Biti dijete znači vjerovati u ljubav, ljepotu, dobro; znači biti tako malen kao u bajci.
Što znači biti dijete? – Biti dijete znači biti sasvim nešto drugo nego što je današnji čovjek. Znači imati duh koji struji iz vode krštenja; znači vjerovati u ljubav, ljepotu, dobro; znači biti tako malen kao u bajci – da mogu biti otvoren i za ono što se čini nemogućim – pretvoriti nisko u uzvišeno i pretvoriti ništa u sve; znači živjeti u orahovoj ljusci, a smatrati se kraljem nebeskih prostranstava.
Postoji uska veza između fizičke malenosti, tj. djetinjstva i duhovne malenosti koja se zove poniznost. Ne možemo uvijek biti djeca (fizički), ali uvijek možemo gledati kao djeca, drugim riječima, možemo biti ponizni. I u duhovnom redu vrijedi isti zakon. Ako čovjek hoće otkriti nešto veliko, mora se uvijek umanjiti. Čovjek je velik ako nije izgubio srce djeteta.
Kako će čovjek otkriti Boga u božićnoj noći? Kako naći razloga svome veselju?… Samo ako bude malen i ponizan, naći će beskonačnoga Boga u liku malenog Djeteta. Naš Gospodin nije rođen pod otvorenim nebom, pod kojim bi ljudi mogli hodati uspravno, nego u špilji, u koju moraju ući samo prignuti. Sagibanje je sagibanje poniznosti. Neki su odviše ponosni da bi se prignuli i tako gube radost koja se nalazi unutar špilje. Pastiri i Mudraci bili su dovoljno ponizni da se prignu, a kad su ušli unutra uvidješe da se ne nalaze u špilji nego u nekom drugom svijetu gdje živi jedna lijepa žena sa suncem nad glavom, mjesecom pod nogama, a u rukama joj djetešce – u čijim rukama počiva zemlja na kojoj živimo.
Samo ponizan čovjek shvaća da mu je potrebna pomoć odozgor. Život, Istina i Ljubav savršenog Boga uzela je vidljiv ljudski lik u osobi Gospodina i Spasitelja Isusa Krista.
BOŽIĆ – objava ljubavi i ljudskog dostojanstva. Bog je došao na našu zemlju da nas uzdigne k sebi u nebo. Došao je donijeti zamjenu, da nam kaže kako samo on može reći:
“Dajte mi vaše čovještvo, a ja ću vam dati moje božanstvo;
dajte mi vaše vrijeme, a ja ću vam dati moju vječnost;
dajte mi vaše umorno tijelo, a ja ću vam dati otkupljenje;
dajte mi vaše slomljeno srce, a ja ću vam dati ljubav;
dajte mi svoje ništavilo, a ja ću vam dati moje SVE!”
Ako je Bog postao čovjekom onda je “biti čovjek” nevjerojatno ozbiljno. O kad bi ovo ljudi shvatili i živjeli društvo i svijet u kojem živimo bili bi drugačiji.
Ako si otvoren za tajnu Boga-i-Čovjeka, otvoren poput djeteta, i ti ćeš primiti svjetlo i toplinu da u svom srcu zapališ nekoliko zvijezda. Božja ljubav neka postane vidljiva u tvome srcu i u tvome životu. Molimo novorođenog Isusa da u našim srcima, obiteljima, narodu i cijelom svijetu zavlada istinski mir. Mir koji omogućuje da se u dubini duše susretnu Bog i čovjek.
Miroslav Čadek, SJ
Prostor duha