«

»

velj. 04

Otrov bljutave soli

SaltZar je moguće da se čovjek koji se posvetio navještanju Isusove vjere, crkveni službenik, toliko pokvari da ga ljudi s pravom ogovaraju, izvrgavaju ruglu? Kad slušamo i čitamo što se sve zlo o svećenicima iznosi u javnost, prva nam je misao da su to klevete. Ali, baš u današnjem misnom ulomku Matejeva evanđelja (Mt 5, 13-16) Isus upozorava da se i njegovi najbliži suradnici mogu pokvariti. Rekao im je: “Vi ste sol zemlje. Ali, ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.” Sol daje jelu okus i čuva ga od kvarenja. Tako bi kršćani, osobito svećenici, morali djelovati među ljudima – pomagati im da pronalaze i ostvaruju smisao života i da ne čine zlo.

 

Naravna sol ne može obljutaviti, ali ova o kojoj Isus govori, njegovi djelatnici među ljudima, mogu “obljutaviti”, ostati bez Duha u sebi i postati nesposobni drugima ga predavati. U nastavku Isus upozorava da se takvi ne mogu sakriti. Kao što ih ljudi vide i hvale kad čine dobro, vide ih ih kude kad čine zlo. S tim moraju računati svi koji se usuđuju ljudima govoriti u Isusovo ime. Uzalud je sve što se neugodno čuje proglašavati namjernim klevetama. “Ne može se sakriti grad što leži na gori”, kaže Isus. Ove se njegove riječi rijetko u tom smislu ističu, ali nema sumnje da su u životu Crkve u tijeku mnogih stoljeća i njezini predstavnici uzrokovali teške sablazni. Ne samo u svojim privatnim životima, nego još kobnije u javnim pothvatima. Tko je, primjerice, mogao pomisliti da se vjera štiti stavljanjem na lomaču nekih koji su se usudili drugačije misliti? Tako “bljutava sol” može postati otrov. Ljudi često i zlurado motre kako svećenici žive, skloni su o njima zlo misliti i kad za to nema razloga. Kad razloga ipak bude, krivcu ne preostaje nego pokajati se i izazvanu sablazan brisati obnovljenim žarom služenja. Oni, pak, koji se zlurado sablažnjavaju, nisu manja sablazan.

Živko Kustić