«

»

velj. 05

U ženstvenosti žene odsijeva Božja milina i ljepota neba

Marie Suzanne GiroustŽenstvenost je vrsnost žene. Stvoritelj je čovjeka načinio kao muško i žensko, na svoju sliku. Kao što otac i sin ne mogu zamijeniti svoje uloge, sin ne može postati otac, ni otac sin, tako ni žena ne može postati muškarac, ni muškarac žena. Nije na nama da se trudimo od karanfila napraviti kukuruz, nego razviti kukuruz na sve moguće načine. Nije na nama da pokušavamo od patke načiniti magarca, niti od teleta gusku, nego da pomognemo kako bi od teleta postala dobra krava, od mlade guske dobra guska, kako bi magarac dobro nosio svoj tovar i patka bila na ponos domaćicama.

Tako je i s ljudima. Nije na nama da od muškarca pokušavamo napraviti dobru ženu, niti od žene umjetnog muškarca, nego dopustiti da se svatko u svome što bolje razvija.

Biti muškarac nije nimalo savršenije od biti žena, ali ni biti žena nije ni uzvišenije ni vrednije nego biti muškarac. Oni su jednaki, oni su jednako čovjek, oni su zajedno slika Božja. Izigravanje muškarca na račun žene i obratno samo je odugovlačenje ljubavi, potpunog rješenja, sloge, povjerenja, poštivanja, jednakosti u ljubavi.

Ženstvena je ona žena koji voli biti žena. To je ona koja je spoznala svoju vrijednost, darove koje joj je Bog dao kao djevojci, ženi, supruzi, majci. Ženstvena postaje žena onog časa kada u sebi spozna vječno žensko, kad u sebi upozna Ženu pisanu velikim slovom. Žena, u bilo kojoj ulozi, jednako je važna, ako je ženstvena. I zato ne treba izigravati sebe kao neudanu na račun udane, ženu udanu na račun majke, ženu zaposlenu na račun nezaposlene. To su različite uloge, ali je žena u sebi uvijek ista, silovita u svojoj ljepoti i draži, dragocjena u nježnosti, toplini i sigurnosti svoje osobnosti i subjektivnosti, neizreciva u intuiciji, pronicanju i ljubavi.

Žena je, na neki način, čitavo čovječanstvo. Ona u sebi nosi sve ono što je čovjek. Zato ona može roditi novog čovjeka. Ona u sebi ima sve ono što je ljudsko, ona ljubi i poznaje čovjeka u njegovoj duši, ona razumije, hrani, odgaja i razvija čovjeka u njegovoj osobnosti i intimi. Žena, to je druga strana života, ona koju ne iscrpljuje muškarac. Žena, to je procvalost proljeća, to je rascvali pupoljak, rascvjetala trešnja, plavetnilo sunčanog neba,   nedohvatljivost   horizonata,   neiscrpivost draži, to je čežnja koju ništa ne može zadovoljiti ni iscrpiti.

Ženstvena žena postaje onog časa kada spozna svoja bogatstva. Nije na njoj da ruši muževne i muške karakteristike života, nego da izgrađuje i uglavljuje ženske. Ženstvena je žena diskretna, ona je nježna, zabrinuta za ljude oko sebe, ona prepoznaje situaciju ljudi i domovine s lica ljudi, ona ima vremena za starca, ona okuplja i rađa djecu, ona čuva bitne, najhumanije predjele života. Ženstvena je žena privlačna, ona nikad nije dorečena, nju uvijek prekriva stanoviti veo koji čuva njezinu intimu i tajnu života. Ženstvena žena vjeruje, ona se nada, ona prašta, ona poduzima sve kako bi drugoga obranila. Ona je čestita, ona ne ogovara druge, ona pokušava ispričati prijateljice, ona okuplja druge u svoj dom, štiti sirote, pomaže neuke i siromašne. Ona je snaga i radost svoga muža, ona je dom svoje djece, ona je čudesan vladar svoje obitelji. Ona se odijeva diskretno, ljubomorna je na svoju intimu, ona je vrt ograđen i zdenac zapečaćen za svoga muža, ona je diskretni dom za intimu svoje djece.

Ženstvena žena puno moli i puno radi, uči i šuti. Ona je zagledana u Božje lice i s njega crpi snagu da ostane vjerna sebi, da drži život u svojim rukama, da ne obeščasti ljepotu svoga tijela i čeznutljivost svoje duše. Ona je vjerna i ozbiljna, ne dopušta da itko razori ogradu njezine duše, njezinog braka i obitelji. Ona zna držati na udaljenosti svakoga, tko želi provaliti u intimu njezina doma. Ona je muževljeva čežnja i ona je blagoslov domovine. Ona moli i radi, ona se oslanja na Boga i dopušta da se njezina djeca i obitelj naslone na nju. Ona i muž nisu zagledani jedno u drugo, nego su zajedno zagledani u Boga. Tek tako mogu uživati život. On muževan, ona ženstvena, stvoreni na sliku Božju. Oni su ponos svoje djece, ali su i djeca njihov ponos. Muškarcu i ženi treba vratiti njihovu osebujnost, ljubav u različitosti, diskretnost i odmak privlačnosti i ljubav sve do u vječnost.

Ženstvena žena voli svoj dom, drži ga čistim, urednim, ona određuje namještaj i ures svoga doma i ponosna je na njega. Ženstvena je žena dobrohotna, ona je čestita, uredna, čista, taktična i vrijedna. Ona je odlučna kada je riječ o njezinoj kompetenciji, ali se potpuno oslanja na svoga muža, kada je riječ o njegovoj kompetenciji. Ona je jednakopravna, osjeća se ljubljenom, prihvaćenom, zaštićenom. Ona je svu sebe dala svome mužu i potpuno prihvatila njega. Oni su dvoje u jednom tijelu. Ona zna pitati, ali zna i savjetovati. Njoj je najvažnije vrijeme molitve, jer je ona duša obitelji, kad je okuplja na molitvu. Njoj je Bog blizak, ona o njemu pripovijeda kao o onome s kojim druguje.

Ženstvena je žena odvažna, ona je uvjerljiva u svojoj čednosti, jednostavna u svojoj ponositosti, neizrecivo strpljiva i blaga, kad se situacija u obitelji zaoštri. Ona je blagi povjetarac kad nastanu razmimoilaženja ili kad netko podigne glas u njezinu društvu. Ona neće pretjerivati, neće osuđivati, na vrijeme će zašutjeti. Jednostavno, u njezinoj ženstvenosti odsijeva Božja milina i ljepota neba.

Neka Bog domovini podari takvih žena.

preuzeto iz:
LIJEČITI BRAK I OBITELJ,
autora TOMISLAVA IVANČIĆA