Peta je nedjelja korizme.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u srijedu je blaženi Karlo Austrijski; u četvrtak sveti Franjo Paolski; u subotu sveti Izidor Seviljski.

Iako su do daljnjega odgođene svete mise s pukom, one se i dalje svaki dan slave u župi. Uz već određene nakane misa se prikazuje na nakane za oboljele, za one koje za njih skrbe, za one pogođene potresom te na nakane svih župljana.

Sljedeće nedjelje je Cvjetnica, Nedjelja muke Gospodnje. Župa nastoji nabaviti određeni broj maslinovih grančicâ. Ako ih dobijemo, bit će blagoslovljene na Cvjetnicu i ostavljene u predvorju crkve kako bi ih mogli uzeti i ponijeti svojim kućama.

• Potičem vas na čitanje vjerskog tiska. U predvorju crkve imate tisak od prošlog tjedna ili još starije brojeve. Te tiskovine su besplatne i slobodno ih možete uzeti.
• Crkva je za osobnu molitvu otvorena cijeli dan, ako je zaključana, služi se misa. Molio bih sve da se kod ulaska u crkvu pridržavaju uputâ Stožera; one uključuju dezinfekciju ruku, obvezni razmak od dva metra te maksimalni broj od pet osobâ u crkvi. Dezinfekcijsko sredstvo se za sad nalazi na postolju predviđenom za blagoslovljenu vodu.
• Neki su se već raspitivali i gunđali zašto ne mogu biti na misi i pitali hoće li moći doći na misu za Cvjetnicu ili na obrede vazmenog trodnevlja. Odgovor je, nažalost, neće moći. I meni je kao župniku teško gledati prazne klupe i služiti misu u zaključanoj crkvi, kad znam da je mnogo vjernika koji su svakodnevno nalazili utjehu i okrepu u sakramentu euharistije. Na misi uz mene, uglavnom budu samo sestra Hela i naš bogoslov Lucijano. Znajte da molimo za sve vas i vaše nakane.  
• Zahvaljujem svima koji su proteklih tjedan dana dali ili uplatili sredstva za župni Karitas. Svoje priloge za Karitas ili za župu možete i dalje uplatiti na račun župe, IBAN: HR5223600001101216475 ili vaš prilog ostaviti u škrabici kod svetog Antuna.

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 11,1-45

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. Sestre stoga poručiše Isusu: »Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.« Čuvši to, Isus reče: »Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.«

A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga reče učenicima: »Pođimo opet u Judeju!« Kažu mu učenici: »Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?« Odgovori Isus: »Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu« To reče, a onda im dometnu: »Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga.«

Rekoše mu nato učenici: »Gospodine, ako spava, ozdravit će.« No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. Tada im Isus reče posve otvoreno: »Lazar je umro. Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas – da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!« Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: »Hajdemo i mi da umremo s njime!« Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.« Kaza joj Isus: »Uskrsnut će brat tvoj!« A Marta mu odgovori: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.«

Reče joj Isus: Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?« Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!« Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: »Učitelj je ovdje i zove te.« A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.« Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen upita: »Kamo ste ga položili?« Odgovoriše mu: »Gospodine, dođi i pogledaj!« I zaplaka Isus.

Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!« A neki između njih rekoše: »Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?« Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Kaže mu pokojnikova sestra Marta: »Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.« Kaže joj Isus: »Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?« Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: »Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.« Rekavši to povika iza glasa: »Lazare, izlazi!« I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: »Odriješite ga i pustite neka ide!«

Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.

Riječ Gospodnja.

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJE EVANĐELJE

Poput Marije i Marte, i mi bismo najradije upitali Isusa zašto je pustio Lazara da umre, zašto je pustio da toliki naši mili i dragi umru? Možda bismo Mu čak spočitnuli zašto ih nije spasio da ne umru ako ih voli i ako je svemoćan? Mnogo puta razne tragedije i smrt voljenih osoba stavljaju na ispit našu vjeru. Mnogo puta vjernik taj ispit ne položi i nastavlja živjeti sa gorkim okusom u duši…

To je ona strana istine koju mi znamo jer je proživljavamo. Što bi rekao na to Isus? Pogledajmo današnje Evanđelje! On nije ni pokušao spriječiti Lazarovu smrt – nek’ biološki proces ide prema svojim zakonima. On ne želi ovjekovječiti ovaj oblik života svoga prijatelja. Time nam daje poruku da ovaj život ne može postati vječan. On jednostavno računa s tim da ova vrsta života mora prije ili kasnije doći svome kraju, pa makar to bilo bolno, makar zaplakao za Lazarom…

Imajući to pred očima, tim je čudnije što toliki vjernici pokušavaju u nedogled produžavati ovaj život, pokušavaju ga olakšavati zovući Boga da u njihovu životu intervenira čudesima; pokušavaju napraviti raj tamo gdje on ne može naći. Dok je još s učenicima razgovarao kako će poći k Lazaru, vidljivo je da se oni boje smrti – tražili su da Te kamenuju i Ti sad opet ideš tamo? Hajdemo da i mi umremo s njim! Njima je ovaj život sve, kao i mnogima od nas. Zato ih pomisao na smrt odmah paralizira. Smrt kao takva izaziva enorman strah pred kojim uzmiče sve drugo.

Ne može se biti Isusov učenik i bojati se smrti! Biti učenik znači prihvaćati gubitak svog života, darivati ga s ljubavlju – posaditi ga kao sjeme u tamu zemlje dok jednog dana ne donese višestruk urod. Tko izgubi svoj život poradi mene, taj će ga naći! Isus im zato kaže: Lazar spava. Za Isusa biološka smrt nije kraj, nije katastrofa iza koje više nema ništa. Naprotiv, ona je spavanje, san iza kojeg slijedi novo buđenje i novi dan. U ono vrijeme su smatrali da prva tri dana čovjek još nije potpuno mrtav, ali 4. jeste Za Isusa Lazar spava pa makar je već i četvrti dan u grobu. Marta vjeruje da će Lazar uskrsnuti o uskrsnuću u posljednji dan. Tako mnogi vjernici i dan danas razmišljaju. Međutim, to nije utjeha nikome. Zašto bi Bog najprije dopustio da netko umre pa ga poslije ponovno oživio? Čemu dugo čekanje? Zašto trebam biti tako dugo konzerviran? Isus zato kaže Marti: tko u mene vjeruje, ne umire! Kako ne umire kad vidimo da ga više nema? Nestaje u tami zemlje…

Cijeli naš život obilježen je stalnim izlaženjem i ulaženjem u ono bolje. (…) Živeći ovdje (…), kad nam ne odgovara jedna situacija, izlazimo iz nje i tražimo bolju i tako cijeli život. S njim nikad nismo zadovoljni, stalno nam nešto nedostaje i tražimo „bolji život“. (…) Isus govori Marti da Njegov učenik ne ulazi u smrt nego u jedan drugačiji život, u drugi svijet – Božji svijet u kojem nema ovdašnjih ograničenja, patnje i smrti. Što je tamo, oko nije vidjelo ni uho čulo… (1Kor 2,9).

Zato Isusov učenik ne može prema smrti imati isti stav kao i drugi ljudi. Za njega smrt nije otići iz ovog života nego u njemu zauvijek ostati, biti na ovakav život osuđen za cijelu vječnost. Jedan od temelja neusporedive vedrine prvih kršćana bila je njihova živa vjera u taj drugi život i stoga su dan smrti smatrali pravim rođendanom – tek se tog dana čovjek rađa na pravi život! Sigurno, svaki rastanak pa i ovaj boli, međutim ne boli jednako. Čak i grčki original Evanđelja pravi razliku: na jedan način plaču Marta, Marija, i Lazarovi prijatelji a na drugačiji način za Lazarovim odlaskom tuguje Isus. Kad ga je Isus povratio u život, pokazalo se tko poznaje tajnu života i smrti.

Maknite kamen, kazao je Isus okupljenima koji su na krivi način tugovali i plakali bez nade. I nama danas kaže: maknite kamen kojim ste zapriječili put vjeri, maknite kamen kojim gušite nadu u život – maknite kamen da bi vas mogla prožeti ljubav. Ona je ono sjeme novog, vječnog života. Ako nas vodi kroz život, makar nas uvela i u tamu smrti – postat će sjeme novog života.

Prvi su kršćani, oslobođeni od straha pred smrću, bili slobodni i od straha pred bilo čime u životu. Mogli su u životu više uživati nego netko tko se boji svega i na svakom koraku vidi prijetnju. A ipak, ta sloboda nije ih navela da manje cijene i čuvaju život. Naprotiv! Upravo iz zapisa koje su nam ostavili vidi se njihov nesavladivi optimizam i nedostižna vedrina kojom su se radovali ovom životu, unaprjeđivali ga i išli prema onom budućem. Mi često radimo potpuno suprotno. Ne usuđujemo se dovoljno vjerovati, nadati i ljubiti tako da na koncu gušimo i ovaj život koji je mnogima na žalost jedini. Zato, maknimo kamen. Maknimo sve što nas dijeli od života i od njegove punine!

dr.sc. Ivica Čatić, profesor Svetoga pisma na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.sveto-pismo.net

MISNE NAKANE 29.03.2020. DO 05.04.2020

Ženidbeni navještaj: RORERT IŠTVANIĆ i ANTONIJELA BONAČIĆ

                                    NENAD MARKOVIĆ i MIHAELA COLARIĆ

                                    TOMISLAV GULIJA i KARMELA BOGADI

Četvrta je nedjelja korizme.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u utorak je sveti Irenej Srijemski; u srijedu je Navještenje Gospodinovo, Blagovijest; u petak je sveti Ivan Damašćanski.

Iako su do daljnjega odgođene svete mise s pukom, one se i dalje svaki dan slave u župi. Uz već određene nakane misa se prikazuje na nakane za oboljele, za one koje za njih skrbe te na nakane svih župljana.

Prošle smo nedjelje za Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini prikupili 2.935,50 kuna. Hvala vam na vašoj dobroti!.

• Crkva je za osobnu molitvu otvorena cijeli dan. Molio bih sve da se kod ulaska u crkvu pridržavaju uputâ Stožera; one uključuju dezinfekciju ruku, obvezni razmak od dva metra te maksimalni broj od deset osobâ u crkvi. Dezinfekcijsko sredstvo se za sad nalazi na postolju predviđenom za blagoslovljenu vodu.
• Nedjelja je župnog Karitasa. Svatko će od nas na neki način biti pogođen novonastalim okolnostima. No, i dalje smo pozvani misliti na one koji imaju manje od nas. Stoga vas pozivam da, prema vašim mogućnostima, i u ovom vremenu, pomažete rad našeg župnog Karitasa. Svoje priloge možete uplatiti na račun župe, IBAN: HR5223600001101216475 ili vaš prilog ostaviti u škrabici kod svetog Antuna. Uz predviđene mjere zaštite, odnijeti ćemo hranu onima koji su u potrebi, a to su naši stariji i nemoćni, a župa će nastaviti podmirivati cijele ili dio režija onima u najvećoj potrebi.
• Izvadak iz pisma kardinala Bozanića:

Draga braćo i sestre,

ove je godine, naša priprava za slavljenje otajstva Vazma u korizmenome vremenu, u vremenu molitve, posta i djela milosrđa, na poseban način obilježena ozračjem suočenosti s bolešću Covid-19. Nadziranje i suzbijanje te bolesti zahtijeva pridržavanje odredbi zdravstvenih djelatnika, mjerodavnih služba u društvu, uputa Hrvatske biskupske konferencije, te osobnu i zajedničku odgovornost koja se odnosi i na pojedinačne vjernike i na našu nadbiskupijsku zajednicu.

Uz one koji su izravno uključeni u zdravstvenu skrb i organizaciju društvenih služba, svatko od nas na svoj način može biti solidaran sudionik u pomaganju i u brizi za svoje bližnje, posebno u pomoći starijim i osamljenim osobama.

To je ujedno i način da očitujemo svoje čovjekoljublje i domoljublje. Ipak, kao vjernici pojedinačno i zajedno pozvani smo  ponajprije – moliti. Molitva je neizostavna u našemu vjerničkom životu.

Ona ima posebnu učinkovitost i za nju gotovo da ne postoje ograničenja.

• Kardinal napose preporučuje molitvu Krunice Blažene Djevice Marije, kojom smo kao Crkva i narod zazivali pomoć, pouzdavali se u Gospodina i bili oslobođeni od zla i nevolja. Osim toga, predlaže i Molitvu u vremenu širenja bolesti koju možete uzeti u predvorju crkve.

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 9,1-41

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Isus prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Zapitaše ga njegovi učenici: »Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?« Odgovori Isus: »Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja. Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me posla.

Dolazi noć, kad nitko ne može raditi. Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta.« To rekavši, pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. I reče mu: »Idi, operi se u kupalištu Siloamu!« – što znači »Poslanik.« Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući. Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorili su: »Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?« Jedni su govorili: »On je.« Drugi opet: »Nije, nego mu je sličan.« On je sam tvrdio: »Da, ja sam!« Nato ga upitaše: »Kako su ti se otvorile oči?« On odgovori: »Čovjek koji se zove Isus načini kal, premaza mi oči i reče mi:

‘Idi u Siloam i operi se.’ Odoh dakle, oprah se i progledah.« Rekoše mu: »Gdje je on?« Odgovori: »Ne znam.« Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima. A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči, bijaše subota. Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im reče: »Stavio mi kal na oči i ja se oprah – i evo vidim.« Nato neki između farizeja rekoše: »Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na subotu.» Drugi su pak govorili: »A kako bi jedan grešnik mogao činiti takva znamenja?«

I nastade među njima podvojenost. Zatim ponovno upitaju slijepca: »A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti je oči!« On odgovori: »Prorok je!« Židovi ipak ne vjerovahu da on bijaše slijep i da je progledao dok ne dozvaše roditelje toga koji je progledao i upitaše ih: »Je li ovo vaš sin za kojega tvrdite da se slijep rodio? Kako sada vidi?« Njegovi roditelji odvrate: »Znamo da je ovo naš sin i da se slijep rodio. A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvorio oči, ne znamo. Njega pitajte!

Punoljetan je: neka sam o sebi govori!« Rekoše tako njegovi roditelji jer su se bojali Židova. Židovi se doista već bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopćiti svaki koji njega prizna Kristom. Zbog toga rekoše njegovi roditelji: »Punoljetan je, njega pitajte!« Pozvaše stoga po drugi put čovjeka koji bijaše slijep i rekoše mu: »Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je taj čovjek grešnik!« Nato im on odgovori: »Je li grešnik, ja ne znam. Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim.« Rekoše mu opet:

»Što ti učini? Kako ti otvori oči?« Odgovori im: »Već vam rekoh i ne poslušaste me. Što opet hoćete čuti? Da ne kanite i vi postati njegovim učenicima?« Nato ga oni izgrdiše i rekoše: »Ti si njegov učenik, a mi smo učenici Mojsijevi. Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo ni odakle je.« Odgovori im čovjek: »Pa to i jest čudnovato da vi ne znate odakle je, a meni je otvorio oči. Znamo da Bog grešnike ne uslišava; nego je li tko bogobojazan i vrši li njegovu volju, toga uslišava. Odvijeka se nije čulo da bi tko otvorio oči slijepcu od rođenja. Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao činiti ništa«. Odgovore mu: »Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da učiš?« i izbaciše ga. Dočuo Isus da su onoga izbacili pa ga nađe i reče mu: »Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?«

On odgovori: »A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?« Reče mu Isus: »Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!« A on reče: »Vjerujem, Gospodine!« I baci se ničice preda nj. Tada Isus reče: »Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!« Čuli to neki od farizeja koji su bili s njime pa ga upitaju: »Zar smo i mi slijepi?« Isus im odgovori: »Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: ‘Vidimo’ pa grijeh vaš ostaje.«

Riječ Gospodnja.

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJE EVANĐELJE

Koliko puta liječnik samo slegne ramenima. Eto, što vrijede i lijekovi i liječnikov trud, ako bolesnik ne želi sudjelovati u liječenju: ne uzima lijekove, ne pazi na ishranu, pretjerano radi… Jer, čovjek u svojoj bolesti može puno sam sebi pomoći: liječnik propisuje i daje lijek, a bolesnik doprinosi liječenju tako da se u svom životu prilagodi liječenju. Štoviše, mnogi liječnici i zasnivaju liječenje na prisnoj suradnji liječnika i bolesnika.

Kao da je i Isus tako postupao. Evo, pred njim stoji slijepac od rođenja. Želi ozdraviti. Isus ga je mogao izliječiti jednom jedinom riječju, kao što je to učinio toliko puta. Tako je Isus liječio i bolesnike koje nije ni vidio („Idi, tvoj sin živi!“), a jedna je žena ozdravila tako da se samo dotakla njegovih haljina… Međutim, u ovom slučaju on postupa drugačije. Pravi blato, njime premazuje oči bolesniku i zapovijeda mu da se umije u ribnjaku. Čovjek je povjerovao, otišao, umio se i – progledao. On, koji je bio slijep od rođenja!

U biti, Bog uvijek tako postupa. Ne prisiljava. Traži čovjekovu suradnju. Eno, prve ljude potiče da žive u prijateljstvu s njim. Abrahama poziva da ode u zemlju obećanja. Mojsija potiče da ide izbaviti njegov narod iz Egipta. Odabire Šaula i Davida. Poziva proroke u svoju službu. Anđeo Božji poziva Mariju da postane majkom Spasiteljevom. Isus kasnije poziva apostole da ga slijede. I kasnije, u Crkvi, snagom Duha Svetoga apostoli čine velika znamenja. U kasnijoj povijesti Crkve Bog poziva Franju da „popravi“ Kristovu Crkvu.

To je ono živo Kristovo otajstvo među nama. Pogledajmo. Isus veli: što god činimo jednome od njegove najmanje braće, njemu, Kristu, činimo. Dakle, u svakom potrebniku jest Krist.

Međutim, s druge strane, kada meni netko iskazuje milosrđe i ljubav, kad mi netko ljubaznu riječ progovori, kad me osokoli i pridigne, kad mi pomogne, to zapravo preko njega Krist čini za mene. Sigurno je da je Krist na svoj način prisutan u onome kome se čini dobro djelo, baš kao što je i u onome koji čini dobra djela.

Vidimo. Bog je odvijeka tako odlučio da mu budem suradnik u dobrim djelima. To onda znači da Bog traži moju suradnju u prvom redu da posvetim samoga sebe, Baš kako reče stari pisac: „Bog koji te je bez tebe stvorio, ne želi te bez tebe spasiti“. A onda, nakon toga, Bog želi moju suradnju u spašavanju ovoga svijeta.

Eto to. Ne možemo reći da nam Bog nije blizak i da za nas mnogo ne čini. Pitanje je samo koliko ja surađujem. Evo primjera. Dolazim Gospodinu s molbom da odstrani sljepoću mojih grijeha, moga nemira i besmisla mojega života. I on mi maže oči blatom pokore i šalje me da se umijem u ribnjaku njegove riječi vodom sakramenata. I što da Bog čini ako ne želim činiti pokoru, ako se ne želim hraniti njegovom riječju, ako se ne jačam njegovim sakramentima i ako još k tome kažem kako sam preslab i kako ja to ne mogu?

Ove korizme Gospodin nam upravo to poručuje. da se koristimo i pokorom i molitvom i snagom njegovih sakramenata, te da tako uzvjerujem iscjeliteljskoj snazi njegove milosti. Sjetimo se. Krist je tako ozdravio slijepca od rođenja. Izbavit će (uz moju suradnju) i mene grešnika i od mojih starih rana i grijeha i slabosti i bezvoljnosti. Jer, Božja riječ i Božja milost čini čuda.

Neka to čudo zasja ovoga Uskrsa u srcu svakoga od nas.

dr. sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu
Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 22.03.2020. DO 29.03.2020

Ženidbeni navještaj: ROBERTO KRČELIĆ i  MATIJA KATARINA ŠALINOVIĆ

                                    RORERT IŠTVANIĆ i ANTONIJELA BONAČIĆ

                                    NENAD MARKOVIĆ i MIHAELA COLARIĆ

                                    TOMISLAV GULIJA i KARMELA BOGADI

Kršten  19.03.2020.:  JAKOV VIDOVIĆ

Dragi župljani,

Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske donio je nove mjere s ciljem sprečavanja širenja bolesti COVID-19. Tim se mjerama priključila i Hrvatska biskupska konferencija donoseći nove odredbe u vezi liturgijskih i ostalih vjerskih događanja.

Izdvajam samo da se sve mise s narodom odgađaju do daljnjega.

U župi će se svaki dan slaviti svete mise, bez sudjelovanja vjernika, na nakane koje su zapisane, kao i na sve vaše nakane, napose na nakanu za ozdravljenja oboljelih.

Iako će ove odredbe u svakom vjerniku pobuditi žalost, možda i ljutnju, pozivam vas sve na vjerničku i građansku poslušnost i odgovornost.

U dokumentu stoji da odredbe stupaju na snagu sutra no one se, po odluci Stožera civilne zaštite, primjenjuju od DANAS i traju do daljnjega.

Župni ured nije otvoren za stranke. Sve potrebne dokumente možete zatražiti putem telefona ili elektronske pošte.

Smrtni slučaj i bilo koju hitnu situaciju možete u svako doba prijaviti na broj 098 904 4970.

U nastavku donosimo nove odredbe.  

Vaš župnik, 

p. Goran

Treća je nedjelja korizme.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u utorak je sveti Patrik, biskup; u srijedu je sveti Ćiril Jeruzalemski, biskup; u četvrtak je sveti Josip, zaručnik blažene Djevice Marije.

U četvrtak je svetkovina svetoga Josipa. Proslavit ćemo ju svetom misom u 19 sati.

Do daljnjega se otkazuju sve kateheze u našoj župi, kao i pjevanje za djecu subotom.

Otkazuje se korizmeni koncert koji je bio najavljen za slijedeću nedjelju.

• Sve vjernike koji zbog novonastale situacije u svojoj savjesti smatraju da ne mogu ili ne trebaju ići na nedjeljnu misu, pozivam da istu prate putem dostupnih medija. A potičem ih i na duhovnu pričest tako da sebi posvješćuju stvarnu Isusovu prisutnost u euharistijskim prilikama i bude želju za sjedinjenjem s njim.
• U utorak će u našoj župi biti cjelodnevno klanjanje. U ovom vremenu kušnje kada smo, kao vjernici, pozvani promišljati o duhovnim darovima koji nam se svakodnevno nude, a već nam sutra zbog straha od zaraze mogu biti uskraćeni, pozivam one koji mogu doći, da tijekom dana navrate u crkvu i ostanu neko vrijeme pred Presvetim. Neka to vrijeme bude provedeno u zahvalnoj molitvi za zdravstvene djelatnike, za sve ljude na vlasti koji se trude učiniti što više kako bi se ova bolest obuzdala, kao i za one oboljele. Klanjanje započinje u 7:30 i završava blagoslovom s Presvetim u 18:15. Nakon toga slijedi križni put u 18:30 i misa u 19 sati. Pozivam sve molitvene zajednice, kao i ostale vjernike da se u sakristiji predbilježe za polusatno dežurstvo pred Presvetim.
• U skladu s preporukama Stožera civilne zaštite Zagrebačke županije, župa je prošli tjedan naručila dva senzorska dozatora za dezinfekciju ruku na stalku te još 12 dodatnih punjenja za dezinfekciju ruku. Cijena je 7.912,50 kuna. Trebali bi biti dostavljeni za par dana.
• Danas završava Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini. Stoga ćemo vas nakon mise zamoliti za vaše priloge koji će biti proslijeđeni Crkvi u Bosni i Hercegovini.
• Slijedeće nedjelje skupljamo priloge za naš župni Karitas.
• Najavljujemo Zahvalno župno hodočašće u Rim, 4. – 9. listopada, povodom 25 godina postojanja župe. Prijave počinju 23. ožujka, cijena će biti 2.750,00 kuna.
• Naknadni blagoslov obitelji se nastavlja.

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 4,5-42

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura. Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: “Daj mi piti!” Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. Kaže mu na to Samarijanka: “Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?”

Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. Isus joj odgovori: “Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: ‘Daj mi piti’, ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive.” Odvrati mu žena: “Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa?

Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?”

Odgovori joj Isus: “Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni.” Kaže mu žena: “Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati.” Nato joj on reče: “Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo.” Odgovori mu žena: “Nemam muža.” Kaže joj Isus: “Dobro si rekla: ‘Nemam muža!’ Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla.” Kaže mu žena: “Gospodine, vidim da si prorok. Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati.”

A Isus joj reče: “Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. Ali dolazi čas – sada je! – kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.” Kaže mu žena: “Znam da ima doći Mesija zvani Krist – Pomazanik.

Kad on dođe, objavit će nam sve.” Kaže joj Isus: “Ja sam, ja koji s tobom govorim!” Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: “Što tražiš?” ili: “Što razgovaraš s njom?” Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: “Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?” Oni iziđu iz grada te se upute k njemu. Učenici ga dotle nudili: “Učitelju, jedi!” A on im reče: “Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete.” Učenici se nato zapitkivahu: “Da mu nije tko donio jesti?” Kaže im Isus: “Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo. Ne govorite li vi: ‘Još četiri mjeseca i evo žetve?’

Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se bjelasaju za žetvu. Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život da se sijač i žetelac zajedno raduju. Tu se obistinjuje izreka: ‘Jedan sije, drugi žanje.’ Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov.” Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: “Kazao mi je sve što sam počinila.” Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi pa govorahu ženi: “Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta.”

Riječ Gospodnja.

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJE EVANĐELJE

Činjenica jest da Isus nije morao proći kroz Samariju. Židovi su je zaobilazili i smatrali kontaminiranom a njezino stanovništvo hereticima koje treba prezirati. Evanđelistova napomena morao je proći kroz Samariju stoga čitatelju govori kako Isusov ulazak u Samariju nije plod nekih vanjskih okolnosti, nego je teološki motiviran: Zaručnik i u Samariji mora tražiti svoju Zaručnicu!

Iako se Sihar spominje u većini starih sačuvanih biblijskih rukopisa, vjerojatno se ovdje misli na Šekem. Ovo područje izaziva iznimno snažne biblijske rezonance jer je povezano s početkom Božjeg prijateljevanja s ljudima u Starom zavjetu, obiluje znakovitim povijesnim događajima koji su, kao i cijeli SZ, čekali ispunjenje onoga što su nagoviještali.

Ogorčena na nepravedno ponašanje Židova prema Samarijancima, žena isprva odbija Isusovu molbu. On ne odgovara na njezin prigovor, jer nije žedan njezinog lijepog odgovora nego je žedan njezine vjere (sv. Augustin). Polazi od onog što je ženina svakodnevna tegobna stvarnost – zahvaćanje vode – da bi iznio ono što on može dati njoj – vodu živu. No, ona za sada ne poznaje taj dar Božji. Tipičan je čovjekov stav da sve želi ili osvojiti ili zaslužiti, pa čak i ljubav. Veličinu ovog dara čovjek ne može ni osvojiti ni zaslužiti. Nju samo može primiti na dar ako mu se otvori. Kad ga bude doživjela, Samarijanka će otrčati zaboravivši krčag. Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio… Sada je žena ona koja od Isusa traži piti! Time je, iako još uvijek ne govore o istoj vodi, otvorena mogućnost za napredak dijaloga.

Umjesto odmjeravanja s patrijarhom Jakovom, Isus joj govori o vodi koja struji u život vječni, koja će trajno utažiti njezinu žeđ (4,13-14). Gospodine, daj mi te vode… Sada kada je pokazala raspoloživost za hod naprijed, Isus ostavlja po strani igru u terminima vode, izvora i sl. i progovara joj na temelju njezina životnog iskustva. Činjenica da joj ni sadašnji nije pravi muž pokazuje da ni s njim nije pronašla pravu ljubav. Ona je žedna drugačije ljubavi, one koju može dati samo Zaručnik. Jer srce, stvoreno za Boga, ne može biti ispunjeno ničim manjim od Njega! Nakon što je pokazala otvorenost za dolazak Mesije (znam da ima doći Mesija zvani Krist – Pomazanik.), Isus može ići dalje s objavom. U najnovijem odgovoru futur iz prethodnih redaka (klanjat će se, kad dođe Mesija objavit će) ustupa mjesto prezentu: Ja sam! Ovaj izričaj jest jeka Starozavjetne Božje objave kad je objavljivao svoje Ime: Ja sam onaj koji Jesam (Izl 3,14).

Učenici se vraćaju i čude, ali ništa ne pitaju. Vjerojatno su zatečeni činjenicom da je Isus poništio brižljivo čuvanu distancu koju su pobožni Izraelci držali prema „nevjernicima“. Osim toga, njihovo čuđenje dolazi i od tradicionalnog uvjerenja da je žena nesposobna shvatiti dubinu religiozne poruke. Krčag ostavljen na bunaru govori o ženinom uzbuđenju nad otkrićem Pomazanika-Krista. Umjesto da joj predbacuje nedostatke, on joj dariva ono za čim je žeđala.

Samarijanka sada zna da se Isusa upoznaje tek u susretu s njim. No, isto tako upoznaje i sebe jer Isus joj je pomogao da postane svjesna svoje duboke žeđi. Dakle, radi se o otvaranju za duboke istine vlastitog i Isusovog bića i o odluci za ulazak u odnos s njim na tim dubinama. Stoga zove svoje sugrađane neka sami počnu otkrivati Krista. Ponavlja Isusov početni poziv učenicima dođite i vidite (1,39).

dr. sc. Ivica Čatić, profesor Svetoga pisma na KBF-u u Đakovu
Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.sveto-pismo.net

MISNE NAKANE 15.03.2020. DO 22.03.2020.

Ženidbeni navještaj: ROBERTO KRČELIĆ i  MATIJA KATARINA ŠALINOVIĆ

                                      RORERT IŠTVANIĆ i ANTONIJELA BONAČIĆ

                                     NENAD MARKOVIĆ i MIHAELA COLARIĆ

Kršten 14.03.2020.:  MIA ŠALAJ

Druga je nedjelja korizme.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u utorak je sveti Dominik Savio, zaštitnik ministranata; u srijedu je sluga Božji Franjo Kuharić; u subotu je blaženi Jakov iz Viterba.

Dan očeva. Slijedeće ćemo nedjelje pod obiteljskom misom u 11:30, proslaviti Dan očeva.

Započinje Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini. Stoga ćemo slijedeće nedjelje nakon misâ prikupljati priloge za Crkvu i ljude u Bosni i Hercegovini.

• Zbog straha od koronavirusa odgađa se hodočašće u Svetu Zemlju. Vlasnik agencije je osobno razgovarao sa hodočasnicima o daljnjim koracima.
• Molitveni vijenac Kraljice obitelji organizira u subotu, ožujka, hodočašće u svetište svetog Josipa u Karlovcu. Polazak je u 8 sati s ugibališta ispred crkve. Cijena je 60 kuna. Svi oni koji namjeravaju ići moraju se do sutra prijaviti u župnom uredu.
• Najavljujemo Zahvalno župno hodočašće u Rim, 4. – 9. listopada, povodom 25 godina postojanja župe. Prijave počinju 23. ožujka, cijena će biti 2.750,00 kuna.
• Mladi iz naše župe, koji žele sudjelovati na SHKM-u u Zagrebu, također se moraju prijaviti za susret. Prijaviti se možete u župnom uredu. Do sada je prijavljeno samo tridesetak mladih.

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 17,1-9

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Isus uze sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. A Petar prihvati i reče Isusu: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.«

Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: »Ovo je Sin moj ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!«

Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: »Ustanite, ne bojte se!« Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama.

Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: »Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.«

Riječ Gospodnja.

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJE EVANĐELJE

Naš običan čovjek cijeni nekoga tko je bio u drugim krajevima i zemljama. Veli: „To je svjetski čovjek!“ Stvarno, ako je i bez neke osobite naobrazbe, čovjek koji se otisne u svijet pokazuje veliku hrabrost da krene posvema ispočetka. Tako onda svojom urođenom inteligencijom puno toga može naučiti boraveći u drugim zemljama i obogaćujući se iskustvom i kulturom drugih ljudi.

Pred jednim takvim izazovom našao se i Abraham. Bio je već u godinama. Sav svoj vijek proveo je u području Ura Kaldejskog gdje je kao nomad sa svojim stadima išao već davno utrtim stazama tražeći pašnjake za svoje blago. Tako je činio njegov otac Terah, tako su činili i njegov djed i svi njegovi preci tko zna do kojeg koljena. I on je trebao umrijeti u istom poslu i načinu života.

I onda, Bog ga zove da iziđe iz svoje zemlje i napusti ljude i krajeve gdje je ostario. Kamo? U obećanu i daleku zemlju, gdje bi konačno trebao dobiti sina nasljednika od kojega bi onda trebao nastati brojan narod. I povjerova Abraham. Sabra i svoju čeljad i svoja stada, pokupi i svoje šatore i sve što posjedovaše i krenu…

Znademo iz biblijske povijesti: niti jedna Gospodnja riječ upućena Abrahamu nije pala na zemlju: bio je Bog vjeran svojim obećanjima. Kad je Abraham sve napustio, Bog mu je sve dao. Kad je kasnije valjalo i sina žrtvovati, Abraham nije oklijevao. Zato se u njemu danas blagoslivljaju svi koji Bogu povjerovaše.

Iako to možda u prvi trenutak ne možemo zapaziti, Gospodin Isus na brdu preobraženja čini isto. Naime, na toj visokoj gori događaju se neviđene, nebeske stvari. Isusovo lice odsijeva nebeskim sjajem, njegove haljine bliješte. Tu su i nebeski oblaci i nebeski gosti. Nije čudo da Petar želi tu zauvijek ostati. Spreman je sagraditi sjenice za Isusa, Mojsija i Iliju. Doista, može li čovjek bolje i više poželjeti? Međutim, ne! Sa svom odlučnošću Isus silazi s brada nebeske slave i upućuje se prema Jeruzalemu gdje ga očekuje njegova čaša puna gorčine i tjeskobe. Jer, to je volja njegovog nebeskog Oca.

Dragi prijatelji, korizma je. Zar ne, da Gospodin i nama danas, ovih dana progovara: „Iziđi iz zemlje svoje!“ A mi sebi izgradili i sjenice i stanove i boravišta. Sve one zamamnosti koje nas udaljuju od Boga i našeg kršćanskog puta.

Da se razumijemo, ne mora se nužno raditi o izravnim grijesima. Evo. Imamo mi svoj svijet koji nas malo po malo udaljava od našeg kršćanskog poziva. Tu je moj posao, moj hobi, moje društvo za „trač-partiju“, tu je moja „škvadra“ u kafiću, u mom omiljenom športu. A tu je i TV kojem se duboko klanjam. Tu je i čašica, ludovanje automobilom, provodi, ljenčarenja…

I tko bi baš sada mislio da trebam baš svake nedjelje biti na misi, da se trebam baš svaki dan pomoliti, da treba naći vremena za svoje najbliže, za svoju školu, za to da nekome poklonim svoje vrijeme, ljubav i pažnju…

A Gospodin veli: „Iziđi iz zemlje svoje!“ Što me to sapinje da ne mogu poletjeti? Što me to vuče u prosječnost, bezvoljnost? Što mi to priječi da budem bliz i Bogu i bližnjemu, da budem vjeran samome sebi?

Gospodin nas zove ove korizme. Zove nas da otkrijemo njega i svoje pravo lice u njemu.

Odvažimo se poput Isusa i poput Abrahama. Već danas će nam uzvratiti mirom i radošću.

dr. sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu
Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

RASPORED DOGAĐANJA DO CVIJETNICE

   15.3., nedjelja – 11:30 – Dan očeva, proslavit će se pod obiteljskom misom

   19.3., četvrtak – Sveti Josip – svečana sveta misa u 19:00.

   22.3., nedjelja – 20:00 – Korizmeni koncert – nastupaju zborovi naše župe i gosti

   26.3., četvrtak – 20:00 – predavanje Iscjeljenje očeva srca, predavač don Damir Stojić; 

.                             predavanje organizira inicijativa 40 dana za život

   29.3. – 5. 4. – Misije – voditelj je pater Zvonko Vlah, isusovac.

.                         Točan raspored po danima i vrijeme za susrete po grupama i one osobne, bit će objavljeni naknadno

   29.3., nedjelja – 12:30 – sastanak za roditelje prvopričesnikâ

MISNE NAKANE 08.03.2020. DO 15.03.2020.

Ženidbeni navještaj: ROBERTO KRČELIĆ i  MATIJA KATARINA ŠALINOVIĆ

                                     RORERT IŠTVANIĆ i ANTONIJELA BONAČIĆ

                                     NENAD MARKOVIĆ i

MIHAELA COLARIĆ

Kršten 07.03.2020.:   KARLO JELAČIĆ