sij. 02

Župne obavijesti 2. siječnja 2022. – DRUGA NEDJELJA PO BOŽIĆU

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u četvrtak je Bogojavljenje – svetkovina; u subotu je Gospa brze pomoći.

Raspored naknadnog blagoslova za obitelji koje su se prijavile u župnom uredu:

  • U srijedu će pod večernjom svetom misom biti blagoslov vode.
  • Na blagdan Bogojavljenja slavimo tri svete mise – u 8, 10 i 19 sati.
  • Ovaj se tjedan ispovijeda u petak od 18 sati.
  • Nužna obnova orgulja i razglasa u crkvi. Cijena obnove iznosi 150000 kuna. Donacije se mogu uplatiti u župnom uredu.
  • Prošli smo tjedan za obitelj Ljubić prikupili 600 kuna i 50 €. Hvala vam!
  • Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

 

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 1,1-18 

 

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade, u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego – da posvjedoči za Svjetlo. Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna.

K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga.

I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.

Ivan svjedoči za njega. Viče:»To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!« Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu.

Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani.

Riječ Gospodnja.

 

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

Stare slike Isusa ili svetaca mogu nevještim očima izgledati nedopadljivo. Slikane su, kako se to veli, plošno, bez dubine, lica su nekako ukočena, boje nestvarne. Međutim, znalac će u njima otkriti posebnu ljepotu. Svaki izraz, svaka boja kao i razmještaj likova na slici ima posebno, simboličko značenje. Spomenut ćemo kao primjer neke boje. U takvom starom slikarstvu pravilo je da je Isusova haljina plave boje, a plašt kojim je ogrnut, crvene. U ovom slučaju plava je boja, boja božanstva, a crvena boja označava čovještvo. Poruka je jasna: Sin Božji (u plavoj haljini!) zaogrnuo se našom ljudskom naravi. Zašto? Da bi se na nama dogodilo ono suprotno. Kako? Vidimo to na primjeru svete Bogorodice: u takvom su slikarstvu u ovom slučaju boje obrnuto izabrane. Njezina je haljina crvena, a plašt plavi. Ona je najveća među ženama, ona je prva otkupljena. Zato je ona u svom čovještvu (haljina crvene boje) zaogrnuta božanskom milošću (plašt plave boje). Eto u toj slici možemo bolje razumjeti početak Ivanovog evanđelja, koji smo čuli i na Božićnoj dnevnoj misi.

Svjetlo istinito dođe na svijet

Na samom početku stvaranja, kada još nije bilo ničega, veli Sveto pismo, prvo što je Bog rekao i učinio bilo je: “Neka bude svjetlost!” Svjetlost sunčeva preduvjet je bilo kakvog života na zemlji. Za nas ljude ono je isto što i život. Svjetlost je također oduvijek bila nekako znak Božje blizine, a ponajpače po Isusu Kristu. O njegovu rođenju pastire je obasjala svjetlost, mudraci su vidjeli njegovu zvijezdu, kod svog preobraženja Isus se pred izabranim učenicima pokazao u nebeskom svjetlu. Za sebe samoga Isus više puta govori da je svjetlost svijeta, svjetlost koja je došla na ovaj svijet zbog toga da ni jedan koji povjeruje u njega ne ostane u tami. I evo, Božja nam riječ želi posvijestiti koliko smo obdareni. Ne samo da nas je Bog stvorio i dao nam život onda kada je rekao: “Neka bude svjetlost!”, nego je on svojega Sina koji je sam Život, koji je, dakle svjetlost, poslao na svijet da nas prosvijetli svojim božanstvom, da nas učini dionicima svoje božanske naravi. Zato Isus i veli: “Ja – Svjetlost – dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane” (12,46).

Njegovi ga ne primiše

I sada dolazi ono što je i nevjerojatno i strašno u isto vrijeme. Bog u svome utjelovljenom sinu Isusu Kristu nudi ljudima spasenje i posinjenje, nudi sama sebe i – neki ljudi to ne prihvaćaju.

Štoviše, upravo oni koji bi trebali biti najbliže – izabrani židovski narod, barem oni službeni predstavnici, onaj vrh, Isusa odbacuje. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše! To su bili oni koji su nakon tako zdušno vikali: “Raspni ga, raspni!” Pored svih čudesa koje je bio učinio, pored svega dobra koje ima je pokazao, pored sve nebeske mudrosti koju im je pružio!

Koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja

Naravno, bilo bi posve krivo govoriti kako Židovi nisu Isusa prihvatili. Mnogo ih je bilo koji su prihvatili njegovo evanđelje. Na koncu, svi su apostoli i svi prvi učenici bili isključivo Židovi! I svi ti prvi učenici, Židovi ili pogani postali su novi narod. Postali su baštinici novih obećanja. Postali su u pravom i potpunom smislu riječi – djeca Božja, sinovi i kćeri novoga Božjeg naroda.

Mi – sinovi i kćeri svjetlosti?

Što je god napisano, za naše je spasenje zapisano. I sve, baš sve što je Bog činio u prvoj Crkvi, čini danas i među nama. Još uvijek smo u Božićnom ozračju. Mi smo obasjani nebeskom svjetlošću. Mi smo po krštenju postali sinovi i kćeri svjetlosti, postali smo u pravom smislu djeca Božja. Isus Krist, utjelovljeni Božji Sin naš je brat i Spasitelj. On nam uvijek iznova progovara po svome evanđelju, njegova čudesa i njegovo spasenje i danas djeluje u nama u svim sakramentima, u djelovanju Crkve. On se s nama i među nama, mi smo njegovi, dionici njegove božanske naravi, mi smo zaogrnuti plaštem njegova božanstva. I što se onda događa u našoj ludosti? Ne primamo ga toliko puta! U svojoj ludosti mislimo da nam je važniji naš užitak, naš ovozemni uspjeh, naša zabava, naš probitak, naša strast. I ostajemo prazni, ostajemo u tami, ostajemo tužni u svome blatu. I to mi, koji smo novi Božji narod, nova Božja svojina! Ne bismo stvarno htjeli da se na nas primjenjuje današnja evanđeoska riječ: “K svojim dođe i njegovi ga ne primiše.”

Dao Gospodin da budemo odsjaj njegove svjetlosti, da budemo njegova slika u ovome svijetu, da plašt njegova božanstva neokaljano nosimo, da budemo na radost i blagoslov i sebi i svojima i svima s kojima živimo.

 

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

 

MISNE NAKANE 2. 1. 2022. – 9. 1. 2022. 

 

 

 

pro. 26

Župne obavijesti 26. prosinca 2021. – SVETA OBITELJ ISUSA, MARIJE I JOSIPA

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Ivan, apostol i evanđelist; u utorak su Nevina dječica, mučenici; u srijedu je sveti Toma Becket, biskup i mučenik; u petak je Silvestar I., papa.

Župni ured u ponedjeljak neće raditi.

Za naknadni blagoslov se možete prijaviti u župnom uredu.

Sljedećeg tjedna nema svete ispovijedi.

 

  • Raspored misnih slavlja u ostatku božićnog vremena:
    • Misa zahvalnica (31. 12.): 19:00
    • Marija Bogorodica (1. 1.): 10:00 i 19:00
    • Bogojavljenje (6. 1.): 8:00, 10:00 i 19:00
  • Marijina legija je jedna od molitvenih zajednica u našoj župi. Ove godine slave 100 godina postojanja i djelovanja. Od srca im čestitamo!
  • Nužna obnova orgulja i razglasa u crkvi. Cijena obnove iznosi 150000 kuna. Donacije se mogu uplatiti u župnom uredu.
  • Prošli smo tjedan za obitelj Ljubić prikupili 5500 kuna. Hvala vam!
  • Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

 

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Lk 2,41-52

 

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

 

Roditelji su Isusovi svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad mu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga.

Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: »Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.« A on im reče: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?« Oni ne razumješe riječi koju im reče. I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene

u svom srcu. A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi

 

Riječ Gospodnja.

 

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

Svi tako rado govorimo o obitelji. Država je donijela zakon o obiteljskim odnosima i velika se većina ljudi slaže s time da je obitelj osnovna stanica društva. O tome govori i crkveno učiteljstvo. Često se u javnosti čuju razmimoilaženja glede poimanja obitelji i njezine uloge u društvu i Crkvi. Mi ćemo danas pogledati što Božja riječ veli o Svetoj obitelji i o svakoj obitelji.

Teško je kad bračni par nema djece. Kako li samo zna biti usrdna i žarka molitva kojom se muž i žena Bogu obraćaju da bi dobili potomstvo. Tako je to danas, i tako je to oduvijek bilo. U današnjem prvom čitanju (1Sam 1,20-22.24-28) vidimo kako je Bog u starom zavjetu uslišio molitve i vapaje Ane koja je rodila sina i dala mu ime Samuel, jer ga je, veli, izmolila od Gospodina. To bi, naime, u prijevodu značilo ime Samuel.

Eto to. To je važno zapaziti. Kao i sve stvoreno, tako je i dijete Božji dar. Od Boga dolazi. Ne pripada roditeljima, nije njihova igračka, nije mu jedina svrha ispuniti roditelje radošću. Dijete pripada Bogu, ono je njegov najveći dar. No, s druge strane, a to još lakše zaboravljamo, dijete je najveći Božji dar. Ništa se s njime ne može usporediti: ni napredovanje na poslu, ni nova haljina, ni ljetovanje, niti novi automobil, niti provodi, niti bezbrižan život. Sve to što smo nabrojili može biti i lijepo i dobro i sve to također može biti i važno i sve to također shvaćamo kao Božji dar. Međutim dijete – to je najveći dar.

Pomislimo: roditelji rađaju čovjeka ne samo za ovaj svijet i za ovaj život, rađaju dijete da bi bilo stanovnik vječnosti, dionik vječnog života u Kristu. Zato svako dijete, i ono rođeno s tjelesnim ili duševnim nedostatkom i neznatno i neuspješno, svako dijete zrcali u sebi Božju sliku, svako dijete može biti dionik božanske naravi Isusa Krista. Sva druga ljudska dostignuća tope se i nestaju prije ili kasnije, ovako ili onako. Kolika su carstva nestala, koliki moćnici uklonjeni s lica zemlje, ali čovjek – kao slika Božja – može živjeti vječno. Važno je to naglasiti, jer koji puta – a upravo se to događa! – dijete postaje prijetnja mome životu, karijeri, uspjehu, životnom standardu, lagodnosti, industriji zabave, dijete postaje žrtva trke za uvijek novim užicima, a roditeljstvo i obitelj pomalo postaju nešto što nije u trendu izvikanih ovosvjetskih vrijednosti.

U svojoj jednostavnosti današnji odlomak iz Prve Ivanove poslanice veli (1Iv 3,1-2.21-24): Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. Današnja će pedagogija i psihologija reći da dijete nije vlasništvo svojih roditelja, nego da je samostojno i samostalno. Božja riječ, čuli smo, veli da smo djeca Božja. Bogu pripadamo. Što to znači: “Bogu pripadati”? Biti uvijek u nekoj ovisnosti?

Kao vjernici znamo da smo od Boga, Bog nas je stvorio i ustrojio. Naša je ljudska narav u potpunom suglasju s Božjim naumom. Nadalje, sve naše osobitosti, sposobnosti i nagnuća takvi su, jer nas je Bog takve zamislio i stvorio. Tako, onda, biti vjeran Bogu zapravo znači biti vjeran samome sebi. Prema tome, mi ne možemo pripadati nekim “višim” interesima svojih roditelja, društva, pa i Crkve. U kojem smislu? Ne može i ne smije dijete biti izraz roditeljskih želja, tako da npr. dijete mora uspjeti kao akademski obrazovan građanin, kad to već roditelj nije uspio, pa da onda dijete bude na diku i ponos mami i tati i svim tetkama, ujacima i stričevima, a da se o djedu i baki i ne govori.

To isto vrijedi kada bi netko silom htio da mu dijete izabere duhovno zvanje, jer se to u selu dobro vidi. Tako, jednom prigodom, kad se činilo da Isusa njegova rodbina želi omesti u naviještanju evanđelja Isus veli: “Majka moja, braća moja – ovi su koji riječ Božju slušaju i vrše” (Lk 8,21). Mi sa strane trebamo poštovati poziv koji svaki čovjek ima od Boga, pomagati mladom čovjeku da ga otkrije i da ga slijedi.

U današnjem evanđelju (Lk 2,41-52) čuli smo kako se dvanaestogodišnji Isus zadržao u Jeruzalemu bez znanja svojih roditelja, jer je smatrao da prvo treba biti poslušan svome nebeskom Ocu. Međutim, odmah nakon toga, veli evanđelist Luka za Isusa: I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. O tome je riječ. Rekli smo, istina, da čovjek mora biti vjeran onom posebnom pozivu koji Bog ima za svakog čovjeka ponaosob. Međutim, poslušnost je nešto što Sveto pismo visoko cijeni. I Isus je bio poslušan.

Pomislimo: Isus, pravi Božji Sin bio je poslušan običnim ljudima: Josipu i Mariji. Ne radi se, dakle, o tome tko više zna i tko više vrijedi. Za Isusa su Josip i Marija bili roditelji i on im je zbog toga bio poslušan. Koliko god to zvučalo “staromodno”, ipak naglašavamo: poslušnost je od Boga. Onaj koga slušamo nije besprijekoran, a ipak ga slušamo. Isus je bio vjeran židovskoj tradiciji i običajima. Makar je bio iznad toga. Gdje je bilo nužno, reagirao je, ali je poštovao ustroj, ljude i strukture, dokle god nisu bile u izravnom sukobu s Bogom. Isus je poštovao. A mi – sve danas stavljamo u pitanje. Kao da nema autoriteta.

U glavama današnje djece (i njihovih roditelja!), koga bi se to trebalo poštovati, tko je autoritet? Odgajatelj, učitelj, profesor? Policajac, liječnik, sudac? Stariji susjed? Djed i baka? Jesu li možda roditelji vrijedni poštovanja. Kome dijete upućuje prve psovke? Koga će prvo udariti nogom? Naravno svoju mamu. Što god rekli neki pedagozi i psiholozi, sve to vodi bezvlašću, zapravo, sve to vodi bezboštvu, ateizmu. Ako je čovjek sam sebi zakon, gdje je tu Bog, kao vrhovni autoritet? Gdje nema poniznosti, pokornosti, poslušnosti, te gdje nema ljubavi koja bi sve to zalijevala, tamo nema ni vjere, ni pravoga ljudskog društva.

Isus je bio poslušan i ponizan. Možda bi danas svaka obitelj trebala zdušno moliti: “Isuse, blaga i ponizna srca, učini srca naša po srcu svojem!”

 

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

 

MISNE NAKANE 26. 12. 2021. – 2. 1. 2022.

 

 

 

pro. 11

Župne obavijesti 12. prosinca 2021. – TREĆA NEDJELJA DOŠAŠĆA C

  • Raspored blagoslova obitelji za idući tjedan:
  • Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveta Lucija, djevica i mučenica; u utorak je sveti Ivan od Križa, prezbiter i crkveni naučitelj.
  • U predvorju crkve možete i ove nedjelje kupiti rukotvorine koje su radila djeca u osnovnoj školi pod satom vjeronauka. Skupljeni prilozi idu za potrebe župe.
  • U ponedjeljak se u crkvi svetog Ivana Krstitelja održava dekanatska duhovna obnova za mlade. Susret počinje misom u 19 sati. Potom slijedi kateheza od 20 sati u kripti. Katehezu s temom Razlučivanje duhova vodi vlč. Marko Čolić, sveučilišni kapelan HKS-a. Nakon toga slijedi euharistijsko klanjanje i mogućnost ispovijedi do 22 sata.   
  • Misa zadušnica za pokojnoga velečasnog Miju Šibonjića bit će u srijedu u 19 sati. Predslavitelj je velečasni Juraj Jerneić, ravnatelj Svećeničkog doma i njegov školski kolega.    
  • Upis misnih nakana za 2022. godinu će biti od utorka 21. prosinca.
  • Od ovog tjedna nema ispovijedi u župi. Započinjemo s božićnom ispovijedima po župama dekanata po ovom rasporedu:
    • 13. prosinca u 20:45, crkva sv. Ivana Krstitelja, Zaprešić – za mlade
    • 14. prosinca u 17 sati, crkva sv. Ane, Rozga
    • 14. prosinca u 18 sati, crkva Presvetog Trojstva, Kraljevec na Sutli
    • 15. prosinca u 17:30, crkva sv. Roka, Luka
    • 16. prosinca u 18 sati, crkva sv. Jurja i kapela Presvetog Srca Isusovog, Pojatno
    • 17. prosinca u 18 sati, kapele sv. Roka i sv. Vendelina, Gornja Bistra
    • 17. prosinca u 19 sati, crkva sv. Nikole, Gornja Bistra
    • 18. prosinca u 10 sati, crkva sv. Ivana Krstitelja, Zaprešić – za djecu
    • 18. prosinca u 15 sati, crkva BDM Pomoćnice, Ivanec
    • 18. prosinca u 17 sati, crkva Pohoda BDM, Marija Gorica
    • 19. prosinca u 14:30, crkva sv. Vida, Zaprešić
    • 20. prosinca u 17 sati, crkva BDM Kraljice apostola, Zaprešić
    • 21. prosinca u 17 sati, crkva sv. Ivana Krstitelja, Zaprešić – za odrasle
  • Probe župnih zborova:
    • Zbor na misi u 8 sati – srijedom u 18:30
    • Veliki zbor – četvrtkom u 20 sati
    • Zbor mladih – četvrtkom u 21 sat
    • Dječji zbor – subotom u 9 sati
  • U subotu neće biti ministrantskog sastanka, probe dječjeg zbora ni kateheze.
  • Prošli smo tjedan za obitelj Ljubić prikupili 1800 kuna. Hvala vam!
  • Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Danas sveto evanđelje promatra svetog Ivana Krstitelja na rijeci Jordanu. Nije on tamo bio sam. Oko njega je bilo mnoštvo ne samo po broju nego i po različitosti zvanja i osoba. Ivanovo propovijedanje potaklo je u njihovim srcima želju za obraćenjem. Da smo se mi kojim slučajem našli tamo na rijeci Jordanu pred svetim Ivanom Krstiteljem što bi on nama mogao doviknuti?“ Mnogima bi sigurno doviknuo: „Podajte drugima jer vi imate a ima i onih koji nemaju.“ Sigurno bi im zamjerio što ne čine više dobrih djela milosrđa. Sigurno bi mogao Ivan otkriti i mnoštvo grijeha na duši: i preljube i varanja i nepoštenog bogaćenja i grijeh ponižavanja drugih, porobljavanja i iskorištavanja onih siromašnih radnika koji jedva zarađuju za svagdanji kruh. Sigurno bi imao štošta zamjeriti mnogim našim političarima za različite laži i podvale prema ovom bijednom narodu. Imao bi Ivan mnogo toga reći našim očevima i majkama zbog razorenih obitelji, zbog otimanja tuđih bračnih drugova, zbog prepuštanja djece ulici, zbog neodgajanja djece, zbog mnogih sablazni koje čine pred svojom djecom. Imao bi Ivan zamjeriti i našoj televiziji i radiju zbog tolikih sablažnjivih emisija. Ima danas više nego ikada teških grijeha nevjere, sumnje i bezboštva, laži prevara, mržnje i osvete. Sve bi to sveti Ivan Krstitelj otvoreno nama predbacio. Zato danas duboko razmislimo potaknuti Ivanovim propovijedanjem o našem životu. Kad bi Krist danas izrekao nad nama zadnju svoju riječ suca, gdje bismo se našli? Među pljevom ili dobrom pšenicom?

Preuzeto s: https://www.zupa-sracinec.hr/glas-poziva-na-obracenje/#more-7074

† vlč. Mijo Šibonjić – Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!

Svećenik Zagrebačke nadbiskupije vlč. Mijo Šibonjić preminuo je 8. prosinca u 68. godini života i 42. godini svećeništva. Misu zadušnicu i sprovodne obrede za vlč. Šibonjića predvodio je zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski u četvrtak 9. prosinca u 12 sati u Župi sv. Antuna Padovanskog u Otoku kod Vinkovaca. Vlč. Mijo Šibonjić rođen je rođen je 4. travnja 1954. godine u Drapnićima (BiH), župa Uznesenja BDM, Breške kod Tuzle, od oca Ive i majke Janje, r. Petrović. Kao dijete doselio je s obitelji u Otok kod Vinkovaca, gdje je pohađao osnovnu školu i gdje mu se već u četvrtom razredu javila želja za svećeničkim pozivom. Za kandidata palotinaca prijavio se 1969., a pripravu za svećeništvo započeo je u Dječačkom sjemeništu na Šalati u Zagrebu. Nakon mature 1973. odlazi u Njemačku u novicijat. Po završetku dvogodišnjeg novicijata vraća se u Zagreb studirati teologiju na Katoličkome bogoslovnom fakultetu. Doživotne zavjete položio je 1979. godine. Za đakona je zaređen 27. siječnja 1980. u Augsburgu (Njemačka), a svećenički red primio je 6. srpnja 1980. u crkvi Sv. Jurja mučenika u Petrovaradinu po rukama biskupa Ćirila Kosa. Mladu misu slavio je 20. srpnja 1980. u Župi sv. Antuna Padovanskog u Otoku. Kao svećenik službovao je kao župni vikar u Srijemskoj Kamenici, a zatim je bio odgajatelj bogoslova u Remetama u Zagrebu. Potom je dvije godine (od 1. lipnja 1983. do 31. svibnja 1985.) vršio župničku službu u Župi sv. Jurja mučenika u Petrovaradinu, gdje se brinuo o obnovi trošnog samostana i crkve. Kao župni vikar službovao je deset godina (od 1985. do 1995.) u Župi sv. Vinka Pallottija u Vinkovcima. Nakon toga najprije godinu dana (od 1995. do 1996) vrši službu župnog vikara, a potom petnaest godina (od 1996. do 3. prosinca 2011.) župničku službu u našoj novoosnovanoj Župi Blažene Djevice Marije Kraljica apostola u Zaprešiću. U veljači 2012. primljen je na provjeru (ad experimentum) na pet godina u Zagrebačku nadbiskupiju te mu je od 1. ožujka 2012. do svibnja 2012. povjerena služba privremenog upravitelja Župe Uznesenja BDM u Zlataru. Potom je sedam godina (od 2012. do 2019.) obnašao župničku službu u Župi Rođenja Isusova u Zagrebu-Kajzerica. Nakon što je prošlo pet godina, u skladu s kanonskim odredbama, s danom 19. listopada 2017. godine inkardiniran je u zajednicu klera Zagrebačke nadbiskupije. Godine 2019. premješten je i imenovan župnikom u Župi sv. Roka u Luki i u Župi sv. Ane u Rozgi. Župničku službu u Rozgi vršio je do 23. kolovoza 2021., a u Luki do 9. studenoga 2021., kada je zbog bolesti razriješen župničke službe i upućen na bolovanje.

Sliku ustupio Pepper Atelier iz Zaprešića

Tekst preuzet i prerađen s: https://ika.hkm.hr/novosti/preminuo-vlc-mijo-sibonjic/

MISNE NAKANE 12. 12. 2021. – 19. 12. 2021.

pro. 08

Preminuo prvi župnik naše župe, velečasni Mijo Šibonjić

 
Dragi župljani,
 
ove je noći preminuo prvi župnik naše župe, bivši palotinski subrat i dobar čovjek, velečasni Mijo Šibonjić.
 
Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!
 
 

pro. 05

Župne obavijesti 5. prosinca 2021. – DRUGA NEDJELJA DOŠAŠĆA C

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Nikola, biskup; u utorak je sveti Ambrozije, biskup i crkveni naučitelj; u srijedu je Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije – svetkovina; u subotu je Bogoslužje kvatri.

Prošle smo nedjelje za naš župni Karitas prikupili 10102,95 kuna. Hvala od srca!

U predvorju crkve možete kupiti rukotvorine koje su radila djeca u osnovnoj školi pod satom vjeronauka. Skupljeni prilozi idu za potrebe župe.

Danas u Lužnici možete posjetiti „Dvorac pod svijećama“ od 17 do 21 sat.

  • U ponedjeljak, 6. studenoga je u našoj župi dan Molitvenih vijenaca Kraljice obitelji. Pozivamo članove MVKO-a na svetu misu zornicu u 7 sati.
  • Mladi utorkom. Nakon svete mise i klanjanja, slijedi kateheza Tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga (Mt 10,39). Katehezu vodi Marin Miletić.
  • Ispovijed će biti u petak od 18 sati.
  • Probe župnih zborova:
    • Zbor na misi u 8 sati – srijedom u 18:30

    • Veliki zbor – četvrtkom u 20 sati
    • Zbor mladih – četvrtkom u 21 sat

    • Dječji zbor – subotom u 9 sati
  • U subotu neće biti ministrantskog sastanka, probe dječjeg zbora ni kateheze.
  • U subotu, 11. prosinca u 17:30 počinje završno slavljenje molitvenih zajednica Kraljice apostola i Sluge beskorisne. Misu u 19 sati predvodi vlč. Ivica Tolla. Potom slijedi klanjanje.
  • Najavljujemo duhovnu obnovu za mlade našega dekanata. Održat će se u ponedjeljak, 13. prosinca u crkvi svetog Ivana Krstitelja u Zaprešiću. Više o tome sljedeće nedjelje.
  • Prošli smo tjedan za obitelj Ljubić prikupili 1500 kuna. Hvala vam!
  • Raspored blagoslova obitelji za idući tjedan:

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Kada se gradi neka građevina, znatan dio i vremena i truda i novca troši se na projektiranje. Nevještom oku to može izgledati nepotrebnim gubitkom i novca i vremena. Jer – tako može izgledati – važno je ono što se gradi, papiri su nebitni. Međutim za onoga koji je imalo u tome poslu jasno je da je bilo kakva ozbiljnija gradnja nezamisliva bez nacrta. Prvo treba promisliti, građevinu zamisliti, odrediti, planirati, nacrtati, da bi kasnije čovjek jasno znao kako treba izvoditi posao. Tako slično govori danas Ivan Krstitelj (Lk 3, 1-6): “Pripravite put Gospodinu!” Kako to učiniti? Čini mi se da nam u tome smislu apostol Pavao daje dragocjene upute (Fil 1, 4-6.8-11).

Pavao upravo gori nježnom ljubavlju za svoje vjernike u Solunu. Gleda na njih kao na svoju djecu koju je rodio za Evanđelje. Zato im nježno piše: Uvijek se u svakoj svojoj molitvi za vas s radošću molim zbog vašeg udjela u evanđelju od onoga prvog dana sve do sada. Evo što čini roditelj: s radošću se moli za svoju djecu. Važan je to poziv za nas. Molitva.

Čini nam se da je jedan od prvih ciljeva koji je samo sebi postavilo potrošačko društvo upravo ovo: zarobiti i naše vrijeme i naše oči i uši i naše srce. Ono nas upravo želi prinuditi da gledamo, slušamo i u srcu nosimo samo ono o čemu govori potrošačko društvo i industrija zabave (pa i politika je jedna velika igra, u kojoj bismo trebali gledati i razmišljati kako bi htjeli oni koji žele zavladati našim umom i srcem). Tako tradicionalna obitelj gdje su se određene vrednote doslovno prenosile s koljena na koljeno sve više gubi na utjecaju. Zato je za nas vjernike, sada, još više nego prije, važna i prevažna molitva. Molitva je trenutak kada uranjamo u Božju riječ, u Božji svijet, kada dopuštamo Bogu da nas prosvjetljuje, ispunja, mijenja. Velik neprijatelj molitve je naša užurbanost i naša opsjednutost uvjerenjem kako nemamo vremena.

Zato – osobito u ovome vremenu došašća – važno je da sami sebi osigurano i prostor i vrijeme za molitvu. To, naravno, može biti ono ustaljeno vrijeme: jutro i večer, ali može biti vrijeme koje provodimo na putu na posao. Možemo, na primjer, doći u crkvu u određeno vrijeme prije nedjeljne mise i stajati pred Gospodinom. To mogu biti kratke molitve, to može biti tisuće načina na koje tražimo Boga i njegovu blizinu, na koje Bogu govorimo i osluškujemo njegovu riječ. Možda je upravo ovo vrijeme došašća prigoda da unaprijedimo i poboljšamo svoju molitvu, na uštrb jeftinih zabava i glupog gubljenja vremena. Ta će duhovna higijena biti dragocjena i za nas i za osobe s kojim živimo.

Naše je nastojanje oko napredovanja u duhovnom životu često nalik neuspješnim pokušajima dijete za skidanje prekomjerne težine. Pokušamo, malakšemo i – odustajemo, uvjereni da to prelazi naše snage. Zato nas Pavao dalje ohrabruje. Veli svojim vjernicima, ali i nama: Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga. I to uvijek treba imati na pameti. Tako Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima govori kao je on – bivši progonitelj – postao apostolom zajedno sa svim ostalim “redovitim” apostolima upravo zahvaljujući milosti Kristovoj: Milošću Božjom jesam što jesam i njegova milost prema meni ne bijaše zaludna; štoviše, trudio sam se više nego svi oni – ali ne ja, nego milost Božja sa mnom (1 Kor 15,10). To je poziv i ohrabrenje i za sve nas.

S pravom nam se čini kako je visok cilj pred nama: biti savršena slika Kristova, voljeti i praštati kako je on to činio, vršiti volju Božju u potpunosti, kako je on to činio, predavati sami sebe iz ljubavi prema svojim bližnjima, kako je on to činio, biti savršena slika Kistova u ovome svijetu. Međutim, Bog je onaj koji djeluje u nama i po nama. U nama je Božja sila i snaga. Ne bismo, naime, trebali pogrešno vjerovati da su velikani, poput Pavla i ostalih apostola bili ljudi besprijekorni i bez grijeha. Nisu. Međutim, oni su u velikoj mjeri dopuštali da Božja milost u njima i po njima djeluje, oni su u velikoj mjeri više vjerovali Božjoj snazi u sebi nego li vlastitoj slabosti i grešnosti. Oni su, posve realno i skromno govorili i priznavali da u njima i po njima djeluje Božja snaga. I zato su bili veliki i zato su uzidani u temelje Crkve. Više su vjerovali Bogu nego snazi i zamamnosti ovoga svijeta. Jer Bog je uvijek jači od svakoga zla i Bog svojom svetošću i ljubavlju pobjeđuje svaku bijedu sebičnosti, mržnje i svakog drugog grijeha, baš kako David pjeva nakon što je izmakao smrti: S Bogom svojim preskačem zidine (2 Sam 22,30)

Tko može najbolje prosuđivati: onaj tko ima bistro oko, tko je razborit. Tko može najbolje prosuđivati o duhovnim stvarima, o odnosu između čovjeka i Boga, čovjeka i čovjeka. Svakako, onaj tko je razborit, ali još mnogo više onaj koji ljubi, jer ljubav je od Boga. Evo što veli Pavao: I molim za ovo: da ljubav vaša sve više i više raste u spoznanju i potpunu pronicanju te mognete prosuditi što je najbolje da budete čisti i besprijekorni za Dan Kristov, puni ploda pravednosti po Isusu Kristu – na slavu i hvalu Božju. Poziva, dakle, vjernike da neprestano rastu u ljubavi.

A znademo što ljubav znači i treba značiti u svakodnevnom životu. Ona znači praštanje, strpljivost, milosrđe, zaštita slabih i nemoćnih, prihvaćanje svakog čovjeka bez obzira na njegovu grešnost i njegove ljudske slabosti. Onaj tko stvarno voli, taj sebe predaje za druge, taj je nalik Kristu koji, iz ljubavi prema Bogu Ocu i prema čovjeku, sebe sama predaje. U našem životu ljubav znači redovito puno strpljivosti, pažnje, lijepog ponašanja, susretljivosti, praštanja. Svjesni smo veoma dobro gdje bismo mogli i trebali imati više ljubavi. I sada dolazi ono najvažnije: čovjek koji ljubi dobiva bistar pogled da može prosuđivati što je najbolje. Ljubav je najbolji, najjednostavniji i najizravniji put do Boga.

Tko ljubi, zadobiva pravu Božju mudrost, postaje stvarno bogolik (jer je Bog ljubav), postaje dragocjen i svojoj obitelji i svojim bližnjima, on postaje blagoslov za svoj narod, domovinu i cijeli svijet. U tome se smislu možemo i trebamo potruditi u ovom svetom vremenu. U molitvi, pouzdajući se u Božju pomoć, želimo se prvenstveno truditi oko međusobne ljubavi. Samo tako ćemo oplemeniti same sebe i one oko sebe

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 05. 12. 2021. – 12. 12. 2021.

stu. 28

Župne obavijesti 28. studenoga 2021. – PRVA NEDJELJA DOŠAŠĆA C

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveta Katarina Labouré; u utorak je sveti Andrija, apostol – blagdan; u petak je sveti Franjo Ksaverski, prezbiter; u subotu je sveti Ivan Damaščanski, crkveni naučitelj te sveta Barbara, mučenica.

Danas skupljamo priloge za naš župni Karitas.

Mise zornice slavimo za vrijeme došašća svakim danom u 7 sati. Nedjeljom, naravno, nema zornica.

Večernje mise u došašću slavimo samo utorkom i petkom u 19 sati.   

  • Mladi utorkom. Nakon svete mise i klanjanja, slijedi kateheza o Vinku Pallottiju.
  • Ispovijed će biti u utorak od 18 sati i na prvi petak u mjesecu od 17:30.
  • Podjela poklona za djecu uoči svetog Nikole. U subotu, 4. prosinca od 11 sati do 12:45, u našoj će župi biti podjela paketa za djecu koja nisu obuhvaćena uobičajenim podjelama u dječjim vrtićima ili školama.
  • Prošli smo tjedan za obitelj Ljubić prikupili 600 kuna. Hvala vam!
  • Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.
  • Raspored blagoslova obitelji za idući tjedan:

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

Ako vinogradar uzgoji dobro grožđe, važno je taj urod i sačuvati. Oduvijek su nekoliko tjedana prije berbe u vinogradima bdjeli i stražarili čuvari, da sačuvaju urod od lopova. Jer, ako bi se tih dana vinogradar uspavao i ne bi bdio – ode jednogodišnji trud u vjetar. I u našem je životu važna budnost. Čovjek mora biti sabran i pribran na cesti, u školi, na poslu… Jer, u nekim situacijama dovoljan je, nažalost, djelić sekunde rastresenosti ili nepažnje pa da se dogodi velika nesreća.

U nekim situacijama valja stvarno bdjeti. A bdjeti nije lako, jer se bdijenje znade produžiti. Ako putujemo automobilom na neko udaljenije odredište, u svakom trenutku vožnje trebamo biti sabrani. Jer, ako smo bili budni kroz cijelo vrijeme vožnje, a samo na trenutak zadrijemali u nekom odsudnom trenutku, događa se nesreća. Jednostavno, treba biti stalno budan, a to nije lako. Eto, i Isus nam danas govori o sabranosti, o budnosti (Lk 21, 25-28.34-36). On najavljuje teška vremena puna tjeskoba i kušnja, te potiče učenike na budnost.

Isus govori o vremenu koje će doći iza njega. Govori o nevoljama i tjeskobama, govori kako će se poljuljati nebeske sile. Zato je važno, veli Isus, da učenici budu budni, jer budu li budni dočekali njegov pojavak, bit će spašeni i otkupljeni. Isus to govori apostolima, koji su kroz tri godine bili Isusovi učenici, koji su bili svjedoci svih njegovih djela. Prisjetimo se: u ono vrijeme biti nečijim učenikom značilo je biti dan i noć uz učitelja, živjeti s njim kao što su nekada šegrti godine provodili u kući svoga majstora.

I sada: Isus je svjestan opasnosti od koje apostoli nisu imuni. Makar su toliko dugo bili u Isusovoj školi, makar su sve vidjeli i čuli, makar će se ispuniti darovima Duha Svetoga, ipak trebaju biti budni, jer su zastranjenja moguća. Jer, kako se kasnije pokazalo, jedan od njih, Juda, jednostavno nije do konca izdržao, nego je Gospodina napustio i izdao. K tome, valja uzeti u obzir da je Luka ovo napisao kada je on sam već bio svjedokom određenih zastranjenja u prvoj kršćanskoj zajednici, tako da ove Isusove riječi imaju posebno značenje.

To je i za nas stalna pouka. Stoga Isus sasvim određeno veli i apostolima i nama: “Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji.” Eto to. Ljudi smo. Podložni vremenu, podložni promjenama.

 Lako se može dogoditi, kako nas Isus opominje, da se zanesemo brigama i užicima i zaboravimo na ono što je najvažnije. Nestalni smo. Zato je isprazno junačenje i samouvjerenost kako se, eto, meni neke stvari nikad ne mogu dogoditi. Nažalost, i najbliži Isusov učenik kadar je zanijekati ga.

Nitko od nas nije imun na grijehe i na pogreške. Svakome se od nas može dogoditi, a i događa se, da zanemarimo ljubav prema bližnjemu, da se prepuštamo srdžbi, oholosti, mržnji, lijenosti, užicima, ovisnostima. Veli pismo: “Tko misli da stoji, neka pazi da ne padne”.

“Biti budan” prvenstveno znači biti budan u slušanju Božje riječi. To je naša snaga i naše pouzdanje. Božja riječ nas uvijek sokoli, prosvjetljava, vodi, ispunja snagom, pouzdanjem i radošću. Slušamo je svake nedjelje i ona je svjetlo na našem putu, ona nam je putokaz, ona nam je vodilja i snaga. Jer, prepušten samo svojoj mudrosti, samo svojoj pameti i samo svojoj snazi, čovjek bi brzo zastranio.

Zato je silno, baš silno važno nedjeljom pokloniti posebnu pozornost Božjoj riječi. Jer, svećenik će možda protumačiti samo jedan dio pročitanog teksta, međutim, riječ koju vjernik čuje po Duhu Svetom u njemu može djelovati i bez kasnijeg tumačenja. Samo se tome Duhu treba otvoriti. Zato će biti veoma korisno tu istu Božju riječ i kod kuće čitati otvorena duha, dopuštajući da Božja pouka prodre u naše srce.

Isus nadalje veli: “U svako doba molite.” To je ona naša slaba točka. Tko sam ja? Kolika je moja snaga? Kolika je moja pamet? Kolika je moja vjera? Kolike su moje sposobnosti? Prah sam i u prah ću se obratiti. Bog je onaj koji sve čini. Zato je molitva u našem životu posebno važna. U svjetlu molitve gledam, motrim, uviđam, tražim svoje mjesto u Crkvi i u društvu. U svjetlu molitve jasno vidim, sigurnije koračam. I što još?

Vapijem, tražim, zazivam. To je snaga svakog Božjeg čovjeka. To je bila i Isusova snaga. Sjećate li se? Isus nas je spasio po svojoj smrti i po svome uskrsnuću. A kada nas zapravo spašava. Po čemu njegova krvava žrtva postaje pravom duhovnom žrtvom po kojoj smo spašeni. Po molitvi. On je u Maslinskom vrtu molio: “Ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež… Ali ne moja, nego neka tvoja volja bude…” Onaj koji je ušao u molitvu, sačuvao je vjeru, ušao je u bit odnosa Boga i čovjeka.

Došašće je. Evo nam programa: “Pazite na se; budni budite i u svako doba molite”. I bit će nam radostan Božić. I oni dani koji dolaze. I naći ćemo onu duboku, tihu radost koja dolazi od Boga, koja dolazi iz duše koja je u Bogu, baš kao što veli psalam: “Samo je u Bogu mir, dušo moja” (Ps 62,2)

 

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

 

MISNE NAKANE 28. 11. 2021. – 05. 12. 2021.

 

 

Krštena  27.11.2021.  NOLA GRUJČIĆ