Gospodine, ja znam da ti slušaš malene, ponizne:
Ne prezri me zbog ovoga što ću reći!
Ja sam malen, malen u usporedbi s Tobom.
Svijet u kojem živim je Treći svijet,
treći, posljednji, ali on je moj.
Prvi je svijet bogatih zemalja.
Njemu je poznato moje siromaštvo,
on se naziva mojim dobrotvorom.
Umoran sam od tih dobrotvora.
Dobrotvora me oslobodi, molim te i zaklinjem!
Drugi svijet je svijet socijalističkih zemalja.
Ja mu se divim, ali on mi i strah zadaje.
Volim ga jer je i on poput mene upoznao bijedu
i on se želi nje osloboditi,
ali ja se bojim toga, jer umjesto da svoj pogled baca prema Tebi on ga baca prema bogatim zemljama.
Ja se svuda osjećam strancem. Zašto sam ja tako različit?
To me snašlo zbog prokletstva moje kože i zbog moje majke…
Kriste, o Gospodine, bogatstvo koje želim jest to
da se znadem otrgnuti od sebe, a dati se drugima,
da to bogatstvo znadem razdijeliti.
Želim postati velik s tobom.
Ne želim više da me drugi učine velikim.
Želim sam po sebi postati velik,
a ne da me netko vuče.
Kad me drugi povuku, prijeti mi opasnost:
njihovo je zlo zarazno.
Mnogo toga mogu izgubiti, a prije svega bratstvo.
A sve zlato svijeta ne vrijedi više od bratstva.
I ja, ja sam siguran, ja imam što dati drugima za dar.
Nešto što je Prvi svijet izgubio.
Nešto što drugi svijet traži daleko od tebe.
Kriste, o Gospodine, daj mi da znam
kakav čovjek trebam postati.
Chant d’un Indien de Sahuayo, Mexique