«

»

tra. 25

Putovanje Župnog zbora u Njemačku 22.-24.4.2016.

DSC_0076

Teška kišna kap s mladog lista divljeg kestena skliznula mi je na nos i izmamila smiješak na lice. Jurjevo je, drugi dan našeg putovanja i pomalo me hvata sjeta što nisam doma sa sinom koji slavi imendan. Još me boli i glava, valjda radi ovog kišnog i natmurenog dana na Heilige Bergu. Sjedim u podnožju prekrasne barokne crkve, njemačkog marijanskog svetišta Andechs. Ptice neumorno pjevaju sklonjene u krošnjama dok proljetna kišica rominja. “Tih tičekov poznam ja glase”, jer ptice na svim jezicima jednako pjevaju. Jedna sjenica sletjela je na drvenu ogradu na metar od mene i začuđeno me pogledala.

 

Teška kišna kap s mladog lista divljeg kestena skliznula mi je na nos i izmamila smiješak na lice. Jurjevo je, drugi dan našeg putovanja i pomalo me hvata sjeta što nisam doma sa sinom koji slavi imendan. Još me boli i glava, valjda radi ovog kišnog i natmurenog dana na Heilige Bergu. Sjedim u podnožju prekrasne barokne crkve, njemačkog marijanskog svetišta Andechs. Ptice neumorno pjevaju sklonjene u krošnjama dok proljetna kišica rominja. “Tih tičekov poznam ja glase”, jer ptice na svim jezicima jednako pjevaju. Jedna sjenica sletjela je na drvenu ogradu na metar od mene i začuđeno me pogledala.

Baš mi godi samoća, a moji zboraši, znam, neće mi zamjeriti što sam se osamila. Rekla sam Zorici, da se ne brinu, jer na takvim putovanjima svi jako pazimo jedni na druge. Gotovo smo kao jedna velika obitelj koja se vedrog jutra 22. travnja uputila na trodnevno putovanje u Njemačku. Vremenska prognoza bila je loša pa su se naši koferi udebljali od zimske odjeće. Cijelim putem kroz Sloveniju i Austriju pratilo nas je sunce. Ljepota sunčanog proljetnog dana došla je do izražaja u gradskom parku u Salzburgu, gdje su mačuhice, tulipani, potočnice i drugo proljetno cvijeće bili u punom cvatu. Posjetili smo znamenitosti Salzburga i popeli se na Monchsberg. Tamo su nas srdačno dočekali i ugostili Palotinci, a imali smo i prekrasan panoramski pogled na Salzburg. Puni dojmova uputili smo se prema Friedbergu. Naš žamor i povremeno drijemanje prekidao je Ivan svojom tamburicom i pjesma bi se odmah zaorila, jedino nam je povremeno sfalilo riječi. Nedostajali su nam i Sanda, Josip i drugi članovi zbora koji nisu mogli ići.

U provincijalnu kuću u Friedbergu došli smo u večernjim satima. Smjestili smo se po sobama kako je tko dospio. Mene je dopala soba za invalide u prizemlju, jer na katu nije bilo više mjesta. Bilo me je pomalo strah, pa je cijelu noć gorjelo svjetlo u kupaonici. Neki su već imali plan gdje i s kim žele biti u blizini, pa se sve nekako posložilo, bračni parovi, solo putnici, pater, mladić i djevojka pred ženidbu … e, jesmo prava družina, pa ti to sada smjesti da budu svi zadovoljni. Narod bi rekao “vuk sit i ovce na broju”.

Godila nam je ukusna i raznolika večera i srdačnost naših domaćina. Slijedila je šetnja večernjim, pomalo pustim Friedbergom i druženje uz Draginu gitaru i Ivanovu tamburicu.

U jutro na doručku dočekao nas je nasmiješeni kuhar veselih plavih očiju i ukusna hrana. Slijedilo je razgledavanje crkve, koja je uređena vrlo jednostavno i decentno. Najveće iznenađenje bilo je što je oltar okrenut na istok, jer sve crkve uglavnom “gledaju” na zapad. Rektor, gospodin p. Alexandeer Holzbach, ukratko nam je rekao o Palotincima, crkvi, simbolici u crkvi i drugim zanimljivim detaljima. Antonija se iskazala na crkvenim orguljama, a mi smo nastojali što ljepše otpjevati Kraljice neba raduj se i Zdravo Djevo.

Slijedio je put u Andechs i marijansko svetište. Pivnica je bila nezaobilazna, a zatim odlazak na Ammersee, šetnja i ručak pored jezera. Stroška smo fala Bogu imali dosta. Zatim povratak u Friedberg, misa i proba zbora, te večernje druženje uz gitaru i tamburicu.

U nedjelju 24. travnja oprostili smo se od naših domaćina i uputili prema glavnom cilju našeg putovanja, Hrvatskoj katoličkoj misiji u Augsburgu. Nakon šetnje prohladnim Augsburgom došli smo do crkve sv. Sebastijana, gdje nas je dočekala draga domaća riječ. Slijedila je svečana hrvatska misa na kojoj smo se nastojali pokazati u najboljem svjetlu. Antonija je raspalila po orguljama, pjevali smo kako smo najbolje umjeli i znali, a pater Vinko nas je kao i uvijek dirnuo produhovljenom propovijedi uz evanđelje o ljubavi i praštanju.

Naši domaćini Hrvati su nas dočekali i počastili i ubrzo smo se osjećali kao doma. Tambure su zasvirale i pjesma bi bila potrajala do večeri da nismo morali krenuti. Pateru Vinku smo prije odlaska svi zajedno zaželjeli sretan rođendan uz pjesmu Gori lampa nasred Vinkovaca.

Štimung u busu na povratku bio je izvrstan. Svi smo bili puni dojmova i sretni što se vraćamo, jer lijepo je otići, ispuniti dušu nečim novim i drugačijim, a još je ljepše vratiti se čista srca dostojna svrhe i cilja putovanja.

 

 

Mladenka Crneković

Sve slike možete pogledati na linku https://www.facebook.com/media/set/?set=a.1162179340481629.1073741958.269117829787789&type=3

DSC_0019

DSC_0076

DSC_0290