Listopadska pobožnost. Molitva krunice u 18:30.

Inicijativa Mame mole krunicu. Majke naše župe pozivaju na molitvu krunice ponedjeljkom u 10 sati.

Misijski tjedan od 17.-23. listopada.

Ispovijed će biti u ponedjeljak od 10-11 sati i od 18-18:45 te u utorak od 18-18:45.

Mladi utorkom. Kateheza u MaKApu u 20 sati

• U srijedu p. Goran i nekolicina župljana polaze u Svetu Zemlju na hodočašće koje je bilo planirano 2020. godine.
• Iduće subote nema ministrantskog sastanka.
• Dan otvorenih vrata u dvorcu Lužnica je u subotu, 22. listopada. Program započinje svetom misom u 11 sati. Ostatak programa na oglasnoj ploči.
• Sljedeća nedjelja je misijska. Nakon svete mise skupljat ćemo priloge za potrebe misija.
• U prilogu donosimo prvi dio poruke Pape Franje za ovogodišnji Dan misija.
• Zbor Apostoli organizira igraonicu za zbor Mali apostoli 29. listopada od 11-13 sati u prostorijama pastoralnog centra. Djecu možete predbilježiti kod č. s. Hele 22. i 23. listopada kako bi se znalo okvirni broj zainteresiranih radi bolje organizacije.
• Probe zborova: srijedom u 18:30 (misa u 8 sati), četvrtkom u 20 sati (misa u 10 sati), subotom u 9 sati (misa u 11:30) i četvrtkom u 20:45 (misa u 19 sati).
• Nužna obnova orgulja i razglasa u crkvi. Cijena obnove iznosi 150.000 kuna. Prošlog smo tjedna prikupili 330 kuna i 50 eura, a do sada sveukupno 70.460 kuna i 670 eura.
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

Bit ćete mi svjedoci (Dj 1,8)

Poruka pape Franje za Svjetski dan misija 2022. (1. dio)

Draga braćo i sestre!

Te je riječi Uskrsli Isus izrekao u posljednjem razgovoru sa svojim učenicima, prije njegova uzašašća na nebo, opisanom u Djelima apostolskim: »primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje« (1, 8). To je ujedno i tema Svjetskog dana misija 2022. koji nam, kao i uvijek, pomaže posvijestiti činjenicu da je Crkva po svojoj naravi misijska. Ova nam godina pruža priliku spomenuti se nekoliko važnih obljetnica za život i poslanje Crkve: 400. obljetnice osnutka Kongregacije de propaganda fide – danas za evangelizaciju naroda – i 200. obljetnice Djela za širenje vjere, koje je, zajedno s Djelom svetog djetinjstva i Djelom svetoga Petra apostola, prije stotinu godina priznato “papinskim”.

Zadržimo se na ta tri ključna izraza koja sažimaju tri temelja života i poslanja učenikâ: »bit ćete mi svjedoci«, »sve do kraja zemlje« i »primit ćete snagu Duha Svetoga«.

1. »Bit ćete mi svjedoci« – Poziv svih kršćana svjedočiti Krista

To je središnja točka, bît učenja koje je Isus predao učenicima u pogledu njihova poslanja u svijetu. Svi će učenici biti Isusovi svjedoci po Duhu Svetome kojega će primiti: to će postati po milosti. Ma gdje išli, ma gdje bili. Kao što je Krist prvi poslan, odnosno Očev misionar (usp. Iv 20, 21) i njegov “vjerni svjedok” (usp. Otk 1,5), tako je i svaki kršćanin pozvan biti Kristov misionar i svjedok. A Crkva, kao zajednica Kristovih učenika, nema drugog poslanja nego evangelizirati svijet, dajući svjedočanstvo za Krista. Identitet Crkve je evangelizirati.

Dubljim ponovnim čitanjem cijelog teksta jasnije se uočavaju neki vidovi koji su trajno aktualni za poslanje koje je Krist povjerio svojim učenicima: »Bit ćete mi svjedoci«. Korištenjem množine naglašava se zajednički i crkveni značaj misijskog poziva učenikâ. Svaki krštenik pozvan je na poslanje u Crkvi i po nalogu Crkve: poslanje se stoga provodi zajedno, a ne pojedinačno, u zajedništvu sa crkvenim zajednicama, a ne na vlastitu inicijativu. Pa čak i ako postoji netko tko u nekoj vrlo određenoj situaciji sâm provodi evangelizacijsko poslanje, on ga provodi i uvijek ga mora provoditi u zajedništvu s Crkvom koja ga je poslala. Kao što je učio sveti Pavao VI. u apostolskoj pobudnici Evangelii nuntiandi, inače meni jako dragom dokumentu: »evangeliziranje ni za koga nije nekakvo usamljeno djelovanje pojedinca nego je to duboko crkveni čin. Dok neki neznani propovjednik, kateheta ili Pastir u nekom najudaljenijem kraju propovijeda Evanđelje, okuplja svoju malu zajednicu ili podjeljuje neki sakrament, čak i osamljen on čini djelo Crkve i njegov rad sigurno se dovezuje, preko institucionalnih odnosa ali i po nevidljivoj povezanosti i po tajnim žilama milosnog reda, na evangelizacijsko djelovanje cijele Crkve« (br. 60). Doista, nije slučajno što je Gospodin slao svoje učenike po dvojicu. Svjedočenje kršćana za Krista po svom je značaju zajedničko. Otud bitna važnost prisutnosti zajednice, ma koliko mala bila, u ispunjavanju poslanja.

Nadalje, učenici su pozvani živjeti svoj osobni život u duhu poslanja: Isus ih je poslao u svijet ne samo da vrše poslanje, nego također i nadasve da žive poslanje koje im je povjereno; ne samo da daju svjedočanstvo, nego također i iznad svega da budu Kristovi svjedoci. Kao što zaista dirljivim riječima kaže apostol Pavao: »uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem očituje« (2 Kor 4, 10). Bît poslanja je svjedočiti Krista, to jest njegov život, muku, smrt i uskrsnuće iz ljubavi prema Ocu i ljudskome rodu. Nije slučajno što su apostoli zamjenu za Judu tražili među onima koji su, kao i oni, bili svjedoci njegova uskrsnuća (usp. Dj 1, 22). Krista, i to Krista uskrslog, nam je svjedočiti i s njim život dijeliti. Kristovi misionari nisu poslani obznanjivati same sebe, pokazivati svoje odlike i sposobnosti uvjeravanja ili svoje vještine upravljanja. Oni, naprotiv, imaju najveću čast, svojim riječima i djelima, donositi svima Krista, radosno i otvoreno navješćujući Radosnu vijest njegova spasenja, po uzoru na prve apostole.

Stoga, u konačnici, pravi svjedok je “mučenik”, onaj koji daje život za Krista, uzvraćajući mu na daru kojim nam je On dao samoga sebe. »Prvi je razlog za evangeliziranje Isusova ljubav koju smo primili, iskustvo spasenja koje nas potiče da ga sve više ljubimo« (Evangelii gaudium, 264).

Konačno, u pogledu kršćanskog svjedočenja, ostaje trajno valjano opažanje svetoga Pavla VI.: »Suvremeni čovjek radije sluša svjedoke negoli učitelje… ili ako sluša učitelje sluša ih zato što su svjedoci« (Evangelii nuntiandi, 41). Zato je za prenošenje vjere od temeljne važnosti svjedočenje evanđeoskog života kršćanâ. S druge strane, ostaje jednako nužna zadaća naviještati njegovu osobu i njegovu poruku. Naime, sâm Pavao VI. ovako nastavlja: »Uistinu, propovijed je uvijek neophodna kao usmeno razglašivanje poruke. […]

Riječ je uvijek suvremena, pogotovo kad je nositeljica sile Božje. Upravo zato suvremeno je i načelo sv. Pavla: “Vjera po poruci” (Rim 10, 17), a to znači da čovjek baš slušanjem Riječi dolazi k vjeri« (ibid., 42).

U evangelizaciji, dakle, primjer kršćanskog života i Kristov navještaj idu ruku pod ruku. Jedno služi drugome. To su dva plućna krila kojima svaka zajednica mora disati da bi bila misijska. To potpuno, dosljedno i radosno svjedočenje Krista zasigurno će biti pokretna sila za rast Crkve i u trećem tisućljeću. Stoga pozivam sve da povrate hrabrost, iskrenost, onu pareziju (grč. parrhesía) prvih kršćana, kako bi svjedočili Krista riječima i djelima, na svim područjima života.

2. »Sve do kraja zemlje« – Neprolazna aktualnost sveopćeg poslanja evangelizacije

Pozivajući učenike da budu njegovi svjedoci, uskrsli Gospodin naviješta kamo su poslani: »u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje« (Dj 1, 8). Ovdje se vrlo jasno vidi sveopći značaj poslanja učenikâ. Naglašava se “centrifugalno” geografsko kretanje, gotovo u koncentričnim krugovima, od Jeruzalema, koji se prema židovskoj tradiciji smatra središtem svijeta, preko Judeje i Samarije, pa sve do “kraja zemlje”. Nisu poslani baviti se prozelitizmom nego naviještati. Kršćanin ne provodi prozelitizam. Djela apostolska govore nam o tom misijskom pokretu: daju nam lijepu sliku Crkve koja “izlazi” da ispuni svoj poziv svjedočiti Krista Gospodina, vođena Božjom providnošću kroz konkretne životne okolnosti. Prvi kršćani su, zapravo, bili progonjeni u Jeruzalemu, pa su se stoga raspršili po Judeji i Samariji i posvuda svjedočili Krista (usp. Dj 8, 1.4).

Nešto slično se događa i u našem vremenu. Mnogi su kršćani zbog vjerskih progona, ratnih okolnosti i nasilja prisiljeni napustiti svoju zemlju i poći u druge zemlje. Zahvalni smo toj braći i sestrama koji se ne zatvaraju u patnju nego svjedoče Krista i Božju ljubav u zemljama koje ih primaju. Na to ih poziva sveti Pavao VI., dozivajući u pamet »odgovornost koju migranti imaju u zemljama koje ih primaju« (Evangelii nuntiandi, 21). Doista, sve češće vidimo kako prisutnost vjernikâ različitih nacionalnosti obogaćuje lice župâ, te one postaju više univerzalne, više katoličke. Pastoral migranata je, dakle, misijsko djelovanje koje se ne smije zanemariti i koje može pomoći i domaćim vjernicima da ponovno otkriju radost kršćanske vjere koju su primili.

M I S N E   N A K A N E: 16.10.2022 – 23.10.2022.

Kršteni 15. 10. 2022.:

HANA MARKOTA

Vjenčani 15. 10. 2022.:

VATROSLAV LETFUS i MARIJA POLIĆ

Ženidbeni navještaj: 

NIKOLA MUDRIĆ i TENA MALINAR

DOMAGOJ RAZUM i MATEJA ZORNJAK

Sastanak roditelja prvopričesnika je danas nakon svete mise u 11:30.

Inicijativa Mame mole krunicu. Majke naše župe pozivaju na molitvu krunice ponedjeljkom u 10 sati.

Ispovijed će biti u ponedjeljak od 10-11 sati te u srijedu i petak od 18-18:45.

Mladi utorkom – Taizé molitveni susret počinje u 20 sati. U 20:45 slijedi kratko predstavljanje među-narodnoga novogodišnjeg susreta mladih u Rostocku, Njemačka od 28. prosinca do 1. siječnja 2023.

• Ministrantski sastanak je u subotu u 11 sati.
• Probe zborova: srijedom u 18:30 (misa u 8 sati), četvrtkom u 20 sati (misa u 10 sati), subotom u 9 sati (misa u 11:30) i četvrtkom u 20:45 (misa u 19 sati).
• Nužna obnova orgulja i razglasa u crkvi. Cijena obnove iznosi 150.000 kuna. Prošlog smo tjedna prikupili 900 kuna, a do sada sveukupno 70.130 kuna i 620 eura.
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

NEDJELJNO EVANĐELJE: Lk 17, 11-19

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Dok je Isus putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: »Isuse, Učitelju, smiluj nam se!« Kad ih Isus ugleda, reče im: »Idite, pokažite se svećenicima!« I dok su išli, očistiše se. Jedan od njih, vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Nato Isus primijeti: »Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?« A njemu reče: »Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!«

Riječ Gospodnja.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Što je potrebno za dobar odgoj djeteta? Reklo bi se možda: dosta novaca. Stvarno, kada se samo zbroji što je potrebno za prehranu, odjeću, obuću, za izobrazbu i za zabavu djece, onda se s pravom pitamo, kako to roditelji uopće uspijevaju. Međutim, složit ćemo se, za odgoj djece potrebna je prvenstveno ljubav, pažnja, nježnost, uvažavanje… Bez toga bi se dijete razvilo u invalida.

Naravno, čovjek nije samo od ove zemlje. Ne živi samo od kruha, nego od Božje riječi, od ljubavi koju mu Bog iskazuje preko drugih ljudi. Čime se ljubav najviše hrani? Ljubavlju. Čime se prijateljstvo jača? Uzvraćenim prijateljstvom. Kada je dobročinstvo najslađe? Onda kad se na nj uzvrati zahvalnošću. Zašto je u nekim brakovima i u nekim obiteljima onako strašno hladno? Onda kada nema lijepe riječi, kada nema zahvalnosti, kada nema nježnosti. Žive zajedno, a tako su daleko jedni od drugih. Žive, a zapravo su već mrtvi… Eto, nama ljudima je važno da budemo zapaženi, da budemo voljeni. Za čovjeka je upravo životno važna ta izmjena osjećaja. U današnjem je evanđelju (Lk 17, 11-19), očito, riječ o ljubavi koja se iskazuje zahvalnošću.

Čuli smo. Dok je Isus putem, desetorica gubavaca vikala su i tražila da im Isus pomogne. Ne treba uopće puno govoriti o tome kako je bila strašna, zapravo, očajna situacija gubavaca u Isusovo vrijeme. Guba je bila neizlječiva. Nikakav lijek nije postojao. Tijelo se kroz više godina raspadalo. Bilo je to polagano umiranje. I, da bi stvar bila još gora, budući da je guba bila zarazna, gubavci su bili posve isključeni iz društva, čak i iz vlastite obitelji. Nisu smjeli dolaziti ni u kakav kontakt sa zdravima, nisu smjeli dolaziti tamo gdje su ostali.

Gubavci su izvan naselja u bijednim skloništima. Mogli su samo čekati da umru. Bili su to ljudi bez nade, bez obitelji, bez prijatelja. Gotovo živi zakopani. I onda, evo, dolazi Isus. Čuli su da je Božji čovjek, da je čudotvorac. Bila je to posljednja prilika da pokušaju ozdraviti. Budući da se nisu smjeli približiti zdravim ljudima, ta su desetorica gubavaca vikali iza glasa: „Isuse, učitelju, smiluj nam se!“

Kako da Isus ne čuje taj krik? Gubavci, teško bolesni i isključeni iz društva, bili su najbjedniji od svih bijednika. Zato im Isus veli da se odu pokazati svećenicima. Naime, po židovskim je propisima samo svećenik mogao službeno utvrditi da se gubavac očistio, tj. izliječio i samo mu je onda on mogao dopustiti da se vrati među ostale ljude. Osim toga, Isus ne želi neku veliku predstavu. Nije se u tome trenutku htio izlagati velikoj pozornosti. I, eto, dok su odlazili od Isusa, očistila su se sva desetorica. Čuli smo. Samo se jedan od njih vratio da Isusu zahvali. I to je bio neki Samarijanac, nežidov, tuđinac.

Nevjerojatno! Zar su tako brzo zaboravili silno dobročinstvo koje im je bilo iskazano? Isusu je, očito, bilo jako žao. Ljudi smo. Zaboli nas bešćutnost i nezahvalnost. Zapitao je: „Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica?“ Međutim, nije to jedino.

Mislite li da je Isus glumio uvrijeđenu veličinu? Ne. Isus je svoje čuđenje izrazio prvenstveno radi samih gubavaca. Njih radi je to rekao. Oni su otišli zdravi, ali sami, zatvoreni u sebe i sebični. Otišli su zdravi u tijelu, ali još uvijek bolesni u duši. Jer, Isus kad čini čudo, redovito to čini na osnovu vjere bolesnika ili onih koji za nj mole. U drugim slučajevima Isus čini čudo da bi ljudi povjerovali.

A, evo, u slučaju ove devetorice, čudo je ostalo samo na tijelu, a vjera i zahvalnost su izostali. Pa zašto je to onda Isus učinio? Radi onoga Samarijanca. On je ozdravio i tijelu i u duhu. Radi toga jednog zahvalnog bolesnika Isus je pomogao i ostaloj devetorici. Eto koliku snagu ima ljudska zahvalna ljubav!

Isus odgovara zahvalnom Samarijancu: „Tvoja te vjera spasila“. Spasila i u duhu i tijelu. Eto, Gospodin Isus želi da i mi budemo spašeni, da budemo zdravi u tijelu koliko nam već Bog da po svome milosrđu, ali da prvenstveno budemo zdravi duhom. Zbog toga nas, između ostaloga, danas uči zahvalnosti. Konačno, i ova euharistija koju danas slavimo znači zapravo „zahvaljivanje“.

Silno je to važno. Budemo li znali biti zahvalni ljudima, znat ćemo zahvaljivati i Bogu. I opet valja osobito snažno naglasiti: trebamo biti takvi prema svojim bližnjima, odnosno, prema našim najbližima, prema svojoj obitelji, prema svojim ukućanima. Izuzetno je važno da znademo zahvaliti i za malenu gestu ljubavi, da znademo zahvaliti i djetetu i roditelju, i djedu ili baki, bratu ili sestri. Da znademo zahvaliti susjedu za njegovu ljubaznost, čovjeku s kojim radim, s drugu i školi, da se znademo ljubazno nasmiješiti prodavačici i službeniku, da znademo zahvaliti i slučajnom prolazniku što nas je uputio na pravu adresu…

Plemenit čovjek vrednuje tuđu pažnju i ljubav, plemenit čovjek zahvaljuje, plemenit čovjek svojom zahvalnošću ispunja posebnom milinom i dragošću naše međuljudske odnose i susrete. A plemenit čovjek koji je i kršćanin svojom zahvalnošću i tankoćutnom ljubavlju slika je milosrdnog i dobrostivog Boga. Jer, Duh Sveti u nama počiva!

Evo, danas lake i lijepe zadaće: lijepo pozdravimo svoje susjede. Zahvalimo se za stolom članovima svoje obitelji za znakove pažnje koje nam iskazuju. A iznad svega, zahvalimo Bogu koji nam daje plemenito srce, nalik svojemu – jer, stvorio nas je na svoju sliku! – koji nas poziva da i njemu, svojemu Bogu, uvijek i svagdje zahvaljujemo.

dr.sc. Zvonko Pažin

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

M I S N E   N A K A N E: 09.10.2022 – 16.10.2022.

Kršteni  8. 10. 2022.:

LEANA PAVLEK, MATKO ŠOBAN i ANJA JUREN

Vjenčani 8. 10. 2022.: 

ALAN AUGUSTIN MINIĆ i ELIZABETA BOŠNJAK

Ženidbeni navještaj:

NIKOLA MUDRIĆ i TENA MALINAR

VATROSLAV LETFUS i MARIJA POLIĆ

 DOMAGOJ RAZUM i MATEJA ZORNJAK

Prošle smo nedjelje za župni Caritas prikupili 11.121,60 kuna. Hvala vam!

Odgađa se Dan otvorenih vrata u dvorcu Lužnica na subotu, 22. listopada. Program ostaje isti.

Inicijativa Mame mole krunicu. Majke naše župe pozivaju na molitvu krunice ponedjeljkom u 10 sati.

Mladi utorkom. Kateheza počinje u 20 sati u MaKApu.

Ispovijed će biti u četvrtak i petak od 11-12 i od 18-19 sati.

• Cjelodnevno klanjanje listopada od 8-18 sati. U sakristiji prijava za molitvu pred Presvetim.
• Ministrantski sastanak je u subotu u 11 sati u pastoralnom centru.
• U subotu počinju kateheze za prvopričesnike.
• Roditeljski sastanak za prvopričesnike je u nedjelju nakon svete mise u 11:30.
• Probe zborova: srijedom u 18:30 (misa u 8 sati), četvrtkom u 20 sati (misa u 10 sati), subotom u 9 sati (misa u 11:30) i četvrtkom u 20:45 (misa u 19 sati).
• Hodočašće u Krašić u organizaciji MVKO-a je u subotu, 8. listopada. Polazak u 7:30 na autobusnom stajalištu ispred crkve. Cijena puta 60 kuna. Prijave u župnom uredu. Kontakt: Nada Ružić – 098 906 2211. Program hodočašća na oglasnim pločama. Prijavilo se sedam osoba.
• Nužna obnova orgulja i razglasa u crkvi. Cijena obnove iznosi 150.000 kuna. Prošlog smo tjedna prikupili 1390 kuna, a do sada sveukupno 69.230 kuna i 620 eura.
• Prošlog smo tjedna za obitelj Ljubić prikupili 100 kuna.
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Koliko god mi bili slabi i grešni ljudi, ipak mi činimo i puno dobra. Naravno. Eno roditelji se trude oko djece, odgajatelji, nastavnici i profesori trude se u našu djecu usaditi i znanje i čestitost, liječnici se trude oko našega zdravlja, a svi mi kao ljudi ipak nastojimo biti od koristi našim prijateljima a i drugima, možda nepoznatim ljudima. Ta, ljudi smo i trebamo se pokazati kao ljudi jedni prema drugima. Hvala Bogu da je tako, hvala Bogu da smo humani, hvala Bogu da smo kršćani. Ali, danas nas u evanđelju (Lk 17, 5-10) Isus pita o našim motivima, našim razlozima. Zašto mi to činimo? Što zauzvrat očekujemo? Tu se mogu javiti poteškoće, a svjedoci smo da se i javljaju.

Isus donosi primjer sluge, najamnika koji je cijeli dan marljivo radio svoj posao. Svoju će nadnicu taj čovjek dobiti. I što još? A što bi trebao više dobiti? Da mu Gospodar ljubi skute i rukave? Veli Isus: Pa neće valjda gospodar posluživati slugu za večerom! Naprotiv, pozvat će ga da učini i ostatak svoje dužnosti, tj. da on, sluga poslužuje gospodara za večerom, pa da tek onda taj isti sluga sjedne za svoju večeru. Zvuči li nam to okrutno? Kako? Pa, ovdje se radi o čovjeku koji se unajmio za nadnicu. Ovdje valja naglasiti da je gospodar pravedan, da nije prekršio njihov dogovor.

Mi ipak više očekujemo, makar to po sebi i ne bilo nužno i pravedno. Hoćemo primjera. Ima ih na svim razinama i među svim ljudima. Mi, naime, rado zbrajamo naše zasluge, makar se kunemo da smo posve nesebično i neproračunato učinili neko dobro djelo. Tako se može dogoditi da npr. naplaćujemo našu roditeljsku ljubav. Kako? Tako da namećemo svojoj djeci osjećaj krivnje pa da bi onda oni uvijek činili ono što mi hoćemo, kao da su to još uvijek mala djeca („Ja sam te rodio i odgojio. Valjda sam zaslužio da podrediš svoju obitelj mojim prohtjevima!“). 

Naplaćujemo svoju mlađu dob („To vama starima ionako ne treba – bolje da to dadete meni i mojoj djeci“). Naplaćujemo i svoju ulogu u crkvenoj zajednici („Ja sam tolike godine zvonar, zborovođa, crkveni odbornik, mene se ne može tretirati kao svakog drugog vjernika!“). I svećenici rado naplaćuju svoje zasluge („Ja sam sagradio ovu crkvu, sad me nitko iz nje ne može premjestiti!“), jednako kao i čitavi crkveni redovi („Naši su redovnici bili ovdje tolike godine, tu će i ostati, pa makar kosti pucale!“). Pri tome, naravno, ne trebamo uopće nijekati ono dobro i zaslužno što je čovjek učinio. Učinio je dobro – i čast mu! Međutim, to kao da nije dovoljno.

I tako smo svi prvoborci i nositelji spomenica, zaslužni građani i vjernici. Tako mi postajemo „jednakiji“ u društvu jednakih. Jer, mi smo, eto, društvu ili Crkvi dali ovo ili ono. Ta moj je sin svećenik, moj je brat župan, ja sam branitelj… Onda mi „zaslužni“ smijemo kršiti prometna pravila i dobiti dozvolu preko veze; moramo imati popust u svim trgovinama, bankama i odmaralištima.

Naša djeca moraju imati popuste u školi, župnik im treba posvećivati posebnu pozornost. Možda bi se svi državni uredi i sve uslužne ustanove trebale organizirati tako da postoji dvostruki sustav: za one zaslužne i za one nezaslužne. I u Crkvi i u društvu. Dokle smo mi to došli?

Što želi reći ova Isusova tvrda riječ? Rekli bismo sljedeće.

Prvo. Ljudski je i razumljivo je da nam godi pohvala. Pedagozi i psiholozi govore da je u odgajanju pohvala ključna i najvažnija. Tako izražavamo svoje poštovanje i ljubav, a tako u onome koji čini dobro raste samopuzdanje. Zato je dobro i korisno i izraz je ljubavi kada izražavamo zahvalnost jedni drugima. Važno je to! Hvalimo Boga i hvalimo ljude u kojima i po kojima djeluje Božja dobrota. Na koncu i Isus je dopuštao da ga narod veliča. Čak je jedanput rekao: „Ako ovi ušute, kamenje će vikati!“ (Lk 19,40).

Drugo. Opasno bi bilo kad bi se i na nas odnosile riječi kojima Isus prekorava farizeje: „Sva svoja djela čine da bi ih ljudi hvalili…“ Naime, kao kršćani i kao ljudi želimo činiti dobro radi njega samoga. Govorimo istinu jer vjerujemo da je to dobro, činimo dobro jer to smatramo ispravnim, praštamo jer znamo da je Bog i nama oprostio… Činimo dobro, bez obzira što drugi o tome mislili.

Što onda? Činiti kao Isus. Činiti dobro radi njega samoga. Pri tome se, naravno, smijemo radovati i ljudskom priznanju. Međutim, opasno je i krivo od sebe praviti mučenike. Npr. „Ja sam se za tebe brinuo, ja sam te školovao, ja sam te podigao na noge..!“ I onda? Nije li to bila tvoja dužnost? Zar si možda trebao postupati drukčije? A ako si možda u svojoj ljubavi i pretjerao, nije li to možda bilo zbog toga da svoje dijete vežeš uza se i činiš ga do groba zahvalnim? Ili župnik kaže: „Ja sam se za vas žrtvovao, Vama sam propovijedao, vašu sam djecu učio, oko vas se trudio…!“ A što je drugo trebao učiniti?

Ne bojmo se. Bog sve vidi i sve zna. Neće nam proći nenaplaćenom ni čaša hladne vode koju smo dali žednu čovjeku. Neće proći nenagrađenom niti jedna jedina lijepa riječ koju smo nekom uputili. Zar stvarno mislimo da bi Bog bio zaboravljiv ili možda nezahvalan? Sjetimo se: Bog se ne da darom nadmašiti. Veli Isus: „Otac tvoj koji vidi u skrovitosti, naplatit će ti.“ I još nešto. Ne trebamo se silno brinuti da nam se priznaju naša dobra djela. Pomislimo. Kad bi nas Bog sudio isključivo po našim djelima, onda – jao i pomagaj! No Bog nas – slava mu i dika! – sudi po svojoj dobroti, po svom smilovanju. A posebno mu se sviđa bogato obdariti one koji su ponizni. Jer, Bog se oholima protivi, a poniznima daruje svoju milost.

Neka Bog i nas nagradi i uzvisi po našoj poniznosti.

dr.sc. Zvonko Pažin

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

M I S N E   N A K A N E: 02.10.2022 – 09.10.2022.

Vjenčani 30. 9. 2022.: 

JOSIP ŠIMETIN i KARLA JERČIĆ

 Kršteni 1. 10. 2022.: 

SOFIA PENIĆ, MANUEL PERO FARINHA,

KRISTIJAN NEŽIĆ, OLIVER ZEC i OLEG ZEC

Ženidbeni navještaj:

NIKOLA MUDRIĆ i TENA MALINAR

VATROSLAV LETFUS i MARIJA POLIĆ

ALAN AUGUSTIN MINIĆ i ELIZABETA BOŠNJAK

DOMAGOJ RAZUM i MATEJA ZORNJAK

Danas skupljamo priloge za naš župni Caritas.

Susret s krizmanicima je danas nakon večernje svete mise.

Inicijativa Mame mole krunicu. Majke naše župe pozivaju na molitvu krunice ponedjeljkom u 10 sati.

U ponedjeljak nakon večernje mise će biti susret sa sestrom Vedranom Ljubić, misionarkom Kćeri Božje ljubavi u Ugandi.

Ispovijed će biti u ponedjeljak od 10 do 11 sati te od 18 sati do 18:45 i za vrijeme duhovne obnove kako je navedeno u programu.

• Trodnevna duhovna obnova u našoj župi počinje u petak i traje do nedjelje. Voditelj je fra Anto Barišić OFM. Raspored:

• U subotu nema niti probe dječjeg zbora niti ministrantskog sastanka.
• U subotu počinju listopadske pobožnosti.
• Dan otvorenih vrata u dvorcu Lužnica je u nedjelju, 2. listopada. Program započinje svetom misom u 11 sati. Ostatak programa na oglasnoj ploči.
• Probe zborova: srijedom u 18:30 (misa u 8 sati), četvrtkom u 20 sati (misa u 10 sati), subotom u 9 sati (misa u 11:30) i četvrtkom u 20:45 (misa u 19 sati).
• Hodočašće u Krašić u organizaciji MVKO-a je u subotu, 8. listopada. Polazak u 7:30 na autobusnom stajalištu ispred crkve. Cijena puta 60 kuna. Prijave u župnom uredu. Kontakt: Nada Ružić – 098 906 2211. Program hodočašća na oglasnim pločama.
• Jubilarni 70. planinarski križni put u organizaciji Planinarske bratovštine svetog Bernarda, održava se 8. listopada. Prijave do 28. rujna. Ostale informacije na oglasnim pločama ili kod animatora mladih.
• Nužna obnova orgulja i razglasa u crkvi. Cijena obnove iznosi 150.000 kuna. Prošlog smo tjedna prikupili 370 kuna i 20 eura, a do sada sveukupno 67.840 kuna i 620 eura.
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Mi teško da možemo i zamisliti kolika zna biti ljudska bijeda. Možda nam može pomoći primjer Majke Terezije i njezinih siromaha. U Kolkati (Kalkuti) u Indiji oni najsiromašniji od siromaha, stari i odbačeni, doslovno umiru na pločniku, bez ikakve zaštite i skrbi. Ona i njezine redovnice su ih uzimale u svoja prihvatilišta, gdje su barem kao ljudi mogli umrijeti. Vjerojatno i danas tamo prilike nisu bolje. Evo o jednom takvom siromahu pripovijeda Isus (Lk 16, 19-31). Siromah se zvao Lazar. On je, sav u čirevima, ležao je pred vratima bogataša. Bio je gladan, pripovijeda Isus, i priželjkivao je nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Eto to. Žudio je za mrvicama s bogatoga stola.

Za Lazara su ti ostaci sa stola, te mrvice značile hranu, život, a za bogataša su to bile tek mrvice. I tu je naša nevolja. Tko zna, možda taj bogataš i nije bio svjesno zloban i pokvaren. Jednostavno, nije vidio, nije primijetio, nije imao vremena. To je ono što u prvi mah izgleda nevjerojatno. Zapravo, redovito je lako čini dobra djela. Naime, obično se jako naglašavaju ona junačka, velika i veličanstvena dobra djela. Pa se kaže: onaj tamo je život dao za svoju domovinu. Onaj tamo liječnik ili misionar četrdeset je godina proveo u užasnim životnim uvjetima liječeći gubavce. Eno, onaj je žrtvovao svoj život da bi spasio dijete iz zapaljene kuće. To su velikani i divimo im se.

Ali, pogledajmo, mi svakodnevno mrvicama možemo učiniti stvari koje našim bližnjima puno znače, puno više nego što mi i možemo pomisliti. Eno, na primjer, službenik na šalteru jednom točnom i ljubaznom informacijom može učiniti čovjeku veliku uslugu. A tek ako mu pomogne da ispuni neki formular! Možemo ustupiti nekome mjesto u javnom prijevozu, možemo pustiti stariju osobu, majku s djetetom ispred sebe u dugom redu pred blagajnom, ili možda radnika koji ima treba platiti samo burek i jogurt, pa da požuri na svoje gradilište.

Za mene je to sitnica mrvica, a za njega… Ili stranca uputiti u gradu na pravu adresu. A što reći o mrvicama u našem obiteljskom životu? Pomoći supruzi ili ženi oko posuđa ili prljavog rublja… Pomoći djetetu oko zadaće, donijeti ocu papuče…, saslušati člana obitelji u njegovim tjeskobama…, imati vremena za nagluhog djeda, biti strpljiv s bakom koja samo priča o starim vremenima… Nama sitnica i mrvica, a njima sunce koje se smiješi.

U prvom se čitanju prorok Amos (Am 6, 1a.4-7) obrušava na bezobzirne bogataše koji se bahato goste ne gledajući na silnu bijedu i oskudicu naroda u kojem žive. Veli: Jao bezbrižnima na Sionu i spokojnima na gori samarijskoj!

Govori kako se oni sjajno goste a ne mare za propast naroda. Zato, veli prorok, kad bude došlo vrijeme progonstva, prvi će otići oni, bezbrižni i bezobzirni. Na drugom mjestu veli Isus: Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe! (Mt 5,7).

Braćo i sestre, u kojoj bismo se skupini htjeli naći u posljednji dan? Među onim bezbrižnima i bezobzirnima ili među onim milosrdnima koji postižu milosrđe Božje? Ne varajmo se. Isus govori više puta: Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste! (Mt 25,40). A milosrdni i dobrostivi možemo biti na tisuće jednostavnih načina svakoga dana. To će nas stajati malo napora, malo dobre volje, malo truda da zapazimo gdje i što možemo učiniti i puno ljubavi, širine, vedrine… Sve je to veoma lako. U svojoj prostodušnosti u tome smislu apostol Ivan veli: Jer ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove čuvati. A zapovijedi njegove nisu teške. (1 Iv 5,3).

Onaj bogataš je svojim mrvicama mogao postići nebo. I propustio je tu prigodu. Onaj desni razbojnik, naprotiv, mrvicom dobre volje i s puno ljubavi i prostodušnosti zadobio je nebo u zadnjim trenucima svoga burnog i grešnog života. Ne zbraja Bog naše silne i velike zasluge, ne prebraja naše medalje za hrabrost koje smo dobili od predsjednika države, ne gleda na odlikovanja koja papa podjeljuje posebno zauzetim vjernicima. Bog gleda na moju prostodušnu ljubav koju se svakodnevno trudim iskazivati u malim i svakodnevnim životnim trenucima.

Život je Božji dar, život je radost. A radost se umnaža kad se dijeli, kad se dariva. Tako postajemo slični Bogu koji se najviše veseli kad svoj narod obasiplje mnogim dobročinstvima.

dr.sc. Zvonko Pažin

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

M I S N E   N A K A N E: 25.09.2022 – 02.10.2022.

Krštene 24. 9. 2022.:       KATARINA RMAN, ELENA VRČKOVIĆ, GITA UREMOVIĆ

Vjenčani 24. 9. 2022.:      TOMISLAV GONDŽIĆ i ANDREJA ŽUVELA r. VUČAK

Ženidbeni navještaj:      

NIKOLA MUDRIĆ i TENA MALINAR

VATROSLAV LETFUS i MARIJA POLIĆ

ALAN AUGUSTIN MINIĆ i ELIZABETA BOŠNJAK

JOSIP ŠIMETIN i KARLA JERČIĆ

DOMAGOJ RAZUM i MATEJA ZORNJAK

Večeras u 20 sati je sastanak za roditelje krizmanika.

Ispovijed će biti u ponedjeljak i četvrtak od 18 sati do 18:45 i petak od 11 do 12 sati.

Sastanak Župnog pastoralnog i ekonomskog vijeća je sutra u 20 sati.

Sljedeće nedjelje skupljamo priloge za naš župni Karitas.

Probe zborova:

• • za misu u 8 sati– srijedom u 18:30
  • za misu u 10 sati– četvrtkom u 20 sati
  • za misu u 11:30 – subotom u 9 sati.
  • za misu u 19 sati – četvrtkom u 21 sat.
• Ministrantski sastanak je u subotu u 11 sati.
• Nužna obnova orgulja i razglasa u crkvi. Cijena obnove iznosi 150.000 kuna. Prošlog smo tjedna prikupili 800 kuna, a do sada sveukupno 67.470 kuna i 600 eura.
• Trodnevna duhovna obnova u našoj župi održat će se 30. rujna, 1. i 2. listopada. Voditelj je fra Anto Barišić OFM. Detaljnije o programu sljedeće nedjelje.
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

M I S N E   N A K A N E: 18.09.2022 – 25.09.2022.

Kršteni:

17. 9. 2022.: MIHAELA BORIĆ

18. 9. 2022.: VINKO MARŠANIĆ

Ženidbeni navještaj:

NIKOLA MUDRIĆ i TENA MALINAR

VATROSLAV LETFUS i MARIJA POLIĆ

ALAN AUGUSTIN MINIĆ i ELIZABETA BOŠNJAK

TOMISLAV GONDŽIĆ i ANDREJA MARIJA ŽUVELA r. VUČAK      

JOSIP ŠIMETIN i KARLA JERČIĆ

Tečaj priprave za brak traje od 12. do 16. rujna s početkom u 20 sati.

Ispovijed će biti u utorak i četvrtak od 18 sati do 18:45 i petak od 11 do 12 sati.

Susret Hrvatske katoličke mladeži je u subotu, 17. rujna 2022. Polazak autobusom ispred crkve je u 7:30.

Troškovi SHKM-a. Župa plaća 40 kuna, a sudionici trebaju u župnom uredu uplatiti 70 kuna za prijevoz.

Proba dječjeg zbora je subotom u 9 sati.

• Ispovijed za školsku djecu je u subotu u 10 sati.
• U subotu nema ministrantskog sastanka.
• Zaziv Duha Svetoga će biti sljedeće nedjelje na obiteljskoj misi u 11:30.
• Sastanak za roditelje krizmanika je sljedeće nedjelje u 20 sati u crkvi.
• Sastanak Župnog pastoralnog i ekonomskog vijeća održat će se u ponedjeljak 19. rujna u 20 sati.
• Nužna obnova orgulja i razglasa u crkvi. Cijena obnove iznosi 150.000 kuna. Prošlog smo tjedna prikupili 1.350 kuna, a do sada sveukupno 66.670 kuna i 600 eura.
• Za obitelj Ljubić prošli tjedan prikupljeno je 100 kuna.
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

M I S N E   N A K A N E: 11.09.2022 – 18.09.2022.

Vjenčani 9. 9. 2022.:

FILIP KALAMIR i IVANA BIROVČEC

MARKO RAJTER i JELENA SOLENIČKI

                 10.9.2022.:

MARKO PERVAN i DOROTEA ANTONIJA GERATOVIĆ

Kršten 10. 9. 2022.:     

MATA LUKAČEVIĆ

Ženidbeni navještaj:       

NIKOLA MUDRIĆ i TENA MALINAR

VATROSLAV LETFUS i MARIJA POLIĆ

ALAN AUGUSTIN MINIĆ i ELIZABETA BOŠNJAK

TOMISLAV GONDŽIĆ i ANDREJA MARIJA ŽUVELA r. VUČAK

JOSIP ŠIMETIN i KARLA JERČIĆ