«

»

svi. 10

Župne obavijesti 10. svibnja 2020. – 5. Vazmena

Peta je Vazmena nedjelja.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u utorak je sveti Leopold Bogdan Mandić, prezbiter; u srijedu je Gospa Fatimska; u četvrtak sveti Matija, apostol – blagdan; u subotu sveti Ivan Nepomuk.

Slijedeće nedjelje skupljamo priloge za župni Karitas.

Tečaj priprave za brak se do daljnjega odgađa. Župnici će imati individualnu pouku sa zaručnicima.

Sastanak za roditelje prvopričesnikâ će biti slijedeće nedjelje u 12:30.

  • Molio bih sve da ozbiljno shvate upute o slavljenju svetih misâ. U crkvi je dopušteno sjediti na označenim mjestima u klupama i postavljenim stolicama.
  • Svibanjske pobožnosti. Svaki dan molimo krunicu u 18:30.
  • Ispovijed će biti svakim radnim danom, osim ponedjeljka, od 18:00 – 18:50 u velikoj dvorani Pastoralnog centra.
  • Uredovno vrijeme župnog ureda je od 10 – 12 sati.

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 14,1-12

 

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto’? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. A kamo ja odlazim, znate put.« Reče mu Toma: »Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?« Odgovori mu Isus: »Ja sam put i istina i život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga.« Kaže mu Filip: »Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!« Nato će mu Isus: »Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?« »Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’? Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja. Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte. Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu.«

Riječ Gospodnja.

 

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJE EVANĐELJE

 

Zajednica Isusovih učenika, tj. prva Crkva, od početka je stajala pred pitanjem: što činiti u vremenu između Gospodinovog odlaska i drugog dolaska? Crkva se rađa i živi, danas kao i onda, s dubokom svijesti Isusovog odlaska Ocu. Ovim tekstom počinju Isusovi oproštajni govori učenicima prije nego će biti uhićen. Čvrsto stojeći između neba i zemlje te spreman ući u slavu, Ivanov Isus govori kao da je još u svijetu, ali u isto vrijeme i izvan njega (16,5; 17,11).

Ovo izvanvremensko, neprostorno obilježje daje riječima trajnu vrijednost. No, Isusov odlazak Ocu nije samo njegovo „putovanje“ nego pripravlja put učenicima za njihov hod prema prebivanju s Ocem, kao što Isus u Ocu i Otac u NjemuU Očevu domu ima mnogo stanova. Ovdje se pojam stanovi ne odnosi na različita mjesta prebivanja u nebesima jer u teologiji Četvrtog evanđelja nema određenog mjesta ni zdanja koje bi bilo određeno za prebivalište Božje – i postojeći Hram zamijenjen je Isusom. Stoga se stan i dom ovdje odnosi na ono što među sobom žive Otac i Sin, na međusobno prebivanje Oca u Sinu i Sina u Ocu.

Hod učenika prema ovom domu omogućit će Isus: On ide pripremiti učenicima ulazak u dom Očev – da budu gdje je i On. Tako se temu Isusovog prebivanja u Ocu i Oca u njemu (koja je diskretno započeta u 1,1.18.38 te nastavljena u 10,30 isticanjem da su Otac i Sin jedno) sada otvara čovjeku. Ono što Bog u sebi jest i što živi, sada daje nama! Dakle, dom se ovdje ne odnosi na zgradu nego na kućanstvo u smislu zajednice ukućana koji skupa prebivaju.

Sličnu temu razvija Pavao npr. u Ef 2,14-22 gdje Efežanima poručuje da su ukućani Božji, dionici, slikovite „građevine“ koja predstavlja hram svet u Gospodinu. U prva kršćanska vremena intenzivno je živa bila nada u skori Gospodinov dolazak da bi svoje uzeo k sebi (14,3). Pavao u 1Sol 4,16-17 živim slikama, prilagođenim grčkom slušateljstvu, dočarava drugi Isusov dolazak kad će uzeti svoje vjerne da bi zauvijek bili s njim. Isusova tvrdnja da učenici već poznaju put (14,6), u njima pobuđuje zbunjenost. Gospodine, ne znamo kamo odlaziš, kako onda možemo put znati? Toma poput Nikodema još uvijek ne shvaća Isusove misli

 

i ne može ići dalje od onoga što oči vide. Ne sluti da Isusov odlazak nije kraj nego dovršetak potpunog darivanja sebe učenicima, da će njegova ljubav prema prijateljima tek ovdje dostići vrhunac. Za sada ne razumije da je ljubav put ka životu koji je u stanju prijeći i barijeru smrti. Ovu lekciju će savladati tek na koncu Evanđelja. U Tomi, Blizancu, svatko od nas vidi svoga „blizanca“ po nevjeri.

Isus kao Put sada otvara pogled na novu dionicu: ako je Učitelj prije bio sa svojim učenicima, od sada će po Duhu biti u njima. Kao Istina, svoje učenike obogaćuje i novim spoznajama, ali i dariva svojom vlastitom vjernošću Istini o kojoj im govori te ih na nju i poziva. Život je naznačio znamenjima: darom vina, kruha i, na koncu, samog života oličenog Lazarovim uskrsnućem. 

Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je, zahtijeva Filip. No, kako vidjeti Oca? Cijeli Stari zavjet je prožet čežnjom: vidjeti Boga (usp. Ps 27,8; 42,2-3.12). Vidjeti ga značilo bi postajati sve više svoj, u skladu sa svojim izvorom. Cijelim svojim životom Isus je egzegeza Boga tj. pripovijedanje o Njemu (1,18). Način na koji je živio među ljudima kao Očev Sin i kao čovjekov brat daje nazrijeti dobrotu Božjeg lica.

Tomino i Filipovo pitanje pokazuju da, nakon što je Isus učinio sve što je trebao, i učenici trebaju prijeći svoj put. Čovjekova stvorenost na sliku Božju nije završen proces – on još traje! Isusov odlazak Ocu i novi način prisutnosti koji će uslijediti za posljedicu ima novu etapu u stvaranju čovjeka! Kako će učenici shvatiti da Otac i Sin po Duhu uskoro trebaju početi prebivati u njima, ako ne shvaćaju da Otac već sada prebiva u Sinu?

dr. sc. Ivica Čatić, profesor Svetoga pisma na KBF-u u Đakovu

         Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.sveto-pismo.net

 

MISNE NAKANE 10.05.2020. DO  17.05.2020

Ženidbeni navještaj:  TOMISLAV GULIJA i KARMELA BOGADI

                                       ROBERT  IŠTVANIĆ i ANTONIJELA BONAČIĆ