Podrijetlo orgulja još nije posve rasvijetljeno. Pobuda za konstrukciju prvih instrumenata, koji bi donekle mogli istaknuti principe orgulja, čini se da je došla, s jedne strane, od starog instrumenta, koji je u staroj Grčkoj bio poznat pod imenom siringa (syrinx) – Panova frula. Kod Babilonaca je bio poznat instrument mašrokita. Spominje se samo jedanput u Sv. pismu, i to u knjizi proroka Danijela, 3,5. U Kini je od davnina bio poznat instrument šeng, japanski šô, koji poput orgulja ima spremište zraka u obliku tikvice u koju je utaknuto više sviralica. Možda je taj šeng došao u Babilon gdje ga prorok Danijel naziva mašrokita. Nakon babilonskog sužanjstva, instrument je donešen u Palestinu. Naš naziv orgulje potječe od njemačke riječi Orgel, što je opet deformacija grčke riječi organon (oruđe, instrument, naprava).
Prvi izrazitiji oblik orgulja javlja se u II. st. pr. Krista pod imenom hidrauličkih orgulja, kako to opisuje u svojem djelu Pneumatika Heron Aleksandrijski. Orgulje su građene na principu zgušćivanja zraka za svirale pomoću tlaka vode. Rimljani su ih koristili kao kućni instrument i kod gladijatorskih igara, a zvuk im je bio kričav i prodoran. To je bio, čini se, glavni razlog za kasno uvođenje orgulja u Crkvu. Hidrauličke orgulje su u IV. st. postupno zamijenjene orguljama s crpećim mjehovima od kože. U Zapadnu Crkvu orgulje su uvedene u VIII. st., nakon što je bizantski car Konstantin V. god. 757. poklonio neke male orgulje s olovnim sviralama franačkom kralju Pipinu Malom.
Oko god. 800. francuski su se redovnici dali na gradnju orgulja i postigli velike uspjehe, a ubrzo zatim došli su na glas i njemački orguljari. U IX. st. papa Ivan VIII. traži od jednog bavarskog biskupa da mu pošalje orgulje i orguljaša, a u X. st. već su u Winchesteru (Engleska) postojale jedne velike orgulje. Na Zapadu su u XIII. st. sve veće crkve imale orgulje s više registara (do 12), a neke i pedal. Zagreb ih u našim krajevima ima najranije, već 1359. god. U to vrijeme građene su orgulje koje su se mogle prenositi i nazvane su portativ, a veće orgulje koje su bile smještene na stalnom mjestu, zvale su se pozitiv. Sredinom XV. st. dolazi do usavršavanja orgulja, a posebno konstrukcija zračnica s pomicaljkama (njem. Schleiflade).
U XVI. st. već nalazimo orgulje s 3, 4, i 5 manuala, a svoje «zlatno doba» orgulje dostižu u XVII. i XVIII. st., posebice s izgradnjom baroknih orgulja. Druga polovica XIX. i početak XX. st. donosi nove tehničke izume i pomagala (pneumatska i električna traktura, crescendo valjak, slobodne kombinacije…), ali i pretjerano oponašanje limenih i gudačkih orkestralnih instrumenata gdje prevladavaju 8’ registri.
Današnje moderne orgulje su sinteza baroknih i romantičnih orgulja, tako da je na njima moguće autentično izvesti cjelokupna djela orguljske literature: od renesanse, baroka, romantizma, kao i najnovija ostvarenja. Orgulje su po veličini, snazi zvuka, kao i opsegu tonova najveći instrument. One su zapravo skupina većeg broja instrumenata. Slavni Mozart ih naziva «kraljicom instrumenata».
Najpoznatiji graditelji orgulja bili su: Albertus Magnus (1200.), Francesco Landino (1322.- 1390.), Constanzo Antegnati (1549.-1624.), Arp Schnitger (1648.-1720.), Zacharias Hildebrand (1680.- 1743.), Obitelj Silbermann; Gottfried Silbermann (1683.-1753.), Joseph Gabler (1700.-1771.), François Henri Cliquott (1728.-1791.), Friedrich Ladegast (1818.), Karl GottliebWeigle (1810.-1882.), Charles Spackman Barker (1806.-1879.), Aristide Cavaillé-Coll (1811.-1899.), Eberhard Friedrich Walcker (1794.-1872.), Rieger und Söhne, Steinmeyer & Co, Sauer, Klais…
Od hrvatskih graditelja najpoznatiji je Petar Nakić (1694.-1770.), svećenik i osnivač venecijanske orguljske škole u 18. stoljeću. Za crkve u Italiji i Dalmaciji izradio je preko 500 orgulja. Svakako treba spomenuti tvrtku Heferer, koju je 1849. god. u Grazu osnovao Mihael Heferer. 1868. god. dolazi u Karlovac, a 1870. god. tvrtka se trajno nastanjuje u Zagrebu. Izradila je u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini preko 260 opusa. Znameniti skladatelji za orgulje bili su: Girolamo Frescobaldi (1583.-1644.), Domenico Zipoli (1688.-1726.), Johann Pachelbel (1653.-1706.), Dietrich Buxtehude (1637.-1707.), Johann Sebastian Bach (1685.-1750.), Felix Mendelssohn (1809.-1847.), Franz Liszt (1811.-1886.), Joseph Rheinberger (1839.-1901.),Max Reger (1873.-1916.), François Couperin (1668.-1733.), César Franck (1822.-1890.), AlexandreGuilmant (1837.-1911.), ThéodoreDubois (1837.-1924.), EugeneGigout (1844.-1925.), Charles- MarieWidor (1844.-1937.), LouisVierne (1870.-1937.),OlivierMessiaen (1908.-1992.)…, a od hrvatskih: Franjo Dugan (1874.-1948.), Albe Vidaković (1914.-1964.), Franjo Lučić (1889.-1972.), Anđelko Klobučar (1931)…
Najstarije orgulje na svijetu nalaze se u crkvi Valeria-Burgkirche u mjestu Sitten/Sion (Švicarska). Imaju jedan manual, pedal i 8 registara. Izradio ih je anonimni graditelj 1435. godine. Najveće orgulje na svijetu nalaze se u Americi (SAD) -Atlantic City, koje su smještene u velikom Convention Hallu (41000 mjesta). Izgrađene su 1929.-1932. od Midmer-Losh of Merrick, Long Island firme iz New Yorka. Glavni sviraonik ima 7 manuala na kojem je 1235 pločica koje označavaju registre, različite spojeve itd. Realnih (zvučnih) registara orgulje imaju 336 s 33114 cijevi (svirala).
Najveće crkvene orgulje na svijetu nalaze se u njemačkom gradu Passau (katedrala). Izradila ih je tvrtka Steinmeyer 1928. godine. Zadnju restauraciju orgulja uradio je orguljar Wolfgang Eisenbarth sa sinom Ludwigom 1981. godine. Posjeduju 231 registar (pet orgulja spojenih s glavnim sviraonikom), 5 manuala, pedal i 17774 svirale. Za povezivanje svih pet orgulja bilo je potrebno preko 800 km kabla.
Najveće orgulje u Hrvatskoj su orgulje zagrebačke katedrale postavljene 1855., izradila ih je svjetski poznata njemačka tvrtka Walcker iz Ludwigsburga. Više puta su pregrađivane i proširivane, tako da danas imaju sviraonik s 4 manuala, pedal, 78 registara i 6068 svirala. Najveće orgulje u Bosni i Hercegovini nalaze se u Vidovicama, imaju 3 manuala, pedal i 35 registara s oko 2200 svirala.
Zaprešićke orgulje
Župna crkva BDM Kraljice apostola, iako posvećena još nije potpuno dovršena. Između ostalog, nisu nabavljene orgulje koje su prema projektu zamišljene. Nabava novih orgulja koje bi svojom veličinom odgovarale našoj crkvi, ni trenutno niti u skorijoj budućnosti ne dolazi u obzir zbog njihove cijene koja doseže gotovo 3 milijuna kuna.
Nakon desetak odbijenih zamolbi za donaciju korištenih orgulja, župa sv Elisabete is Kassela (Njemačka), pozitivno odgovara na našu molbu te nam poklanja orgulje, koje imaju 34 registra i 3 manuala i samim time spadaju u kategoriju velikih orgulja. Također dimenzije ovog instrumenta (680x710x260cm) svrstavaju ga u kategoriju velikih, a najveća svirala je visoka 483cm. Orgulje imaju 2166 svirala.
Još fotografija pogledajte ovdje: https://www.facebook.com/media/set/?set=a.910625322303700.1073741911.269117829787789&type=3