Sadržaj
1. Kako postati svećenik palotinac?
2. Palotinci koji nisu svećenici – Braća laici
3. Kako se postaje članom naše zajednice
4. Postulatura
5. Novicijat
6. Privremeno zavjetovanje
7. Studij teologije
8. Đakonska pastoralna godina i pastoralni tečaj
Kako postati svećenik palotinac?
Svećeničko i redovničko zvanje je Božji poziv. To je dar Božje dobrote. Papa Ivan Pavao II kaže: „ Postoje vrlo različiti pozivi. Među njima se naročito ističu zvanja koja najtješnje surađuju u samom poslanju Isusa Krista kao što su zaređeni svećenici, redovnici i misionari.“
Bog poziva mladiće i djevojke da odazovu u Njegovu službu. Ali Bog mnogo puta poziva po drugima, po roditeljima, prijateljima, po svećeniku itd. Zvanje je milost i za onoga koji ga prima i za zajednicu kojoj pozvanik pripada. Tko se odluči da postane svećenik, redovnik ili redovnica time svjedoči na poseban način da je Bog prvi i najvrjedniji te da je život Božji dar.
Svećenik je “alter Christus – drugi Krist”, jer u ime Kristovo radi prema riječi:
“Kao što je mene poslao Otac, tako i ja šaljem vas” (Iv 20, 21).
Svećenik je sluga Kristov: dakle kao oruđe božanskog Otkupitelja, da bi mogao kroz vremena vršiti njegovo divno djelo.
Svećeničko zvanje je otajstvo. To je otajstvo “čudesne razmjene” – admirabile commercium – između Boga i čovjeka. Svećenik daruje Kristu svoje čovještvo, kako bi se on mogao njime poslužiti kao sredstvom spasenja, čineći od njega gotovo drugog sebe.
Svrha prezbiterskog služenja je po riječima sv. Augustina da “se cijeli otkupljeni grad, to jest skup i društvo svetih, prikaže Bogu kao sveopća žrtva po Velikom Svećeniku koji je i samog sebe u svojoj Muci prikazao za nas da mognemo biti tijelo tako uzvišene Glave”.
Palotinci koji nisu svećenici – Braća laici
Onaj tko govori o redovničkim zajednicama i nehotice misli na svećenike. To nije ispravno. Njima isto tako pripadaju i braća. Svećenici i braća tvore zajednicu. Redovnika ne čini svećeničko posvećenje niti učenost, već polaganje zavjeta, predavanje sebe Bogu u toj zajednici. Svećenici i braća uzajamno su povezani istim zavjetima, istim načinom života i istim nastojanjem prema svetosti. Oni su suputnici na istom putu.
Strašan je nesporazum ako se na braću gleda kao na »poslužitelje ‘braće’ svećenika, proletere samostana, izrabljivanu radnu snagu i jeftine pomagače«. Samo doba klasnog društvenog poretka, klasna taština unesena u redovničke zajednice izvana i precjenjivanje intelektualne naobrazbe mogli poziv brata shvatiti na tako krivi način njemu stvoriti takvu sliku. Pogledamo li pravi život, pratimo li povijest crkvenih institucija, vidjet ćemo kako su braća u služenju Kristu i zajednici uvijek ostvarivala izvanredne uspjehe. Svakako, moramo sa zahvalnošću priznati. A odnos između »otaca« i braće? Početak i povijest Provincije svjedoči o tome: mi smo se slagali i slažemo se kao subraća, zbog toga smo sretni.
Biti brat, to znači nasljedovati Krista kao laik u redovničkoj zajednici. Njemu je Bog put, a njegov poziv jest zadaća oko Božjeg kraljevstva.
On je obrtnik, inženjer, liječnik, socijalni skrbnik, učitelj, trgovac, foto-reporter — sve ono što bi mogao biti i kao svjetovnjak. Ljestvica mogućnosti ide od skromne, neupadljive službe unutar zajednice pa sve do odgovornog vođenja velikih pogona. On ispunjava svoje apostolsko poslanje tamo gdje mu je mjesto u zvanju i u zajednici: primjerom svoga života, svjedočanstvom svoje riječi i time što ispravnim oblikovanjem prolaznih stvari podešava svijet u odnosu na Krista. Jedan brat nedavno je to izrazio ovako: »Opći zadaci što ih mi braća kao laici imamo zbog naše pripadnosti Družbi katoličkog apostolata dobivaju posebnu boju. Crkva obvezuje apostolske zajednice da djeluju prema milosti što im je dana. To za nas znači da pri svakoj djelatnosti mora biti prisutna namjera da druge potičemo na nasljedovanje u apostolatu, te da se odabiru takva djela apostolata koja jamče za veću djelotvornost svjedočenja.«
Kako se postaje članom naše zajednice
Naša je zajednica otvorena svakome tko u njoj želi živjeti, raditi i vjerovati bilo kao svećenik ili kao brat. Traži. se karakterna, duševna i psihička prikladnost za suživot u zajednici.
Naobrazba člana naše Družbe teče otprilike ovako: nakon prijave i procjene kandidata slijedi dvogodišnje uvođenje u zajednicu (Novicijat). U tom vremenu novak nastoji pobliže upoznati Družbu, te postaviti temelj svome duhovnom životu. Kandidat i zajednica se međusobno ispituju mogu li zajedno živjeti i raditi. Potom slijedi privremeno vezivanje uz Družbu na godinu dana, polaganjem prvih privremenih zavjeta. Nakon tri do pet godina života u družbi slijedi doživotna posveta Bogu. Kao znak svoje odluke da će nasljedovati Isusa Krista, pripravnik obećava da će živjeti po evanđeoskim savjetima.
Tko želi postati svećenik, posvećuje se petogodišnjem studiju teologije. Pod konac studija prima đakonski i svećenički red. Potom slijedi još jedna godina priprave za praktično dušobrižništvo ili daljnje studijsko usavršavanje. Time je član pripravljen na različite zadaće u Družbi. Naši studenti teologije koji se spremaju za svećeništvo borave i studiraju u isusovačkom kolegiju na Jordanovcu u Zagrebu ili na našoj palotinskoj visokoj školi u Vallendaru u Njemačkoj.
Tko želi živjeti u Družbi kao brat dobiva istu temeljnu duhovnu izobrazbu kao i budući svećenik. Dalje se njegov put razlikuje već prema stručnoj izobrazbi koju ima pri stupanju u Družbu, ili koju za svoje posebne zadaće prima nakon stupanja u nju. U Družbi stoje braći na raspolaganju raznovrsna mjesta, već prema izobrazbi i sklonostima kao i posebnim potrebama Družbe: gospodarstvo, vrt, radionica, uslužne djelatnosti, uprava, odgoj, škola, orguljaštvo, pomaganje u dušobrižništvu, rad u misijama i sl.
Svećenici i braća ravnopravni su sudionici u služenju zajedničkoj zadaći, međusobno povezani ljubavlju Isusa Krista.
Postulatura
Postulat je prvo razdoblje obrazovanja i opredjeljenja za naš život. U tome razdoblju kandidat upoznaje naš život, a zajednica sa svoje strane upoznaje kandidata da može raspoznati njegovo zvanje.
U postulaturu dolaze mladići koji su završili neku srednju školu, a moguće je da su i stariji ili su možda već zaposleni, a kod kojih se je javila želja za duhovnim pozivom, koji može biti svećenički ili redovnički.
Ovo razdoblje uvođenja u redovnički život započinje kada kandidat osjeti da ga Gospodin zove na nasljedovanje u Družbi katoličkoga apostaolata. Za vrijeme ovoga razdoblja formacije, koje traje između jednoga i šest mjeseci, kandidat u uskoj vezi s lokalnom palotinskom zajednicom upoznaje naš način života i rada, a zajednica upoznaje kandidata da može otkriti i dati pravi odgovor na njegovu molbu.
To je i vrijeme u kojemu kandidat intenzivnije otkriva svoje zvanje, upoznaje i otkriva naš palotinski način života te time stječe prva iskustva zajednice.
Postulatura je ujedno i vrijeme približavanja palotinskim izvorima naše duhovnosti, kao i načina života i rada. S početkom postulature postulant počinje aktivno sudjelovati u bratskome životu.
Novicijat
Novicijat je, po vrijedećemu Zakoniku kanonskoga prava, početno razdoblje života u redovničkoj zajednici: od pripuštanja u ustanovu do prvih zavjeta, gdje novaci bolje upoznaju Božji poziv vlastit ustanovi, i to u kući koja je za to propisno određena, s trajanjem najmanje dvanaest mjeseci, a najviše dvije godine pod vodstvom učitelja te, ako potrebe zahtijevaju, i suradnika (usp. Kan. 646–653).
Novicijat je u Družbi katoličkoga apostolata prisutan od početka. Radi obrazovanja i formacije prvih palotinaca koji su se spremali za misije po cijelome svijetu osnovane su kuće u kojima se provodio novicijat.
Novicijat, kojim započinje život u Družbi, jest vrijeme intenzivnije formacije, a usmjereno je tome da novaci upoznaju Pallottijev život te duhovnost i karizmu vlastitu palotincima, kako bi u palotinskome duhu dublje oblikovali svoj razum i srce i na taj način bolje procijenili vlastito zvanje u Gospodinu i potvrdili svoju odluku i prikladnost.
U novicijatu se novaci pod magistrovim vodstvom poučavaju u Sv. pismu. Proučavaju Pallottijev život, ideju i duhovnost te produbljuju svoj odnos s Bogom meditacijom, svakodnevnom euharistijom, sakramentalnim životom, osobnom i zajedničkom molitvom.
Novicijat u Družbi katoličkoga apostolata u pravilu traje dvije godine, od kojih je prva institucionalna, koja se provodi u kući novicijata, a u drugu godinu novicijata novaci se uključuju u apostolat na raznim područjima: bolnice, župe, starački domovi i slično ili već započinju filozofsko-teološki studij.
Privremeno zavjetovanje
Crkva svečano prima i blagoslivlja odluku muških, odnosno ženskih osoba koje se odluče za redovnički život i tu svoju odluku izgovore u obredu polaganja redovničkih zavjeta. I to je posvećenje ljudskoga života kojim se pojedinci jače vežu uz Isusa, posebno zavjetima siromaštva, poslušnosti i čistoće.
U apostolskoj pobudnici »Vita consecrata« Ivan Pavao II. primjećuje: »U tradiciji Crkve redovničko se zavjetovanje smatra jedinstvenim i plodnim produbljenjem krsnoga posvećenja ukoliko se, njime tijesno sjedinjenje s Kristom, započeto već s krštenjem, razvija u daru savršenije izraženoga i ostvarenoga suobličenja, po zavjetovanju evanđeoskih savjeta.«
Članom Družbe katoličkoga apostolata postaje se polaganjem zavjeta. Odmah nakon novicijata kandidati polažu prve privremene zavjete u kojima se na vrijeme od godinu dana obvezuju živjeti u skladu s karizmom i pravilima Družbe. Evo kako glasi tekst zavjetovanja:
Na veću slavu Božju, Blažene Djevice Marije, Kraljice apostola i svih anđela i svetih, na veće posvećenje moje duše i mojih bližnjih, pomoću Božjom i zagovorom Blažene Djevice Marije, blaženoga našeg oca Vinka i svih svetih; ja, N. N., predajem se, darujem i posvećujem posvema svemogućemu Bogu nasljedujući Gospodina našega Isusa Krista u Družbi katoličkoga apostolata. Stoga, ovoj istoj Družbi i njezinim poglavarima, prema pravilima Družbe, obećajem godinu dana / doživotno živjeti u čistoći, siromaštvu, poslušnosti, ustrajnosti, zajedništvu dobara i nesebičnu služenju u ljubavi Kristovoj.
Studij teologije
Nakon završenoga novicijata, tijekom kojega se novak upoznaje s poviješću Crkve i Družbe, duhovnošću i drugim bitnim sastavnicama redovničkoga i palotinskoga zvanja te polaganja prvih redovničkih zavjeta, slijedi, za one koji žele biti i svećenici u našoj Družbi, tijekom pet godina studij teologije i filozofije na nekomu od teoloških učilišta.
Za vrijeme filozofsko-teološkoga studija student – bogoslov živi pod privremenim zavjetima, a u kojima se pripravlja za doživotne, tzv. »vječne zavjete« po kojima postaje punopravni član Družbe i provincije. U toj duhovnoj i teološkoj izgradnji svakome studentu pomaže i samostanska zajednica u kojoj se nalazi, prvenstveno da se što bolje duhovno izgradi i provjeri u zvanju i sposobnostima.
Osim intenzivne priprave za svećeništvo, studenti se na poseban način pripravljaju i za življenje karizme vlastite našoj Družbi i poslanju. Tijekom vremena teološke izobrazbe svaki se student uključuje u samostansku i provincijsku zajednicu cijelim svojim životom, znanjem i radom. Nakon završene teološke izobrazbe kandidat polaže doživotne zavjete i biva ređen za đakona, a poslije i za svećenika.
Drugi, danas sve češći način pristupanja Družbi katoličkoga apostolata jest da kandidati dolaze nakon završene srednje škole. Također smo, sve češće, svjedoci da se za Družbu nerijetko zainteresiraju i oni koji su već započeli ili završili neki fakultet ili koji već imaju nekakvo zanimanje u svijetu.
Kao i kod prvoga, i kod drugoga načina stupanja u Družbu slijede najprije postulatura i novicijat (koji su svojevrsna priprava i provjera da se vidi hoće li zamisao, želja i odluka osobe da se posveti redovništvu i/ili svećeništvu biti konačna ili ne), a nakon toga filozofsko-teološki studij.
Trenutno imamo trojicu studenata od kojih dvojica studiraju kod isusovaca u Zagrebu, a jedan na palotinskome Filozofsko-teološkom fakultetu u Vallendaru u Njemačkoj.
Đakonska pastoralna godina i pastoralni tečaj
Mladi se palotinci nakon doživotnih zavjeta i đakonskoga ređenja uključuju u pastoral jedne župe gdje stječu svoja prva dušobrižnička iskustva. Vrijeme đakonata traje do godinu dana. U tome se vremenu đakoni uključuju u program »Đakonske pastoralne godine«, na pastoralnome institutu.
Đakonska pastoralna godina sastoji se od đakonskoga župnog ili pastoralnog praktikuma te studijskoga programa. Polaznici đakonske pastoralne godine u organiziranim tjednima sudjeluju u životu i radu bogoslovnoga sjemeništa aktivno pohađajući predavanja, vježbe, tribine i rasprave, dok ostali dio pastoralne godine provode na određenoj župi pod vodstvom župnika mentora.
Đakoni se na intenzivan i praktičan način pripravljaju za svećeničku službu, ponajprije propovijedajući, krsteći, slaveći sakrament ženidbe i surađujući sa župom u pastoralu.
Palotinci u Friedbergu imaju vlastiti institut za pastoralnu izobrazbu đakona i mladih svećenika. Taj institut pohađaju mladi svećenici i đakoni svih redova s područja južne Njemačke. Gotovo su svi hrvatski palotinci pohađali pastoralni tečaj u Friedbergu.
Svi koji žele izbliže upoznati zajednicu mogu doći na nekoliko dana u naše kuće u Vinkovcima ili Zaprešiću.
Ako imaš pitanja slobodno piši: vinkosudar@gmail.com