Nova pjesma na svetoj misi u 19 sati:
- Radujte se siromasi, vi što sebe dajete, / pjevajte svi žalosni, vi što križ svoj nosite, / i kličite krotki, vi što vjerno služite.
- Radujte se svi vi gladni, vi što pravdu tražite, / pjevajte milosrdni, vi što bližnje ljubite, / i kličite čisti, vi što srcem gledate.
- Radujte se mirotvorci, vi što blagoslivljate, / pjevajte svi gonjeni radi pravde Gospodnje, / i kličite uvijek kad za Njega trpite.
Kraljevstvo nebesko pripada vama. (x2) / Očev blagoslov, mir Isusov, radost Duha Svetog vi darujete svijetu. (x2) / Kraljevstvo Božje pripada vama.
_________________________________________________
Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u četvrtak je spomendan Sedam svetih osnivača Reda slugu Blažene Djevice Marije – Buonfiglio dei Monaldi, Giovanni di Buonagiunta, Amadeus degli Amidei, Ricovero dei Lippi-Ugguccioni, Benedetto dell’ Antella, Gherardino di Sostegno i Alessio de’ Falconieri.
Tečaj priprave za brak održat će se od 14. do 18. veljače u dvorani svetog Vinka Pallottija s početkom u 20 sati.
Mladi utorkom: krunica – 18:30, sveta misa – 19 sati, susret – 19:45.
Ispovijed će biti u utorak, srijedu i četvrtak od 18 do 18:45.
- Ministrantski sastanak održat će se u subotu u 11 sati u crkvi.
- Kateheza za krizmanike održat će se tijekom praznika od 21. do 25. veljače. Prijepodnevna kateheza počinje u 10:30, a poslijepodnevna u 16:30. Molim da na katehezu dođu isključivo zainteresirani krizmanici. Preduvjeti su suradnja i međusobno poštovanje. Kateheza nije uvjet za krizmu. Uvjet je, naravno, vjera.
- Nužna obnova orgulja i razglasa u crkvi. Cijena obnove iznosi 150000 kuna. Prošlog smo tjedna prikupili 2330 kuna, a do sada sveukupno 21295 kuna.
- Prošli smo tjedan za obitelj Ljubić prikupili 1300 kuna.
- Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.
Kako treba držati ruke za vrijeme molitve Očenaša?
Piše: fra Mate Bašić (8. 5. 2019.)
CRKVA TRAŽI ZAJEDNIČKO DRŽANJE I KRETANJE TIJELA, A NIKAKO SAMOVOLJNE PRIVATNE KRETNJE KOJE, IAKO NESVJESNO I NENAMJERNO, ODVLAČE OD JEDINSTVA LITURGIJE
Tako brojevi od 20. do 23. Opće uredbe rimskog misala govore o kretanju i držanju tijela tijekom mise i o šutnji, a brojevi 233. i 234. govore o poklecanju i naklonu kao o općim propisima za sve oblike mise. Time Opća uredba naglašava: Zajedničko držanje tijela, kojega se imaju svi sudionici pridržavati, znak je zajedništva i jedinstva slavlja: izražava i gaji pažnju i duhovne osjećaje sudionika.
Još Konstitucija Sacrosanctum Concilium o svetoj liturgiji u broju 26 upozorava: Liturgijski čini nisu privatni čini; oni su slavlje Crkve koja je otajstvo jedinstva. Iz tih razloga Crkva traži zajedničko držanje i kretanje tijela, a nikako samovoljne privatne kretnje koje, iako nesvjesno i nenamjerno, odvlače od jedinstva liturgije. Poradi toga u Općoj uredbi stoji: Da se postigne jedinstvo u kretnjama i držanju tijela, neka vjernici slušaju upozorenja koja im upravlja đakon, svećenik ili drugi službenik za vrijeme obreda.
Na poseban način o privatizaciji euharistijskog slavlja, što je povezano i sa zajedničkim držanjem i kretanjem tijela, Ivan Pavao II. u svojoj posljednjoj Enciklici Ecclesia de Eucharistia izražava svoje žaljenje i upozorava: Mora se, nažalost, požaliti da je, poglavito počevši od godina pokoncilske liturgijske reforme, kao posljedica pogrešno shvaćenog osjećaja kreativnosti i prilagodbe, bilo brojnih zloupotreba, koje su bile izvor trpljenja za mnoge. Određena reakcija na formalizam navela je pojedince, osobito u nekim područjima, da forme koje je odabrala velika liturgijska tradicija Crkve i njezino učiteljstvo ne smatraju obvezujućim i da uvedu neodobrene i često sasvim neprilične novotarije. Osjećam stoga dužnost uputiti topli poziv da se liturgijski propisi za euharistijsko slavlje poštuju vrlo vjerno. Oni su konkretni izraz istinske crkvene naravi euharistije; to je njihov najdublji smisao. Liturgija nije nikada nečije privatno vlasništvo, ni predvoditelja misnog slavlja ni zajednice u kojoj se otajstva slave. (…)
JEDNA OD NEDOUMICA JEST I PITANJE KAKO DRŽATI RUKE U LITURGIJI
Apostol Pavao morao je uputiti žestoke riječi korintskoj zajednici zbog teških nedostataka u njihovu euharistijskom slavlju, koji su doveli do razdora i stvaranja podjela. I u naše doba morala bi se iznova otkriti i vrednovati poslušnost liturgijskim propisima kao odraz i svjedočanstvo jedne i sveopće Crkve, uprisutnjene u svakom euharistijskom slavlju. Svećenik koji vjerno slavi misu prema liturgijskim propisima i zajednica koja ih se pridržava pokazuju, na tihi ali rječit način, svoju ljubav prema Crkvi. (…) Nikome nije dopušteno podcjenjivati to otajstvo povjereno našim rukama: ono je preveliko da bi si netko dopustio slobodu da s njim postupa prema vlastitoj prosudbi i bez poštivanja njegova svetog značaja i univerzalnosti. (Ivan Pavao II. Ecclesia de Eucharistia br. 52)
Što se pak tiče Dužnosti i službe u misi, Opća uredba br. 62 za Božji narod napominje: Vjernici neka zahvaljuju Bogu te mu prikazuju neokaljanu žrtvu, ne samo preko ruku svećenikovih nego i zajedno s njim prinose žrtvu, te uče prikazivati i sami sebe. Neka nastoje to očitovati dubokim osjećajem vjere i ljubavlju prema braći koja sudjeluju u istom slavlju. Stoga neka izbjegavaju svaku zasebnost i podvojenost, držeći pred očima da imaju jednog te istog Oca na nebesima i da su zato svi braća između sebe. To se jedinstvo vjernika lijepo odražava u njihovim složnim kretnjama i u jedinstvenom držanju tijela.
KADA SE GOVORI O NAČINU DRŽANJA RUKU, MOŽE SE NEKADA ZAMIJETITI NEUJEDNAČENOST PRI MOLJENJU OČENAŠA UNUTAR MISNOG SLAVLJA
Budući da je naglašeno zajedničko držanje tijela, očito se to odnosi i na ruke. O položaju ruku predsjedatelja slavlja određeno je rubrikama unutar Reda Mise. Jednako je određeno i unutar slavlja drugih sakramenata i blagoslovina. Izričito određeni način držanja ruku opisan je u Biskupskom ceremonijalu pod brojem 107. (…)
… sve norme i načini držanja tijela u spomenutom Ceremonijalu odnose se i na svako drugo slavlje te žele postići zajedničko držanje tijela i dostojanstveno sudjelovanje u svetoj liturgiji. Kada se govori o načinu držanja ruku, može se nekada zamijetiti neujednačenost pri moljenju Očenaša unutar misnog slavlja. Broj 110 Opće uredbe RM izričito napominje: Kad svećenik na kraju euharistijske molitve završi doksologiju, sklopljenih ruku izgovori upozorenje pred Gospodnju molitvu, koju onda, skupa s pukom, moli raširenih ruku. Ovakva formulacija može biti nekima nejasna i pokazati da svećenik zajedno s pukom moli raširenih ruku zbog nerazumijevanja interpunkcijskih znakova – ovdje zareza.
TO ZNAČI DA SVEĆENIK MOLI MOLITVU GOSPODNJU RAŠIRENIH RUKU, A VJERNIK LAIK, SKLOPLJENIH RUKU
No, slijedeći broj Uredbe može pomoći u razumijevanju jer čitamo: Nakon Gospodnje molitve svećenik sam, raširenih ruku, govori embolizam… Sukladno s time vidimo da se – skupa s pukom – ne odnosi na položaj način držanja ruku, već na molitvu, odnosno govor. Također se isto može iščitati iz rubrika Obreda pričesti Reda Mise s narodom. (…) Prema ovome jasno vidimo da raširene ruke nisu zajednička gesta sviju prisutnih već samo slavitelja i suslavitelja te se – skupa s pukom – odnosi na izgovaranje molitve, a nikako na položaj ruku.
Razborito je… ponizno i poslušno činiti prema uputama Crkve. To znači da svećenik moli Molitvu Gospodnju raširenih ruku, a vjernik laik, sklopljenih ruku, pri čemu sklopljene ruke ne umanjuju vrijednost molitve, već suprotno, pokazuju predanje Kristovu vodstvu koji po/u svećeniku (in persona Christi) tada moli. Svako širenje ruke naroda Božjega unutar mise ukazuje na nerazumijevanje geste sklopljenih ruku, prisvajajući ministerijalno-svećeničku gestu raširenih ruku koja u ime Krista traži obećanje vjernosti na što upućuju sklopljene ruke vjernika kao dionika euharistijskog slavlja.
https://hkm.hr/vjera/smije-li-laik-siriti-ruke-za-vrijeme-molitve-ocenasa-na-misi/, 12. 2. 2022.
MISNE NAKANE 13. 2. 2022. – 20. 2. 2022.
KRŠTENA 10. 2. 2022. ELENA VODOPIĆ
ŽENIDBENI NAVJEŠTAJ: IGOR BIONDA i KRISTINA ŠEGO