NAPOMENA:
Pokloni se dijele u subotu, 5. studenoga od 11 do 13 sati. Molimo roditelje da ne dođu svi odmah u 11. Na prostoru pred crkvom istovremeno ne smije biti više od 25 osobâ.
pro. 01
NAPOMENA:
Pokloni se dijele u subotu, 5. studenoga od 11 do 13 sati. Molimo roditelje da ne dođu svi odmah u 11. Na prostoru pred crkvom istovremeno ne smije biti više od 25 osobâ.
stu. 29
Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Andrija, apostol – blagdan; u četvrtak je sveti Franjo Ksaverski, prezbiter; u petak sveti Ivan Damaščanski, prezbiter i crkveni naučitelj.
Jučer su na snagu stupile nove epidemiološke mjere. Po tim mjerama, u crkvi smije biti najviše 25 osobâ. Stoga će se, dok traju ove mjere, svatko tko želi doći na misno slavlje morati upisati u župnom uredu. Svete ćete mise moći svakodnevno pratiti i iz velike dvorane Pastoralnog centra. Poštujući propisane mjere, tamo smo također osigurali 25 mjestâ. U svakoj drugoj klupi u crkvi, mogu sjediti po dvije osobe na mjestima koja su označena sličicama, a u Pastoralnom centru su postavljene stolice koje se ne smiju micati. Mjesta u crkvi popunjavajte prvo bliže oltaru.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas. Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti – da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro – da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe. Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!«
Riječ Gospodnja.
Gospodin nas danas opominje da bdijemo (Mk 13, 33-37). Kaže: “Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas.” U vremenima kad je kuga harala Europom, u vremenima kad je glad počesto pohodila siromašne kuće, u vremenima kad su ratovi i divlje vojske pustošili sela i gradove, u vremenima, dakle, kad je smrt svednevice kucala na kućna vrata i kad je prosječna životna dob bila ispod 30 godina, ove su riječi zvučale strašno. Prisjetimo se samo onih apokaliptičnih slika u kojima se govori o posljednjem sudu, o prikazu smrti u obliku kostura s kosom, o užasu koji je znao vladati ljudskim srcima. I tada je ova riječ: “Bdijte jer ne znate kada je čas” zvučala strašno i opominjuće. Jer, evo, čovjek nikad ne zna kad će s ovoga svijeta, zato je potrebno da se tjeskobno posvećuje postu, molitvama i iskupljujućim hodočašćima.
Nama se, ipak, čini da ove Gospodinove riječi na početku došašća žele nešto drugo naglasiti. Na početku ovog liturgijskog vremena naša je pozornost usmjerena prema koncu vremena, prema konačnom smislu našeg života. Gospodin, dakle, veli “Bdijte!”
Bdjeti – jer nam je naš životni zadatak važan
Jedan glumac pripovijeda kako je i za najboljeg glumca – pa i s višegodišnjim iskustvom – najopasnije kada na početku predstave pomisli kako je ona samo rutinski posao, jer, eto, svoju ulogu “u dušu” poznaje, a kazalište mu je druga kuća već dvadeset godina. Naime, glumac koji “rutinski” glumi, to sigurno ne čini dobro. Pozitivna trema je uvijek potrebna. A, zapravo, tako je gotovo u svim životnim okolnostima. I vozač s dugogodišnjim iskustvom treba neprestano paziti. I kod rutinske operacije liječnik mora paziti i kod najobičnijeg servisiranja kvara na nekom stroju, mehaničar treba paziti. I najsposobniji profesor se za predavanje treba spremati. Konačno, i najbolji se propovjednik treba uvijek iznova spremati za propovijed.
Eto, tu je i naš zadatak, nas, kao vjernika.
Gospodin nam je povjerio svoje evanđelje. Povjerio nam evanđeoski put. Učinio nas je svojom djecom. I dobro smo krenuli tim putem. Nastojali smo stvarno živjeti kao djeca Božja. Išli smo pobožno na prvu pričest, išli na vjeronauk, krizmali se. Konačno, i danas smo, uglavnom, nedjeljom na misi. Ispovjedimo se, eto, dva do tri puta godišnje, pomolimo se barem ponešto svaki dan.
Ali nam Gospodin danas ipak veli: “Bdijte!” Povjerio nam je svoje imanje. Gospodin se, naime, pribojava da smo se možda uspavali. Evo, na primjer, tako olako dopuštamo da u nas uđu zle misli.
Nađe se u našem srcu i zavisti i netrpeljivosti i ružnih primisli i nečistih pogleda. Nađe se u nama i lijenosti i nestrpljivosti. Nađe se i pretjerane trke za zemaljskim dobrima. Vjerske su nam dužnosti baš tako nekako “dužnosti” koje treba obaviti, ali to nekako činimo sa sve manje duše. U vlastitoj kući nemamo vremena za svoje najbliže, kao da ih ne vidimo i ne čujemo, nego živimo u svom svijetu. Zaboravljamo na strpljivost, nježnost, praštanje, milosrđe, nesebičnost. Drugim riječima, uspavali smo se. Evo prigode da postanemo toga svjesni, da se trgnemo i da se probudimo.
Bdjeti – iz ljubavi prema Kristu
Kršćani su kroz duga stoljeća gradili crkve okrenute prema istoku. Tako su svi vjernici zajedno sa svećenikom bili okrenuti prema istoku koji je označavao uskrslog Gospodina koji će ponovno doći u slavi. Zato je jedan od najstarijih zaziva “Marana–tha! – Dođi, Gospodine Isuse!”
Toliki su sveci u tome smislu bili budni. Što god oni radili i gdje god bili, imali su oči uprte u Gospodina koji je otajstveno nazočan i koji će doći u slavi. Eto, posebno u ovom došašću želimo živjeti u nazočnosti Kristovoj, pod njegovim okriljem. Evo, na primjer, s mirom, pažnjom i ljubavlju učinit ćemo znak križa prije molitve. Zazvat ćemo Božje ime s ljubavlju i ujutro preko dana i navečer. Živjet ćemo pod njegovim okriljem.
Bdjeti u nadi i radosti
U Isusovoj prispodobi iz današnjeg evanđelja govori se da je čovjek povjerio svojim slugama određene poslove. Bog nam povjerava život i životne zadatke. Zato s radošću iščekujemo njegov dolazak. Bog je uvijek i veći i jači od naših slabosti. Bog nas čeka s ljubavlju, Bog nas prati svojom brigom i milošću. Zazivajući njegovo ime i nastojeći živjeti po evanđelju, mi u radosti iščekujemo Kristov dolazak. Zato i ovu euharistiju nazivamo “svadbenom gozbom Jaganjčevom”.
Neka se naša radost prelije i u skori radosni blagdan Božića.
dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu
Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com
Krštena 28.11.2020. KLARA JOVIĆ
stu. 22
Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Klement I., papa i mučenik; u utorak su sveti Andrija Dung-Lac, prezbiter, i drugovi, mučenici; u srijedu sveta Katarina Aleksandrijska, djevica i mučenica.
Prošle smo nedjelje za župni Karitas prikupili 4862,03 kune. Hvala vam!
Sastanak za roditelje krizmanikâ je danas u 20 sati.
O novim odredbama Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, koje se odnose i na vjerska okupljanja, pročitajte u listiću.
U utorak će u 20 sati, biti klanjanje koje animiraju mladi, a vodi p. Ante.
Isus za sebe tvrdi da je došao ne da bude služen, nego da služi i život svoj položi za druge. Međutim, to ništa ne umanjuje njegovu veličinu. Prisjetimo se. U Poslanici Filipljanima govori se kako je Krist postao poslušan do smrti na križu i da ga je zato Bog preuzvisio iznad svega stvorenoga. Upravo to danas govori sam Krist Gospodin (Mt 25, 31-46). Veli: “Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje…”
Važno je imati ovo pred očima. Danas ima toliko toga i tolikih koji se smatraju velikima ili koje drugi uzdižu. Nekoć su to bili faraoni i rimski carevi koje su smatrali bogovima. Ne tako davno bio je to bio car i kralj Franjo Josip. Dvorski je ceremonijal, na primjer, predviđao da se caru nikada leđa ne okrenu, pa se tako iz njegovog ureda izlazilo natraške. (…)
U novije vrijeme kliču nekom glumcu ili nogometnom klubu. Ili se divimo čudima tehnike pa uzdišemo za nekim posebnim autom, računalom, mobitelom… I svi ti nekoć velikani polagano tonu pod pepelom povijesti, a nova čuda tehnike ionako zastarijevaju za nekoliko mjeseci. Jedini koji je Početak i Svršetak, koji zauvijek i dovijeka ostaje, jest Krist, Kralj slave. Zato je strano pravom kršćanskom duhu uzdizati i veličati bilo što i bilo koga, pa bio to ne znam kakav političar, javna osoba, crkvena osoba. Samo Bogu ide slava, samo je Krist ovdje na zemlji Gospodin, a svi smo mi braća, sluge Božje.
Božja nam riječ tumači kako će na koncu vremena Krist Gospodin biti sudac svim narodima. I onima koji su ga poznavali i onima koji ga ne upoznaše ili ga nisu mali prilike upoznati. Međutim, uči nas Crkva, Krist je jedini Spasitelj i jedini sudac za sve. Za one koji ga nisu mogli upoznati, kao uostalom za sve ljude, Krist će im biti sudac prema njihovoj savjesti.
Nećemo biti suđeni ni prema drevnim egipatskim zakonima, niti prema Hitlerovim rasnim zakonima niti prema Staljinovim zakonima protiv kulaka i neprijatelja. Nećemo biti suđeni ni prema modernim zakonima koji dopuštaju i zločin pobačaja i nemoral istospolnih zajednica. Nećemo biti suđeni prema zakonima koji ozakonjuju pljačku i nepoštenje. Suđeni ćemo biti prema zakonima Isusa Krista, prema glasu vlastite savjesti.
I tada će svatko od nas stajati gol i sam pred Kristom i pred vlastitom savješću.
Nitko se neće moći sakriti niti iza svoga položaja, ni bogatstva, ni roda, ni plemena, ni titule, ni uniforme, ni društvenog položaja. Neće biti važno je li netko bio general ili vojnik, nadničar ili veleposjednik, kralj ili sluga, biskup ili običan vjernik. Svi koji su u ovome životu zanemarivali Krista, koji su uz podsmijeh slušali evanđeoske upute, koji su smatrali da je evanđelje jedno, a život drugo ili da je evanđeoski nauk zastario, naći će se ogoljeni pred Kristom i njegovim evanđeljem. Isus u današnjem evanđelju ne prijeti, ne grozi se, nego poziva na razbor, kao što liječnik upozorava na mogućnost epidemije, a meteorolog na mogućnost nevremena na moru.
Koja su to velika djela koja će nas opravdati pred Kristom? Bilo je u ljudskoj povijesti silnih djela. Evo na primjer: Sueski kanal povezao Sredozemno i Crveno more. Skratio put za tisuće kilometara. Panamski kanal spojio dva oceana: Atlantski i Tihi. I to putem kompliciranih ustava i brana. Ili danas – Internet. Npr. pošaljem pismo prijatelju u Ameriku i ono mu stigne istoga časa. Nadalje, zasigurno je za nas izvanredno velika stvar da je naša domovina Hrvatska nakon gotovo tisuću godina ponovno postala samostalna, tako da možemo reći da živimo u Hrvatskoj.
Međutim, ne treba trošiti riječi na tvrdnju da su sve to djela ljudskih ruku koja uvijek imaju ograničenu vrijednost. Sve se ljudsko mijenja, većina toga propada. Kolike su se građevine raspale, kolika silna kraljevstva nestala. Npr. silno jake Sjedinjene Države postoje nešto preko 200 godina, a svoju važnost imaju tek 100 godina, a egipatsko je carstvo trajalo oko 3000 godina i – propalo. Konačno i naše crkve i Crkve.
Cijela Mala Azija u crkvenom smislu jedva da više postoji. Mala Azija, na neki način kolijevka kršćanstva! Ima li išta vrijedno u našem životu, išta što ostaje?
O tome danas Isus govori. Gladna nahraniti, žedna napojiti. Biti dobrostiv, strpljiv srdačan. Opraštati, činiti dobro uvijek i bezuvjetno… To je kraljevska gesta. U njegovu kraljevstvu samo će to vrijediti.
To je nepropadljivo blago, to je trajna vrijednost, to je onaj biser i ono blago koje zauvijek ostaje. Sveci su govorili da je na zemlji sve, baš sve podložno prolaznosti i propadljivosti. Jedino što zasigurno ostaje i što ostaje za svu vječnost jesu dobra djela učinjena iz ljubavi. Toga nikad nije previše, to nikad nije uzaludno, to je ono što se u vječnosti umnožava i blješti neizmjerno većim sjajem nego ovdje na zemlji.
Dao Gospodin da težimo za takvim vrijednostima, tako da budemo dostojni žitelji onoga kraljevstva u kojem Krist vlada u vijeke vjekova
dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu
Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com
Po odredbi Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, od danas smo ponovno uveli obavezan razmak od dva metra za vrijeme misnih i ostali slavljâ u crkvi. Sjedenje je predviđeno u svakoj drugoj klupi na razmaku od dva metra te na postavljenim stolicama. Molio bih da ne mičete stolice! Prednost sjedenja u kapelici imaju obitelji s djecom.
Sveta će se pričest dijeliti na način da će svećenik ili izvanredni služitelj pričesti doći do svakoga od vas. U prostoru crkve, po sadašnjim odredbama, može biti najviše 110 osobâ, a u dvorani Pastoralnog centra 34 osobe.
Vjenčani 20.11.2020. JASMIN PAĐAN i DANIJELA LOVREŠKO
stu. 17
Danas je u Republici Hrvatskoj državni praznik – Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. U znak sjećanja na žrtve, u 18:11 će zazvoniti crkvena zvona.
Danas je i cjelodnevno klanjanje u župi s početkom u 8 sati.
Nakon što odzvone zvona u 18:11, slijedi blagoslov s Presvetim.
stu. 14
Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveta Margareta Škotska; u utorak sveta Elizabeta Ugarska; u srijedu je Posveta bazilikâ svetog Petra i Pavla; u subotu je Prikazanje Blažene Djevice Marije i Gospa od Zdravlja.
Danas skupljamo priloge za naš župni Karitas.
Sastanak za roditelje prvopričesnikâ održat će se danas u 12:30.
U srijedu je u Republici Hrvatskoj državni praznik – Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. U znak sjećanja na žrtve, u 18:11 će zazvoniti crkvena zvona. Toga dana će biti i cjelodnevno klanjanje u župi s početkom u 8 sati. Nakon što odzvone zvona u 18:11, slijedi blagoslov s Presvetim. U sakristiji se možete upisati za polusatni boravak pred Presvetim.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu:
»Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov.
Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’ Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’
A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’ ‘Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.’«
Riječ Gospodnja.
Slikom novca i novčanih akrobacija Isus prispodobljuje još jedan dio istine o čovjeku i Bogu. Gospodar je svakome podijelio talente. Čak i onaj koji je dobio najmanje nije dobio malo jer talent je imao vrijednost 20-godišnje radničke plaće! Ako je ona mjesečno 5.000 kuna, talent bi iznosio 1.200.000! Dakle, i kada daje najmanje, Gospodin ne udjeljuje premalo! I ne naređuje im kako i što činiti. Pouzdaje se u njihovu inteligenciju i slobodu.
Puno je toga što se može promatrati kao sadržaj primljenog talenta. Već samim darom postojanja Stvoritelj svemira i Gospodar povijesti, svakom stvoru dao je neizmjeran dar. Krist, koji je nakon Uzašašća otišao k Ocu svojima je ostavio Evanđelje – snagu koja može preobraziti svijet, Duha koji obnavlja lice zemlje…
Vrativši se, gospodar počinje svoditi račune. Prva dvojica ponosni su na svoja postignuća. I Gospodin im ne spočitava, ne kori ih da nisu ponizni, nego odobrava.
Štoviše, raduje se njihovu uspjehu! Posljednji vraća jedini primljeni talent. Govori: čovjek si strog…pobojah se…odoh i sakrih… Zbog straha nije stekao ništa. Bojao se Gospodina i – bio je u pravu, nije se prevario! Prema njemu će se doista postaviti strogo.
Važno je uočiti kako slika strogog Gospodina ne biva opovrgnuta nego ostaje. Ostaje kako bi pokazala da ima i strašnijih stvari od vlastitog straha i neugode pri trudu i naporu. Da pokaže kako je Bogu jedini neprihvatljivi stav nemar i strah od rizika iz kojeg će proizići: odoh i sakrih… Strah pred radom za ulazak u Kraljevstvo ne samo da nije nikakva pomoć i lampica razboritosti, nego upravo on uvodi čovjeka u katastrofu.
Ova prispodoba Radosna je vijest protiv straha koji uništava odnos s Bogom i čini život sterilnim. Jer samo onaj tko osjeća da je voljen dat će najbolje od sebe. Posljednji sluga nije shvatio da, dajući mu talent, Gospodin prema njemu pokazuje bliskost i povjerenje. On, naprotiv, dopušta da se sve utopi u strahu od rizika i od kazne pa mu ukazana prilika na koncu postaje mora. Ali, varajući se o Bogu, prevario se i o vlastitom životu. Umjesto prijatelja postaje bjegunac, rob i osuđenik. Strah ga ne oslobađa od zla nego ga još dublje u nj uvodi.
Prvu dvojicu slugu gospodar iznenađuje: ne želi da mu vrate talente nazad nego će im povjeriti još više, postavit će ih nad mnogim!
Njemu nije do vraćanja talenata, nego da ponovno lansira nove darove i novo povjerenje. Čovjeka nije stvorio da bi mu vratio primljeno, nego da bi kao i On širio povjerenje, mir, slobodu, pravdu, radost. To su Božji darovi koji su sjeme novih, oni su izvori energije, stablo koje raste – milost na milost! Ovo uvećanje života, spirala prožimajuće ljubavi, tajna je energija svega što živi (E. M. Ronchi).
Prispodoba je poema kreativnosti, stvaralaštva koje nije naporno. Čovjek smije steći pet, dva ili jedan – uvijek dobro! Gospodina ne zanimaju količine nego kakvoća zauzetosti i istinitost plodova. U Kraljevstvu nebeskom nema tiranije brojeva: dovoljno je biti vjeran u malom!
Jedna hasidska izreka kaže: jednog dana neću biti pitan zašto se nisam ostvario kao velikani – poput Mojsija, Ilije ili nekog od proroka – nego zašto nisam ostvario samog sebe?
dr. sc. Ivica Čatić, profesor Svetoga Pisma na KBF-u u Đakovu
Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.sveto-pismo.net
ŽENIDBENI NAVJEŠTAJ: MARKO BREŠIĆ i IVANA BAN
Vjenčani 13.11.2020.: NEVEN BAHTIJAREVIĆ i IVONA ŠUKER