je da je iznevjerio onoga koji ga je stvorio i koji mu je sve dao, onoga koji ga je uzeo za prijatelja i suradnika. Shvatio je čovjek: imao je veliko blago i to je jednostavno upropastio. To se očitovalo u tome da je vidio da je gol.

Međutim, to ne želi priznati. Zato, slikovito pripovijeda prva knjiga Svetoga pisma, kad je čovjek čuo Božje korake – sakrio se. Kad ga je Bog pozvao, čovjek je rekao: Čuo sam tvoj glas u vrtu; pobojah se jer sam gol pa se sakrih. Sam i napušten. Ogoljen od Božjeg prijateljstva. To je čovjek grešnik. Sam i napušten u svojoj strasti. Čovjek koji ustrajava u svome grijehu, može li imati pravih prijatelja? On neprestano traži da prazninu njegova srca ispune zavist, mržnja, osveta, bogatstvo ovoga svijeta, svjetska slava – ali kad dublje u sebe pogleda, shvaća da je gol. Bez Boga i bez Božje ljubavi ljudsko je srce ruševina. Tek u Bogu i po Bogu čovjek se može radovati pravom prijateljstvu i pravoj ljubavi, može radosno blagovati svoj kruh i veseliti se svim običnim darovima koje mu Bog daje, a najviše se veseli tome da je Božji, da od Boga dolazi, u Bogu živi i Bogu ide.

Žena koju si mi dao

Evo kako zlo rađa novim zlom. Nakon što ga je Bog prekorio zbog njegove ludosti i njegova grijeha, čovjek svaljuje odgovornost na druge. Čuli smo što je rekao: Žena koju si mi dao – ona mi je dala sa stabla, pa sam jeo. Dvostruko je ružan ovaj čovjekov izgovor. Prvo svaljuje krivnju na ženu. Ako ga je ona i potaknula, ipak je on, čovjek, uzeo i pojeo ono što nije trebao. I mi često upravo tako činimo. Kad učinimo nešto krivo ili kad propustimo učiniti dobro, uvijek svaljujemo krivnju na nekoga drugog, odnosno na neke okolnosti.

Tako će već djeca u vrtiću optužiti svoga druga za tučnjavu, iako je i samo itekako krivo. Slično su za loše ocjene u školi krivi nastavnici i profesori, školski program, loši uvjeti u školi, neodgovarajuće knjige… Za moje pretjerivanje u piću i kocki krivo je, naravno, ovo ludo vrijeme, krivi su neki iz moje obitelji koji me ne podržavaju. Za moj vjerski nemar kriv je župnik, krivi su biskupi, krive su okoštale strukture u Crkvi… Za bračne razmirice uvijek je kriva ona druga strana i njegova mama…

Međutim u svojem izbjegavanju odgovornosti čovjek ide i dalje. Veli: Žena koju si mi dao. Hoće reći da mu je Bog dao lakomislenu ženu koja ga samo na zlo potiče. Prema tome, kriv bi bio i Bog koji je uza nj stavio baš takvu ženu. Da je Bog bolje pazio, da je uz njega stavio razboritiju i pobožniju ženu, sve bi bilo u redu… Uočavamo li naopakost i strahotnost takvoga razmišljanja? Za svoje ludosti, ako treba, i Boga ću optužiti – smiluj nam se Bože! Što sve čovjek ne čini, samo da sebe prikaže u dobrom svjetlu! I tako onda tonemo sve dublje i dublje u svoje zlo. A potrebno je tako malo: reći zajedno s onim carinikom: Bože, milostiv budi meni grešniku! – i sve će biti uređeno!

Neprijateljstvo ja zamećem

No, s druge strane, Bog nas poznaje. Ne diže ruke od nas. U svojoj neizmjernoj ljubavi on već prvim ljudima nakon njihova grijeha obećava spasenje i Spasitelja. Naviješta da će Žena roditi Sina koji će pobijediti napasnika. To je naša nada, naša sigurnost i naša radost. Koliko god napasnik bio lukav, koliko god ja bio slab i nestalan, znam i vjerujem: veća je i jača Božja sila, Božja mudrost i Božja ljubav u Isusu Kristu. On je svojom smrću i svojim uskrsnućem pobijedio grijeh i zlo i snaga njegova uskrsnuća živi i djeluje u njegovoj Crkvi, u riječi, u sakramentima, u služenju, baš kako nas tješi apostol Ivan: Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite. Ako tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca – Isusa Krista, Pravednika. On je pomirnica za grijeha naše, i ne samo naše, nego i svega svijeta (1 Iv 2,1-2).

Zato ne malakšemo. Ne bojimo se zala ovoga svijeta i ne želimo upirati prstom u zlo koje nas okružuje. Mi smo sinovi i kćeri svjetla, mi smo izabrani, otkupljeni. Možda smo i griješili, možda smo i ludovali, ali po svetom krštenju, po milosti Kristovoj, kako veli Pavao oprali ste se, ali posvetili ste se, ali opravdali ste se u imenu Gospodina našega Isusa Krista i u Duhu Boga našega (1 Kor 5,11). Kristovom milošću Duh Sveti nas prosvjetljuje da razaberemo što je dobro. Preobražavajuća snaga istoga Duha jača nas da to dobro i slijedimo. Nismo više samo ljudi od ove zemlje. Veli Pavao: Je li tko u Kristu, nov je stvor (2 Kor 5,17).

Dao Gospodin nama svima da se u potpunosti odreknemo svakoga zla u sebi i u potpunosti živimo po milosti koja nam je dana i koja se svednevice u nas izlijeva.

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 06.06.2021. DO  13.06.2021

Ženidbeni navještaj:  MARKO CRNČEVIĆ i DORA BARBARA STARČEVIĆ

                                        MARIO BABIĆ i MARINA GRDIĆ

                                        VLADIMIR SARKOTIĆ i KATARINA COLARIĆ

                                        IVAN DEŽIĆ i ANDREA JELAČIĆ

Kršten  05.06.2021. LEONID MURVIĆ

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je Pohod Blažene Djevice Marije – blagdan; u utorak je sveti Justin, mučenik; u četvrtak je Presveto Tijelo i Krv Kristova, Tijelovo – svetkovina; u subotu je sveti Bonifacije, biskup i mučenik.

Danas skupljamo priloge za naš župni Karitas.

Od sutra možete preuzeti slike od prve pričesti u župnom uredu.

Na svetkovinu Tijelova slavimo svetu misu u 10 sati. Toga dana nema večernje svete mise. 

• Sljedeći se tjedan ispovijeda u utorak i petak od 18 sati.
• Ministrantski sastanak će biti u subotu u 10 sati.
• Za videonadzor je bilo potrebno 29981,25 kuna. Vašim smo prilozima prikupili 30230 kuna. Višak će biti prebačen u župni Karitas. Zahvaljujem svima koji su tijekom protekla dva mjeseca dali svoje priloge! Sutra bi se, montiranjem preostalih triju kamera, radovi trebali privesti kraju.
• U prošlom smo tjednu za obitelj Ljubić prikupili 200 kuna. Hvala od srca!
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 28,16-20

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme:

Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori:

»Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!

I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.«

Riječ Gospodnja.

RAZMATRANJE UZ  SVETKOVINU PRESVETOGA TROJSTVA

Sve više naših tiskovina, kao i druga sredstva javnog priopćavanja, vrlo rado donose stvarne ili izmišljene pojedinosti iz privatnog života poznatih osoba. Jednostavno, sve što se tiče neke uvažene osobe, zanimljivo je. Kao da čitatelji imaju potrebe zavirivati kroz ključanice tuđih vrata.

Na sličan su način ljudi od davnina htjela nekako “ući” u unutarbožanski život svojih božanstava. Pa su se onda rađale najmaštovitije priče o rađanju i smrti bogova, čega je puna ne samo grčko-rimska, nego i mitologija svih poznatih naroda.

Židovi, nasuprot tomu, uporno su ispovijedali vjeru u jednoga Boga i nisu htjeli niti pomišljati da bi Bog imao neke ljudske osobine ili obličje nalik čovjeku. Bog je zapravo Onaj Koji Jest i ljudi po sebi nisu mogli o tome ništa nazrijeti.

Bog se objavljuje

Osnovna oznaka židovske vjere jest duboka svijest da je njima Bog govorio preko proroka, tj. da im se objavio. Bog se svome narodu javlja kao sugovornik. Upravo smo u prvom čitanju (Pnz 4, 32-34.39-40) čuli kako je u njima bila jaka baš ta svijest:

Ispitaj samo prijašnja vremena što su protekla prije tebe, sve otkad je Bog stvorio čovjeka na zemlji: je li ikad, s jednoga kraja nebesa do drugoga, bilo ovako veličanstvena događaja? Je li se što takvo čulo? Je li ikad koji narod čuo glas Boga gdje govori isred ognja kao što si ti čuo i na životu ostao?

Doista, to zvuči nevjerojatno. Vjekovima su ljudi pokušavali nekako doći do Boga, otkriti u sebi i u prirodi Božje zakone. Vjekovima su stvarali mitove o bogovima, o njihovu životu, o postanku svijeta, o utjecaju bogova na zemaljski život… Vjekovima su ljudi s velikim strahopoštovanjem, sa strahom i trepetom pristupali svetim mjestima, plašeći se da ne bi ozlovoljili hirovitu narav bogova…

 A sada, evo, Bog, onaj pravi i jedini, prigiba se svome narodu i progovara. Objavljuje mu svoje tajne, svoje naume, svoje zakone, ali iznad svega Bog objavljuje svoju dobrotu, svoju ljubav, svoje čovjekoljublje. Tako više ne mora čovjek uzaludno tražiti pristup Bogu i tražiti njegovu naklonost. Bog se prvi obraća i prigiblje čovjeku, Bog uzima inicijativu, Bog je onaj koji nas je prvi ljubio, kazat će kasnije Pismo. Taj je Božji narod stvarno bio izabran i posebno počašćen.

Bog je s nama

Bog se Izraelu objavljuje ne samo zato da bi oni, eto, spoznali pravoga Boga i znali kakav je

i što od njih očekuje. Bog se javlja kao Jahve, tj. kao onaj koji jest, odnosno, još bolje, kao onaj koji je nazočan, koji je s njima, koji će se kasnije nazvati i Emanuel – S Nama Bog. Štoviše, Bog se za njih zauzima, što se najviše pokazalo u veličanstvenim djelima kad ih je ono izveo iz Egipta. Zato današnje čitanje nastavlja:

 Ili, pokuša li koji bog da ode i uzme sebi jedan narod ispred drugog naroda kušnjama, znakovima, čudesima i ratom, jakom rukom i ispruženom mišicom, uza silne strahote, kao što je sve to, na vaše oči, učinio za vas Jahve, Bog vaš, u Egiptu?

Bog onda od svoga naroda očekuje i uzdarje. Bog je prvi pružio ruku, zato očekuje da mu narod uzvrati poštovanjem i ljubavlju – na svoje vlastito spasenje:

Danas, dakle, spoznaj i zasadi u svoje srce: Gospodin je Bog gore na nebu i ovdje na zemlji – drugoga nema. Drži njegove zakone i njegove zapovijedi koje ti dajem danas da dobro bude tebi i tvojoj djeci poslije tebe; da dugo poživiš na zemlji koju ti Gospodin, Bog tvoj, daje zauvijek.

Trojstveni Bog u našem životu

Mi smo baštinici Objave i obećanja koje je Bog nekoć dao Izabranom narodu. Štoviše, mi smo dionici i baštinici spasiteljskog djela utjelovljenoga Sina Božjega, Isusa Krista. U njegovu nam je Duhu objavljena sva istina, njegovim smo Duhom posvećeni, a po prosvjetljenju istoga Duha ušli smo u tajnu unutarbožanskoga života. Zato možemo ispovijedati Boga jednoga i trojstvenoga.

Međutim, sama Tajna po sebi ne bi bila važna kada bi tek zadovoljavala našu znatiželju… Nije nam Gospodin Isus objavio tajnu Presvetog Trojstva da bismo se mogli hvastati svojim znanjem. Bog nam se u Kristu objavljuje kao Otac, Sin i Duh Sveti da bismo bolje razumjeli tajnu vlastitog spasenja, ali prvenstveno zato da bismo svojim životom zahvaljivali Bogu Ocu koji nas je stvorio, Bogu Sinu koji nas je otkupio i Bogu Duhu Svetome koji nas je posvetio i uveo u unutarbožansku obitelj.

 Bog nas po Kristu uvodi u svoju obitelj, zato nam i povjerava svoje tajne. Kad jedan bračni par posvoji dijete onda ga uvode u svoju obitelj, obasiplju ga ljubavlju i polagano uvode i u tajne svoje obitelji: ta on je sada ravnopravni član te obitelji. Slično i Bog: on nas je uzeo za svoje, za članove svoje obitelji i zato nam u ljubavi povjerava i svoje tajne. Što više ulazimo u tajnu Božjeg života, to više Bogu zahvaljujemo, to mu više želimo uzvratiti ljubavlju.

Današnja nam svetkovina poručuje da smo Božji, da Bogu pripadamo, da od Boga dolazimo i u njegovu božansku obitelj ulazimo. Zato mu danas želimo zahvaliti. I molimo ga da čitav naš život bude njemu na hvalu i slavu.

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 30.05.2021. DO  06.06.2021

Ženidbeni navještaj: FILIP MOHENSKI i MATEA PETROŠIĆ

                                       VLADIMIR SARKOTIĆ i KATARINA COLARIĆ

                                       IVAN DEŽIĆ i ANDREA JELAČIĆ

Kršteni  29.05.2021. MAXIMILIAN DOROTIĆ i KARLO KNAJTER

               30.05.2021.  IVOR JANKOVIĆ

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je Blažena Djevica Marija Majka Crkve; u utorak je sveti Beda Časni; u srijedu sveti Filip Neri, prezbiter; u četvrtak je sveti Augustin Kenterberijski, biskup; u subotu je Bogoslužje kvatri.

Sutra započinje ljetni kvatreni tjedan u kojem su vjernici pozvani na intenzivniju molitvu i djela pokore i ljubavi. Tjedan je posvećen molitvi za posvetu ljudskoga rada i za urod zemlje. Kvatreni tjedan završava bogoslužjem kvatri u subotu, 29. svibnja.

Od sutra se u župnom uredu mogu preuzeti slike od ovogodišnje krizme.

U utorak će u 20 sati početi jednosatno klanjanje koje animiraju mladi.

• Sljedeći se tjedan ispovijeda u utorak i petak od 18 sati.
• Ministrantski sastanak će biti u subotu u 10 sati.
• Svibanjske pobožnosti. Pozivamo vas u Marijinom mjesecu na molitvu svete krunice svaki dan u 18:30.
• Sljedeće nedjelje skupljamo priloge za naš župni Karitas.
• Hod za život. U subotu, svibnja 2021. godine, u Zagrebu će se održati javna manifestacija ,,Hod za život”. Taj Hod, kao plod građanske inicijative koja je okupila brojne laike iz raznih udruga i pokreta, nastoji promicati vrijednost otajstva ljudskoga života te njegova čuvanja od začeća do naravne smrti, s posebnom osjetljivošću za začetu i još nerođenu djecu, za majke, obitelji, starije i bolesne u hrvatskome društvu. Okupljanje je u Zagrebu, na Trgu Republike Hrvatske, pokraj zgrade Hrvatskoga narodnog kazališta, u 10 sati.
• Za videonadzor je do sada uplaćeno 29600 kuna, a u prošlom tjednu 3150 kuna; nedostaje još 381,25 kuna. Za obitelj Ljubić smo u proteklom tjednu prikupili 300 kuna. Vjerujem da ćemo ovaj tjedan zatvoriti ovu financijsku konstrukciju. Ako bude viška sredstava, preusmjerit ćemo ih na župni Karitas.
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Neki dijelovi Svetoga pisma mogu nam izgledati nekako nestvarno. Evo, Bog se izravno obraća Abrahamu, Izaku i Jakovu, Bog razgovara s Mojsijem, s tolikim prorocima… Kao da su to bila nekakva posebna, sveta vremena. Kao da se Bog, odnosno Duh Božji izravno i očito upletao u život davnih biblijskih velikana. Tako, na primjer, nakon što je Samuel pomazao Davida za kralja, veli Prva knjiga o Samuelu, „Duh Gospodnji obuze Davida od onoga dana“ (1 Sam 16,13). Duh Gospodnji koji je obilato bio na Mojsiju, sišao je i na onih sedamdeset starješina (Br 11,24-29) ili na suca Gideona (Suci 6,34), čak i na poganina Bileama (Br 24,2). Oni su, kao i svi proroci, potaknuti Božjim Duhom govorili Božje riječi i izvodili čudesna djela.

Nadalje, u Novom zavjetu čitamo kako su nadahnuti Božjim Duhom pjevali hvalospjeve otac Ivana Krstitelja Zaharija (Lk 1,67) i onaj starac Šimun koji je imao posebnu milost da je mogao uzeti u naručje malenoga Isusa (Lk 2,26).

Duh Božji na Isusu i u apostolskoj Crkvi

Međutim, u punoj mjeri i na izuzetan način Duh Božji, Duh Sveti bio je na Isusu. Tako čitamo u Lukinu evanđelju kako je na Isusa sišao „Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba“ (Lk 3,22). Sâm Isus na sebe primjenjuje prorokove riječi „Duh Gospodnji na meni je, jer me pomaza“ (Lk 4,16-21). Kasnije, u prvoj Crkvi sve počinje s Duhom Svetim i sve se događa silom i snagom Duha Svetoga.

Čuli smo danas kakva je silna i čudesna snaga i sila Duha Svetoga. Apostoli su u strahu od Židova bili zatvorili vrata onog mjesta gdje su boravili. Međutim, kad je na njih sišao Duh Sveti u liku plamenih jezika, odjednom su bili ispunjeni posebnom Božjom mudrošću, Božjom silom i hrabrošću, tako da su izišli napolje i pred onim velikim mnoštvom smjelo naviještali evanđelje.

A djelovanje Duha Svetoga i kasnije se uvelike očitovalo u životu apostolske Crkve. Duh Sveti je po polaganju ruku apostola silazio na vjernike (Dj 19,6). Kada su donosili neke važne odluke apostoli su ustvrdili: „Zaključismo Duh Sveti i mi“ (Dj 15,28). Međutim, mogli bismo se upitati zar je stvarno Božji Duh djelovao samo u nekim posebnim vremenima i u nekim posebnim Božjim službenicima, kao što su to bili apostoli i proroci?

Duh Božji u Crkvi

Evo danas u drugom čitanju u Poslanici Galaćanima (5,16-25) govori kako istinske vjernike vodi Božji Duh, koji se onda očituje svojim plodovima u životu pravoga kršćanina. Veli: „Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost.“ Duh Sveti boravi u Crkvi, on je Duh životvorni Crkve Kristove, sve se u Crkvi događa njegovom silom i pod njegovim vodstvom. Tako će Pavao reći da mi ne možemo izreći ni najkraću molitvu, kao na primjer „Gospodin Isus“, a da to ne bude silom Duha Svetoga (Rim 12,3).

Kao u prvim vremenima, kao i u apostolskoj Crkvi Duh Sveti, Duh Božji, Duh Branitelj kojega Krist od Oca šalje (usp. Iv 16,13-15) živ je i djelatan i danas u svojoj Crkvi, „jer Bog Duha ne daje na mjeru“ (Iv 3,34).

Što hoćemo reći? Po krštenju i po drugim sakramentima primili smo i primamo Duha Svetoga. Bog je onaj koji po svome Duhu u nama čini i htjeti i djelovati (Fil 2,13). Duh koji je poticao Isusa da naviješta Kraljevstvo Božje i da čini čudesa, Duh Sveti koji je snažno djelovao po apostolima, Duh Sveti koji i danas vodi Crkvu Kristovu, djeluje u svakome od nas – ta mi smo Crkva! Zato nije dobro opravdavati se da smo slabi ljudi, da su kušnje ovoga svijeta silno jake, da nas napasti mogu lako poljuljati. Ta u nama je Duh Božji, Duh Isusa Krista! Ono čudo prvih Duhova, kada su se apostoli ispunili Duhom Svetim, da su hrabro i smjelo naviještali Krista i to tako da su ih mogli razumjeti ljudi različitih jezika, to čudo, ta sila Duha Svetoga snažno djeluje i danas.

Zar ne da i danas, unatoč nevoljama i zamamnostima ovoga svijeta, toliki kršćani ustrajavaju u dobru, toliki vjernici praštaju svojim neprijateljima, čine dobro svakom čovjeku bez razlike, toliki vjernici – sve u nevolji velikoj – vjerno vrše Božje zapovijedi.

Potrebno je povjerovati da je Bog po svome Duhu jači od svakoga zla, od svake kušnje, pa i od zemaljske smrti. Potrebno je odvažiti se živjeti po nadahnućima Duha Svetoga. Tako ćemo – poput apostola – biti kvasac ovoga svijeta, širitelji radosne vijesti, tako ćemo svoj život ispuniti mirom, radošću i ljubavlju. Za ono malo našega iskrenoga nastojanja, Duh će u nama izvesti obilne plodove: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrotu, vjernost, blagost, uzdržljivost. 

Dao Gospodin da ovi plodovi budu na radost nama, našoj obitelji, našem narodu i cijeloj Kristovoj Crkvi po cijelome svijetu. Amen.

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 23.05.2021. DO  30.05.2021

Ženidbeni navještaj: FILIP MOHENSKI i MATEA PETROŠIĆ

                                       VLADIMIR SARKOTIĆ i KATARINA COLARIĆ

Kršten 22. 05. 2021. MIHAEL NENADIĆ