Nesigurnost…
Čini se da ju je svatko bar u nekoj životnoj fazi doživio, ili ju neprestano doživljava.
Zašto? Možda nam se čini da nemamo dovoljno novca ili ljubavi? Možda je u pitanju fizički izgled ili obrazovanje? Možda je riječ o zdravlju ili starosti… Svatko ima svoje bolne točke zbog kojih strahuje, gubi mir i utapa se u nesigurnosti…?
Zašto? Najčešće jer situacija u kojoj se nalazimo nije u skladu s našom idejom o tome kako bi stvari trebale izgledati. Da, tu je glavni uzrok. Uvjetovani smo mišljenjem naših roditelja, okoline, nacije, kulture u kojoj se nalazimo. Kada nas preplavi nesigurnost ne zapitamo se što je u korijenu te emocije, već krenemo u akciju kako da promijenimo neodgovarajuće stanje. Zato radimo prekovremeno, nastojimo osvojiti voljenu osobu ne ponašajući se u skladu s onim što jesmo, vježbamo, idemo na plastične operacije itd. Ili se pak usmjerimo na ono što nas umiruje i uljuljava – sa svojim kompleksima zakopamo i talente… Pokvaren zub plombiramo, bez da se podvrgnemo neugodnom bušenju i lijeku…
Zašto ne:
1. prestanem ublažavati osjećaje nesigurnosti pokušavajući promijeniti izvanjsku situaciju… čak i ako uspijem, to je kratkoročno olakšanje a ne rješenje problema.
2. priznam sebi kako problem nije izvan mene, već u meni, u mojoj uvjetovanosti… dokaz tome su ljudi koji se nalaze u istoj situaciji a uopće nisu nesigurni.
3. uvidim da ne moram ništa činiti kako bi ublažio nesigurnost, i kako se ona javlja zbog načina na koje sam programirao svoj software. Takav zaključak već donosi znatno olakšanje i upućuje na reprogramiranje koje me čini nalik ljiljanu u polju, ili ptici nebeskoj.
Inspirirano by Anthony de Mello: Buđenje svijesti
(by kramer) na prostorduha.blog.hr