ruj. 02

Krizma: 10. listopada 2020.

Odlukom Nadbiskupskog duhovnog stola župa je dobila suglasnost da slavlje Svete Potvrde bude u subotu, 10. listopada 2020. u 10 sati.

Krizmanici će o pojedinostima biti uskoro obaviješteni.

kol. 30

Župne obavijesti 30. kolovoza 2020. – 22. NKG

Dvadeset i druga je nedjelja u crkvenoj godini.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je Gospa od Suza; u četvrtak je sveti Grgur Veliki, papa i crkveni naučitelj; u subotu je sveta Majka Terezija.

Prošle smo nedjelje za župni Karitas prikupili 7409,75 kuna. Hvala vam!

Preporučujem da za vrijeme svete mise nosite zaštitne maske za lice. Crkva, kao zatvoreni prostor, ne bi trebala biti izuzeta od tog pravila.

Pomoć za obitelj Ljubić. Do subote u podne, za obitelj Ljubić je uplaćeno 2000 kuna. Od toga 1500 kuna na župni račun, ostatak u župnom uredu. Hvala vam!  

  • U predvorju crkve možete besplatno uzeti vjerski tisak od prošloga tjedna. 
  • Od iduće nedjelje ponovno slavimo obiteljsku svetu misu u 11.30h. 
  • Sljedećeg tjedna ispovijed će biti svakim radnim danom, osim ponedjeljka, od 18:00 do 18:50 u Pastoralnom centru.
  • U petak je prvi petak u mjesecu.
  • Zahvaljujem svima koji su prošlog tjedna dali svoj prilog za župu!

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 16,21-27

 

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.

Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: »Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!« Isus se okrene i reče Petru: »Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!«

Tada Isus reče svojim učenicima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga. Tâ što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj? Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim.«

Riječ Gospodnja.

 

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJA ČITANJA

 

Zamislimo ovaj slučaj. Čovjek u bolnici dobije loše nalaze, što upućuje na to da je potrebno dugotrajno liječenje, dijeta, određeni način života… Ne izgleda ni malo sjajno. I onda čovjek, da se svime time ne gnjavi, jednostavno podere i baci sve te nalaze. Naravno, čovjek koji bi tako činio problem ne bi riješio, nego bi se samo doveo u situaciju da mu se zdravlje još više pogorša. Eto, istina koji puta može biti gorka, ali je ona prva stepenica do rješavanja poteškoća.

Jeremija prorok našao se u situaciji da vrlo neugodnu istinu mora propovijedati onima koji tu istinu nipošto nisu htjeli čuti (Jr 20, 7-9). Jeremija, naime, govori Jeruzalemcima Božju riječ da će stvarno propasti ne budu li se obratili. Nisu ga htjeli poslušati, nego su se uzdali u političku i vojnu pomoć svojih saveznika. Jeremiji je i mučno i teško naviještati tvrdima i gluhima, ali uza svu muku, ostaje vjeran svojoj proročkoj zadaći i uporno naviješta narodu: “Nasilje! Propast!”, tako da su mu čak dali nadimak “Užas Odasvud”, prema osnovnom sadržaju njegovog propovijedanja. Eto, istina je koji puta veoma bolna.

Tako i Isus danas u evanđelju (Mt 16, 21-27) naviješta nešto što je u očima apostola izgledalo strašno, kao potpuna nesreća. Govori kako će biti uhvaćen, osuđen od narodnih starješina, smaknut, da bi treći dan uskrsnuo. Mučno je to i strašno. Tjeskobno je, naravno, kad čovjek vidi vlastitu smrt, ali je možda još teže kada Isus vidi da će biti odbačen od svoga naroda, od narodnih starješina, kad vidi da će ljudi, barem u trenutku osude, zaboraviti na sve ono dobro što im je činio. Nezahvalnost, mržnja i zavist čovjeka silno pogađa. Koliko li je neprospavanih noći upravo zbog obruča zlobe i zavisti koje čovjek priredi drugom čovjeku!

Međutim, Isus dobro zna da je to istina što stoji pred njim i dobro zna da se takav slijed događaja uklapa u Očev naum spasenja. Zato to prihvaća i neposredno pred svoju muku i smrt riječima: “Oče, neka ne bude moja, nego tvoja volja!” Isus je znao što je pred njim i nije to tajio. Ništa ne bi koristilo da je Isus apostole uljuljkavao u lažni osjećaj ovozemne sigurnosti. Kasnije im je rekao: “Ako su mene progonili, i vas će.”

Onda pristupa Isusu Petar govoreći: “Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!” Opet naš dragi Petar! Tako spontan, tako jednostavan, tako čovjek sa svim ljudskim slabostima. Gotovo uvijek učini nešto što bismo i mi u prvi mah, onako obični i slabi rekli. Međutim. Isus govori odrješito: “Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!” Isus odbija Petrovo razmišljanje jednostavno, jer nije realno, jer nije istinito. Neće se promijeniti nešto u našem životu što je Bog odredio jednostavno zato što mi to ne želimo ili zato što stavljamo glavu u pijesak. “Istina će vas osloboditi”, veli Isus.

Znamo to vrlo dobro kada ponizno pred Bogom priznajemo svoje grijehe. A što je još važnije, Isus se, naravno, nipošto ne želi suprotstaviti volji nebeskoga Oca. I tu je Isus odlučan: volja njegovog Oca je njemu najvažnija, ona je iznad svega. Jer, Isus je i došao na zemlju da vrši volju svoga Oca.

Što nam je, dakle činiti? Kako se mi trebamo nositi s istinom, sa svojim životom i životima drugih. Veli Isus: “Istina će vas osloboditi.” Je li to sve baš tako jednostavno? Nije li Isus drugom zgodom rekao: “Još vam imam puno toga reći, ali sada ne možete nositi?” Istina ima svoje vrijeme, i redovito odražava čovjeka koji je govori. Kako? Evo.

Pilat. Kada je Pilat Isusa osuđivao na smrt, rekao je nehajno: “Što je istina?” Znao je on da nije istina da bi Isus kao ovozemni kralj mogao ugroziti rimskoga cara, znao je Pilat da je Isus predan iz zavisi. Međutim, da sam sebi ne komplicira život, da ne bi možda imao nekih neugodnosti, Pilat šalje Isusa na križ. To je primjer potpunoga gaženja istine.

“Žuti tisak” ide za tim da proda senzacije. U njihovim je člancima redovito tek dio istine, a najveći dio je iskonstruiran upitnicima i s uskličnicima. Važno je da se novine prodaju. Zar ne da i mi u svojoj grešnosti i zluradosti koji puta upravo tako postupamo s nekim “istinama” koje redovito donose našeg bližnjeg u ružnom svjetlu? Kratko rečeno, istina izrečena bez poštovanja i ljubavi redovito označava zluradost kojom nastojim zatomiti vlastitu prazninu i životno nezadovoljstvo.

Isusova istina jest istina izrečena s ljubavlju. Kad bi ljubav bila bez istine, ona bi se pretvorila u nekorisno i opasno sažaljenje. Onome koji mu se barem malo otvori, Isus govori istinu s ljubavlju. Tako i nas Isus poziva da istinu ne govorimo naduto, ne da bismo povrijedili i ponizili, ne da bismo sami sebe uzdigli. Možemo li Isusovim srcem govoriti bližnjemu istinu, poticati ga na dobro, bez oholosti i samohvale?

Evo, mogu li ja u jednostavnosti, dobroti i ljubavi reći svome najbližemu da suviše pije, da ružno govori, da je nepravedan prema djeci ili prema svome roditelju, da zanemaruje Boga i svoju vjeru?

Pri tome se trebamo čuvati dvije krajnosti. Jedna bi bila da iz obzira ništa ne kažem, pa onda postanem, kako nas to stari katekizmi uče, sudionik tuđih grijeha. Druga bi krajnost bilo “pametovanje”, dociranje, a zapravo uzdizanje samoga sebe. “Zlatna sredina” ovdje se sastoji od ljubavi i samo ljubavi. Dovoljno je samo pročitati s koliko žara i ljubavi Pavao opominje, a koji puta i prekorava svoje vjernike. Već mala djeca dobro osjete pristupamo li im s ljubavlju i uvažavanjem. Neka nas i na tom osjetljivom području vodi Duh Božji.

 

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

   Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

 

MISNE NAKANE 30.08.2020. DO  06.09.2020.

 

Ženidbeni navještaj: VEDRAN BAREŠIĆ i VALENTINA GAVRAN

                                    STJEPAN JUROŠ i SARA MATEA VULETIĆ

                                    TOMISLAV NEŽIĆ i PATRICIJA SKELIN

                                     HRVOJE MATOTEK i ŽELJKA PIRC

                                    ANTONIO ŠEKELJA i SUNČICA MAGDIĆ

                                    DANIJEL KULIĆ i MIRELA IVANA KULIĆ r. BANOVAC

 

Kršteni 29.08.2020.: RUBY KAFADAR

 

kol. 23

Župne obavijesti 23. kolovoza 2020. – 21. NKG

Dvadeset i prva je nedjelja u crkvenoj godini.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Bartolomej, apostol – blagdan; također i blaženi Miroslav Bulešić, mučenik; u četvrtak je sveta Monika; u petak sveti Augustin, biskup i crkveni naučitelj; u subotu je Mučeništvo svetog Ivana Krstitelja.

Danas skupljamo priloge za naš župni Karitas.

Preporučujem da za vrijeme svete mise nosite zaštitne maske za lice. Crkva, kao zatvoreni prostor, ne bi trebala biti izuzeta od tog pravila.

Pomoć za obitelj Ljubić. Do subote u podne, za obitelj Ljubić je uplaćeno 1 700 kuna. Od toga 1 150 kuna na župni račun, ostatak u župnom uredu. Hvala vam!  

  • U predvorju crkve možete besplatno uzeti vjerski tisak od prošloga tjedna. 
  • Ove nedjelje nema novog broja Glasa koncila jer je prošlotjedni bio dvobroj.
  • Sljedećeg tjedna ispovijed će biti u utorak i petak, od 18:00 do 18:50 u Pastoralnom centru. 
  • Zahvaljujem svima koji su prošlog tjedna dali svoj prilog za župu!

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 16,13-20

 

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.« Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« Nato Isus reče njemu: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.« Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist.

Riječ Gospodnja.

 

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJE EVANĐELJE

 

Zamislite: radite kao namještenik u nekoj velikoj i uspješnoj tvrtki. Običan namještenik, ništa posebno. I jednoga dana dođe vam vlasnik te velike tvrtke i kaže otprilike ovako: “Zapazio sam Vas. Vi ste izuzetan službenik. Vi ste stup ove firme. Određujem da od sada Vi osobno vodite sve poslove ove tvrtke, kao da ste Vi vlasnik. Na Vama počiva cijela firma!” Takvo nešto baš ne biste očekivali. Ostali biste bez riječi.

Upravo se tako nešto dogodilo Petru (Mt 16, 13-20). On je bio ribar. Čovjek iz puka. Pomalo grub, često nagao i brz na jeziku. Nakon što su učenici izvijestili Isusa o tome što govore ljudi tko je on, Isus ih pita, što oni smatraju tko je on. Svi su zašutjeli, a Petar na to teško pitanje daje točan odgovor. Priznaje Isusa Mesijom – Kristom i priznaje da je Isus pravi Božji Sin. Izrekao je o Isusu ono temeljno i bitno.

Sličnim riječima Ivan zaključuje svoje Evanđelje: “Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu” (Iv 20,30-31). Sigurno je i Petar ostao iznenađen kako mu je upravo taj odgovor pao na pamet. Proslavio se među ostalom Jedanaestoricom.

Zar ne, da smo i mi ovdje nalik Petru. Poput njega i mi smo obični, mali i slabi ljudi. Pa ipak, poput Petra učinimo nešto što je nedvojbeno vrijedno i dobro. Eto, roditelji odgoje svoju djecu, eno, čovjek čestito i marljivo vrši svoju službu, evo, drugi se stvarno pokažu dobrohotnima nesebično pomažući potrebitima. Evo, konačno, znademo zahvaljivati Bogu, trudimo se oko Božjih zapovijedi.

Ukratko, uza sve svoje slabosti i grijehe, ipak nismo otpadnici, nismo bogohulitelji. Trudimo se ljubiti Boga i bližnjega. I onda toliko puta osjetimo i radost i ponos, jer, eto, ipak se pokazujemo i kao ljudi i kao kršćani. Kad nas takvo osjećanje zahvati, dobro je imati na pameti, što je Isus odgovorio Petru.

Nakon što se Petar tako proslavio među svojim drugovima, Isus mu odgovara “Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima.” Ovo je silno važno. Petar je izrekao temeljnu istinu naše vjere – da je Isus Krist i Sin Božji. Međutim, Isus Petru objašnjava da to ništa nije njegovo, Petrovom snagom i mudrošću, nego da je to čisti Božji dar. U tome svjetlu možemo i trebamo gledati i vlastiti život. Sve ono dobro koje smo činili, a činili smo i to, sve ono lijepo što za sobom ostavljamo, a, hvala Bogu, ima i toga, sve je to Božji dar i Božje djelovanje u nama i po nama. Ne možemo i ne smijemo se time hvaliti!

Upravo kako danas veli sveti Pavao u drugom čitanju (Rim 11, 33-36): “Tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom? Ili: tko ga darom preteče da bi mu se uzvratiti moralo? Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove!”

Evo, braćo i sestre, ako nam uglavnom uspijeva imati poštovanja prema roditeljima, Bogu hvala; ako uglavnom uspijevamo vršiti Božje zapovijedi, Bogu hvala; ako čestito vršimo svoje dužnosti, Bogu hvala; ako smo uspješni, ako nas ljudi hvale, Bogu hvala… Božji je to dar. Nezasluženi dar. I nitko se ne bi trebao ni smio time hvastati. Ta pogledajmo Petra! Kod njega, običnog ribara, bilo je očito da je sve to od Boga. Zar mislimo da mi vrijedimo više od Petra?

Isus ponovno iznenađuje. Nakon što je objavio da je Bog upravo Petra izabrao da mu objavi uzvišene tajne, Isus veli Petru: “A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.”

Može li čovjek dobiti veće odlikovanje? Isus od Šimuna čini Petra-Stijenu. Isus mu povjerava temelje i ključeve svoje Crkve. Povjerava mu na neki način svoje djelo spasenja. Zna Isus da je Petar kao čovjek slab, da nakon ovih riječi Petar neće promijeniti svoj karakter. Međutim, uza sve Petrove slabosti i ljudske nesavršenosti, Isus zna da će u njemu i po njemu djelovati Božja snaga. A, s druge strane, Petar je imao jednu krasnu osobinu: volio je svoga Gospodina. To je zasigurno bila osnova na koju je Isus sve ostalo sagradio.

I ovdje se vidimo, braćo i sestre. Bog i u naše ruke stavlja nevjerojatne darove i veliko poslanje. Svakome od nas Bog povjerava da drugima iskazujemo onu ljubav koju Bog ima za čovjeka. Bog od nas čini temelje novoga svijeta i njegova kraljevstva gdje vlada dobrota, strpljivost, praštanje, nesebičnost, prava ljubav prema bližnjemu. Bog od nas već ovdje na zemlji čini dionike svojega kraljevstva dobrote, ljubavi, mira i pravde. Mi nastavljamo djelo i službu i Petra i ostalih apostola i tolikih naših divnih prethodnika u vjeri.

Zaključimo. Bog je od Petra i ostalih, koji su bili obični, rekli bismo, normalni ljudi, učinio temelje Crkve i kraljevstva Božjega. I nas Bog onom istom milošću i snagom onoga istoga Duha čini učenicima i suradnicima Kristovim u njegovu djelu spasenja. Bog nam daje i mudrosti i snage i ustrajnosti da se on u nama proslavi i proslavlja. Ne trebamo se bojati vlastite slabosti – Bog je onaj koji u nama čini i htjeti i djelovati. No, u isto vrijeme, naravno, ne želimo se niti oholiti, jer sve je od Boga.

Njemu jedinomu slava i sada i u sve vjekove. Amen.

 

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

   Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

 

MISNE NAKANE 23.08.2020. DO  30.08.2020.

 

Ženidbeni navještaj: VEDRAN BAREŠIĆ i VALENTINA GAVRAN

                                    STJEPAN JUROŠ i SARA MATEA VULETIĆ

                                    TOMISLAV NEŽIĆ i PATRICIJA SKELIN

                                     IVAN DEŽIĆ i ANDREA JELAČIĆ

                                    ANTONIO ŠEKELJA i SUNČICA MAGDIĆ

 

Kršteni 22.08.2020.: ALEX KRČELIĆ

 

kol. 16

Župne obavijesti 16. kolovoza 2020. – 20. NKG

Dvadeseta je nedjelja u crkvenoj godini.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u utorak je sveta Jelena Križarica; u četvrtak je sveti Bernard, opat i crkveni naučitelj; u petak sveti Pio X., papa; u subotu je Blažena Djevica Marija Kraljica.

Sljedeće nedjelje skupljamo priloge za naš župni Karitas.

Preporučujem da za vrijeme svete mise nosite zaštitne maske za lice. Crkva, kao zatvoreni prostor, ne bi trebala biti izuzeta od tog pravila.

Pomoć za obitelj Ljubić. Do petka u 17 sati, za obitelj Ljubić je uplaćeno 2 250 kuna. Od toga 1 400 kuna na župni račun, ostatak u župnom uredu. Hvala vam!  

  • U predvorju crkve možete besplatno uzeti vjerski tisak od prošloga tjedna. 
  • Sljedećeg tjedna ispovijed će biti u utorak i petak, od 18:00 do 18:50 u Pastoralnom centru. 
  • Župni ured od sutra ureduje od 10 do 12 i 17 do 19 sati.
  • Zahvaljujem svima koji su prošlog tjedna dali svoj prilog za župu!

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 15,21-28

 

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Ode Isus i povuče se u krajeve tirske i sidonske. I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: »Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!« Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: »Udovolji joj jer viče za nama.« On odgovori: »Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.« Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: »Gospodine, pomozi mi!« On odgovori: »Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« A ona će: »Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!«

Tada joj Isus reče: »O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.« I ozdravi joj kći toga časa.

Riječ Gospodnja.

 

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJA ČITANJA

 

Moj profesor Sv. pisma znao je reći da bi neke biblijske tekstove treba tumačiti naopako. Tako je i sa današnjim Evanđeljem. Ono bi se moglo jednostavno svesti na sržnu temu: Bog voli i strance, ili: Bog ne gleda na razlike među ljudima kao ljudi, ili: žena je vjerom prekoračila granice i otvorila vrata Božjem milosrđu.

Tako mnogi i čine tumačeći ovo Evanđelje, međutim tada ostaju otvoreno pitanje zašto Isus ne odgovara odmah čim je čuo ženin vapaj? Što je čekao ne uzvrativši joj ni riječi? Čak i kad Ga apostoli mole, On ne želi – poslan sam samo izgubljenim ovcama doma Izraelova! Ponovo Ga žena moli, a On opet neće. Zašto se, ako voli strance, odmah ne smiluje? Gleda li ili ne gleda na razlike? Dakle, jednostavno tumačenje je u najmanju ruku problematično…

Ovdje bi se trebalo sjetiti Abrahama kako odvraća Boga da ne uništi Sodomu. Nakon što mu je Bog otkrio namjeru da je uništi, Abraham pet puta intervenira: Gospodine, ako je u gradu 50 pravednika..? pa onda, ako je ovoliko, onoliko…sve do 10! Što je to? Pijaca? Vašar s Bogom? Nije. Da li je Abraham učio Boga pravdi? Nije, nego Bog dopušta da se Abraham vježba u pameti i pravednosti pred Bogom. I napreduje on u Božjoj školi. Bog je ponizan i spreman je ispasti kao da Ga čovjek podučava pravdi i istini samo da bi čovjek napredovao!

I današnje Evanđelje je dobrim dijelom usredotočeno na one koji uče, tj. na Isusove učenike. Kad su čuli da žena viče i zapomaže a Isus šuti, oni pristupaju – udovolji joj jer viče! Govore li to zato što su milosrdni ili im para uši? Vidjet će se uskoro. Puno puta čovjek sebi umišlja da je milosrdan, da posjeduje ovu ili onu kvalitetu i čak kreće Boga poučavati o tim stvarima. Tako i oni. Međutim, kad je Isus odvratio poslan sam samo izgubljenim ovcama doma Izraelova, oni zašutješe.

Žena još viče, a oni sad šute. Ona treba smilovanja, traži milosrđe a oni šute jer ne smiju preko Učiteljeve riječi. Dok je Isus šutio, oni su se „igrali“ milosrđa, a kad je On povukao crtu, oni šute. Gdje im je sad milosrđe, dobrota? Tako se brzo sve potrošilo? Nakon što se Isus obratio ženi i rekao ne priliči se uzeti kruh djeci i baciti ga psićima, od učenika više ni traga ni glasa. Nestaše. Kako je tanko njihovo milosrđe, kako kratka njihova pomoć!

No, sad žena ide dalje sama. Sama pred Božjom šutnjom. Ne predaje se. Vjeruje i bori se. I uspijeva. O, ženo, velika je vjera tvoja! Isus je zadivljen nad njezinom vjerom.

I daje joj spasenje, uslišava ju. Ovdje je kritičan moment za čitatelje. Sad se može činiti da je Isus prihvaća i da je pridružuje narodu spašenika. Ne, nikamo je On ne privlači. Ona ostaje gdje je i bila. I nije izgubljena. Zašto? Pa svi su ljudi Božji (Ps 24,1). Svi su njegov narod. Kod Njega granica ide drugačije – granica je vjera, milosrđe – granica je srce.

Prošle nedjelje je učenicima rekao da su malovjerni. Učenici su se i u današnjem Evanđelju pokazali nedoraslim, nisu položili ispit. Nisu u svojem „milosrđu i dobroti“ uspjeli prijeći granicu svoje grupe i klana. Misle da je Bog onakav kakvog su si oni skrojili. A On je veći od svih granica koje mi možemo zamisliti. Svi su Njegovi, na sve On gleda i pazi. Oni bi ga najradije ograničili na mjeru svoje ograničenosti.

I mi smo okruženi najrazličitijim granicama. Mnoge smo naslijedili a mnoge samo dodatno betoniramo i tako uvijek iznova potpisujemo, potvrđujemo svoju ograničenost. Ovo nas Evanđelje poziva na širenje granica koje su nam u glavi, jer svi smo Božji. Tolike vjere ne nađoh ni u Izraelu, kliknuo je Isus Izraelac nad vjerom poganina rimskog satnika. Radovao se što je pripadnik drugog naroda uspio naći svjetlo i dobrotu Božju.

I današnje Evanđelje trebamo tumačiti naopačke: nije da Bog voli i prihvaća i strance nego kod Njega nema stranaca – svi su Njegovi. Kod njega postoje samo izgubljeni, bili od doma Izraelova ili od kojeg drugog ognjišta.

U današnjem Evanđelju izgubljeni su – Isusovi učenici. Oni ne primjećuju kako Isus gleda, oni ne vide vjeru u ženi i boje se za nju zauzeti. Oni su stranci jer Isus i žena se razumiju, a učenici ne uspijevaju proniknuti ni nju ni Njega. Između Isusa i žene nastaje jedna veza, struji vjera i milosrđe, bljesnulo je spasenje, a oni ništa ne shvaćaju.

Ovo je opasan tekst. U njemu nam Matej govori da toliko toga ima u svijetu oko nas što vapije Isusu, što želi njegovo svjetlo. A mi stojimo i ne krećemo, ne poduzimamo ništa. Zašto? Jer su u našim glavama granice – ti koji žele humanost, bratstvo, jednakost – tko zna oko čega ne vape i ne trude se! – oni nisu naši. Što mi imamo s njima? Ne pripadaju nama. Koliko puta je Crkva potom gledala da su ti daleki uspjeli unijeti Božje svjetlo u ovaj svijet, da je Bog blagoslovio njihove napore – oni su ispali „njegovi“ a mi ostali po strani? Nije čudo što je Papa Ivan Pavao II u ime cijele Crkve kazao mea culpa! Bilo bi čudo da svetac to ne kaže!

Ovaj sveti tekst napisan je nama za pouku da budemo mudri kad naiđemo na granice, dok svrstavamo i dijelimo ljude, dok sudimo i osuđujemo da ne bismo i mi na koncu od onih koji su Bogu blizu postali stranci u domu svog Oca. Da ne bismo, dok drugi proživljavaju i u sebi gaje ono što je bitno, mi povlačili neke granice koje u Božjim očima ne postoje i tako zapravo ocrtali svoju izgubljenost, omeđili mjesto na kojem se nalazi njegov zalutali sin.

 

dr.sc. Ivica Čatić, profesor Svetoga pisma na KBF-u u Đakovu
Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.sveto-pismo.net

 

MISNE NAKANE 16.08.2020. DO  23.08.2020.

 

Ženidbeni navještaj: VEDRAN BAREŠIĆ i VALENTINA GAVRAN

                                    STJEPAN JUROŠ i SARA MATEA VULETIĆ

                                    TOMISLAV NEŽIĆ i PATRICIJA SKELIN

                                     IVAN DEŽIĆ i ANDREA JELAČIĆ

 

Kršteni 15.08.2020. LAURA HERCEG i TINO STANIĆ

 

kol. 09

Župne obavijesti 09. kolovoza 2020. – 19. NKG

Devetnaesta je nedjelja u crkvenoj godini.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Lovro, đakon i mučenik; u utorak sveta Klara Asiška, djevica; u petak je sveti Maksimilijan Marija Kolbe, prezbiter i mučenik; u subotu je Uznesenje Blažene Djevice Marije, Velika Gospa – svetkovina.

U subotu, na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije, svete mise su u 10 i 19 sati.

Preporučujem da za vrijeme svete mise nosite zaštitne maske za lice. Crkva, kao zatvoreni prostor, ne bi trebala biti izuzeta od tog pravila.

  • Pomoć za obitelj Ljubić. Od 2. do jučer u podne na župni je račun uplaćeno 1 350 kuna. U župnom je uredu uplaćeno 400 kuna i 200 eura. Hvala vam!  
  • U predvorju crkve možete besplatno uzeti vjerski tisak od prošloga tjedna.
  • Sljedećeg tjedna ispovijed će biti u utorak i petak, od 18:00 do 18:50 u Pastoralnom centru.
  • Uredovno vrijeme župnog ureda do 17. kolovoza je od 19:45 – 20:15. sprovod možete prijaviti u bilo koje doba na broj 098 904 4970.
  • Zahvaljujem svima koji su prošlog tjedna dali svoj prilog za župu!

 

 

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 14,22-33

 

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

Pošto je nahranio mnoštvo, Isus odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam.

Lađa se već mnogo stadija bila otisnula od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: »Utvara!« I od straha kriknuše. Isus im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« Petar prihvati i reče: »Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!« A on mu reče: »Dođi!« I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: »Gospodine, spasi me!« Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: »Malovjerni, zašto si posumnjao?« Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: »Uistinu, ti si Sin Božji!«

Riječ Gospodnja.

 

 

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJA ČITANJA

 

U jednom dokumentu o Božjoj riječi, papa Benedikt XVI. preporučuje propovjednicima da, između ostalog, u propovijedi progovore o tome što određena Božja riječ znači za njega samoga. Stvarno, koliko svećenik može biti osoban u naviještanju evanđelja? Evo, danas u drugom čitanju vidimo Pavla koji vjernicima u gradu Rimu upravo otvara dušu.

Pavao govori o svojim sunarodnjacima, Židovima od kojih većina nije htjela prihvatiti Isusa kao Spasitelja i Mesiju to jest Krista. Pavlu je to bilo veoma teško. On je sve svoje snage, svega sebe oduševljeno i potpuno stavio u službu evanđelja, propovijedao je drugim narodima i u tome bio razmjerno uspješan. Ništa mu nije bilo teško. Trpio je i glad i žeđ, i oskudicu svake vrste; trpio je potvaranja i progone, bio je bičevan i kamenovan, a bio je izdan i od lažne braće…

Sve je to strpljivo podnosio, Krista radi govoreći kada sam slab, onda sam jak. Ali kad su bili u pitanju njegovi sunarodnjaci, kako da ne bude tužan? Ono najljepše što je mogao prenositi davao je tuđim narodima, a njegovi su mu sunarodnjaci okrenuli leđa… Zato veli: Silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu… Silna tuga. Neprekidna bol. Uza sve patnje koje je trpio, Gospodin je dopustio da ga neprestanu muči i ova bol. Svima se daje, a njegovi ga ne prihvaćaju…

Reći ćete: pa to se isto dogodilo i Isusu. Točno. To je ono što i nas koji puta pogađa. Naime, do nekoga nam je posebno stalo, jer je iz moje obitelji: moje dijete, moj brat, moj roditelj, moj dobar prijatelj. I vidim kako ide lošim putem. I vidim kako upropaštava sebe i one oko sebe. I ne da si pomoći. Sve bih učinio za njega ili za nju. Srce bih svoje dao. I nailazim na šutnju, na odbacivanje. To je križ koji Bog daje onima koje ljubi. Pavao je

osjetio muku toga križa. Krist ga je iznio do vrha Kalvarije. I ja ga nosim. Zašto? Zašto baš tako? Zašto toliko? Križ nikada do kraja nećemo razumjeti. Želimo ga nositi s Kristom. A on će nas ojačati.

Pavao u svojoj tuzi veli dalje: Htio bih ja sâm proklet biti, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu. I onda govori kako je po sebi neshvatljivo da su ostali izvan Krista: Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanje; njihovi su i oci, od njih je, po tijelu i Krist…

Reklo bi se: tko bi, ako ne oni, trebao biti blizak Kristu? Pa ipak, nisu povjerovali… Pavao ih je do te mjere ljubio da je zbog svega toga silno trpio. To je ta nemoć pred ljudskom tvrdoćom, pred čovjekovom zatvorenošću, pred odbijanjem ljubavi. To bolno iskustvo ljudskog odbijanja vidljivo je i u Božjem odnosu prema nama. Bog nam je dao slobodu i onda se susreće s ljudskom nezahvalnošću i tvrdokornošću unatoč neizmjernoj silini iste Božje ljubavi. Kao krik Božje žalosti – da to tako izreknemo – čitamo: Užima za ljude privlačio sam ih, konopcima ljubavi… (Hoš 11,4). Bog ih je privlačio, ali su oni odbijali.

To je, kako rekosmo, muka i nevolja svakoga od nas kad naiđe na zid, kada vidimo da ne možemo svoga bližnjega skrenuti sa zlog puta. Međutim, veli Pismo, neka nam ne dodija činiti dobro (2 Sol 3,13).

Unatoč svoje tjeskobe i unatoč žalosti zbog tvrdokornosti svojih sunarodnjaka, Pavao je nastavio svim žarom svoj apostolski rad. Koliko god Pavao bio velik apostol, nije on – ovdje na zemlji – mogao znati sve putove i naume Božje. Bog jedini zna, zašto je u ono vrijeme izraelski narod ostao izvan evanđelja. Bog jedini zna, zašto je u povijesti praktički nestala nekad cvatuća Crkva Kristova u sjevernoj Africi, u Egiptu u maloj Aziji (današnjoj Turskoj). Bog jedini znade zašto i danas Crkva u Europi kao da odumire zahvaćena kugom ravnodušja, trkom za užicima i različitim nastranostima. Bog jedini znade zašto se danas Europa stidi svojih kršćanskih korijena, zašto se uopće postavlja pitanje isticanja vjerskih znamenja na javnim mjestima. Bog jedini znade zašto izgleda kao da se ruše istinske obiteljske vrednote…

Međutim, pored svega toga, mi naviještamo Krista raspetoga. I svoje činimo. Pogledajmo Petra u današnjem evanđelju. Dok je išao s vjerom u Krista, hodio je po jezeru. Kad se uplašio, kad je pomislio na svoju ljudsku nesavršenost, počeo je tonuti.

Tako i mi. Ne želimo razmišljati o slabostima današnjeg društva ili o mogućem uzmaku kršćanskih vrednota. Mi vedro naviještamo Krista, mi s oduševljenjem činimo svoje. U svojoj obitelji. U svome okružju. I gle! Po vodi ćemo hoditi i brda premještati. Jer naša je snaga i naša pjesma – Gospodin!

 

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

   Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

 

MISNE NAKANE 09.08.2020. DO  16.08.2020.

 

Ženidbeni navještaj: VEDRAN BAREŠIĆ i VALENTINA GAVRAN

                                    STJEPAN JUROŠ i SARA MATEA VULETIĆ

                                    TOMISLAV NEŽIĆ i PATRICIJA SKELIN

                                     IVAN DEŽIĆ i ANDREA JELAČIĆ

 

Kršteni 08.08.2020. MIHAEL KARAS, MARKO VINKOVIĆ,

                                  TEA ČAČKO i MATEO BAJZIĆ

kol. 02

Župne obavijesti 02. kolovoza 2020. – 18. NKG

Osamnaesta je nedjelja u crkvenoj godini.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je blaženi Augustin Kažotić, biskup; u utorak je sveti Ivan Maria Vianney, prezbiter; u srijedu je Posvećenje bazilike svete Marije Velike – Gospa Snježna; u četvrtak je Preobraženje Gospodinovo – blagdan; u subotu sveti Dominik, prezbiter.

U srijedu je u Republici Hrvatskoj državni praznik – Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Na večernjoj svetoj misi zahvaliti ćemo Gospodinu za Domovinu i branitelje te moliti za sve one koji su svoj život položili za našu slobodu.

  • Prošle smo nedjelje za naš župni Karitas prikupili 6 044,60 kuna. Hvala vam!
  • Pomoć za obitelj Ljubić. Od 27. do 31. srpnja, na župni je račun uplaćeno 8 000 kuna i 500 eura. U župnom je uredu uplaćeno 6 000 kuna. Svima od srca hvala!
  • Preporučujem da za vrijeme svete mise nosite zaštitne maske za lice. Crkva, kao zatvoreni prostor, ne bi trebala biti izuzeta od tog pravila.
  • U predvorju crkve možete besplatno uzeti vjerski tisak od prošloga tjedna.
  • Slijedećeg tjedna ispovijed će biti u ponedjeljak, utorak i petak, od 18:00 do 18:50 u Pastoralnom centru.
  • Župni ured, za redovne potrebe, do 15.8. radi samo nakon večernje mise. Sprovod ili bilo koji hitan slučaj se može prijaviti u bilo koje vrijeme.
  • Zahvaljujem svima koji su prošlog tjedna dali svoj prilog za župu!

 

 

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 14,13-21

 

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme:

Kad je Isus čuo za smrt Ivana Krstitelja, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova. Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike.

Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: »Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane.« A Isus im reče: »Ne treba da idu, dajte im vi jesti.« Oni mu kažu: »Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe.« A on će im: »Donesite mi ih ovamo.« I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi.

On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu.

I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara. A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece.

Riječ Gospodnja.

 

 

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJE EVANĐELJE

 

Roditelji i odgojitelji počesto su u nedoumici. S jedne strane, naravno, trebaju pomagati djeci u njihovoj izobrazbi i napredovanju, a s druge se strane pribojavaju da ih tako čine nesamostalnima i nesposobnima. I sami znamo da ona naša poznata rečenica: Nemoj ti, sine, ja ću! od djece stvaraju vječito nezrele osobe upućene na tuđu pomoć. Mudri će ljudi reći da mladima treba pripomoći da sami rade i razvijaju se. Ne radi toga da bi tako roditeljima bilo lakše, nego zbog tih samih mladih ljudi: da očvrsnu i odrastu u odgovorne i sposobne ljude.

U današnjem evanđelju vidimo da i Bog s nama postupa kao mudar roditelj i odgojitelj. Naravno da Bog može sve i da njemu nije potrebna naša pomoć u ostvarivanju njegovih nauma. Međutim, Bog želi nas uzimati za svoje suradnike. To je njegova volja od početka. Evo, opisuje nam evanđelje, jednom je tako veliko mnoštvo cijeli dan slušalo Isusa. Učenici su se zabrinuli i rekli Isusu da ih otpusti, da si mogu kupiti hrane i nešto pojesti. A Isus im mirno odgovara: Ne treba da idu, dajte im vi jesti. Učenici su u čudu. Oni da im dadu? Kako? Nije moguće da oni sami to organiziraju…

Evo, tako i mi znademo postupiti. Očekujemo od Boga nešto i molimo ga da on providi. To se sasvim u redu. Međutim, u toj svojoj usmjerenosti na Božju pomoć znamo zaboraviti da nam Bog daje i sposobnosti i milosti, da puno toga – uz njegovu podršku! – sami učinimo. Evo, žalimo se da je puno siromašnih oko nas. Dobro. Što ja mogu učiniti da se to promijeni? Oko nas je isuviše korupcije i laži. Recimo da je tako. Što ja mogu učiniti da se to promijeni? U mojoj je obitelji prisutna svađa, nerazumijevanje, nestrpljivost, neodgovornost? Često je to tako. Dobro. Što ja mogu učiniti da se to promijeni?

Bog se želi po nama proslaviti. Imamo u tome smislu sjajnih primjera. To su sveci. Možemo uzeti za primjer kojega god želimo. Svi su oni, svaki na svoj način, doprinijeli da Božje spasenje i Božja ljubav zaživi ovdje na zemlji. I uspjeli su.

Nakon što im je Isus rekao da oni sami dadu narodu da jede, apostoli malodušno govore: Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe. Zapazimo: za pet kruhova i dvije ribe ne može se reći da je to ništa. Pet kruhova i dvije ribe više je od ništa. To je već nešto. Imamo nešto od čega se može krenuti. Uzmimo primjer iz vlastitoga života. O tome nam mogu progovoriti mnogi među nama koji su se u svoje vrijeme dali na izgradnju kuće, na osnivanje vlastite obitelji. Što su imali u početku? S kakvim su sredstvima raspolagali? Pa su se ipak odvažili u avanturu. I izgradili kuću. I podigli obitelj. I odgojili djecu. A da su išli na sigurno, recimo to slikovito, na tonu kruha i pola tone ribe, kad bi to mogli steći?

Jednako je tako u našem duhovnom životu. Ta čime mi raspolažemo? Kolike su naše snage? Ili, pogledamo li u prošlost, na same početke Crkve, kolika je bila snaga i veličina svetoga Petra i ostalih apostola? Pa ipak, kako oni, tako i mi, pouzdajemo se u Božju milost i – gle! – uspijevamo. Zato, ne trebamo strahovati. Bog nas poziva da vršimo njegove zapovijedi, da napredujemo u strpljivosti, praštanju, u ljubavi i u svemu što je čestito. Ako nam ta zadaća u prvi mah izgleda teška i nedohvatna, prisjetimo se da je Gospodin uz nas, kao što je Isus bio uz apostole.

Kaže današnje evanđelje: Isus uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov, pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu. Jesmo li zapazili? Isus je izrekao blagoslov. Božja je sila u njemu – ta on je pravi Božji Sin! – ali, Božja je sila i u nama: kršteni smo u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, opečaćeni smo darom Duha Svetoga, mi smo miljenici Božji, djeca Božja, Bog se u nama i po nama želi proslaviti.

Zapazimo slijedeće: molimo li Boga da nam podari ovo ili ono, On će već učiniti po svojoj volji (ne nužno po našoj!), baš kako molimo u Očenašu: budi volja tvoja. Međutim, molimo li Gospodina da nam pomogne napredovati u dobroti, milosrđu i ljubavi, da nam pomogne činiti dobro, ta će nam molitva sigurno biti uslišana. Mi, zapravo, nismo ni svjesni, kolika velika duhovna djela Bog i može i želi po nama ostvariti. Pogledajmo tolike svece. Njihova je posebnost upravo u tome da su povjerovali da mogu izvršiti ono na što ih Bog poziva. I bilo je tako.

Evo, danas Bog svakome od nas progovara: Daje im vi jesti. Danas i ovoga tjedna mogu i trebam iskazati ljubav, susretljivost, praštanje i dobrotu svome bližnjemu, pogotovo onome iz vlastite obitelji i vlastitog okruženja. Mi možemo i trebamo svoje bližnje nahraniti svojom susretljivom ljubavlju.

 

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

   Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

 

MISNE NAKANE 02.08.2020. DO  09.08.2020.

 

Ženidbeni navještaj: VEDRAN BAREŠIĆ i VALENTINA GAVRAN

                                    STJEPAN JUROŠ i SARA MATEA VULETIĆ

                                    TOMISLAV NEŽIĆ i PATRICIJA SKELIN

                                     IVAN DEŽIĆ i ANDREA JELAČIĆ

 

Vjenčani 31.07.2020. Nikola Srečec i Sara Tufekčić

                 01.08.2020. Alen Dubravac i Manuela Dujmušić