«

»

stu. 23

Prvi privremeni zavjeti u zajednici palotinaca, fr. Saše Mijića

DSC_0398Na svetkovinu Krista Kralja, na misi u 10h ne samo da smo zaključili liturgijsku godinu, već smo na  poseban način i proslavili prve privremene zavjete u zajednici palotinaca, fr. Saše Mijića. Tako je obećao da će godinu dana živjeti u čistoći, siromaštvu, poslušnosti, ustrajnosti, zajedništvu dobara i nesebičnom služenju u ljubavi Kristovoj. Tom prigodom u goste su nam stigli pater general Jakob Napundakam iz Rima i provincijal Helmut Scharler, rektor provincijalne kuće p. Alexadenr Holzbach iz Friedberga, p. Jozo Ivić, p. Željko Lemaić, te Sašin župnik iz Đakova Tomislav Ćorluka. Misu je animirao Zbor mladih i Veliki župni zbor, a na orguljama Alan Kljaić.

 

Propovjednik, p. Jozo Ivić na početku svoje homilije na prvo mjesto stavlja sliku Krista Kralja, ali ne kralja u hijerarhijskom smislu, nego kralj po pitanju izvrsnosti, odličnosti, posebnosti i čije Kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Stoga, trebamo biti oprezni pri tumačenju tog Kraljevstva, jer naša mjerila nisu dostatna, napominje p. Jozo. Stoga se s pravom pita u čemu je ta posebnost, napominjući njegove četiri karakteristike i na koncu zaključuje da je ta posebnost upravo Ljubav u drvetu Križa koja nam je pokazala kako ljubiti Boga Oca, ali i bližnjega svoga. Ljubiti je jedino moguće sjedinjenjem ljubljenoga s Ljubiteljem, naglašava p. Jozo, te dodaje kako nas ta ljubav privlači i uvlači u zajedništvo s Ocem Nebeskim. Ono se treba ostvarivati u našim međuljudskim odnosima, odnosu prema Bogu, u patnjama, a primjer nam je ostavio Isus. Očitovao nam je svoju sliku sluge, poslužitelja i službenika Očeva. Zapravo, kako napominje propovjednik, On je i došao na svijet da bi nam dao primjer življenja. Njegova poniznost, spremnost služenja drugima, bez osvajačkih pohoda kako bi druge pridobio, njegova blagost, strpljivost, dobrohotnost, razumijevanje, milosrđe, ustrajnost pa i onda kada je bio ostavljen, ostavlja nam primjer življenja pogotovo u tome da je unatoč svemu i dalje ostvario spasenjski plan. Nije posustajao, niti se umarao jer je želio pokazati kako i na koji način urediti međuljudske odnose. Prema svom pozivu se odnosio svjesno. Znao je da Ga Otac vodi, upravlja, štiti i da Ga je opremio svime što Mu je potrebno za taj spasenjski zadatak. Svjestan je da je pozvan da poveže Nebo i zemlju, Boga i ljude. Što se tiče patnje, Isus ju je prihvatio dobrovoljno i upravo po njoj izvršuje Očev plan do kraja. Upravo na najgori mogući način dovršio je svoju misiju na zemlji. Bio je odvratan, prezren, osramoćen, odbačen i obezvrijeđen, a otkupio sve nas.

 

Obraćajući se fr Saši, propovjednik napominje ako želi ići Kristovim putem i ako želi biti Njegov suradnik što će i izraziti u obliku posvete onda se mora kroz služenje Bogu i ljudima doživljavati da je zaista izabranik Božji, da je Božji miljenik, da ga Bog zaista ljubi i onda kada su ljudi protiv njega. Poziva ga da bude spreman i uvijek obnoviti u sebi tu svijest izabranosti i voljenosti od strane Božje. Uputio mu je i poticajne riječi da prema ljudima treba biti blag, strpljiv, dobrohotan i ljubazan, te ako zaista želi krenuti Kristovim putem mora vjerovati u svoj poziv i Božju pomoć, ali i prihvatiti vlastitu patnju i to na Isusov način.

sasa (1 of 1)

sasa (13 of 15)sasa (16 of 4)sasa (11 of 15)sasa (9 of 15)sasa (7 of 15)sasa (2 of 15)

MK