kol. 28

Župne obavijesti 29. kolovoza 2021. – 22. NEDJELJA KROZ GODINU B

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u petak je sveti Grgur Veliki, papa i crkveni naučitelj; u subotu je sveta Ruža iz Viterba.

Danas skupljamo priloge za naš župni Karitas.

Ispovijed će biti u utorak i petak od 18 sati.

U petak je prvi petak u mjesecu. U ispomoć za ispovijed dolaze nam p. Ivo Antunović DI i o. Danijel Hranilović.

Od sljedeće nedjelje ponovno slavimo i obiteljsku misu u 11:30.

  • U proteklom smo tjednu za obitelj Ljubić smo prikupili 300 kuna. Hvala vam!
  • Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mk 7, 1-8.14-15.21-23

 

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

 

U ono vrijeme: Skupe se oko Isusa farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema. I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku. A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca. Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: »Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?« A on im reče: »Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.«

Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: »Poslušajte me svi i razumijte! Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje. Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.«

 

Riječ Gospodnja.

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

Dogodi nam se da se vrlo neugodno iznenadimo od nekih ljudi. Eno, jedan se bračni par rastao i obitelj se raspala. A oni su izgledali tako složni! Sve je izgledalo savršeno. On je bio pažljiv i brižan i „kućevan“, ona je bila pažljiva supruga i brižna majka. Kuća im je bila uredna, djeca pristojna i draga. Nitko nije čuo da su se nešto posebno svađali. I oni sami kažu da baš i nisu imali nekih sukoba. Pa što se onda dogodilo?

Jednostavno, tko zna iz kojih razloga, ljubav je presušila. Nisu imali dovoljno ljubavi jedno za drugo i onda im je sav trud oko braka, kuće i djece izgledao besmislen. Sve im je postalo teško, otuđili su se, umorili su se jedno od drugoga, pa su onda došle i neke izvanjske napasti i – puklo je ono što je izgledalo tako čvrsto. Jednostavno, ljubav je „presušila“

Ovaj me narod usnama časti…

Kao da se isto događalo i drevnim Židovima, kao što se to događa i nama. Evo, današnja čitanja govore o zakonima i uredbama. Mojsije tako kaže narodu (Pnz 4, 1-2.6-8): „Poslušaj zakone i uredbe kojima vas učim da biste ih vršili i tako poživjeli…“ Svaki pravedni zakon, a pogotovo Božji zakon, usmjeren je prema dobru čovjeka koji ga vrši. Međutim, zakon je, da tako kažemo, tek izvanjski, pravni okvir onoga nutarnjeg stava koji čovjek treba imati prema Bogu i bližnjemu.

I tako se, nažalost, u povijesti događalo, kao što se zna i danas dogoditi, da čovjek tek naizvan vrši neki zakon. Tako proroci, na primjer, često govore kako izvanjsko obdržavanje žrtvenih propisa malo vrijedi, ako čovjek, zanemari pravednost, milosrđe i ljubav.

U Isusovo vrijeme farizeji su bili osobito vjerni u izvanjskom obdržavanju Mojsijeva zakona, što je posebno bilo vidljivo u obdržavanju obredne čistoće. Međutim, Isus ih prekorava (Mk 7, 1-8.14-15.21-23) da su zaboravili milosrđe prema potrebnima u materijalnom i duhovnom smislu. Isus protiv njih uzima upravo riječi proroka Izaije: „Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske.“ Pavao će kasnije ustvrditi da se ne spašavamo po djelima Zakona, tj. puko, mehaničko vršenje zakona nije dovoljno da čovjek bude dionik Božjeg kraljevstva. O čemu je, onda, riječ?

Iznutra, iz srca čovječjega…

Dobar je zakon. Potreban je zakon. Naime, čovjek koji puta uz najbolju volju i ne zna što mu je u određenom slučaju činiti. I kad onda pročita npr. „Poštuj oca i majku… Ne ubij… Ne učini preljuba… Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji“, onda zna što mu je činiti. Za nas kršćane tu su, naravnao i tumačenja Crkve i crkvenih propisa. I nitko pametan protiv toga nema ništa. Konačno, i Isus je bio podložan Mariji i Josipu, u skladu sa Zakonom slavio je Pashu, a zacijelo je obdržavao i druge odredbe Zakona. Međutim za Isusa prvi je zakon bio zakon poslušnosti svojem Ocu, zakon milosrđa i ljubavi, zakon povratka iskonskim vrijednostima.

Zato on u današnjem evanđelju veli da je od izvanjske obredne čistoće ruku, čaša i zdjela puno važnija čistoća srca. Tako se čovjek treba većma truditi oko čistoće srca da, Božjom milošću u njemu ne budu oholost, zavist, mržnja, bludnost, gramzivost ili bilo koje drugo zlo. Izvanjsko obdržavanje obredne čistoće treba slijediti tek nakon toga.

Zakon i mi

Isprazna su mudrovanja o tom kako je bitno mijenjati ili prilagođavati zakone. Naravno, i današnja se Crkva nastoji svojim uredbama prilagoditi vremenu i prilikama u kojima živimo. Tako npr., još se neki među nama sjećaju kako se nije smjelo ništa jesti i piti od ponoći do pričesti i to je, hvala Bogu, ublaženo.

Međutim, promjena propisa neće od nas učiniti bolje ljude. Tu je presudna ljubav prema Bogu i bližnjemu. Ljudi koji to imaju, jednostavno čine dobro i sa smiješkom obdržavaju i one propise koji možda danas jesu, a sutra ih neće biti. Isusov nauk o odnosu srca i zakona sveti Augustin sažima u poznatu izreku: „Ljubi i čini što hoćeš.“

Što je dakle, naša dužnost? Jednostavno to da se stvarno, svim srcem trudimo služiti Bogu i bližnjemu, da se trudimo u što većoj mjeri obdržavati zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjemu. A onda nam sigurno obdržavanje nekih propisa neće predstavljati nikakvu poteškoću. Jer nas ljubav čini slobodnima i vedrima.

 

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

MISNE NAKANE 29. 8. 2021. – 5. 9. 2021.

 

 

     Ženidbeni navještaj:    BRUNO BOKŠIĆ i DORA ŠIMUNIĆ

                                         DINO MARKO SUŠIĆ i IVANA SUŠIĆ r. VUGREK                             

                                         FILIP STIPETIĆ i MARINA GAVRAN

 

  Vjenčani: 28. 8. 2021. HRVOJE ŠINTIĆ i VERONIKA MILETIĆ

 

 

kol. 23

Župne obavijesti 22. kolovoza 2021. – 21. NEDJELJA KROZ GODINU

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveta Ruža Limska; u utorak je sveti Bartol, apostol – blagdan; u petak je sveta Monika; u subotu sveti Augustin, biskup i crkveni naučitelj.

Do 24. kolovoza 2021. župni ured ureduje
radnim danom nakon večernjih misâ do 20 sati.

Sljedeće nedjelje skupljamo priloge za naš župni Karitas.

Ispovijed će biti u utorak i petak od 18 sati.

  • Ove nedjelje nema novog broja Glasa Koncila jer je prošlotjedni bio dvobroj.
  • U proteklom smo tjednu za obitelj Ljubić smo prikupili 300 kuna. Hvala vam!
  • Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 6,60-69

 

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

 

U ono vrijeme: Mnogi od Isusovih učenika rekoše:

»Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?« A Isus, znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: »Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio? Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su. A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju.« Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. I doda: »Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.«

Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. Reče stoga Isus dvanaestorici: »Da možda i vi ne kanite otići?« Odgovori mu Šimun Petar: »Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.«

 

Riječ Gospodnja.

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

 

Riječ sloboda tako se rado koristila i koristi u svim prevratničkim pokretima. Biti slobodan! Kako li to samo izgleda lijepo i privlačno. U svojim filmovima Amerikanci tako rado kažu Ovo je slobodna zemlja. Sloboda je svakako i važna i uzvišena, sloboda je, konačno, i Božji dar. Međutim, možemo li govoriti o slobodi kao o mogućnosti da čovjek čini što god želi? Što je to, zapravo, sloboda. Evo kako danas o tome progovara Božja riječ.

Koliko god mi govorili da smo slobodni, svakodnevno vidimo kako smo toliko ograničeni. Evo, mi moramo platiti voznu kartu u vlaku, autobusu ili tramvaju. Vozač mora imati važeću vozačku dozvolu, putnici na prednjim sjedištima automobila moraju biti vezani. Čak nam se prijete kako na izlasku iz prodavaonice moramo imati račun za kupljenu robu. Djeca moraju ići u školu, moraju biti cijepljena. I onda se u našem društvu događa nešto što je u najmanju ruku čudno.

Ukoliko Crkva govori o Božjim zapovijedima, onda se to gleda kao na ograničavanje čovjekove slobode, čime oni dežurni kritičari Crkve prikrivaju kako nas potrošačko društvo itekako zarobljava zavaravajućim ugovorima o povoljnom pretplatničkom odnosu za mobitele, kako nas izluđuju govorom da nešto moramo nabaviti i imati, da ne idemo u raspravu koja je već poznata.

Danas Jošua u prvom čitanju (Jš 24, 1-2a.15-18b) govori svojim sunarodnjacima, a govori Božju riječ i svima nama. Veli: Ako vam se neće služiti Gospodinu, izaberite danas kome ćete služiti: možda bogovima kojima su služili vaši oci… Zvuči pojednostavljeno. Naime, u starini su ljudi jednostavno gledali na život. Nekome čovjek treba služiti (u njih riječ služenje označava posvemašnje predanje): Bogu ili sotoni. Na takav način govori i Isus: Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu (Mt 6,24). Tako su, nadalje, u prvim kršćanskim vremenima oni koji su kršteni bili smatrani slugama Kristovim, a oni nekršteni nužno kao sluge sotone. Zato su nad pripravnicima na krštenje molili otkletvene molitve da ih oslobode utjecaja sotone. Isus zato jednostavno veli: Tko god čini grijeh, rob je grijeha (Iv 8,34).

To je potpuna istina. Zar ne da primjećujemo kako nas grijeh zarobljava. Uzmimo za primjer različite ovisnosti: alkohol, cigarete, klađenje, računalo i sve ono što nudi televizija… Upravo osjećamo kako nas naše stvari zarobljuju, kako naša volja sve više slabi. Konačno, kada zadovoljimo neku od svojih strasti, osjećamo li se mirno, slobodno, radosno? Ne baš, kao da nas to ispražnjava i traži više i više, kao u čovjeka koji pretjeruje u alkoholu… Govore nam da smo slobodni, ali nas ovozemni probitci – koji bi bili sami sebi svrhom – ispražnjuju i čine nesretnima.

Jošua danas daje jednostavno rješenje: Ja i moj dom služit ćemo Gospodinu. U čemu je ljepota i mudrost služenja Bogu? Prisjetimo se onoga što vrlo dobro znamo. Bog nas je stvorio. Stvorio nas je iz ljubavi. Stvorio nas je da radosno živimo u ovome životu, stvorio nas je za sebe, za vječnost. Stvorio nas je na svoju sliku, a nakon ljudskoga grijeha Isus Krist nas je spasio tako da smo postali dionici njegove božanske naravi, baštinici neba, prava djeca Božja. Sve ono što nam Bog zapovijeda u službi je naše sreće na zemlji i vječne sreće na nebesima. Sve što nam zapovijeda, isključivo je za naše dobro. Prema tome, ako čovjek ide Božjim putem dobrote, milosrđa, čestitosti, praštanja, ljubavi, onda on već ovdje na zemlji – snagom Kristove milosti – ostvaruje sliku Božju u sebi, ispunja svoj život smislom i srećom, jer zna da je na svome mjestu i na pravome putu.

Naprotiv, kada čovjek ide putovima svojih strasti, srce mu ostaje uvijek prazno, jer ljudsko srce samo Bog može ispuniti. Prema tome, onaj tko Bogu služi, sebi dobro čini, taj kraljuje, taj se raduje i u nevoljama, taj sa zahvalnošću i prostodušnom radošću prihvaća i ovozemne darove usmjerujući svoj pogled prema vječnosti. Božji čovjek, kršćanin, ispunjen je čovjek, miran je čovjek, sretan je čovjek, slobodan je čovjek, jer Bogu služiti znači sebi dobro činiti, znači kraljevati s Kristom.

Nije lako vjerovati ovome, a još je teže po tome živjeti. Ovih smo nedjelja slušali Isusove besjede o nebeskom kruhu, o njegovu tijelu koje se daje za hranu. Govorio je Isus kako od zemaljskoga kruha čovjek uvijek iznova ogladni, a da nebeski kruh daje život vječni. Među slušateljima i učenicima bilo je dosta onih koji su htjeli ovozemni kruh i ovozemno kraljevstvo. Zato, veli današnje evanđelje (Iv 6, 60-69): Mnogi od Isusovih učenika rekoše: „Tvrda je to besjeda. Tko je može slušati?“ Isus ostaje nepokolebljiv i zaključuje: Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. 

Doista, kad ostanemo za trenutak sami sa sobom veoma dobro znamo da je tome upravo tako. Što god čovjek posjedovao, postigao, bio na ovome svijetu – ima ograničeni rok trajanja. Ono što je samo od tijela i samo od ove zemlje (pa i zemaljska slava!) – neumitno prolazi. Duh je onaj koji oživljuje. Riječi evanđelja i danas je nekima tvrda besjeda. Puno je lakše ići za maticom, tražiti široka vrata i prostran put. Međutim, mi želimo služiti Gospodinu. Tako postupajući činit ćemo dobro i sebi i onima s kojima živimo.

Služiti Gospodinu znači ostvarivati kraljevstvo Božje već ovdje na zemlji, a to je kraljevstvo istine, ljubavi i pravde. To je kraljevstvo koje se istinski bori za čovjeka i njegove najdublje težnje. Služiti ovome svijetu znači uništavati Božju sliku u sebi i unazađivati ovaj svijet koji je Bog stvorio i koji će Bog u Kristu na koncu vremena preobraziti. I konačno, recimo danas iz srca zajedno sa Šimunom Petrom: Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!

 

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

MISNE NAKANE 22. 8. 2021. – 29. 8. 2021.

 

 

Ženidbeni navještaj:       BRUNO BOKŠIĆ i DORA ŠIMUNIĆ

                                         DINO MARKO SUŠIĆ i IVANA SUŠIĆ r. VUGREK

                                         HRVOJE ŠINTIĆ i VERONIKA MILETIĆ

                                         FILIP HORVAT i KRISTINA KOVAČIĆ

                                         FILIP STIPETIĆ i MARINA GAVRAN

 

Vjenčani:    20.8. 2021.    GORAN TOPLEK i ANITA LUKAČEVIĆ

                   21.8. 2021.    ANDRE BARIŠIĆ i SANDRA SIMIĆ

 

Kršteni:     20. 8. 2021.    LIAM TOPLEK

                 21.8. 2021.      ELENA GOSARIĆ

 

kol. 15

Župne obavijesti 15. kolovoza 2021. – UZNESENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Rok; u srijedu je sveta Jelena Križarica; u petak je sveti Bernard, opat i crkveni naučitelj; u subotu je sveti Pio X., papa.

Do 24. kolovoza 2021. župni ured ureduje
radnim danom nakon večernjih misâ do 20 sati.

Ispovijed će biti u utorak i četvrtak od 18 sati.

U proteklom smo tjednu za obitelj Ljubić smo prikupili 450 kuna. Hvala vam!

Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Lk 1,39-56

 

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

 

U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa:

»Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!« Tada Marija reče: »Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.« Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.

 

Riječ Gospodnja.

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

U svojoj prostodušnosti vjernik je spreman pomisliti da je veličina i uzvišenost Marije naprosto u tome što je ona Majka Božja. To je zasigurno ono što je na njoj najvažnije. Međutim, Božja riječ kao i nauk Crkve želi nam predstaviti Mariju i kao ženu i kao majku i kao vjernicu. Jer, ako za Isusa velimo da je nama u svemu bio jednak, osim u grijehu, to onda možemo pogotovo reći i za Mariju. Ona je i kao žena i kao vjernica imala svojih kušnja i svojih poteškoća, ali se pokazala čvrstom i dosljednom službenicom Gospodnjom. Danas bismo htjeli promotriti Mariju u tri ključna događaja njezina života: u trenutku svoga izabranja, kad joj je anđeo navijestio da ima postati Majkom Božjom, u trenutku Isusove gorke muke i smrti te u trenutku njezine nebeske proslave, što danas upravo slavimo.

Današnje evanđelje (Lk 1, 39-56) prikazuje susret Marije i Elizabete koja se osjeća izuzetno počašćenom što je Marija pohodi. I hvali Mariju riječima: “Blažena ti što povjerova…” Značajno je to da Elizabeta hvali Mariju baš zbog toga što je povjerovala, što je povjerovala da će se ispuniti sve što joj je navijestio anđeo Gabrijel”.

Prisjetimo se. Anđeo Gabrijel došao je Mariji i navijestio da treba roditi Sina Božjega. I Što Marija čini? Posvema se podlaže Božjem naumu. Mi ne možemo znati kakve je ona životne planove imala. Za nju to uopće nije bilo važno. Ona u potpunosti prihvaća Božji naum. Niti se opirala Božjoj volji, niti se lažnom skromnošću ispričavala da toga nije vrijedna. Ako Bog to hoće, to je sigurno dobro. I, što je mladim ljudima slično, povjerovala je da je Bog htio uzeti upravo nju. U njezinim očima zacijelo je bilo puno drugih žena koje su po bilo kakvim drugim osnovama bile i velike, i vrijedne i zaslužne, bilo svojim rodom, bilo svojim položajem, bilo svojim bogatstvom, bilo svojom učenošću, bilo svojom pobožnošću. Marija kao skromna djevojka zacijelo nije bila svjesna svoje duhovne veličine. Njoj je to sve izgledalo tako razumljivo. Pa ipak, kad Bog od nje nešto traži, ona prihvaća.

Eto nam Marije kao uzora. Koliko god bili vjernici, mi ipak zamišljamo da mi vodimo svoj život i pokušavamo ga onda nekako urediti prema svojim zamislima. Pri tome – i nesvjesno – posvema zanemarujemo Božju volju i Božje zapovijedi. Da ne idemo u neke posebne primjere, zar ne da i mi kao vjernici i govorimo i činimo i snujemo ono što se koji put posvema protivi Božjim zapovijedima. Ukratko, u nekim se životnim prigodama ponašamo kao da nam je evanđelje nepoznanica. Božja volja i Božji način razmišljanja daleko su od nas kad je u pitanju moje dijete, moja karijera, moja zarada, moj užitak…

Marijina vjera i njezina vjernost doživljavaju svoju najveću kušnju pod Isusovim križem. Uopće nije potrebno posebno objašnjavati što za jednu majku znači smrt vlastita djeteta. Za Mariju je to moralo biti višestruko strašno. Isus je Pravednik, Božji Sin, utjelovljenje Božje milosti i dobrote, on je “prošao svijetom čineći dobro”. Nadalje, koliko je god Marija u svoje vrijeme razgovarala s anđelom, ona je ipak malo po malo otkrivala što znači biti službenica Gospodnja i što je Božja volja za nju. I ovo je, zacijelo, bila najveća kušnja njezine vjernosti.

Međutim, Marija je ustrajala. Baš kao što je i Isus rekao svome Ocu: “Ne moja, nego tvoja volja neka se vrši”, tako je i Marija ostala vjerna onom svom prvotnom: “Neka mi bude po riječi tvojoj!” Ostala je čvrsta pod križem. Doživjela je u potpunosti kako su doista neistraživi putovi Gospodnji i kako čovjek nikada ne može do kraja proniknuti Božje naume. Zato pravi Božji čovjek – trudeći se oko dobra najbolje što umije – radosna srca prihvaća Božju volju uzdajući se u njegovu mudrost, u njegovu providnost i iznad svega u njegovu dobrotu.

Na samom početku svoga velebnog poslanja, još prije nego što je Isusa rodila, Marija proročki progovara, kako smo danas čuli: “Odsad će me svi naraštaji zvati blaženom!” I upravo to danas slavimo. Nakon svoje smrti Marija je uznesena na nebo. Proslavljena je tako njezina vjera i njezina vjernost. Molitva Crkve veli kako Bog nije dopustio da trune u grobu ona koja je nosila Spasitelja svijeta, a mi bismo danas rekli također kako je Bog na takav način proslavio Mariju i zbog toga da nam pokaže kako doista vrijedi ostati Bogu vjeran, jer je i Bog vjeran svojim obećanjima.

Upravo se zbog toga radujemo. Veselimo se jer nam je Bog dao divan uzor: Mariju neznatnu službenicu, Mariju, Bogorodicu, Mariju na nebo unesenu. Po njoj nas Bog potiče i poziva da mu budemo vjerni, da ustrajemo u dobru unatoč svim poteškoćama. Da ustrajemo u službi Bogu i bližnjemu i onda kada nas pritišću nevolje, pa i onda kad nas pogode snažne kušnje kao što to mogu biti teška bolest, progonstvo, pa i smrt naših najbližih.

Bogu se sviđa čovjeka upravo po poniženju uzvisiti i Bog nikada ne želi dopustiti da bismo mi njega dobrotom, vjernošću ili ljubavlju nadmašili. Svetkovina Marijina uznesenja najbolja je potvrda toga. Neka i nas sve Gospodin potakne da mu budemo vjerni poput Marije, da bismo se s njom ovdje na zemlji mogli radovati u Božjoj službi, te da bismo jednoga dana postali i sudionicima njezine nebeske proslave.

 

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

MISNE NAKANE 15. 8. 2021. – 22. 8. 2021.

 

 

Ženidbeni navještaj:     BRUNO BOKŠIĆ i DORA ŠIMUNIĆ

                                           DINO MARKO SUŠIĆ i IVANA SUŠIĆ r. VUGREK                                          

                                           GORAN TOPLEK i ANITA LUKAČEVIĆ

                                          HRVOJE ŠINTIĆ i VERONIKA MILETIĆ

                                          FILIP HORVAT i KRISTINA KOVAČIĆ

                                          FILIP STIPETIĆ i MARINA GAVRAN

 

Vjenčani 14.08.2021.:     ANTONIO JURKIĆ i GABRIJELA PAVIŠIĆ

 

kol. 08

Župne obavijesti 8. kolovoza 2021. – 19. NEDJELJA KROZ GODINU B

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveta Terezija Benedikta od Križa, djevica i mučenica – blagdan; u utorak je sveti Lovro, đakon i mučenik; u srijedu je sveta Klara Asiška, djevica; u subotu je sveti Maksimilijan Marija Kolbe, prezbiter i mučenik.

Do 24. kolovoza 2021. župni ured ureduje
radnim danom nakon večernjih misâ do 20 sati.

Ispovijed će biti u utorak i četvrtak od 18 sati.

U subotu, 14. kolovoza u 23 sata ispred naše župne crkve, započinje pješačko hodočašće u Mariju Bistricu. Ruta hodočašća je sljedeća: Jablanovec – Donja i Gornja Bistra – Kraljev Vrh – Stubičke Toplice – Samci – Hum Stubički – Hum Bistrički – Marija Bistrica. Kontakt za informacije – Anto Miketa, 092 370 9796.

  • U protekla dva tjedna za obitelj Ljubić smo prikupili 700 kuna. Hvala vam!
  • Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 6,41-51

 

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

 

U ono vrijeme: Židovi mrmljahu protiv Isusa što je rekao: »Ja sam kruh koji je sišao s neba.« Govorahu: »Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: ’Sišao sam s neba?’«

Isus im odvrati: »Ne mrmljajte među sobom! Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni. Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca. Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni. Ja sam kruh života. Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.«

 

Riječ Gospodnja.

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

U Starom zavjetu a i u svijesti židovskog naroda Ilija je, nakon Mojsija, bio najveći prorok. Silan na riječi i na djelu. Na njegovu molitvu kiša nije pala tri i pol godine, na njegovu molitvu oganj je s neba spalio žrtvu na žrtveniku, a u svojoj revnosti za Božju stvar pobio je četiri stotine krivobožačkih svećenika. Pa ipak, nakon toga, Ilija je morao bježati, bježati da život spasi. Sklonio se u pustinju potišten i razočaran. Pitao se, čemu je sve skupa vrijedilo. Pitao se, je li imalo smisla revnovati za Božju stvar…

Već mi je svega dosta, Gospodine!

Ilija je sav shrvan, iscrpljen. Ne vidi više smisla svome poslanju. Ne vidi da je bilo ikakve koristi od onog što je činio. I to što je činio svom snagom, svim svojim silama, svim svojim žarom. Život je uložio u obranu Jahvina štovanja, protiv krivoboštva i otpada od prave vjere, a čime je to sve završilo? Progonstvom i ravnodušnošću naroda. Ilija odustaje od svega napora i veli: „Već mi je svega dosta, Gospodine! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih.“ Zatim je, tu u pustinji, legao i zaspao. On je svoje učinio. Posve je iscrpljen i bez snage. Od prorokovanja više nema ništa. Vratiti se kući nema volje, a osim toga, kraljevi ga ljudi progone. Bolje mu je da mu Bog tu u pustinji uzme život. „Već mi je svega dosta, Gospodine!“

Ustani i jedi!

Bog, međutim, ne odustaje. Šalje mu anđela koji ga budi i nudi mu pečen kruh i vrč vode. „Ustani i jedi!“, veli mu anđeo. Onako, mehanički, polusvjesno, kao čovjek probuđen iz duboka sna, Ilija ustaje, jede i pije i nastavlja spavati. Međutim, anđeo je uporan. Ponovno ga budi i govori: „Ustani i jedi, jer je pred tobom dalek put!“ U Iliji se budi nova snaga. Čovjeku je nevjerojatno, koliku snagu može dati Bog, kako samo Bog može preokrenuti situaciju! Čudesan je to bio kruh i čudesna voda…

Išao je četrdeset dana

Ilija je, dakle, ustao, jeo i pio i, veli današnje čitanje (1Kr 19, 4-8), osnažen tom hranom išao je četrdeset dana i četrdeset noći sve do Božje gore Horeba. Evo, dakle, posvemašnjeg preokreta. Ilija je došao sav shrvan. Htio je napustiti svoju proročku službu, osjećao je da su sva njegova nadanja bila uzaludna, čak je poželio umrijeti. I onda, nakon što je te teške noći kušao od toga kruha, nastaje preobražaj. Ilija zadobiva snagu puno veću nego što je imao, tako da može naporno hodati tolike dane.

Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke

Naravno, ova zgoda s Ilijom tek je slika euharistijskog kruha. Isus danas u evanđelju veli (Iv 6, 41-51): „Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke.“ I to nam danas Gospodin govori. Zar ne, da se koji put i mi osjećamo poput Ilije? Na primjer: činimo dobro, iskreno se trudimo bilo u svojoj obitelji, bilo sa svojim bračnim drugom, bilo na poslu, bilo sa svojom rodbinom, bilo sa susjedima. Trudimo se onako iskreno, otvoreno, dobrohotno, uporno… Dajemo sve sebe i sve od sebe. I onda se dogodi crna nezahvalnost, onda nam se u određenom trenutku učini da ništa nije vrijedilo i da je sve bilo uzaludno. Dogodi se neuspjeh, kriza, bolest, smrt, nesreća, rat, prognanstvo, izbjeglištvo… I onda nam se čini da nam nitko i ništa ne može pomoći. Ne vidimo oko sebe ni vlastitu obitelj, ni prijatelje, ni Crkvu… Daljnji nam se život učini tek životarenje. I što nam tada Isus poručuje. Upravo to, da samo on zna zašto je dopustio da padnemo u toliku tugu i zdvojnost. Možda nas time želi „spustiti na zemlju“ da zastanemo i ponovno se zamislimo o smislu i načinu našeg života. I, što je najvažnije, Isus nam daje čudesnu hranu – svoje Tijelo.

Upravo to vjerujemo i želimo vjerovati. Nedostatne su naše snage i naši napori. I upravo u tim posebnim trenucima Bog nam daje do znanja da zapravo cijelo to vrijeme i nismo išli sami, nego smo koracali njegovom snagom. U takvim nam trenucima, dakle, daje do znanja da samo njegovom snagom možemo dalje. Zato je nedjeljna euharistija doista ono živo središte našega života. Kroz nju nam sam Bog progovara. U njoj doživljavamo ono puno i tijesno zajedništvo s Gospodinom i jedni s drugima. U njoj se hranimo tim Kruhom živim. U njoj i po njoj živimo, dobivamo snagu, ona nam je predokus vječnosti. Neka nas i danas prosvjetljuje, hrabri i jača euharistijsko zajedništvo i snaga Kristova Tijela i Krvi.

 

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

MISNE NAKANE 8. 8. 2021. – 15. 8. 2021.

 

 

Ženidbeni navještaj:        BRUNO BOKŠIĆ i DORA ŠIMUNIĆ

                                         DINO MARKO SUŠIĆ i IVANA SUŠIĆ r. VUGREK            

                                         GORAN TOPLEK i ANITA LUKAČEVIĆ

                                         HRVOJE ŠINTIĆ i VERONIKA MILETIĆ

                                         FILIP HORVAT i KRISTINA KOVAČIĆ

                                         FILIP STIPETIĆ i MARINA GAVRAN

Vjenčani   04.08.2021.: NENAD MARKOVIĆ i  MIHAELA COLARIĆ

                  07.08.2021.: IVAN BORIĆ i MAGDALENA ČUJKO           

 

kol. 01

Župne obavijesti 1. kolovoza 2021. – 18. NEDJELJA KROZ GODINU B

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je Gospa od Anđela; u utorak je blaženi Augustin Kažotić, biskup; u srijedu je sveti Ivan Marija Vianney, prezbiter; u petak je Preobraženje Gospodino-vo – blagdan.

Prošle smo nedjelje za naš župni Karitas prikupili 7509,20 kuna. Hvala vam!

Od 2. do 17. kolovoza 2021. župni ured ureduje
radnim danom nakon večernjih misâ do 20 sati.

Ispovijed će biti u utorak i četvrtak od 18 sati.

U petak je dan Molitvenih vijenaca Kraljice obitelji. Pozivamo sve članove da dođu na zajedničku molitvu krunice i na svetu misu.

Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 6,24-35

 

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

 

U ono vrijeme: Kada mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđu u lađice i odu u Kafarnaum tražeći Isusa. Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: »Učitelju, kad si ovamo došao?« Isus im odgovori: »Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac – Bog – opečati.« Rekoše mu dakle: »Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?« Odgovori im Isus: »Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.« Rekoše mu onda: »Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? Očevi naši blagovaše mânu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim.« Reče im Isus: Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.« Rekoše mu nato: »Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.« Reče im Isus: »Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.

 

Riječ Gospodnja.

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

Jeste li možda doživjeli da vas iznenada nazove telefonom netko tko vas već dugo nije zvao i s kojim ste gotovo izgubili svaku vezu? Kad, eto, čovjek vas nazvao, sav je ljubazan, zanima se kako ste vi i vaša obitelj, zove vas na kavu, priča o starom i neraskidivom prijateljstvu koje veže vas i njega, tako da se u čudu pitate, što li će to biti? I onda, odjednom bude jasno. Treba mu vaša usluga. Treba mu vaš utjecaj, vaša mogućnost da nešto sredite „preko veze“, treba mu vaš novac. Pa vam onda bude žao. Nije stvar toliko u usluzi. Nego, jednostavno, u tome da taj čovjek ne cijeni vas, nego vašu uslugu, ne treba vas, nego vašu pomoć, odnosno, da čovjek ipak hini ljubav i prijateljstvo, a zapravo mu treba tek vaša usluga. I to čovjeka boli. Boli, jer mu je ipak važno prijateljstvo, naklonost, ljubav… Izgleda da je istu muku i bol ćutio Isus.

Učitelju, kad si ovamo došao?

Čuli smo prošle nedjelje (Iv 6, 1-15). Isus je učinio veleban znak. Od pet kruhova i dvije ribice nahranio je poveliko mnoštvo u kojem je samo muškaraca bilo pet tisuća. Ljudi su, naravno, bili oduševljeni. Osnovno i bitno što je potrebno za čovjekov ovozemni život jest hrana, a osnovna je namirnica upravo kruh. Imati među sobom čovjeka koji umnaža kruh! Koji umnaža ribice! Koji bolesne liječi, a mrtve uskrisuje! To bi bio kralj, to bi bio narodni vođa, to bi bio čovjek koji bi kao Božji Pomazanik – Mesija mogao otjerati mrske Rimljane, uspostaviti židovsku državu… i koji si se brinuo da uvijek bude kruha u zemlji, te da nema bolesnih i nemoćnih…!

Naravno, ljudima se hoće takvoga koji ih rješava svih ovozemnih i političkih problema. Zato, kad je Isus, začudo, bio nestao nakon što je umnožio kruh i ribice, došli su ga tražiti (Iv 6, 24-35). Naime, da Isus nije sve to bio učinio, tko bi mario za onim što je on propovijedao i naučavao? Jasno je, dakle, što znači pitanje koje su ti ljudi uputili Isusu: „Učitelju, kad si ovamo došao?“ Oni se zanimaju za Isusa ukoliko im on može ispuniti njihove ovozemne i političke želje i zato ga ne žele izgubiti iz vida.

Tražite me… što ste jeli od onih kruhova

Isus ne okoliša. Na njihovo pitanje kad je onamo došao s bolju u duši on odgovara: „Tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se.“ S gorčinom u srcu Isus primjećuje da većini od njegovih slušatelja nije bilo stalo do njegovih riječi i do njegova nauka. To je ona nevolja tolikih proroka koji govore, naviještaju, potiču, opominju, prijete, ali počesto nalaze na „tvrdovrate“ kojima je samo do kruha i igara i do političke premoći.

Radite, ali ne za hranu propadljivu

Isus ih opet strpljivo poučava. Veli: „Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni.“ Naime, Isus, očito, nije protiv kruha, niti protiv materijalnoga blagostanja. Konačno, upravo je on liječio i umnožio kruh, upravo je on i mrtve uskrišavao. No, Isus želi pomaknuti naglasak s tih izvanjskih učinaka. Naime, sva čudesa koja je Isus činio bila su tek znak onoga drugoga, što je temeljno, važno i jedino bitno. U ono su vrijeme to tek rijetki shvaćali. A kasnije, kada je sišao Duh Sveti, „sjetiše se učenici“ svih njegovih riječi i značenja svega onoga što je učinio. Shvatili su, tako, da je umnoženi kruh, baš kao što je to bila mana u pustinji, tek znak one hrane koja ostaje za vječnost, znak euharistije, euharistijskog Isusa koji se za nas predaje i čije otajstvo slavimo svaki puta na svetoj misi, osobito onoj nedjeljnoj.

Za što mi radimo?

Gdje mi sebe tu vidimo? Postavimo si, evo, jedno još teže pitanje: Zašto smo mi kršćani? Zašto dolazimo na misu? Zašto se molimo? Zbog Isusovih obećanja ili zbog njega samoga? Evo primjera. U moralnoj teologiji razlikujemo nesavršeno i savršeno pokajanje. Nesavršeno pokajanje potaknuto je strahom od vječne kazne, a savršeno pokajanje potaknute je iz ljubavi prema Bogu i iz žalosti što smo Boga iznevjerili. Kako mi danas stojimo pred Isusom? Samo iz sebičnih razloga? Samo zbog toga da uspijemo u školi, u poslu, u karijeri? Samo zato da sačuvamo zdravlje svoje i zdravlje svoje obitelji? Samo zato da zavlada mir i red u našoj domovini i u cijelom svijetu? Ili ipak, malko, malčice stojimo ovdje pred Isusom jer ga volimo? Jer smo mu zahvalni. Jer smo svjesni koliko je za nas učinio i koliko čini. Jer smo svjesni koliko je ispravan i pravi put, put njegovih evanđeoskih naputaka.

Budimo ljudi. Budimo zahvalni. Zahvalimo Bogu danas na ovoj euharistiji. I zamolimo ga da nam podari dar zahvalnosti. Prema njemu i prema svakom čovjeku.

 

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

MISNE NAKANE 1. 8. 2021. – 8. 8. 2021.

 

 

Ženidbeni navještaj:        BRUNO BOKŠIĆ i DORA ŠIMUNIĆ

                                         DINO MARKO SUŠIĆ i IVANA SUŠIĆ r. VUGREK            

                                         GORAN TOPLEK i ANITA LUKAČEVIĆ

                                         ANTONIO JURKIĆ i GABRIJELA PAVIŠIĆ

                                         HRVOJE ŠINTIĆ i VERONIKA MILETIĆ

                                         MLADEN ŽIVKOVIĆ i MIA MAROS

                                         FILIP HORVAT i KRISTINA KOVAČIĆ

                                         FILIP STIPETIĆ i MARINA GAVRAN

                             

Vjenčani  30.07.2021.: DANIJEL BATINIĆ i ANTONELA BATINIĆ r. BUBALOVIĆ

                 31.07.2021.: ŽELJKO KAURIĆ i SANELA KAURIĆ r. BEGANOVIĆ

             

Krštena   31.07.2021.: IRIS KAURIĆ

                01.08.2021.: NAOMI MARKOVIĆ

 

srp. 18

Župne obavijesti 18. srpnja 2021. – 16. NEDJELJA KROZ GODINU

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u utorak je sveti Ilija Prorok; u srijedu je sveti Lovro Brindiški, prezbiter i crkveni naučitelj; u četvrtak je sveta Marija Magdalena – blagdan; u petak je sveta Brigita Švedska, redovnica i zaštitnica Europe – blagdan.

Sljedeće nedjelje skupljamo priloge za naš župni Karitas.

Ispovijed će biti samo u petak od 18 sati do 18:50.

U prošlom je tjednu za obitelj Ljubić prikupljeno 750 kuna. Hvala vam od srca!

Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mk 6,30-34

 

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

 

U ono vrijeme: Apostoli se skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali. I reče im: »Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo.« Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih.

Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu.

 

Riječ Gospodnja.

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

Za vrijeme studija, dok sam se mučio oko većeg pismenog rada, jedan mi je kolega rekao: „Taj posao nije kao kad čovjek kopa kanal – što brže kopa, brže ide…“ Stvarno, koji puta, uza sav napor, posao jednostavno ne ide. Jer čovjek nije stroj, a ljudsko tijelo i ljudski duh ima neke svoje zakone. A jedan od tih zakona jest zakon rada i zakon odmora. Evo, ovih ljetnih dana Gospodin Isus nam govori upravo o tome (Mk 6, 30-34).

Otpočinite.

Isusovo poslanje bilo je u punom zamahu. Propovijedao je po cijeloj Galileji, mnoštvo je išlo za njim, a mnoge je bolesnike ozdravljao. Kako više nije mogao do svega dospjeti, Isus šalje svoje učenike na misijsko putovanje. I učenici su uspješno naviještali evanđelje, liječili bolesnike. Bili su vrlo uspješni. I onda su se vratili oduševljeno pripovijedajući kako je bilo, sretni što je i na njima počinuo Isusov Duh. Međutim, Isus je vidio da su malaksali, gladni, izmoreni. Kao prvo, puno su pješačili, zatim je tu bilo propovijedanja, a onda je tu neprestano bilo i silno mnoštvo koje ih je u stopu pratilo. Nije se dalje moglo tako. Isus povlači svoje apostole i veli im da odu malo u osamu.

Rekli bismo da to baš i nije moralo biti razborito. Poslovica veli da se željezo kuje dok je vruće. Svi traže Isusa i njegove učenike, mnoštvo ga slijedi… Trebalo bi možda povećati broj učenika, proširiti propovijedanje, misliti na osnivanje ogranaka za kraljevstvo Božje u inozemstvu, organizirati mrežu suradnika, organizirati seminare, tečajeve, pisati materijale… Ne. Isus šalje učenike u osamu.

Zašto? Više je razloga.

Bog nas je stvorio onakve kakvi već jesmo. Priroda je čovjekova – dakle onakva kakvu ju je Bog dao – takva da čovjek u danu određeni dio vremena treba odspavati. Nadalje, tako smo ustrojeni, da osim trenutaka sna trebamo imati vremena i za sebe i za druge i za opuštanje. Isto tako je Bog – vjerujemo – naše djelovanje stavio u ritam od sedam dana, gdje čovjek treba imati i cijeli dan za tjelesni odmor. To su jednostavno zakoni našega tijela i duha. Zato kad čitamo kako su neki sveci govorili da se ne žele odmarati, jer će se, eto, odmarati u nebu, mislimo da to stvarno ne bi trebalo uzeti doslovno.

Mi smo jednostavno tako sazdani, tako stvoreni da nam je odmor nužan. Iako nekada neki šefovi ili poglavari znadu reći kako ne žele čuti od mladoga čovjeka da je umoran, ni to ne treba doslovno uzeti. Ako je mlad čovjek umoran, hvala Bogu! Znači da je radio. Pa kad se odmori, sutra će još bolje moći raditi. Eto, vidimo to i iz Isusova primjera.

Nakon dugog apostolskog putovanja on svoje učenike šalje na odmor u samotno mjesto.

Konačno, da ne ponavljamo stare primjere iz seljačkog života, seljaci su znali da domaće životinje, konje ili volove, ne smiju iscrpljivati do krajnjih granica, jer bi im one jednostavno mogle lipsati. Zato, dobar je odmor, svet je odmor, Božji je odmor nakon napornoga rada.

Odbijanje odmora može imati i jednu drugu, rekli bismo, nekršćansku oznaku, koja pokazuje manjak vjere i pouzdanja. Mudro veli psalam: „Ako Gospodin kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji. Ako Jahve grad ne čuva, uzalud stražar bdi. Uzalud vam je ustat prije zore i dugo u noć sjediti, vi što jedete kruh muke: miljenicima svojim u snu on daje“ (Ps 127,1-2). (…) A što se događa nama, koji smo, barem ponekad, „radoholičari“?

Mislimo da s nama sve stoji ili pada. To je napast svih šefova i poglavara, svih roditelja i odgovornih osoba. Ako otac obitelji nešto sam ne učini, njegovo dijete to sigurno neće jer ne zna, ne može i ne snalazi se. Iza onoga: „Nemoj ti, ja ću“ krije se koji puta skrivena oholost koja vjeruje da samo ja znam i umijem, krije se nepovjerenje prema drugima.

U takvom stavu krije se nepovjerenje i prema Bogu, koji kao da je stvorio oko mene sve same nesposobnjakoviće koji nikada neće moći i htjeti ono i onako kako to ja činim. Bog je onaj koji sve čini, a mi smo tek suradnici. Jednom prilikom dok su se vjernici u Korintu hvastali jedni da su učenici Apolonovi, a drugi da su Pavlovi, Pavao veli da oni tu uopće nisu bitni: „Ta što je Apolon? Što je Pavao? Poslužitelji po kojima povjerovaste – kako već komu Gospodin dade. Ja zasadih, Apolon zali, ali Bog dade rasti. Tako niti je što onaj tko sadi ni onaj tko zalijeva, nego Bog koji daje rasti“ (1 Kor 3,5-7).

Zato je naš osnovni stav vjera i povjerenje u Boga koji je sve stvorio, sve uzdržava i svemu daje da napreduje. Mi smo tek suradnici, koji, u skladu sa svojim sposobnostima i sa svojom marljivošću, surađujemo na Božjoj njivi kojoj tek Bog daje rast i napredak. Zato, ne dajmo se zavesti „radoholičarima“, onim vječito tjeskobnim užurbanima i kandidatima za srčane i ine udare. Baš kao što se ne želimo povoditi za onim lijenima koji zakapaju talent gospodarev. Naše je da „sadimo“ i „zalijevamo“, a neka Bog „dovrši u nama ono djelo koje je započeo“ stavivši nas u zvanje i okolnosti u kojima živimo.

Zato, valja nam i moliti i raditi, ali se i odmarati. Koliko nam je god moguće, iskoristimo to. Ne u ljenčarenju i nezdravom iživljavanju, nego u raznolikom odmoru duha i tijela, da bismo i radosni i opušteni opet mogli poći „u borbu koja nas čeka“.

 

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

MISNE NAKANE 18.07.2021. – 25.07.2021.

 

 

Ženidbeni navještaj:      IVAN BORIĆ i MAGDALENA ČUJKO                      

                                           NENAD MARKOVIĆ i MIHAELA COLARIĆ

                                           GORAN TOPLEK i ANITA LUKAČEVIĆ

                                           ŽELJKO KAURIĆ i SANELA KAURIĆ r. BEGANOVIĆ

                                           ANTONIO JURKIĆ i GABRIJELA PAVIŠIĆ

                                           ANTE ČORAK i DANICA BLAŽEVIĆ

                                           HRVOJE ŠINTIĆ i VERONIKA MILETIĆ

                             

Kršteni 17.07.2021.:       LUKA CESAREC i MIHAEL CESAREC