sij. 10

Predstavljanje knjige “Kratki espresso” 13.01.2020.

sij. 05

Božićni koncert, 11. siječnja u 20 sati

sij. 05

Župne obavijesti 5. siječnja 2020. – DRUGA NEDJELJA PO BOŽIĆU

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je Bogojavljenje, Sveta Tri Kralja – svetkovina, u srijedu je Gospa od Brze Pomoći.

Danas se u Republici Hrvatskoj održava drugi krug predsjedničkih izbora. Izađimo na izbore i ispunimo našu građansku dužnost.

Blagoslov vode na Bogojavljenje. Na svetkovinu Bogojavljenja, pod svetom misom u 10 sati, bit će blagoslov vode.

  • Pozivamo vas na predstavljanje knjige Kratki espresso, Nine Raspudića. Zbirka kronološki, u dvije knjige “Kratki espresso 2016./2017.” i “Kratki espresso 2018./2019.”, obuhvaća 186 kolumni u kojima se na osebujan način obrađuju aktualne političke, društvene, kulturne, sportske i druge teme u Hrvatskoj i svijetu. Knjigu predstavlja autor u ponedjeljak, 13. siječnja u 20 sati u Pastoralnom centru. Ulaz slobodan.
  • Božićni koncert. U subotu, 11. siječnja u 20 sati, u našoj će se župi održati božićni koncert. Nastupaju naši župni zborovi i gosti. Odazovimo se i podržimo naše zboraše! Plakat se nalazi na oglasnim pločama.
  • Župni izlet i skijanje. Najavljujemo ovogodišnji izlet i skijanje, u subotu, 1. veljače na skijalište Trije Kralji, u Sloveniji. Cijena je 100 kuna po osobi i 300 kuna za cijelu obitelj. U cijenu će biti uključen i ručak. Detalji naknadno. Prijaviti se možete od utorka u župnom uredu.
  • Blagoslov obitelji se nastavlja. Ovotjedni raspored možete pogledati u listiću.
  • Skupne mise od ove godine slavimo utorkom i petkom u 19 sati.

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 1,1-18

Početak svetog Evanđelja po Ivanu

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.
Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego – da posvjedoči za Svjetlo.
Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.
A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga.
I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.
Ivan svjedoči za njega. Viče: »To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!« Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani.

Riječ Gospodnja.

UZ DANAŠNJA ČITANJA

Sir 24,1-2.8-12

Ovaj himan Mudrosti Božjoj predstavlja središnji tekst i vrhunac Knjige Sirahove. Izgovara ga sama Mudrost u jeruzalemskom hramu tijekom liturgijskog skupa. Okupljenom narodu ona se obraća poput žene i obznanjuje im svoje božansko podrijetlo, veličinu i kraljevsko dostojanstvo. U najužoj je vezi s Bogom, od Njega izlazi i s Njime je stvarala svijet. Dominira cijelim kozmosom i vlada svim narodima. Štoviše, ona prebiva u Bogu i pred Njegovim nebeskim skupom uživa čast. Iako ovako uzvišena, istovremeno je prisutna i u Božjem Izabranom narodu. Gospodin je ne uskraćuje svojima! Od iskona Bog joj je namijenio povlašteno prebivalište u Izraelu – na Sionu.
Tekst doslovno govori o šatoru (grč. skene) a evanđelist Ivan će za Riječ (grč. logos; po Pavlu Božju Mudrost) tijelom postalu doslovno reći da se ušatorila (eskenosen) među nama. U nje je duh čovjekoljubiv i rado se nastanjuje među ljudima ondje gdje joj Bog odredi. Iako nadilazi povijest, u nju ulazi i preoblikuje povijest Izabranog – a preko njega – i svih drugih naroda. Naš tekst je predstavlja u svećeničkoj ulozi, gotovo da je poistovjećena s Izraelovim bogoštovljem. Njome i u njoj Izabrani narod obraća se Bogu i njezinim svjetlom ulazi u bogatstvo Njegove riječi, otkriva Njegove putove. Ide bliže Njemu.

Ef 1,3-6.15-18

Drugo čitanje donosi dio hvalospjeva kojim Pavao kontemplira Kristovo djelo spasenja i pokušava ga sažeti te izraziti osobni odnos prema njemu. Hvalospjev je sročen u tri strofe a svaka od njih završava isticanjem na hvalu slave Njegove. Prvom – koju čitamo ove nedjelje – slavi Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista, drugom Krista a trećom Duha Svetoga. Slaveći u prvoj Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista,
Pavao ističe ono što je učinio za nas. Sučelice prvom čitanju koje prikazuje silazak Božje Mudrosti među ljude, ovdje imamo kretanje u suprotnom smjeru: Bog nas „uzdiže“ blagoslivljajući nas na nebesima. Zapravo, u drugoj strofi pojašnjava da će u Kristu biti uglavljeno sve – i na nebesima i na zemlji. Božji blagoslovljenici ulaze u ovo sve prožimanje neba i zemlje. To je konačni učinak dara Božje Mudrosti – Krista!
Pavao u svojoj molitvi, koja slijedi u drugom dijelu drugog čitanja, najprije zahvaljuje za dotadašnji pozitivan odgovor Efežana na ovaj Božji dar. I moli za dar Mudrosti kojom će spoznati ono što za Boga već jeste istina: slavna baština koju je pripremio onima koji uzvraćaju na Njegovu ljubav. Da spoznaju Onoga koji Jest i da u Njemu već i oni jesu!

Iv 1,1-18

Evanđeoski odlomak božićno otajstvo stavlja u širu perspektivu. Stojeći pred Proslovom Evanđelja po Ivanu čitatelj ima osjećaj da se nalazi pred nečim veličanstvenim što se ne da rascjepkati i složiti u pojedinačne pojmove; kao da je u ovim riječima zasjao zračak mističnog svjetla. Povijest svakog čovjeka, svakog intelektualnog i duhovnog hoda ovdje će pronaći iskru želje za vječnim koju je u ljudsko srce ugradio Vječni. Riječ razlikuje čovjeka od životinje; ona određuje njegovo biti i djelovati jer čovjek postaje riječ koju sluša, koja ga izgrađuje. Ivan pred čitatelja stavlja Riječ pisanu velikim slovom, onu koja je prisutna u najdubljem temelju stvarnosti. Ona je njezin temelj i smisao.
Riječ pretpostavlja dvije osobe koje ulaze u međusobni odnos, dijalog. Uz pretpostavku maksimalne blagonaklonosti obiju strana, ona se tada rađa iz ljubavi onog koji govori i prihvaćena je s ljubavlju onog koji je sluša.
Ako kaže Riječ tijelom postala i nastanila se među nama, time Ivan želi reći da in principio, u počelu naše stvarnosti nije neka slijepa nužnost ili čisti slučaj, nego jest Riječ kojom se Bog izriče i daruje čovjeku. In principio postojanja svega što vidimo jest Božja volja i ljubav kojom želi stupiti s čovjekom u odnos i zato mu upućuje svoju Riječ. Riječ bijaše kod Boga. To znači da je prije svake aktivnosti u neprekidnom zajedništvu s Bogom.
Kontemplacija i intimnost s Bogom prethode svakoj aktivnosti Riječi, pa i onako uzvišenoj kakva će biti Stvaranje koje će uslijediti. Stvaranje u svom temelju nema usamljenog Stvoritelja nego Boga koji je u sebi zajedništvo: dijalog-odnos Riječi i Boga. Nakon dosadašnjih snažnih izričaja o Riječi, Evanđelje ide još dalje i kaže I Riječ bijaše Bog. Jedinorođeni Sin prebiva u krilu Očevu! Kasnije će Isus izjaviti: ja i Otac smo jedno. Dakle, Riječ – koja je i sama Bog, prebiva s Bogom i prema Njemu je usmjerena – izvor je životnog daha čovjeku! Život i ljubav koje dijeli s Bogom, Riječ svojim dahom širi i želi nadahnuti sva stvorenja.
Ona stoga u stvaranjem utiskuje pečat različitosti i sposobnosti za odnos, za slušanje i odgovaranje, za prihvaćanje i odgovornost, za inteligenciju i slobodu. No, kao što je in principio okrenuta Ocu, tako je nakon Stvaranja Riječ okrenuta i svijetu. Dolazi mu kao Svjetlo da bi se okrenuo njoj i da kroz Riječ uđe u dijalog s Ocem. Da bi išao prema punini… Vrhunac Njegova dara jest da ono što ima kao Jedinorođeni Sin želi dati i nama – moć da postanemo djeca Božja.
Toliko je snažan duh zajedništva kojeg dijele Otac i Sin. Umjesto reforme – novo stvaranje! Naime, nakon što vjera otvori srce, Bog prolazi kroz čovjeka, kao što je u početku prošao iznad tame i kaosa. I za sobom ostavlja svjetlo – otisak svoje božanske naravi; dodaje čovjeku toliko svojega da Ivan ne zna kako to drugačije reći nego da je čovjek tada nanovo rođen, ali ne tjelesno nego ovaj puta – od Boga! Njegovo rođenje za naše rođenje!

dr. sc. Ivica Čatić, profesor Svetoga pisma na KBF-u u Đakovu
Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.sveto-pismo.net

BLAGOSLOV OBITELJI

Ostatak rasporeda će biti objavljen u nedjelju, 12. siječnja kad saznam tko će mi i u koje dane doći u ispomoć.

Oni kojima ne odgovara datum blagoslova, neka nazovu župni ured radi naknadnog blagoslova.

Krećemo u 9:30. Pauza je od 13 – 15:30.

MISNE NAKANE 05.01.2020. DO 12.01.2020.

Krštena  03.01.2020.  FRANKA KUŠTER

pro. 29

Župne obavijesti 29. prosinca 2019. – SVETA OBITELJ

Blagdan je Svete obitelji.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u utorak je sveti Silvestar, papa; u srijedu je sveta Marija Bogorodica, svetkovina; u četvrtak su sveti Bazilije Veliki i Grgur Nazijanski, biskupi; u petak je Presveto Ime Isusovo.

Prošle smo nedjelje za naš župni Karitas prikupili 9.303,75 kuna. Hvala vam!

Zbog zdravstvenih razloga jučer i u petak nisam mogao ići u blagoslov. Za te će obitelji raspored biti objavljen naknadno.

  • U utorak je zadnji dan građanske godine. Svetom misom u 19 sati zahvalit ćemo Gospodinu za sva dobročinstva koja smo primili u protekloj godini.
  • Na Novu godinu mise su u 11 i 19 sati. Nema mise u 8!
  • Skupne mise od slijedeće godine slavimo utorkom i petkom u 19 sati.

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 2,13-15. 19-23

 

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

 

Kad mudraci otiđoše, gle, anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu: »Ustani«, reče, »uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi.« On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat. I osta ondje do Herodova skončanja – da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Iz Egipta dozvah Sina svoga.
Nakon Herodova skončanja, gle, anđeo se Gospodnji javi u snu Josipu u Egiptu: »Ustani«, reče, »uzmi dijete i njegovu majku te pođi u zemlju izraelsku jer su umrli oni koji su djetetu o glavi radili.« On ustane, uzme dijete i njegovu majku te uđe u zemlju izraelsku. Ali saznavši da Arhelaj vlada Judejom namjesto svoga oca Heroda, bojao se poći onamo pa, upućen u snu, ode u kraj galilejski. Dođe i nastani se u gradu zvanu Nazaret – da se ispuni što je rečeno po prorocima: Zvat će se Nazarećanin.

Riječ Gospodnja.

 

UZ DANAŠNJA ČITANJA

 

Liturgijska čitanja o blagdanu Svete Obitelji naglašavaju u prvom čitanju odnos djece prema roditeljima, u evanđelju ono što roditelji čine za svoje dijete a u drugom iznose srž života kršćanske obitelji. Poštovanje prema roditeljima bilo je ozbiljno preporučano u starim mudrosnim tradicijama, kako kod Židova, tako i kod Grka te Egipćana i dr. U trima navedenima najuže su povezani pobožnost i odnos prema roditeljima. Knjiga Sirahova, koja je iza Psalama bila najčitanija knjiga među kršćanima, nije se trebala ugledati samo u ugledne učitelje mudrosti Staroga vijeka.

U Dekalogu, odmah nakon zapovijedi koji se tiču štovanja Boga, dolazi zapovijed poštovanja prema roditeljima, povezana s obećanjem ovozemaljskog blagostanja. Također i u Levitskom Zakoniku – odmah nakon poziva na svetost a već prije govora o obdržavanju subote – slijedi naredba poštovanja oca i majke. Sirah naznačuje nekoliko tipova povezanosti između poštovanja oca i majke te blagostanja djece: onaj tko tako postupa s roditeljima pravom može očekivati da će njega poštovati njegova djeca, onaj tko pruža poštovanje i pomoć nemoćnim roditeljima možda će se jednoga dana naći u njihovoj poziciji, ovakvo poštovanje jest jedan od načina iskupljenja vlastitih grijeha i, na koncu, time djeca zavrjeđuju roditeljski blagoslov a izbjegavaju da ih sustigne njihovo prokletstvo. Ono što vrijedno zapaziti jest kako su u ovim recima izjednačenog dostojanstva i poštovanja jednako vrijedni otac i majka.

Pavao Kološane upućuje kako ljubiti. Oni, od Krista ljubljeni, neka žive sedam odnosa koji promiču dobro bližnjih. No, to ipak nije dostatno. Čovjekov duh treba rasti, ići u visine i širine. Da bi rastao u ljubavi, mora produbljivati svijest o svojoj ljubljenosti, posvećenosti Gospodinu. Zato Pavao govori o bogatstvu riječi Kristove u vama! Tek nakon što je na prvom mjestu istaknuo življenje ljubavi i potom riječ Božju koja vjernikovom duhu daje disati novu svježinu, na koncu može govoriti o njegovu životnom jedinstvu s Gospodinom Isusom, o zahvaljivanju kao vrhuncu molitve. Kakvog bi smisla imalo zahvaljivati Darovatelju a nisam još uzeo darove? Pretpostavljajući ovakvo duhovno ozračje, Pavao u kratkim crtama riše obrise obiteljskog života. Iako su mentalitet i društvene konvencije zahtijevale ženinu podložnost muškarcu, gore naznačeni duhovni identitet muškarca priječio je da brak postaje išta drugo doli zajednica ljubavi muškarca i žene. Ne propušta istaknuti ni odnos prema djeci i pozvati na pažnju prema njima – oni su u svakom pogledu najslabiji članovi društva, ali u kršćanskoj obitelji ne smiju biti zapostavljani ili na bilo koji način tlačeni. Ljubav sve preporađa i oživljuje u novom svjetlu – i grešnika pred Bogom i ljude jedne pred drugima!

U evanđelju kretanje Isusove obitelji preneseno je do u detalj i k tome potkrijepljeno navodima iz Sv. pisma. Kao da je svaki pa i najmanji detalj već naznačen u Starom zavjetu. Bijeg Svete obitelji u Egipat uklapa se u tisućljetnu tradiciju Izraelaca koji su upravo u Egiptu tražili utočište pred velikim nevoljama. Pojava snova te ime Josip upozoravaju čitatelja da tekst koji slijedi treba promatrati u svjetlu Izraelcima dobro poznatih događaja iz Knjige Postanka.

Kao što je patrijarh Josip sa svojom obitelji boravio u Egiptu, tako će i Josipova obitelj sići u Egipat. Kao što je Bog brinuo o Josipu Egipatskom, tako anđelove intervencije Josipu na jasan način svjedoče konstantnu Božju brigu i prisutnost u zaštiti Svete obitelji. No, ovdje imamo i drugu usporednicu. Isus, poput Mojsija nekoć, na čudesan način biva izbavljen od masakra i bježi ispred faraona svoga vremena. Ako Matej u prvom poglavlju rodoslovljem Isusa predstavlja kao vrhunac Izraelove povijesti, ovdje je Isus proživljava i u sebi rekapitulira. On je ovdje poistovjećen sa Izraelom da bi kasnije bio predstavljen kao prvina restauracije cijelog Izraela; u Isusu su tako prikazani koncentriranim i kondenziranim povijest Izraela. Kao što je Mojsije dijelio usud svoga naroda, tako i mali Isus putuje putovima povijesnog Izraela kako bi, poput Mojsija, jednoga dana postao njegov osloboditelj. Valja uočiti da je s Isusom na putu Njegova obitelj.

On je dio obitelji koja proživljava drame na putu iz ropstva u slobodu. Na specifičan način ovdje nam je predstavljen sukob između kulture života i kulture smrti. Herodova okrutnost (ubio je tri svoja sina i dao zadaviti suprugu) postala je poslovičnom tako da je sam car August običavao reći: bolje je biti Herodovo svinjče (grč. hus) negoli sin (huios).

Oni koji na svijet donose ono najbolje moraju bježati pred neobuzdanim silnikom. Na jednoj je strani sebičnost i brutalnost, a na drugoj snovi. Na jednoj strani je oružana sila a na drugoj snovi, od kojih ne postoji ništa krhkije. Josip se budi sa snom Božjim. Na Božju volju ne uzvraća riječima nego tijelom/djelom: odgovor je on sâm koji, izvršavajući je, daje joj svoje tijelo/djelo. Božji san, čak i ako se čini nemogućim, na koncu se uvijek ostvaruje. Snovi, iako krhki, Gospodinu su dovoljni da upravlja tijekom povijesti kako bi ostvario svoj naum spasenja. Radosna je to vijest i poziv svakoj obitelji da prepoznaje prisutnost Sv. Obitelji koja s njom putuje životnim raspućima, iz ropstva u slobodu, iz tuđine u svoj zavičaj u borbi za očuvanje života – dara Božjeg.

 

dr. sc. Ivica Čatić, profesor Svetoga pisma na KBF-u u Đakovu
Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.sveto-pismo.net

 

BLAGOSLOV OBITELJI

Ostatak rasporeda će biti objavljen u nedjelju, 5. siječnja kad saznam tko će mi i u koje dane doći u ispomoć.

 

  • Oni kojima ne odgovara datum blagoslova, neka nazovu župni ured radi naknadnog blagoslova.

 

MISNE NAKANE 29.12.2019. DO 05.01.2020.

Krštena  28.12.2019.  NELA KUNDER

 

 

pro. 25

Župne obavijesti 25. prosinca 2019. – ROĐENJE GOSPODINOVO BOŽIĆ

I ovog Božića Isus jednako želi doći svakom čovjeku, roditi se u njegovu srcu, ponuditi mu spasenje. Ali što se od Isusova rođenja do danas promijenilo? I danas ima nebrojeno onih koji nemaju krova nad glavom, koji su siromasi, koji gladuju, koji ništa ne znače, umiru u ratnim sukobima, na rubu su društva koje za njih ne vodi brigu i nemaju za njih mjesta, jer su suvišni, smetaju… Njima su pridruženi i proganjani zbog vjere, poštenja, istine, čestitosti, pravednosti… Oni danas proživljavaju ono što je Isus svojim boravkom među ljudima od mnogih proživljavao – odbačenost.

Gdje Isusa danas naći, kako ga primiti i omogućiti mu da se rodi i u mojem srcu? Isusa ćemo i danas naći, kao i nekada u Betlehemu, upravo među odbačenima, suvišnima, jadnima, zapravo u njima. Tko primi i jednoga od tih najmanjih, najpotrebnijih i posluži mu, primio je samoga Isusa, omogućio mu da se rodi u njegovu srcu i donese mir, radost, da se dogodi Božić, spasenje. To su isto doživjeli i ponizni pastiri, kao i mudraci koji su iskreno tražili spasenje i otkrili ga u malenom, potrebnom Djetetu. To su kroz stoljeća doživljavali mnogi čineći dobro najpotrebnijim ljudima, pa makar su zbog toga i trpjeli. Nije bilo uzalud. Njihova je nagrada Bog, kao što će biti i naša, ako otvorimo oči svojega srca i prepoznamo u sebi ono što nam stoji na putu te božićne radosti – grijeh, sebičnost i zatražimo oprost, pomirenje s Bogom i čovjekom. Tada ćemo lakše prepoznati u svakom patničkom licu Isusa samoga. To želim da se u ostvari u vašim životima ovoga Božića.

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 1,1-5.9-14

Početak svetog Evanđelja po Ivanu

U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što ­postade, u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.

Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego – da posvjedoči za Svjetlo.

Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.

Ivan svjedoči za njega. Viče: »To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!«

Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani.

Riječ Gospodnja.

UZ DANAŠNJA ČITANJA

Do prije pedesetak godina, kroz duga stoljeća, čitao se proslov Ivanova evanđelja na svakoj misi poslije pričesti. Ne ulazeći u povijesne razloge ovog običaja, očito je da Ivanov proslov ima posebnu težinu. Slobodno možemo reći da je u njemu na svoj način sažeta čitava povijest spasenja. Evo, danas, na Božić, Crkva nam predstavlja početke našega spasenja upravo ovim evanđeoskim odlomkom (Iv 1, 1-18). Posebno ćemo promotriti samo tri riječi, tj. tri rečenice.

Ivan započinje svoj proslov riječima: “U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga”. Evo velike tajne. Vječna Božja riječ, vječni sin Božji od samih početaka, tj. od vječnosti jedno je s Bogom. Tu nam se već otkriva tajna Božjega trojstva. Po toj riječi, tumači Ivan, sve je stvoreno i sve je postalo. Ona je osnovno načelo postanka svega što je postalo, osnovni razlog opstanka svega što je stvoreno i što postoji. Ona, Vječna Božja Riječ svjetlost je i život svega što živi i postoji. I onda dolazi ono što zvuči nevjerojatno

Ivan veli: “I Riječ tijelom postade i nastani se među nama”. Tu se sukobljavaju dva grčka naoko nespojiva pojma. “Logos” – Riječ i “Sarx” – Tijelo. Ako znademo da je “logos” u grčkom jeziku pojam duhovnoga, božanskoga, onda riječ “sarx” – tijelo izgleda posve neprimjerena. Ta riječ znači tijelo, ali u onom najprizemljenijem smislu, tijelo kao “meso”, kao ljudsko tkivo. Te dvije riječi označavaju svu dramatičnost, svu posebnost, svu nevjerojatnost i nezamislivost onoga što se zbilo: vječni Božji Sin postaje pravi čovjek. Ne nekakav prividan čovjek, ne nekakav nadčovjek, ne nekakva mješavina ljudskog i božanskog, ne u tome smislu da bi njegovo božanstvo posvema potisnulo ono ljudsko u njemu.

Riječ Božja postaje pravi čovjek, “meso”, čovjek nama u svemu jednak osim u grijehu. Čovjek koji se i smije i plače, koji tuguje i koji se veseli, čovjek koji ima prijatelje i neprijatelje, čovjek koji može biti i umoran i gladan i žedan, koji voli doći na odmor kod prijatelja, koji ima učenika kojeg je (posebno) ljubio.

Čovjek, kao ti i ja. A u isto vrijeme Bog. To je utjelovljenje, to znači rođenje Sina Božjega. Bog se u svome sinu priginje k nama, prilazi nam, pruža nam svoju ruku, daje nam svoje srce, predaje nam svojega Sina.

I, konačno, Ivan veli: “Od punine njegove svi mi primismo i to milost na milost” To je razlog utjelovljenja Sina Božjega. Došao je da nas učini dionicima svoje božanske naravi, da nas učini članovima svoje božanske obitelji. Tako Pavao veli: Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite (2 Kor 8,9).

To je ona čudesna razmjena o kojoj govori i današnja misna molitva: Sin je Božji od nas uzeo našu ljudsku narav, da bi nas učinio dionicima svoje božanske naravi. Zato stari slikari slikaju Isusa u plavoj haljini zaogrnuta crvenim plaštem, jer je plava boja, boja božanskoga, a crvena boja, boja ljudske naravi.

Tako je naše slavlje danas dvostruko. Slavimo utjelovljenje i rođenje Sina Božjega među nama, ali u isto vrijeme slavimo i naše predodređenje, naše izabranje i naše posvećenje. Zahvaljujemo danas Bogu za njegova Sina, a našega Brata, Isusa Krista. Zahvaljujemo Bogu što se njegov Sin među nama rodio kao maleno dijete, kao naš poslužitelj, kao onaj koji život svoj za nas predaje.

Zahvaljujemo Bogu što nas čini dionicima božanskog života njegova Sina. I molimo ga. Molimo ga da nam dade snage, mudrosti, ustrajnosti i ljubavi da tako proživimo ovaj život, da budemo njemu slični u dobroti, jednostavnosti i ljubavi, da budemo njegova živa slika, da bismo se onda jednoga dana u blaženoj vječnosti mogli u punini radovati s njime i sa svima svetima.

dr. sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu 
Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

RASPORED MISNIH SLAVLJÂ U BOŽIĆNOM VREMENU


*na Novu godinu nema mise u 8:00!

BLAGOSLOV OBITELJI

Ove je godine blagoslov obitelji nešto drukčiji. Zbog zdravstvenih razloga i želje da više vremena provedem u obiteljima, tempo je laganiji. Budući da ću ispomoć dobiti tek u siječnju, molim za strpljenje i razumijevanje. Tako da je ovdje samo prvi dio rasporeda.

Ostatak će biti objavljen u nedjelju, 5. siječnja kad saznam tko će mi i u koje dane doći u ispomoć.


  • Oni kojima ne odgovara datum blagoslova, neka nazovu župni ured radi naknadnog blagoslova.

pro. 20

Naši najmanji, velikih srdaca

Prošle subote, 14.12., već su nas tradicionalno posjetili naši najmanji – djeca predškolske dobi i iznenadili svojom dobrotom.

Donijeli su svoje najdraže igračke, kojih su se odrekli da bi za Božić razveselili Isusa darujući druge, one koji su u potrebi.

 

Tim su činom djetinje dobrote i suosjećanja naši najmanji još jednom podsjetili sve nas na pravi duh Božića: darivanje (sebe) drugima i obraćenje, te na pravu dubinu Isusovih riječi:

“Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.” (Mt 18,3)