svi. 31

Župne obavijesti 31. svibnja 2020. – PEDESETNICA, DUHOVI

Danas slavimo rođendan Crkve – svetkovinu Pedesetnice.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je Blažena Djevica Marija, Majka Crkve; u srijedu sveti Karlo Lwanga i drugovi, mučenici; u četvrtak je sveti Kvirin Sisački; u petak sveti Bonifacije, biskup i mučenik; u subotu je bogoslužje kvatri.

Sutra započinje Ljetni kvatreni tjedan u kojem su vjernici pozvani na intenzivniju molitvu i djela pokore i ljubavi. Tjedan je posvećen molitvi za posvetu ljudskog rada i za urod zemlje. Kvatreni tjedan završava bogoslužjem kvatri u subotu.

Pomoć stradalima u potresu. Do sada smo prikupili 2032,00 kune. Hvala vam!

  • Prva sveta pričest za učenike A i B razreda je u subotu u 10 sati. Neka djeca budu pred crkvom u 9:30.
  • Ispovijed za prvopričesnike A razreda je u četvrtak u 16 sati, B razreda u petak u 16 sati.  
  • Ispovijed će biti svakim radnim danom, osim ponedjeljka, od 18:00 – 18:50 u Pastoralnom centru.
  • Zahvaljujem svima koji su prošlog tjedna dali svoj prilog za župu!

Pošalji Duha svojega, Gospodine!

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 20,19-23

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.«

To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«

Riječ Gospodnja.

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJE EVANĐELJE

U onim vremenima kada je u obitelji bilo više djece, redovito desetero i više, bilo je posebno ozračje u kući: sva djeca od istog oca i od iste majke – a tako različiti! To je ta čudesnost našeg ljudskog života. Svi smo isti – ljudi smo! – a ipak, toliko različiti! I tjelesno i duševno i duhovno i po iskustvu i po životnim pričama. Pa čak i jednojajčani blizanci vode vlastite živote, imaju različit razvoj i različite životne putove. To je to bogatstvo života, osobito ljudskog života. I te različitosti ne stavljaju nas jedne ispred drugih, nego jedne kraj drugih, da izgrađujemo svijet sastavljen od nebrojeno čudesnih boja. Božje je to djelo. Različiti su darovi, a isti Duh.

Tako Pavao s divljenjem gleda na zajednicu prvih kršćana u Korintu. Ne samo da su bili različiti među sobom, baš kao što se ljudi uvijek među sobom razlikuju i nadopunjuju, nego su bili i različiti po duhovnim darovima koje su bili dobili. Govorio je Pavao o tome kako neki među njima imaju dar prorokovanja, drugi dar liječenja, drugi opet dar jezika, dar služenja, dar razlučivanja duhova. Sve same čudesne i veličanstvene stvari!

I onda, nastavlja Pavao u današnjem čitanju: Različiti su darovi, a isti Duh; i različite službe, a isti Gospodin; i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima. Koju god je, dakle, plemenitu sposobnost neki od njih imao, bilo je to od Boga i izraz Božje snage. Prema tome, nemjerljivo je i neusporedivo ono što Bog različitim ljudima daje. Niti možemo Boga prozivati što nam je dao ovaj ili onaj dar, niti se možemo Božjim darima hvastati. I mi to trebamo imati stalno na pameti.

To da postojimo – Božji je dar. Sve naše sposobnosti, sve naše vrline tjelesne, duševne i duhovne – Božji je dar. S jedne strane, to nas – s pravom! – ispunja ponosom i radošću, ali, s druge strane, trebamo znati da se ničim ne možemo hvaliti kao svojim.

Ta što je stvarno, u potpunosti moje? Sve je Božji dar. Njemu zahvaljujem i njega trebam proslavljati svojim životom i svojim darovima. Zato, kad se netko hvasta svojim sposobnostima, kad se netko zbog njih uzdiže iznad drugih, kad se zbog njih  počne oholiti, kad na osnovu njih postane sebičan i nasilan, takav čovjek pogrđuje i darove koje je dobio i onoga koji mu ih je dao. To su oni za koje Isus veli: Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati (Lk 12,48).

Pavao dalje poučava kako valja shvatiti i prihvatiti Božje darove. Veli: A svakome se daje očitovanje Duha na korist. Nakon što smo prihvatili da je svaka sposobnost od Boga, onda trebamo razumjeti da su nam darovi dani zato da bismo ih upotrijebili za druge. Evo, danas se sjećamo onog duhovskog čuda, kada su apostoli govorili tako da su ih na svom materinjem jeziku razumjeli ljudi različitih jezika. Kasnije vidimo apostole – koji su po sebi većinom bili neškolovani i bojažljivi – kako velikom silom naviještaju riječ i čine čudesa. Zašto su dobili takvu silnu snagu? Zato da mogu naviještati evanđelje i donositi drugima blagu vijest Kristova spasenja. Tako bi trebalo biti sa svim našim sposobnostima i darovima.

Bog nam daje različite darove – tjelesne, duhovne i duševne – da bismo bili na korist svojim bližnjima. Jer, tko svoju sposobnost, svoj dar uzima samo za svoju korist, nalik je onome sluzi što nije gospodarov talent razvijao i množio, nego ga je zakopao u zemlju. Bog nas poziva da služimo jedni drugima. Ta zato nas je obdario različitim darima! Svoju ljubav, svoje služenje ponajprije treba činiti u svojoj obitelji, pa onda sve šire i šire, sve do posljednjeg čovjeka kojemu možemo pružiti – ako ništa drugo – ono barem lijepu, ljubaznu i srdačnu riječ. Stvoreni smo za davanje, darivanje, jer smo od Boga koji je Dobrota, Darivanje, koji je Ljubav.

Čuli smo kako danas u evanđelju Isus govori: Mir vama! Samo od njega dolazi mir, samo od njega koji je i došao zato da sama sebe preda za nas. Samo tako ćemo i mi naći mir svojoj duši, budemo li imali srca, dobrote i ljubavi da svoje sposobnosti koristimo za svoje bližnje, za potrebite.

Od Boga nam je mir, radost i nada, baš kao što veli psalam: Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu nada moja. Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neću se pokolebati (Ps 67,6-7). Mir Kristov plod je Duha Kristova. Molimo zato Gospodina da u miru primamo darove njegova Duha, da se u miru njima služimo na radost i korist ljudi kojima služimo, a nama na spasenje. Jer ako su nedostatne snage u nama, neizmjeran je Duh i snaga Duha kojim smo opečaćeni.

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

         Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 31.05.2020. DO 07.06.2020.

Ženidbeni navještaj: NINO BARIĆ i GLORIJA HADROVIĆ

                                    ANĐELKO MARENIĆ i NADA VUGA r. MIJADŽIKOVIĆ

                                    NIKOLA SREČEC i SARA TUFEKČIĆ

svi. 24

Župne obavijesti 24. svibnja 2020. – 7. Vazmena

Sedma je Vazmena nedjelja.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Beda Časni; u utorak je sveti Filip Neri, prezbiter; u srijedu sveti Augustin Kenterberijski, biskup; u petak sveti Pavao VI., papa.

Prošle smo nedjelje za župni Karitas prikupili 2937,25 kuna. Hvala vam!

Prva sveta pričest će u našoj župi biti u lipnju, u tri termina po slijedećem rasporedu: u subotu, 6. lipnja – A i B razred; u subotu, 20. lipnja – D i E razred te u subotu, 27. lipnja – C razred. Sveta će pričest slaviti za vrijeme svete mise u 10 sati.

  • Sakrament svete Potvrde neće se slaviti prije rujna.
  • Molio bih sve da ozbiljno shvate upute o slavljenju svetih misâ. U crkvi je dopušteno sjediti na označenim mjestima u klupama i postavljenim stolicama.
  • Svibanjske pobožnosti. Svaki dan molimo krunicu u 18:30.
  • Molio bih da, bez dozvole, na stoliću u predvorju crkve ne ostavljate nikakve brošure ili sličice svetaca.
  • Ispovijed će biti svakim radnim danom, osim ponedjeljka, od 18:00 – 18:50 u Pastoralnom centru.
  • Zahvaljujem svima koji su prošlog tjedna dali svoj prilog za župu!
  • Uredovno vrijeme župnog ureda je od 10 – 12 sati.

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 17,1-11a

 

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i progovori: »Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista. Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali. Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao. Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima. Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi.«

Riječ Gospodnja.

 

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJE EVANĐELJE

 

Gdje je radost i veselje? Gdje je sreća? Eno, u novinama čitamo o različitim sretnicima: jedan je na lutriji dobio ovoliko milijuna, drugi onoliko. Drugi su sretnici osvojili putovanje oko svijeta za dvije osobe, a drugi su sretnici uspjeli nabaviti ulaznice za neku važnu utakmicu. I tako ispadne da se sreća sastoji u tome da čovjek nešto ima, dobije, osvoji… Sreća? Kada bi samo u tome bila sreća, onda bi 99% ljudi na svijetu bilo nesretno. A s druge strane, kada se rade različite ankete, preko 50% ljudi će reći da su zapravo sretni… U čemu je, onda, sreća i radost?

 

Radujte se kao zajedničari Kristovih patnja…

Danas sveti Petar na neobičan način piše o radosti. Veli: Radujte se kao zajedničari Kristovih patnja… Znamo dobro kako je i koliko Isus trpio. U tijelu i duhu. U tijelu: strašne su muke bile bičevanje, krunjenje trnovom krunom, nošenje križa, razapinjanje, smrt na križu… Osim toga, strašne su bile i muke u duhu: izrugivali su mu se i nedobronamjerno izvrtali sve ono što je govorio. Glavari su ga prezreli, Rimljani osudili, puk okrenuo vjerom, a sljedbenici se razbježali. Isus je ostao sam. Nešto od tih strašnih muka događa se ljudima i danas. Toliko nesreća, toliko trpljenja u duhu i tijelu, toliko nepravdi, ratova, bolesti, progonstava, mržnje, zavisti… Svaka je muka i nevolja po sebi strašna i nemoguće je uspoređivati koja je nevolja veća. Nevolja je nevolja, nesreća je nesreća, a bol – bol. Pa kako onda Petar danas veli da se patnjama radujem? Je li to uopće moguće?

Moguće je. Pogledajmo primjere iz života. Čovjek u svemu traži svrhu. Evo. Netko ulaže veliki napor da se uspne na vrh neke planine. Podnosi velike neprilike i patnje. Pa ipak se raduje, jer gleda na cilj – vrh planine. Roditelj teško radi, odriče se puno toga da bi mogao priuštiti svome djetetu primjeren odgoj i školovanje. Pa ipak se raduje – jer gleda na cilj – sreću svoga djeteta.

Tako je onda i za kršćane razumljivo da neće gledati na nevolje i patnje, samo ako ih s Kristom podnose. Petar, naime veli, da se trebamo radovati ne zbog patnje same, nego da se radujemo kao zajedničari Kristovih patnja… Patnja nije sama sebi svrhom. Svrha je ono zbog čega i radi čega trpimo: a to je ono u što duboko vjerujemo, što nam je sveto, što nas ispunja mirom i smislom. Mi ne trpimo sami. Trpimo s Kristom. On s nama i mi s njime. Kao što je njegovo trpljenje bilo smisleno i spasonosno, tako je onda i naše. Zato se Božji ljudi nisu osvrtali na životne muke i nevolje, nego su vedro i radosno služili Bogu i bližnjima.

 

… da i o Objavljenju njegove slave mognete radosno klicati.

Naravno, Petar daje još jedno, puno važnije obrazloženje. Veli; Radujte se kao zajedničari Kristovih patnja da i o Objavljenju njegove slave mognete radosno klicati. Kristova je patnja bila ispunjena smislom, jer je on vršio volju Božju. Međutim, njegova patnja dobiva svoj puni smisao po njegovu uskrsnuću. U njemu se ostvaruje ona njegova usporedba: pšenično zrno biva bačeno u zemlju, u tamu i vlagu i naizgled počinje trunuti. Međutim iz te prividne truleži javlja se život u punini: niče nova biljka. Tako je Isus po svojoj muci i smrti dospio do uskrsnuća.

Uskrsnuo je u svome tijelu tako da više nikad ne okusi boli i smrti. Eto, upravo toj istoj svojoj slavi Krist želi pridružiti sve one koji u nj vjeruju, koji zajedno s njime trpe. Pa kao što student vidi svrhu napornog studiranja – diplomu o završenom studiju, kao što roditelj vidi svrhu svojih roditeljskih napora – dijete koje su podigli na noge, tako i mi vidimo konačnu svrhu trpljenja s Kristom: s njime trpimo, da bismo s njime mogli biti i proslavljeni.

 

Proslavi Sina svoga

Danas nam je u evanđelju naviještena Isusova molitva. Prije nego što će poći u smrt Isus moli ovim riječima: Oče, došao je čas: proslavi svoga Sina, da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. Isus, dakle, u svojoj smrti vidi proslavu. Bog ga proslavlja u njegovoj smrti i kasnijem uskrsnuću, a on proslavlja Boga Oca tako što mu dovodi ljude koje mu je on dao. Dakle, Isus se proslavlja u svojoj smrti i uskrsnuću, a mi se zajedno s njime proslavljamo i to po tome što zajedno s njime trpimo.

Evo temelja naše nade, naše radosti i našega klicanja već ovdje na zemlji. Ako je Bog s nama, tko će protiv nas? (Rim 8,31). Zato ne gledamo toliko na ono što nas sapinje, ne gledamo toliko na naše križeve, ne skupljamo kamenje koje na nas bacaju, kako bi to rekao sveti papa Ivan XXIII. Za nas je bitno da smo s Kristom i u Kristu. Sve ostalo je tek sjena, tek voda vrh pijeska, tek trava poljska, koja danas jest a sutra se u peć baca (Mt 6,30).

Neka nas ova Božja riječ i ove sveto misno slavlje u tome učvrsti, utješi i privede radostima vječnoga života.

 

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

         Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

 

MISNE NAKANE 24.05.2020. DO  31.05.2020

 

svi. 17

Župne obavijesti 17. svibnja 2020. – 6. Vazmena

Šesta je Vazmena nedjelja.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u srijedu je sveti Bernardin Sijenski, prezbiter; u četvrtak je Uzašašće Gospodinovo – Spasovo; u petak je sveta Rita iz Cascie, redovnica; u subotu je Marija Kraljica apostola.

Danas skupljamo priloge za župni Karitas.

U četvrtak je svetkovina Uzašašća Gospodinova. Proslavit ćemo je svetom misom u 19 sati.

 

  • Proslava svetkovine Marije Kraljice apostola, zaštitnice naše župe, je u subotu. Slavit će se dvije svete mise, u 8 i 11 sati. Svetu misu u 11 sati predvodi don Filip Pavlović, upravitelj župe u Hrnetiću. Ove godine, zbog trenutne situacije – epidemiološke i financijske, neće biti nikakvog narodnog veselja nakon svečane mise u 11 sati. Toga dana neće biti večernje svete mise.
  • Tečaj priprave za brak se do daljnjega odgađa. Župnici će imati individualnu pouku sa zaručnicima.
  • Sastanak za roditelje prvopričesnikâ je danas u 12:30.
  • Molio bih sve da ozbiljno shvate upute o slavljenju svetih misâ. U crkvi je dopušteno sjediti na označenim mjestima u klupama i postavljenim stolicama.
  • Svibanjske pobožnosti. Svaki dan molimo krunicu u 18:30.
  • Molio bih da, bez dozvole, na stoliću u predvorju crkve ne ostavljate nikakve brošure ili sličice svetaca.
  • Ispovijed će biti svakim radnim danom, osim ponedjeljka, od 18:00 – 18:50 u Pastoralnom centru.
  • Naš nadbiskup, kardinal Josip Bozanić, u pismu O liturgijskim slavljima tijekom pandemije i o životu Nadbiskupije nakon potresa piše: (…) Neka se stoga u svim crkvama naznači posebno mjesto (postavi »škrabica«) na kojemu vjernici mogu ostaviti svoje priloge za ljude stradale u potresu. Neka se prilozi dostavljaju Nadbiskupskom duhovnom stolu (…)«. Sredstva za tu namjenu možete ubaciti u škrabicu na ulasku u crkvu, a onda će se ista proslijediti Nadbiskupskom duhovnom stolu.
  • Zahvaljujem svima koji su prošlog tjedna dali svoj prilog za župu!
  • Uredovno vrijeme župnog ureda je od 10 – 12 sati.

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 14,15-21

 

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti. U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama. Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.«

Riječ Gospodnja.

 

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJE EVANĐELJE

 

Početkom Posljednje večere Isus je učenicima ostavio u baštinu zapovijed da ljube jedni druge. Sada govori o ljubavi prema Njemu. Čovjek je oduvijek u Bogu jer ga oduvijek ljubi – onaj tko ljubi ljubljenog nosi u srcu. Tko prihvaća Njegovu ljubav, u svom srcu otvara prostor za njega da i On prebiva u čovjeku kao što čovjek već prebiva u Njemu. Krajnji domet ljubavi jest recipročnost uslijed koje oni koji ljube postaju život jedan drugome. Ove je riječi teško objasniti i pojednostaviti jer su jednostavne kao kruh ili voda: poznaje ih onaj tko ih kuša.

Ljubav kojom čovjek vrši Isusovu zapovijed jest ljubav koja ne uključuje samo neke od pobožnih sentimenata nego čitavu osobu i daje joj novi način postojanja. To je jedinstvo razuma, volje i djelovanja koji preobražavaju onoga tko ljubi u onoga koga ljubi. Tek tada čovjek ljubi djelom i istinom. Oznaka Branitelj, grčki Parakletos, koju spominje Isus odnosi se na Duha Svetog. Na latinski prevodi kao advocatus, onaj koji je pozvan biti uz, ili consolator, onaj koji je s onim koji je sâm. Duh je onaj koji je uvijek i zauvijek s čovjekom; On liječi njegovu najdublju samoću. Duh je u biblijskoj tradiciji život jer iz njega izvire život.

U tom smislu sintagmu Duh Istine možemo shvatiti kao Duha istinitog, autentičnog života, onog života koji pripada sinovima Božjim i u kojega uvodi Očev Sin. U tom smislu Duh Istine čini suprotno od onoga što čini Otac laži koji iskrivljuje sliku Boga neistinama i podmetanjima. Do sada je Duh Istine boravio pokraj učenikâ u Isusu, no, od sada će boraviti i u njima – to je vrhunski dar! Sada je jasno zašto svijet, koji odbija svjetlo i ostaje pod utjecajem Oca laži, ne može primiti Duha Istine.

 Kao što je Isus sve primio od Oca te je na zemlji bio put za upoznati Oca, tako sada kad Isus uzlazi na nebo, Paraklet, koji prima sve od Isusa, put je za upoznati Isusa. Svijet uskoro neće vidjeti Isusa jer ga je gledao samo fizički i, ne prepoznajući u njemu svjetlo i njegovog Duha, eliminirao ga. Učenici će ga nastaviti gledati na novi način: njegove rane postat će dokazi njegove ljubavi koja će u njima buditi radost i mir (20,20). Isus ima u sebi život koji je jači od smrti (5,26; 11,25) a učenici, primajući Duha, u sebe primaju Isusov život koji također s jedne strane označava ljubav podložnu i ranama, a na drugoj strani život jači i od smrti.

Učenici će uskoro vidjeti Njega u sebi i sebe u Njemu; ovo međusobno prebivanje, jer se naizvan očituje ljubavlju prema braći, postat će i drugima pokazateljem da su učenici počeli živjeti novim životom. Dolazak Duha će učenicima omogućiti da spoznaju odnos između Oca i Sina te pravo značenje i domašaj Isusove zapovijedi ljubavi. A spoznati ono što se događa između Oca i Sina znači ulaziti u iskustvo Boga onim putem koji je otvorio Sin – kao sin u Sinu ući u život kojeg istim Duhom dijele Otac i Sin! To iskustvo je otvoreno samo onom tko čuva Isusove zapovijedi. Naime, Otac ljubi sva stvorenja i napose sve ljude, koji su kruna Stvaranja.

No, samo onaj tko živi Isusovu riječ polazi na duhovni put: napušta svoju dotadašnju poziciju i, usvojivši Isusovu misao, približava se njegovoj točki gledišta tj. počinje razmišljati i živjeti u Isusovom Duhu. Iako tada neće dobiti više dobara, on u postojećima koje uživa počinje shvaćati i osjećati Očevu ljubav, dobiva novo samoshvaćanje i započinje novi život ljubavi prema Bogu i braći ljudima.

dr. sc. Ivica Čatić, profesor Svetoga pisma na KBF-u u Đakovu

         Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.sveto-pismo.net

 

MISNE NAKANE 17.05.2020. DO  24.05.2020

Ženidbeni navještaj:  TOMISLAV GULIJA i KARMELA BOGADI

                                       ROBERT  IŠTVANIĆ i ANTONIJELA BONAČIĆ

 

svi. 10

Župne obavijesti 10. svibnja 2020. – 5. Vazmena

Peta je Vazmena nedjelja.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u utorak je sveti Leopold Bogdan Mandić, prezbiter; u srijedu je Gospa Fatimska; u četvrtak sveti Matija, apostol – blagdan; u subotu sveti Ivan Nepomuk.

Slijedeće nedjelje skupljamo priloge za župni Karitas.

Tečaj priprave za brak se do daljnjega odgađa. Župnici će imati individualnu pouku sa zaručnicima.

Sastanak za roditelje prvopričesnikâ će biti slijedeće nedjelje u 12:30.

  • Molio bih sve da ozbiljno shvate upute o slavljenju svetih misâ. U crkvi je dopušteno sjediti na označenim mjestima u klupama i postavljenim stolicama.
  • Svibanjske pobožnosti. Svaki dan molimo krunicu u 18:30.
  • Ispovijed će biti svakim radnim danom, osim ponedjeljka, od 18:00 – 18:50 u velikoj dvorani Pastoralnog centra.
  • Uredovno vrijeme župnog ureda je od 10 – 12 sati.

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 14,1-12

 

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto’? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. A kamo ja odlazim, znate put.« Reče mu Toma: »Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?« Odgovori mu Isus: »Ja sam put i istina i život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga.« Kaže mu Filip: »Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!« Nato će mu Isus: »Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?« »Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’? Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja. Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte. Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu.«

Riječ Gospodnja.

 

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJE EVANĐELJE

 

Zajednica Isusovih učenika, tj. prva Crkva, od početka je stajala pred pitanjem: što činiti u vremenu između Gospodinovog odlaska i drugog dolaska? Crkva se rađa i živi, danas kao i onda, s dubokom svijesti Isusovog odlaska Ocu. Ovim tekstom počinju Isusovi oproštajni govori učenicima prije nego će biti uhićen. Čvrsto stojeći između neba i zemlje te spreman ući u slavu, Ivanov Isus govori kao da je još u svijetu, ali u isto vrijeme i izvan njega (16,5; 17,11).

Ovo izvanvremensko, neprostorno obilježje daje riječima trajnu vrijednost. No, Isusov odlazak Ocu nije samo njegovo „putovanje“ nego pripravlja put učenicima za njihov hod prema prebivanju s Ocem, kao što Isus u Ocu i Otac u NjemuU Očevu domu ima mnogo stanova. Ovdje se pojam stanovi ne odnosi na različita mjesta prebivanja u nebesima jer u teologiji Četvrtog evanđelja nema određenog mjesta ni zdanja koje bi bilo određeno za prebivalište Božje – i postojeći Hram zamijenjen je Isusom. Stoga se stan i dom ovdje odnosi na ono što među sobom žive Otac i Sin, na međusobno prebivanje Oca u Sinu i Sina u Ocu.

Hod učenika prema ovom domu omogućit će Isus: On ide pripremiti učenicima ulazak u dom Očev – da budu gdje je i On. Tako se temu Isusovog prebivanja u Ocu i Oca u njemu (koja je diskretno započeta u 1,1.18.38 te nastavljena u 10,30 isticanjem da su Otac i Sin jedno) sada otvara čovjeku. Ono što Bog u sebi jest i što živi, sada daje nama! Dakle, dom se ovdje ne odnosi na zgradu nego na kućanstvo u smislu zajednice ukućana koji skupa prebivaju.

Sličnu temu razvija Pavao npr. u Ef 2,14-22 gdje Efežanima poručuje da su ukućani Božji, dionici, slikovite „građevine“ koja predstavlja hram svet u Gospodinu. U prva kršćanska vremena intenzivno je živa bila nada u skori Gospodinov dolazak da bi svoje uzeo k sebi (14,3). Pavao u 1Sol 4,16-17 živim slikama, prilagođenim grčkom slušateljstvu, dočarava drugi Isusov dolazak kad će uzeti svoje vjerne da bi zauvijek bili s njim. Isusova tvrdnja da učenici već poznaju put (14,6), u njima pobuđuje zbunjenost. Gospodine, ne znamo kamo odlaziš, kako onda možemo put znati? Toma poput Nikodema još uvijek ne shvaća Isusove misli

 

i ne može ići dalje od onoga što oči vide. Ne sluti da Isusov odlazak nije kraj nego dovršetak potpunog darivanja sebe učenicima, da će njegova ljubav prema prijateljima tek ovdje dostići vrhunac. Za sada ne razumije da je ljubav put ka životu koji je u stanju prijeći i barijeru smrti. Ovu lekciju će savladati tek na koncu Evanđelja. U Tomi, Blizancu, svatko od nas vidi svoga „blizanca“ po nevjeri.

Isus kao Put sada otvara pogled na novu dionicu: ako je Učitelj prije bio sa svojim učenicima, od sada će po Duhu biti u njima. Kao Istina, svoje učenike obogaćuje i novim spoznajama, ali i dariva svojom vlastitom vjernošću Istini o kojoj im govori te ih na nju i poziva. Život je naznačio znamenjima: darom vina, kruha i, na koncu, samog života oličenog Lazarovim uskrsnućem. 

Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je, zahtijeva Filip. No, kako vidjeti Oca? Cijeli Stari zavjet je prožet čežnjom: vidjeti Boga (usp. Ps 27,8; 42,2-3.12). Vidjeti ga značilo bi postajati sve više svoj, u skladu sa svojim izvorom. Cijelim svojim životom Isus je egzegeza Boga tj. pripovijedanje o Njemu (1,18). Način na koji je živio među ljudima kao Očev Sin i kao čovjekov brat daje nazrijeti dobrotu Božjeg lica.

Tomino i Filipovo pitanje pokazuju da, nakon što je Isus učinio sve što je trebao, i učenici trebaju prijeći svoj put. Čovjekova stvorenost na sliku Božju nije završen proces – on još traje! Isusov odlazak Ocu i novi način prisutnosti koji će uslijediti za posljedicu ima novu etapu u stvaranju čovjeka! Kako će učenici shvatiti da Otac i Sin po Duhu uskoro trebaju početi prebivati u njima, ako ne shvaćaju da Otac već sada prebiva u Sinu?

dr. sc. Ivica Čatić, profesor Svetoga pisma na KBF-u u Đakovu

         Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.sveto-pismo.net

 

MISNE NAKANE 10.05.2020. DO  17.05.2020

Ženidbeni navještaj:  TOMISLAV GULIJA i KARMELA BOGADI

                                       ROBERT  IŠTVANIĆ i ANTONIJELA BONAČIĆ

 

svi. 03

Župne obavijesti 3. svibnja 2020. – 4. Vazmena, NEDJELJA DOBROG PASTIRA

Četvrta je Vazmena nedjelja.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Florijan, u srijedu je sveti Irenej Srijemski, u četvrtak sveti Dujam, u subotu sveti Kristofor.

Četvrta se vazmena nedjelja slavi i kao Nedjelja Dobrog Pastira. Vjernici su pozvani moliti za svećenička i redovnička zvanja, sadašnja i buduća.

U petak je u našoj župi cjelodnevno klanjanje – župno klečanje. Presveto će biti izloženo od 7:30 do 18:15. Nakon toga je krunica u 18:30 te sveta misa u 19 sati. U sakristiji se možete upisati za polusatnu molitvu pred Presvetim.

  • Svibanjske pobožnosti. Svaki dan molimo krunicu u 18:30.
  • Molio bih sve da ozbiljno shvate upute o slavljenju svetih misâ. Svima nam je ovo neobično, možda se potkrade i pokoja pogreška, ali moramo biti savjesni i odgovorni, kao vjernici i kao građani. Neće biti moguće, napose nedjeljom, da svi koji žele, stanu u prostor crkve. Ako vas redari upozore da u crkvi nema mjesta, poštujte to i ostanite vani. Držeći se propisanog razmaka, svetu misu možete pratiti iz crkvenog dvorišta preko razglasa.
  • Zahvaljujem svima koji su u ovim teškim vremenima dali svoj prilog za župu i njezine potrebe. Župa živi isključivo od vaših priloga.

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 10,1-10

 

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.« Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati.

Stoga im Isus ponovno reče: »Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju. «

Riječ Gospodnja.

 

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJE EVANĐELJE

 

Danas baš i nije popularno govoriti o vođama, pastirima, autoritetima… Uz to, ni slika ovce danas se baš ne čini prikladnom. Tko bi to htio biti ovca, ovca koja bleji i ne razmišljajući ide za svojim pastirom? Dopustit ćemo da je možda slika pastira i ovaca manje bliska današnjem čovjeku, ali je poruka Isusove slike itekako jasna i važna kako danas, tako i prije. Zato ćemo pokušati zaći u smisao ove Isusove slike.

Da bismo razumjeli Isusovu sliku pastira i ovaca, valja nam se vratiti u židovsko društvo Isusova vremena, ili, što je još jednostavnije, valja nam samo priupitati nekoga tko se sjeća vremena od prije pedesetak godina, kako su pastiri sa svojim stadima živjeli ljeti visoko na planinskim pašnjacima. U našim je planinskim krajevima pastir provodio cijelo ljeto u planinama, sam sa svojim stadom. Noću i danju bio je uz stado, daleko od sela i drugih ljudi. Branio ih od divljih zvijeri, liječio ih, brinuo se za ovcu koja je bila hroma, posebno je pazio na janjad… Živio je s ovcama i za ovce.

Ako je to u našim krajevima bilo samo ljeti, jer se zimi zbog snijega nije moglo boraviti visoko u planinama, u Izraelu je u Isusovo vrijeme pastir tako živio sa stadom tijekom cijele godine. Na neki je način postao dio stada. Ovce su ga, da tako

kažemo, doživljavaju kao dio stada, kao svojega predvodnika. Jer, on živi s njima i cijeloga sebe stavlja u njihovu zaštitu. Takvog pastira ovce po svojoj naravi slijede dok pastir ide ispred njih. Pastir ih ne goni ispred sebe, nego ih vodi za sobom.

Takav je, i još mnogo više, Krist Gospodin. Sin Božji je postao čovjekom, nama u svemu jednak, osim u grijehu. On se stvarno s nama poistovjetio, postao jedan od nas, puno više nego što se jedan pastir može poistovjetiti sa stadom. Jer, pastir je čovjek, a ovca je ovca. A ovako, Sin Božji je pravi čovjek, ne gubeći ništa od svoga božanstva. Nadalje, Krist, naš Pastir, dao je svoj život za nas. I nije ga dao uzalud.

Krist je umro i uskrsnuo i time svima nama otvorio pristup u vječni život. Naravno da onda možemo ići za njim. Na sprovodima često čitamo odlomak iz Ivanova evanđelja kada ono Isus govori Tomi: “Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni.” Ako Isus veli da je on Put, onda to znači da je on sam pošao putom muke i smrti do uskrsnuća. Prema tome, on je sam prošao onuda kuda i nas vodi. Sve ono na što nas poziva, sam je prošao. Zato je on Istina. I zato je on za nas Život. Nije od onih koji govore općenito, koji govore prazne riječi. On je sam na sebi ispunio i izvršio ono na što nas poziva.

Danas nam je vidik često zamagljen, a stvari oko nas nejasne. I nije čudo. Jer, “u mutnom se najlakše lovi”. Evo, današnje društvo i današnja sredstva javnog priopćavanja uporno govore o osobnoj slobodi, o neovisnosti o bilo čemu i bilo komu, o tome da čovjek treba biti “svoj” i slijediti samo svoj instinkt i svoje interese. A stvarnost je bitno drugačija. Itekako mi – recimo to zločesto – blejimo kao ovce i idemo za “pastirima” koji ništa ne daju, nego sve – prodaju.

Evo, na primjer, kako li nas promidžba samo uvjeri da nam je svakako potreban novi tip mobitela s novim uslugama! Uglavnom nas uspijevaju uvjeriti da bi nam život bio nemoguć bez ovog ili onog proizvoda, bez ove ili one zabave. Upravo izmišljaju naše “potrebe”, samo da bi nam prodali nešto što ćemo najvjerojatnije za nekoliko mjeseci odložiti ili baciti, jer se pojavila još bolja igračka. Govore da nas usrećuju, a, zapravo, svi nas ti mamci osiromašuju materijalno i čine ovisnima, tako da stvarno trčimo za njima kao ovce na sol. A što reći o onima koji nas putem sredstava javnog priopćavanja uvjeravaju u nešto što po sebi nikada ne bismo prihvatili? zar ne da se u znatnoj mjeri i na nama obistinjuje izreka da onaj tko u rukama ima medije, ima i moć.

Kao da ne znamo razmišljati vlastitog glavom! Tako će nam glede pobačaja – samo da spomenemo ovaj primjer! – govoriti o tome kako žena ima prvo na svoje tijelo i kako ona nije stroj za rađanje, skrećući zlonamjerno naš pogled s ljudskog bića u utrobi svoje majke koje ima pravo živjeti. Ne radi se, dakle, samo o ženi, nego i o ljudskom biću koje je u njoj.

Ali, ne! Govori danas, govori sura i ljudi će nakon nekog vremena reći: “Jest, tako je!” Što govoriti o političkim, športskim i inim zvijezdama koji bi htjeli biti zvijezde voditelj u našim životima. I gle, u nekim slučajevima i uspijevaju. Koliko god mi naglašavali svoju slobodu i neovisnost, u nama je duboko ucijepljena potreba da budemo ovce i ovce.

Drugačiji je Krist Gospodin. “Dobar pastir što govori inom i sam svojim potvrđuje činom”, veli Mažuranić.

Na koncu, nije nevažno i posljednje pitanje: kakvi smo mi pastiri? Htjeli mi to ili ne, uzori smo – dobri ili loši – drugima oko sebe, pogotovo djeci. Kakvu sliku odajemo i kojim mi to putovima udaramo? Ne čini li nam se da naše nedosljednosti, laži, ovisnost o jelu i piću, potreba za ogovaranjem prijevarama, trka za užicima, materijalizam nužno upućuju i ostale, pogotovo djecu, prema onome što nije ni ljudsko ni kršćansko.

Isus nas poziva ne samo da ga slijedimo kao njegovo stado, nego da i mi, slijedeći njega kao Dobrog Pastira, budemo pastiri jedni drugima, baš kao što su to bili apostoli, baš kao što su to roditelji svome djetetu, kao što je to svaki čovjek koji se oko dobra trudi svima onima koje susreće.

 

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

          Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

 

MISNE NAKANE 03.05.2020. DO  10.05.2020.

Ženidbeni navještaj:  TOMISLAV GULIJA i KARMELA BOGADI

                                     ROBERT  IŠTVANIĆ i ANTONIJELA BONAČIĆ

svi. 02

Nova obavijest