sij. 31

Župne obavijesti 31. siječnja 2021. – ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u utorak je Prikazanje Gospodinovo – Svijećnica, blagdan; u srijedu je sveti Blaž, biskup i mučenik; u petak sveta Agata, djevica i mučenica.

Danas skupljamo priloge za naš župni Karitas.

Blagdan Prikazanja Gospodinova proslaviti ćemo svetim misama u 7 i 19 sati kada će biti i blagoslov svijeća. Svijeće ćete moći nabaviti u predvorju crkve. Toga dana mi redovnici slavimo i naš dan – Dan posvećenog života.

Sveti Blaž i blagoslov grla. U srijedu, na spomendan svetog Blaža, na kraju svetih misâ u 7 i 19 sati, bit će obred grličanja.

  • Bračni jubileji. U nedjelju, 14. veljače u 10 sati, slavimo bračne jubileje. Svi bračni parovi koji slave okrugle jubileje a žele ih proslaviti u župnoj zajednici, neka se do 10. veljače prijave u župnom uredu u uredovno vrijeme.
  • Tečaj priprave za brak održava se od 8. do 12. veljače.
  • Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.
  • Ovaj tjedan se ispovijeda u četvrtak i petak od 18 sati u Pastoralnom centru. U ispomoć nam dolazi p. Ivan Antunović DI.
  • Pomoć za obitelj Ljubić. Prošlog je tjedna za obitelj Ljubić uplaćeno 500 kuna. Hvala vam!
  • Blagoslov obitelji. S pohodom obitelji koje su se prijavile nastavljamo u utorak i srijedu s početkom u 9 sati. Za vrijeme blagoslova molimo domaćine da nose maske. Raspored blagoslova:

 

UZ BLAGDAN PRIKAZANJA GOSPODNJEG

 

Četrdeset dana nakon Božića, 2. veljače, Crkva slavi blagdan Prikazanja Gospodnjeg – Svijećnicu, koja po svom sadržaju pripada božićnom vremenu. Ovaj se blagdan slavio u Jeruzalemu već 386. kao Quadragesima de Epiphania da bi u sljedećem stoljeću bio obogaćen procesijom u kojoj je dominirala antifona Svjetlost na prosvjetljenje naroda. U Carigradu je u VI. stoljeću ovaj blagdan uveden pod imenom Susret (Hypapante), a u Rimu u VII. st. pod nazivom Dan sv. Šimuna. Toga je dana bila i procesija sa svijećama koja je imala izrazito pokorničko obilježje. U sljedećim se stoljećima – osobito u franačkim državama – za taj blagdan sve više širio naziv Očišćenje Blažene Djevice Marije koji je bio prihvaćen i od Tridentskog misala iz 1570. i zadržao se sve do Novog misala iz 1970. Međutim, iako je to prema tridentskom misalu bio Gospin blagdan, misni su tekstovi ipak govorili o prikazanju Gospodnjem u hramu. Novi misal naziva ovaj blagdan Prikazanje Gospodnje (ovo se ime prvi puta pojavljuje u nekim francuskim misalima iz XVII. st.).

Prema evanđeoskom izvještaju (Lk 2,22-40) Josip, Marija i Isus pojavljuju se u hramu da udovolje dva propisa zakona. Prvi nalaže da se žena koja je rodila muško čedo 40 dana ima smatrati nečistom, a 40. je dan trebala u hramu prikazati žrtvu za svoje očišćenje (usp. Lev 12,2-8). Drugi propis nalaže da se svako muško prvorođenče ima otkupiti za 5 hramskih šekela. Bog je, naime, u pashalnoj noći u Egiptu poštedio izraelske prvorođence, tako da oni izravno njemu pripadaju: životinja stoga treba biti žrtvovana, a sin prvorođenac otkupljen. To je trebao učiniti otac djetetu tako da rečenu svotu isplati bilo kojem svećeniku u Izraelu (usp. Izl 13,2-12).

Dakle, da bi se udovoljilo prvom propisu (očišćenje), bilo je dovoljno da samo majka dođe u hram i prinese žrtvu, a da bi se otkupio prvorođenac – Isus – bilo je po sebi dovoljno da Josip bilo gdje u Izraelu isplati rečenih 5 šekela. Zašto su onda Josip i Marija donijeli Isusa u hram 40 dana nakon njegova rođenja? Radi li se tu o Lukinu površnom poznavanju židovskih uredbi, ili se u tome krije neko dublje značenje?

Iako to Lukin tekst izravno ne potvrđuje, teolozi smatraju da Isus u hramu nije bio otkupljen, nego prikazan. Zašto? Prvo: Josip uopće nije bio njegov naravni otac, pa, prema tome, nije ni mogao Isusa otkupiti; drugo: Isus je i trebao biti prikazan kao ono pravo vazmeno janje koje ima biti žrtvovano za spas svijeta. Ovakvom shvaćanju ide u prilog i liturgijska tradicija ovoga blagdana koja u misnim molitvama ne spominje očišćenje Marijino, niti Isusovo otkupljenje, nego njegovo prikazanje. U obnovljenoj liturgiji ovaj blagdan nema više pokorničko obilježje (umjesto ljubičaste uzima se bijela boja) i smatra se Gospodnjim, a ne Gospinim blagdanom, kako se vidi iz samog imena.

Obnovljeni misal predviđa dva načina slavlja ovog blagdana. Prvi je svečaniji i predviđa blagoslov svijeća i ophod od neke manje crkve ili drugog prikladnog mjesta do crkve, a drugi je jednostavniji i predviđa isti blagoslov na vratima crkve i zatim svečani ulaz.

Za oba slučaja predviđeni su isti tekstovi. Nakon uobičajenog pozdrava svećenik uputi vjernicima kratki nagovor bilo vlastitim riječima, bilo prema predlošku koji donosi misal. U nagovoru svećenik povezuje ovaj blagdan s božićnim otajstvom i predstavlja Prikazanje Gospodnje kao blagdan kad je Gospodin pošao u susret svome narodu. Na izbor su stavljene dvije molitve blagoslova svijeća. U prvoj se spominje Krist kao Svjetlost na prosvjetljenje naroda i Crkve koja mu ide u susret sa zapaljenim svijećama, a druga također spominje naš hod prema svjetlosti Božje slave. U ophodu je predviđena antifona koja parafrazira Šimunov himan (Lk 1,29-32), a može se uzeti i koja druga prikladna pjesma. Nakon toga nastavlja se misa sa Slavom i Zbornom molitvom.

Ovaj blagdan proistječe iz božićnog vremena, a upućuje na vazmeno vrijeme povezujući božićno otajstvo s vazmenim: novorođeni Isus, sin Marijin i Sin Božji došao je na svijet da za naše spasenje bude prikazan i žrtvovan kao vazmeno janje. On je ona Svjetlost istinita koja je došla na svijet da prosvijetli svakog čovjeka, Svjetlost na prosvjetljenje naroda.

 

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

 

MISNE NAKANE 31.01.2021. DO  07.02.2021. 

 

 

 

sij. 24

Župne obavijesti 24. siječnja 2021. – TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je Obraćenje svetog Pavla – blagdan; u utorak sveti Timotej i Tit, biskupi; u srijedu sveta Anđela Merici, djevica; u četvrtak sveti Toma Akvinski, prezbiter i crkveni naučitelj.

Sljedeće nedjelje skupljamo priloge za naš župni Karitas.

Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu, koja se trenutno nalazi u težem financijskom stanju. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

Ovaj tjedan se ispovijeda u utorak i petak od 18 sati u Pastoralnom centru.

  • Pomoć za obitelj Ljubić. Prošlog je tjedna za obitelj Ljubić uplaćeno 400 kuna. Hvala vam!
  • Blagoslov obitelji. S pohodom obitelji koje su se prijavile nastavljamo u ponedjeljak s početkom u 9 sati. Za vrijeme blagoslova molimo domaćine da nose maske. Raspored blagoslova:

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mk 1,14-20

 

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

Pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«

I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im Isus: »Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim.

Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim.

 

Riječ Gospodnja.

 

 

RAZMATRANJE

 

Poslovni ljudi itekako znaju da se neke prigode neće ponoviti. Oni koji su okretni i mudri, dobro znaju kada je prigoda kupiti, a kada prodati. Razborit mlad čovjek zna da je prigoda za studij i napredak upravo sada, jer ako čovjek na vrijeme ne stekne obrazovanje, kasnije je puno teže. Poljodjelci znaju kada je pravo vrijeme za sjetvu ili žetvu i te se stvari ne smiju odgađati.

Važno je, dakle, uočiti neponovljive životne prigode. Evo takvu su prigodu imali Isusovi suvremenici. U današnjem evanđelju (Mk 1, 14-20) opisuje se kako je izgledao početak Isusovog propovijedanja. Govorio je: Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! I stvarno: Isus je tada, te godine počeo propovijedati. To je bio jedinstven, neponovljiv događaj: sâm utjelovljeni Sin Božji naviješta spasenje! Kad su oni mogli, ako ne tada, poslušati Božju riječ iz usta onoga koji je vječna Božja Riječ? To je bila neponovljiva prigoda. Ta Isus je propovijedao nekih tri godine! I evo, veli im: Ispunilo se vrijeme. Sada. Približilo se kraljevstvo Božje. Sada. Očito je, oni koji su tada propustili tu riječ spasenja, puno su propustili. Što bi dao današnji vjernik da svojim očima može vidjeti Spasitelja i svojim ušima slušati njegove riječi?

Međutim, znamo i vjerujemo, Božje je spasenje svevremeno. Ono što je Isus u Galileji propovijedao Židovima, danas naviješta i nama. Veli: Ispunilo se vrijeme. Sada. Približilo se kraljevstvo Božje. Sada. Silno je važno da to danas uočimo. Naime, danas nam je upućena ova riječ. Sada, ovoga trenutka Isus nas poziva da ga slijedimo. Mi ne znamo i ne možemo znati u kakvim će se okolnostima sutra naći cijeli svijet, kakav će sutra biti moja dan i hoću li uopće doživjeti sljedeći dan. Ne znam koliko ću dobre volje imati sutra. Božji se navještaj uvijek odnosi na sadašnji trenutak. Odgađanje je majka lijenosti, nepoduzetnosti, beznađa i grešnosti. Bog nas poziva danas. Danas mu i trebamo odgovoriti

Na što nas to Isusu danas poziva? Čuli smo. Veli: Obratite se… Što to znači? Grčki izraz je ovdje puno jači: govori o preobražaju, o promjeni životne filozofije, o tome da postanemo bitno drugačiji ljudi. Obratiti se znači ostaviti svaki grijeh i živjeti u duhu Isusovu. Zavist, mržnja, oholost, lijenost, podozrivost, pohlepa, podlaganje strastima, sve nas to drži zarobljenima u starom, neobraćenom čovjeku.

Reći ćete: Pa nismo baš toliki odmetnici i otpadnici! Točno. Međutim, iako, možda, ne činimo neke strašne grijehe, zar ne osjećamo koliko je u nama duh ovoga svijeta? Skloni smo lijenosti ili pretjeranom radu, isuviše puštamo na volju svome jeziku, zlim mislima. Osjećamo kako nas silno obuzima potreba za posjedovanjem, podložni smo ovisnostima o zabavi, piću, kocki… Zanemarujemo dobra djela, zanemarujemo molitvu. Ukratko, živimo kao da baš i nismo kršćani. Ako i nismo baš protiv evanđelja, ipak živimo mimo njega.

Obraćenje je, zapravo, trajan proces. To je kao u braku. Iako se mladi na početku njihova braka stvarno vole, potrebno je u braku tu ljubav neprestano njegovati. Ljubav koja ne raste, nužno propada.

Čovjek koji se uvijek iznova ne trudi oko svoga obraćenja, nužno nazaduje. Veli Isus dalje: Obratite se i vjerujte evanđelju! To je taj odlučni korak. Naime, svi mi vjerujemo u Isusa Krista, svi mi vjerujemo evanđelju i u crkvi ustajemo kad se evanđelje navješćuje. Međutim, ovdje se želi reći još nešto više: evanđelje bi trebalo biti naša osnovna životna odrednica. Evo, pogledajmo što se kasnije zbilo u današnjem evanđeoskom odlomku: Isus poziva prvu četvoricu učenika: Šimuna, kasnije nazvanog Petar i njegova brata Andriju, te malo kasnije Ivana i njegova brata Jakova. I njih četvorica ostavljaju svoj posao i svoje dotadašnje zvanje i kreću za Isusom.

To je za nas slika i pouka. U tome trenutku za ovu četvoricu ovaj je poziv bio važniji od svega. I nas Isus poziva da evanđelje stavimo iznad svega. A mi, eto, toliko puta hramamo na obje noge, kako to slikovito reče prorok Ilija. Jesmo kršćani, poštujemo svoje svetinje, ali ćemo u isto vrijeme rado pogledati horoskop, poslužiti se nekim praznovjerjima… Jesmo kršćani, ali ćemo lako žrtvovati i molitvu i nedjeljnu misu i vjeronauk i neke druge kršćanske dužnosti, jer velimo da smo preopterećeni i da nemamo vremena.

Vjerujemo evanđelju, ali nekako još više vjerujemo u novu i brzu zaradu. Jesmo kršćani, ali ćemo u pitanju predbračnog i bračnog morala i nemorala živjeti kao oni koji Krista ne priznaju. A što reći o pitanju zaštite života nerođene djece, o poštivanju starijih i obespravljenih, o izgrađivanju ozračja dobrote, povjerenja, mira i pomirljivosti, o poštenom i čestitom poslovanju?

U našem životu, hvala Bogu, uvijek ima prostora za preobražaj, za obraćenje, za ponovno otkrivanje ljepote i snage Evanđelja. Pri tome uvijek ostaje ona temeljna odrednica. Sada. Danas. U ovo vrijeme. Ne sutra, ne na ljeto, ne kada djeca poodrastu, ne onda kada otplatim kredit, ne onda kada odem u mirovinu. Veli pismo: Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa! (2 Kor 6,2b).

Vedar je i otvoren Isusov poziv: približilo se kraljevstvo nebesko. Obratite se i vjerujte Evanđelju. On nas na to poziva, on nam daje mudrosti i snage da tako i živimo. Iz dana u dan. Poput apostola, koji, istina, nisu bili besprijekorni, ali su se iz dana u dan trudili slijediti Isusa vedro i s povjerenjem. Oni su povjerovali Gospodinu, pošli za njim i na njima je Gospodin izgradio svoju Crkvu. Taj isti poziv on danas upućuje i nama. I na nama želi dalje izgrađivati svoju Crkvu u kojoj se ostvaruje njegovo Kraljevstvo: kraljevstvo istine i života, kraljevstvo svetosti i milosti, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira.

 

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

 

MISNE NAKANE 24.01.2021. DO  31.01.2021. 

 

sij. 17

Župne obavijesti 17. siječnja 2021. – DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak Margareta Ugarska; u četvrtak je sveta Agneza (Janja), djevica i mučenica; u petak Vinko Pallotti – svetkovina.

Sutra započinje Molitvena osmina za jedinstvo kršćana. Središnje ekumensko slavlje bit će u subotu, 23. siječnja u 19 sati u crkvi Svetog Marka Križevčanina u Zagrebu.

Pallottijevo. U petak je svetkovina svetog Vinka Pallottija, utemeljitelja Družbe katoličkog apostolata. Svečano misno slavlje u predvodit će p. Tomislav Rukavina DI.

Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu, koja se trenutno nalazi u težem financijskom stanju. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

  • Ovaj tjedan se ispovijeda u utorak i srijedu od 18 sati u Pastoralnom centru.
  • Pomoć za obitelj Ljubić. Prošlog je tjedna za obitelj Ljubić uplaćeno 760 kuna, od toga na župni račun 500 kuna. Hvala vam!
  • Blagoslov obitelji. S pohodom obitelji koje su se prijavile nastavljamo u ponedjeljak s početkom u 9 sati. Za vrijeme blagoslova molimo domaćine da nose maske. Raspored blagoslova:

 

Vincenzo Pallotti piše o misli vodilji naše Družbe „Ljubav nas Kristova pokreće“:

„Plemenita, žarka ljubav koja služi
mora nam biti najdubljim pokretačem u svakom radu.
Iz ljubavi prema Kristu radimo apostolski,
ne zbog urođenog poriva za stvaranjem i potvrđivanjem,
pa ni iz ljubomore ili taštine.
Svaki od nas mora se odlikovati ljubavlju.“


(preveo pater Jozo Ivić SAC)

 

Uoči svetkovine svetog Vinka Pallottija

 

PALOTINCI – DRUŽBA KATOLIČKOG APOSTOLATA
Societas Apostolatus Catholici – SAC

Družbu apostolskog života osnovao je rimski svećenik sveti Vinko (Vincenzo) Pallotti (Rim, 22. travnja 1795. – Rim, 22. siječnja 1850.), nakon što je duboko pogođen materijalnom i duhovnom bijedom stanovništva Rima pokrenuo niz apostolskih inicijativa (sirotište za djecu, poljoprivredna škola, večernje škole za radnike, duhovne vježbe, duhovna asistencija osuđenicima na smrt, njega bolesnika u bolnicama itd.), u čemu mu se pridružilo i više drugih svećenika i suradnika.

Djelo Katoličkog apostolata blagoslovio je 4. travnja 1835. kardinal Carlo Odescalchi te se taj datum smatra danom osnutka Družbe. Papa Grgur XVI. izdao je Družbi dekret pohvale 11. srpnja 1839., a Sveta Stolica je konstitucije konačno potvrdila 22. siječnja 1910. Zaštitnica Družbe je Marija, Kraljica apostola, a geslo su riječi sv. Pavla apostola: »Caritas Christi urget nos« (Kristova nas ljubav pokreće).

Palotinci (naziv po prezimenu utemeljitelja) su družba svećenika i braće koji polažu zavjete beženstva, poslušnosti, siromaštva, ustrajnosti, zajedništva dobara i duha služenja. Družba danas ima oko 2300 članova koji djeluju u oko 300 zajednica u 40ak zemalja svijeta na svim kontinentima. Palotinci se bave ponajprije misijskim radom, vjerskom izobrazbom odraslih i mladih te dušobrižništvom, a posebno polje apostolata predstavlja izdavačka djelatnost. Jedno od primarnih težišta njihova rada je suradnja s laicima.

U Hrvatsku prvi palotinac, flamanski svećenik p. Josef de Brant dolazi 1969. godine, pastoralno pomaže u župi Ivankovo kod Vinkovaca i postavlja temelje zajednici palotinaca u Hrvatskoj. Godine 1974. u župi Ivankovo Mladu Misu slavi p. Marin Plum, prvi Hrvat palotinac. Od te iste godine hrvatski bogoslovi umjesto u Njemačkoj studij teologije pohađaju u Zagrebu; u početku stanuju u Grkokatoličkom sjemeništu u Zagrebu. Prva kuća Družbe u Zagrebu je kanonski utemeljena 5. travnja 1975. uz kapelu bl. Leopolda Bogdana Mandića u Subotičkoj ulici 15 na Ljubljanici (danas župa Ljubljanica-Voltino). U kolovozu 1978. Družba je kupila veću kuću u Remetama (Remetski kamenjak 24) čiji je prvi rektor bio p. de Brant. Ta je kuća punih 20 godina služila ne samo kao sjedište Hrvatske delegature palotinaca (ustanovljena 11. siječnja 1978.) i dom za bogoslove, već je to bila kuća susreta mnogih palotinskih prijatelja i gostiju, mjesto prevođenja i izdavanja knjiga, sklonište za izbjegle i prognane u Domovinskom ratu te karitativna ustanova (u vrijeme rata Palotinski Caritas dnevno je opskrbljivao hranom oko 800 obitelji i osigurao i podijelio na stotine tona pomoći).

Dana 3. studenoga 1995. u Zaprešiću je osnovana župa BDM Kraljice apostola i povjerena palotincima. Punih pet godina kao bogoslužni prostor služilo je omanje atomsko sklonište u gradu, a prvi župnik p. Mijo Šibonjić stanovao je u iznajmljenom stanu zajedno s p. Željkom Lemaićem. Godine 2000. izgrađen je pastoralni centar, a 2004. godine i župna crkva koju je 7. svibnja 2005. posvetio zagrebački nadbiskup Josip Bozanić.

 

† pater Jozo Ivić SAC – „Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!“

 

P. Jozo Ivić rođen je u Tramošnici Donjoj 28. rujna 1954., a 2. listopada biva kršten. Ondje odrasta zajedno sa sestrom i dvojicom braće u vjerničkoj obitelji. Od 1962. do 1970. polazi osnovnu školu. U Zagrebu upisuje Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju, stanuje u Međubiskupijskom sjemeništu i 1974. polaže ispit zrelosti.

Preko p. de Branta upoznaje palotince Južnonjemačke provincije i odlazi u Schwäbisch Gmünd, gdje je svladao njemački, a potom u untermercbaški novicijat, gdje studira filozofiju, te 9. listopada 1977. polaže prve zavjete. U Vallendaru započinje studij teologije kojeg u Zagrebu završava 1981. Doživotne zavjete polaže 5. listopada 1980. u Obermerzbachu, da bi 7. prosinca po polaganju ruku augsburškoga pomoćnog biskupa Manfreda Müllera bio zaređen za đakona u fridberškoj crkvi svetog Vinka Pallottija. Svećeničko će ređenje uslijediti 28. lipnja 1981. u đakovačkoj katedrali polaganjem ruku biskupa Ćirila Kosa.

Na papinskom sveučilištu Gregoriana stječe 1983. licencijat iz područja fundamentalne teologije. Prvo kao kapelan, a potom kao župnik (1984.-1995.) pastoralno djeluje u Vinkovcima gdje je unatoč zaprekama komunističkog režima uspio sagraditi prekrasnu crkvu posvećenu svetom Vinku Pallottiju. 80-ih preuzima službu delegata koju će vršiti do smrti.

Od 1995. do 2000. vrši rektorsku službu u Zagrebu. Nakon trogodišnjeg dušebrižništva u Vinkovcima, 2003. dolazi u Zaprešić, gdje će djelovati kao kapelan i učitelj novaka do 2015. Potom se vraća u Vinkovce te 2019. ponovo dolazi u Zaprešić. Više godina je predavao teološke predmete na Jordanovcu.

Na Veliku subotu 2020. godine, pretrpio je teži moždani udar, od čijih se posljedica neće oporaviti te umire u Vinkovcima 21. prosinca 2020. Na vinkovačkom groblju biva pokopan 23. prosinca, kada je održana i misa zadušnica koju je vodio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić.

Patra Jozu ćemo pamtiti po druželjubivosti, vedrini, duhovnosti, propovijedima, bezazlenosti i skromnosti. Mnogima od nas približio je Boga i vjeru Crkve katoličke te smo mu na tome zahvalni.

(N.B. Slika pokojnika bit će izložena u crkvi do 22. siječnja 2021.)

 

MISNE NAKANE 17.01.2021. DO  24.01.2021. 

 

Ženidbeni navještaj:  JOSIP RADOŠ i ANJA ŠTIMAC

 

sij. 10

Župne obavijesti 10. siječnja 2021. – KRŠTENJE GOSPODINOVO

Upisivanje misnih nakana. Od utorka možete upisati misne nakane za ostatak godine, do došašća. Upis se vrši u uredovno vrijeme župnog ureda, od 10 do 12 i 17 do 19.

Cjelodnevno klanjanje. U četvrtak će u našoj župi biti cjelodnevno klanjanje od 8 do 18:15. Za polusatnu molitvu pred Presvetim možete se upisati nakon svetih misâ u sakristiji.

Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu, koja se trenutno nalazi u teškom financijskom stanju. Župa se financira isključivo od vaših priloga.

  • Ovaj tjedan se ispovijeda samo u petak od 18 sati u Pastoralnom centru.
  • Pomoć za obitelj Ljubić. Prošlog je tjedna za obitelj Ljubić uplaćeno 3235 kuna, od toga na župni račun 1700 kuna. Hvala vam!
  • Blagoslov obitelji. S pohodom obitelji nastavljamo u utorak s početkom u 9 sati. Za vrijeme blagoslova molimo domaćine da nose maske. Raspored blagoslova:

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mk 1,7-11

 

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Propovijedao je Ivan: »Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.«

Onih dana dođe Isus iz Nazareta galilejskog i primi u Jordanu krštenje od Ivana. I odmah, čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj, a glas se zaori s nebesa: »Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina! «

 

Riječ Gospodnja.

 

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

Još ima među nama onih koji pamte teška vremena kada se veoma oskudno jelo i izuzetno teško živjelo. Manjak hrane, manjak odjeće, manjak odgovarajućeg životnog prostora, rat, progonstva, nepravde, nesigurnost… Međutim, nama je danas teško i zamisliti kako je strašno bilo prije više od dvije i pol tisuće godina židovskom narodu u prognanstvu. Ljudi su bili protjerani iz svojih domova i svoje domovine, lišeni svih svojih dobara. U tuđoj zemlji, kao pridošlice, jedva da su imali ikakvih prava i ikakvih sredstava za život. I onda prorok naviješta oslobođenje i povratak (Iz 42, 1-4.6-7).

Međutim, budući da je prorok, on naviješta još puno više: Božje spasenje nadmašuje puki povratak u domovinu. Gozba o kojoj je riječ, uvijek označava zajedništvo s Bogom i ljubav Božju. K tome – a to je najčudesnije – Božje obećanje se ne odnosi više samo na Židove, nego na sve koji Boga traže i za njim žude.

O svi vi koji ste žedni, dođite na vodu

Evo, veli prorok: O svi vi koji ste žedni, dođite na vodu… Židovskom narodu, ali i svakom čovjeku dobre volje koji je toliko željan i mira i pravde i sigurnosti i obične ljudske sreće, Bog nudi ispunjenje svih želja i to besplatno. Pri tome se naglašava da ljudi, nažalost, na drugim mjestima skupo plaćaju i hranu i piće koji ne utažuju ni glad ni žeđ. Prorok se ovdje, očito izdiže iznad jednostavnih ljudskih prohtijeva i govori o onoj dubokoj gladi i žeđi u nama koje ništa što je samo od ovoga svijeta ne može utažiti.

Kako li nam danas dobro pristaju ove riječi! Pogledajmo. Koliko novaca, vremena, živaca, truda, napora, neprospavanih noći koji puta trošimo na ono što, na koncu, ne može utažiti našu duboku nutarnju glad i žeđ. Ponekad stvarno teško i do iscrpljenja radimo. Događa nam se da zanemarimo i obitelj i prijatelje i rodbinu, da zanemarimo svoj kršćanski život i svoje vjerske dužnosti, da nas svakodnevica doslovno melje… Nikad dospjeti na vrijeme, nikad ostvariti ono što bismo htjeli. Postignemo i ostvarimo ovo i ono, ali nema u nama ni mira ni opuštenosti ni radosti.

Dalje Gospodin po proroku poručuje: Ako novaca i nemate, dođite. Bez novaca i bez naplate kupite vina i mlijeka! Zašto da trošite novac na ono što kruh nije i nadnicu svoju na ono što ne siti? To je poruka za naše vrijeme. Koliko god mi trošili vremena, novca, zdravlja, živaca na neke ovozemne probitke, to neće ispuniti naše srce. Ono oko čega se ovdje na zemlji trudimo, potrebno je za život, ali sama ta dobra ne mogu ispuniti naše srce, jer je čovjek u dubini svoje duše gladan i žedan mira, vječnosti; čovjekovo srce u potpunosti može samo Bog ispuniti.

Zato, kako veli Isus na drugom mjestu, valja nam tražiti najprije kraljevstvo nebesko i njegovu pravednost. Tada će naša duša biti mirna i ispunjena i tada ćemo se u jednostavnosti srce moći radovati svim ovozemnim ljepotama i običnim životnim radostima.

Nek bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje

Koji je naš prvi korak prema svemu tome? Veli prorok: Nek’ bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Zvuči jednostavno, a to je temeljno. Bog svoje čini: nudi nam besplatno svoje darove, prima nas kao svoju djecu, unatoč svim našim grijesima. Međutim, očekuje i naš doprinos. Potrebno je doista učiniti napor da se odreknemo svojih grijeha, da ne idemo svjesno i namjerno za onim što je zlo, da ne snujemo ružne i pakosne stvari. Kako možemo očekivati da boravimo u Božjoj blizini, a da u isto vrijeme svjesno činimo nepravdu, vrijeđamo svoje bližnje i upropaštavamo sami sebe? Nažalost, nitko od nas ne može biti besprijekoran, ali se nikada ne bismo smjeli miriti s vlastitim zlim nakanama, namislima i činima.

Ti si Sin moj! Ljubljeni!

Čuli smo danas. Isus, Jaganjac Božji koji uzima grijeh svijeta krsti se u Jordanu. Pokazuje nam put kako treba prati svoje grijehe, kako se treba Bogu u potpunosti obratiti. I sad se događa velika promjena, velik iskorak. U Starom zavjetu Bog obećava svakom čovjeku dobre volje da će biti gost na njegovoj nebeskoj gozbi. A danas, u svojemu Sinu Bog daje puno više: u Kristu svi postajemo ljubljena djeca Božja.

Onaj glas s neba: Ti si Sin moj! Ljubljeni! Bog upućuje svakome od nas. Veli: Ti si sin moj! Ti si moja kći! Sin je Božji uzeo našu ljudsku narav, da bi nas po svojoj smrti i uskrsnuću učinio dionicima svoga božanstva. Po krštenju smo već postali djeca Božja. Bog nas poziva da – kao sinovi i kćeri – budemo gosti za njegovim božanskim stolom. To, evo, danas i činimo na ovoj svetoj misi, znajući da će se ovo što u otajstvu slavimo u potpunosti ostvariti u vječnosti.

Dao Gospodin da se okanimo ispraznih stremljenja, da ostavimo svoje grijehe pa da živimo kao njegova djeca, da bismo jednoga dana – u vječnosti – dospjeli do njegove vječne gozbe, gdje neće biti ni suza ni jauka ni boli, gdje će Krist biti sve u svemu, gdje ćemo Boga gledati onakvog kakav jest i gdje će naše srce – konačno – biti smireno i u potpunosti ispunjeno. Jer, znamo, Bog nas je stvorio, u njemu živimo i njemu idemo. Neka tako i bude. Amen.

 

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

 

MISNE NAKANE 20.12.2020. DO  27.12.2020. 

 

 

Ženidbeni navještaj:  JOSIP RADOŠ i ANJA ŠTIMAC

 

sij. 03

Župne obavijesti 03. siječnja 2021. – DRUGA NEDJELJA PO BOŽIĆU

U srijedu je svetkovina Bogojavljenja – Sveta Tri Kralja.

Blagoslov vode. U utorak, pod svetom misom u 19 sati bit će blagoslov vode.

Župni ured u srijedu neće raditi.

Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i unatoč uvriježenom mišljenju ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

Ovaj tjedan se ispovijeda u utorak i petak od 18 sati u Pastoralnom centru.

  • Pomoć za obitelj Ljubić. Prošlog je tjedna za obitelj Ljubić uplaćeno 1100 kuna, od toga na župni račun 1000 kuna. Hvala vam!
  • Blagoslov obitelji. S pohodom obitelji nastavljamo u utorak s početkom u 9 sati. Za vrijeme blagoslova molimo domaćine da nose maske. Raspored blagoslova:

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 1,1-18

 

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade, u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego — da posvjedoči za Svjetlo. Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego — od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu — slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca — pun milosti i istine. Ivan svjedoči za njega. Viče: »To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!« Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac — Bog — koji je u krilu Očevu, on ga obznani.

Riječ Gospodnja.

 

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

Stare slike Isusa ili svetaca mogu nevještim očima izgledati nedopadljivo. Slikane su, kako se to veli, plošno, bez dubine, lica su nekako ukočena, boje nestvarne. Međutim, znalac će u njima otkriti posebnu ljepotu. Svaki izraz, svaka boja kao i razmještaj likova na slici ima posebno, simboličko značenje. Spomenut ćemo kao primjer neke boje. U takvom starom slikarstvu pravilo je da je Isusova haljina plave boje, a plašt kojim je ogrnut, crvene. U ovom slučaju plava je boja, boja božanstva, a crvena boja označava čovještvo. Poruka je jasna: Sin Božji (u plavoj haljini!) zaogrnuo se našom ljudskom naravi. Zašto? Da bi se na nama dogodilo ono suprotno. Kako? Vidimo to na primjeru svete Bogorodice: u takvom su slikarstvu u ovom slučaju boje obrnuto izabrane. Njezina je haljina crvena, a plašt plavi. Ona je najveća među ženama, ona je prva otkupljena. Zato je ona u svom čovještvu (haljina crvene boje) zaogrnuta božanskom milošću (plašt plave boje). Eto u toj slici možemo bolje razumjeti početak Ivanovog evanđelja, koji smo čuli i na Božićnoj dnevnoj misi.

Svjetlo istinito dođe na svijet

Na samom početku stvaranja, kada još nije bilo ničega, veli Sveto pismo, prvo što je Bog rekao i učinio bilo je: “Neka bude svjetlost!” Svjetlost sunčeva preduvjet je bilo kakvog života na zemlji. Za nas ljude ono je isto što i život. Svjetlost je također oduvijek bila nekako znak Božje blizine, a ponajpače po Isusu Kristu. O njegovu rođenju pastire je obasjala svjetlost, mudraci su vidjeli njegovu zvijezdu, kod svog preobraženja Isus se pred izabranim učenicima pokazao u nebeskom svjetlu. Za sebe samoga Isus više puta govori da je svjetlost svijeta, svjetlost koja je došla na ovaj svijet zbog toga da ni jedan koji povjeruje u njega ne ostane u tami. I evo, Božja nam riječ želi posvijestiti koliko smo obdareni. Ne samo da nas je Bog stvorio i dao nam život onda kada je rekao: “Neka bude svjetlost!”, nego je on svojega Sina koji je sam Život, koji je, dakle svjetlost, poslao na svijet da nas prosvijetli svojim božanstvom, da nas učini dionicima svoje božanske naravi. Zato Isus i veli: “Ja – Svjetlost – dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane” (12,46).

Njegovi ga ne primiše

I sada dolazi ono što je i nevjerojatno i strašno u isto vrijeme. Bog u svome utjelovljenom sinu Isusu Kristu nudi ljudima spasenje i posinjenje, nudi sama sebe i – neki ljudi to ne prihvaćaju. Štoviše, upravo oni koji bi trebali biti najbliže – izabrani židovski narod, barem oni službeni predstavnici, onaj vrh, Isusa odbacuje. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše! To su bili oni koji su nakon tako zdušno vikali: “Raspni ga, raspni!” Pored svih čudesa koje je bio učinio, pored svega dobra koje ima je pokazao, pored sve nebeske mudrosti koju im je pružio!

Koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja

Naravno, bilo bi posve krivo govoriti kako Židovi nisu Isusa prihvatili. Mnogo ih je bilo koji su prihvatili njegovo evanđelje. Na koncu, svi su apostoli i svi prvi učenici bili isključivo Židovi! I svi ti prvi učenici, Židovi ili pogani postali su novi narod. Postali su baštinici novih obećanja. Postali su u pravom i potpunom smislu riječi – djeca Božja, sinovi i kćeri novoga Božjeg naroda.

Mi – sinovi i kćeri svjetlosti?

Što je god napisano, za naše je spasenje zapisano. I sve, baš sve što je Bog činio u prvoj Crkvi, čini danas i među nama. Još uvijek smo u Božićnom ozračju. Mi smo obasjani nebeskom svjetlošću. Mi smo po krštenju postali sinovi i kćeri svjetlosti, postali smo u pravom smislu djeca Božja. Isus Krist, utjelovljeni Božji Sin naš je brat i Spasitelj. On nam uvijek iznova progovara po svome evanđelju, njegova čudesa i njegovo spasenje i danas djeluje u nama u svim sakramentima, u djelovanju Crkve. On se s nama i među nama, mi smo njegovi, dionici njegove božanske naravi, mi smo zaogrnuti plaštem njegova božanstva. I što se onda događa u našoj ludosti? Ne primamo ga toliko puta! U svojoj ludosti mislimo da nam je važniji naš užitak, naš ovozemni uspjeh, naša zabava, naš probitak, naša strast. I ostajemo prazni, ostajemo u tami, ostajemo tužni u svome blatu. I to mi, koji smo novi Božji narod, nova Božja svojina! Ne bismo stvarno htjeli da se na nas primjenjuje današnja evanđeoska riječ: “K svojim dođe i njegovi ga ne primiše.” Dao Gospodin da budemo odsjaj njegove svjetlosti, da budemo njegova slika u ovome svijetu, da plašt njegova božanstva neokaljano nosimo, da budemo na radost i blagoslov i sebi i svojima i svima s kojima živimo.

 

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

 

MISNE NAKANE 03.01.2021. DO  10.01.2021. 

 

 

 

pro. 27

Župne obavijesti 27. prosinca 2020. – SVETA OBITELJ

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak su Nevina dječica – mučenici; u utorak sveti Toma Becket, biskup i mučenik; u četvrtak je sveti Silvestar I. – papa; u petak je Marija Bogorodica; u subotu su sveti Bazilije Veliki i Grgur Nazijanski, biskupi i naučitelji crkve.

Prošle smo nedjelja za naš župni Karitas prikupili 5164,65 kuna. Hvala vam!

Župni ured sutra neće raditi.  Ponovno ureduje od 29. prosinca.

U četvrtak, na staru godinu, svetom misom ćemo zahvaliti Gospodinu za svako dobro u protekloj te moliti za blagoslov u novoj godini.

  • U petak, na Novu godinu, slave se dvije svete mise – u 11 i 19 sati. Toga dana nema svete mise u 8 ujutro.   
  • Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i unatoč uvriježenom mišljenju ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.
  • Pomoć za obitelj Ljubić. Prošlog je tjedna za obitelj Ljubić uplaćeno 4700 kuna, od toga na župni račun 4600 kuna i još 50 eura. Hvala vam od srca!
  • Blagoslov obitelji. S pohodom obitelji nastavljamo u utorak s početkom u 9 sati. Za vrijeme blagoslova molimo domaćine da nose maske. Raspored blagoslova:

NEDJELJNO EVANĐELJE: Lk 2,22-40

 

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

 

Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! – i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića. Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče: »Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,

po riječi svojoj, u miru!

Ta vidješe oči moje

spasenje tvoje,

koje si pripravio

pred licem svih naroda:

svjetlost na prosvjetljenje naroda,

slavu puka svoga izraelskoga.«

Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!« A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu. Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.

 

Riječ Gospodnja.

 

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

Knjiga Sirahova u današnjem prvom čitanju svečano proglašava uzvišenost i potrebu štovanja vlastitih roditelja. Poziv je upućen na poseban način odrasloj djeci koja se trebaju skrbiti za onemoćale roditelje. Štovanje koje djeca trebaju iskazivati roditeljima stavlja se uz bok onog štovanja koje čovjek treba iskazivati Bogu.

Može nas pomalo i iznenaditi određena upornost Božje riječi i biblijske tradicije: „Tko štuje oca, okajava grijehe svoje, i tko časti majku svoju, sabire blago“ (3,3).

Kasno židovstvo osobito naglašava upravo četvrtu zapovijed: „Poštuj oca svoga i majku svoju, da imadneš dug život na zemlji koju ti da Jahve, Bog tvoj“ (Izl 20,12).

Tako Tobit svjetuje svoga sina: „Poštuj svoju majku, ne ostavljaj je za svega svog života, čini sve što će joj biti milo, i nemoj je žalostiti. Sjeti se, sine, da se ona suočila s mnogim opasnostima dok si joj bio u krilu.“ (Tob 4,3-4). Knjiga Sirahova nabraja kako se sve može postići oproštenje grijeha: hramskim žrtvama i milostinjom (3,30), opraštanjem bližnjemu (28,2), postom (34,26), izbjegavanjem zla (35,3), ali i štovanjem roditelja: „Tko časti majku svoju, sabire blago.“ 

Za Židove je bio strašan grijeh pokazivanje nepoštovanje prema roditeljima. Određuje se da se ima smrću kazniti onaj tko prokune oca ili majku (Lev 20,9) ili tko je neposlušan svojim roditeljima (Pnz 21,8). Iako je manje vjerojatno da su se ove odredbe češće primjenjivale one ipak ukazuju na važnost koja se davala štovanju roditelja. U pozitivnom smislu Ef 6,2 naglašava: „Poštuj oca svoga i majku – to je prva zapovijed s obećanjem: da ti dobro bude i da dugo živiš na zemlji.“

Ovdje se štovanje oca i majke izjednačuje sa štovanjem Boga. Može li se to doista usporediti? Ne kaže li Isus na drugom mjestu Gospodinu Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi?

Čovjek je slika Božja, a po vazmenom otajstvu Kristove smrti, uskrsnuća i proslave zaodjenuti smo njegovim božanstvom, postali smo dionicima njegove božanske naravi. Veliko je kršćaninovo dostojanstvo. Štujući čovjeka, kao vrhunac Božjeg stvaranja, poštujemo i Stvoritelja. Zato Isus jednostavno veli: Što god ste učinili najmanjemu od moje braće, meni ste učinili. Naravno da se ta zapovijed u skladu s četvrtom Božjom zapovijedi na posve osobit način odnosi upravo na roditelje.

Tu međutim valja uočiti kako nam Božja zapovijed veli da trebamo poštovati roditelje. Međutim, poštovati ne mora uvijek biti isto što i slušati. Djeca trebaju poštovati svoje roditelje, ali i biti vjerni Božjem pozivu koji nose u sebi. Tako se i dvanaestogodišnji Isus pokazao „neposlušnim“ kad je zaostao u hramu.

Ali valja naglasiti i ono drugo. Važno je njegovati osjećaj za poštovanje prema svakom čovjeku. Kao prvo (a zašto ne?) da ponovno otkrijemo važnost obične pristojnosti, koja se očituje u svagdanjem bon-tonu. Tako je lijepo njegovati pozdrav, obraćanje s poštovanjem, spremnost na obične svakodnevne usluge. Svugdje. Na ulici, u uredu, dok čekamo u redu, dok se vozimo javnim prijevozom. Osmjeh, lijepa gesta, sitna usluga tako malo stoje, a tako puno radosti rađaju.

Dobro je da štujemo jedni druge. Jer i Bog štuje nas. Ta darovao nam je svojeg Sina i učinio svojim ukućanima.

 

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

 

MISNE NAKANE 27.12.2020. DO  03.01.2021.