«

»

lis. 24

Župne obavijesti 24. listopad 2021. – 30. NEDJELJA KROZ GODINU B

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u četvrtak su sveti Šimun i Juda Tadej, apostoli – blagdan.

Danas skupljamo priloge za naš župni Karitas.

Krizmanici danas imaju susret nakon večernje svete mise. 

Mladi utorkom. Sveta misa u 19 sati, zatim klanjanje i oko 20:30 kateheza o svetom Vinku Pallottiju.

Ispovijed će biti u utorak i petak od 17:45 sati.

  • Prošle smo nedjelje od priloga za desetice krunice, koje su izradila djeca s vjeroučiteljicama, prikupili 3000 kuna. Novac je predan s. Mariji Dulce Adams, generalnoj glavarici sestara Kćeri Božje Ljubavi, koja je bila u vizitaciji sestara. U prosincu putuje za Ugandu gdje će novac predati s. Vedrani Ljubić koja djeluje i školuje djecu u Rooshoki i Kampali.  
  • Zbog školskih praznika u subotu neće biti župne kateheze.
  • Ministrantski sastanak je u subotu u 11 sati.
  • Kroz mjesec listopad pozivamo vas na molitvu krunice pola sata prije večernje mise.
  • Prošli smo tjedan za obitelj Ljubić prikupili 800 kuna. Hvala vam!
  • Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

Ima prigoda kada čovjek odustane od borbe. Pogodi ga teška bolest. I čovjek se bori i bori i tako godinama. I onda vidi da tu ništa ne može promijeniti. I odustane. Ako je vjernik, preda se u Božje ruke, a ako nije, preda se u neku bezvoljnost. Tako je i sa sljepoćom. I danas je to rijetko izlječivo. Ako je netko slijep, teško da se može nadati izlječenju. U Isusovo je vrijeme to bilo potpuno beznadno. S obzirom na veoma loše higijenske uvjete, sljepoća je bila razmjerno česta.

Evo događaja (Mk 10, 46-52). Isus izlazi iz Jerihona okružen učenicima i velikim mnoštvom. Uz put je sjedio slijepi prosjak Bartimej. Kad je čuo tko to prolazi započeo je vikati: „Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!“ Zapazimo da je Bartimej vikao. To je bila jedina njegova snaga. Bio je slijep i nije ga mogao potražiti, nije se mogao progurati kroz mnoštvo. Ako mu je Bog uskratio vid, očigledno mu je da snažan glas. I čovjek je vikao, vikao je toliko da je smetao. I morali su ga utišavati. Ali on se nije dao smesti. Što su ga više utišavali, on je to više vikao: „Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!“

Predočimo si na trenutak toga čovjeka. Slijep je. Znao je jako dobro da njegovoj bolesti nema lijeka. Međutim, čuo je da je Isus čudotvorac. Kružili su o njemu glasovi. Međutim, glasine kao glasine, redovito su pretjerane. Zasigurno su mu kojekakvi travari i opsjenari nudili različite čudotvorne lijekove, ali nije pomagalo. Međutim, Bartimej je duboko u sebi osjetio da je Isus nešto posebno. Nije se dao smesti. Vikao je što je glasnije mogao. Nije htio propustiti tu priliku, makar su mu odjednom postali prepreka ljudi koji su ga pokušavali utišati. Nije se obazirao. Ostao je uporan.

Čuo ga je Isus. Dao da ga pozovu. Opisuje evanđelist Marko kako je Bartimej zbacio sa sebe ogrtač da mu ne smeta u žurbi, kako je skočio i došao k Isusu. Možemo samo misliti kako je u brzini posrtao po onom kamenjaru i kako je izudarao bosa stopala. Ali je požurio, da mu prigoda ne promakne. Nije pomislio da bi bilo pravednije da Isus dođe k njemu, jer Isus vidi kuda ide. Nije postavljao suvišna pitanja nego je požurio što je brže mogao. I, gle što mu Isus govori! Kuša ga. Veli: „Što hoćeš da ti učinim?“

Netko bi možda to Isusovo pitanje shvatio ironično: „Ne misliš valjda da ću ti vratiti vid, kao da je to sitnica? Što si to umišljaš, ti koji si bijedni prosjak?“ Međutim, Bartimej je bio krajnje odlučan, bio je to čovjek pun vjere. Ponizno i jednostavno kao dijete odgovara: „Učitelju moj, da progledam!“ Isusov odgovor znamo. Rekao je: „Idi, vjera te tvoja spasila!“ I doista, Bartimejeva vjera i Isusova milost učiniše da je Bartimej odmah progledao.

Prejednostavno bi bilo kad bismo se postavljali kao propovjednici-šarlatani koji obećavaju zdravlje svakome koji povjeruju i na koje oni polože ruke. Znademo njihovu „taktiku“: ako se čovjeku pod utjecajem autosugestije čini da je ozdravio, onda ti novovjeki iscjelitelji pripisuju to svojim sposobnostima. Ako se pak ništa ne dogodi, onda oni vele da je tome uzrok manjak vjere onoga koji je htio ozdraviti. O čemu se radi? Nije bio osnovni smisao Kristova poslanja liječiti bolesne, uskrišavati mrtve, umnažati kruh. Jer, da je to bilo njegovo poslanje, onda bi se ispostavilo da je on veoma malo učinio. Zasigurno je ostalo u Palestini silno mnoštvo i slijepih i hromih. Isusova čudesa su izraz ljubavi prema potrebitom čovjeku, ali su prvenstveno znak onog konačnog pravog spasenja koje on nudi svakom čovjeku.

Tako i mi stojimo danas pred Bogom sa svojim potrebama. Tu su silne molitve za zdravlje, za uspjeh, za mir i radost. Tu su tolike molitve za rasipne sinove, za nevjerne bračne drugove, za članove obitelji koji se predaju porocima pića, droge, kocke, ljenčarenja, nasilja… Tu su i tolike neprospavane noći zbog djeteta koje je bolesno, zbog izuzetno teške materijalne situacije, zbog razdvojenih obitelji… A da ne govorimo o ratovima, nasilju i progonstvima kojih u svijetu uvijek ima…

Međutim, mi danas stojimo pred Bogom sa svim našim molbama znajući da Bog može sve uslišati, ali, kao što je bilo govora prošle nedjelje (Iz 53, 10-11; Mk 10, 35-45), Bog dopušta patnju i bol. Stoga je mudro vidjeti i uviđati toliko lijepih malih i velikih stvari koje nam Bog svakodnevno čini. Eto, Bartimeju je povratio vid. Nama daje da nam svakoga dana sunce izlazi i zalazi. Daje nam stan i hranu i odjeću – iako možda ne u mjeri i na način kako bismo to mi željeli. Daje nam obitelj, daje nam ljude koje volimo i koji nas vole. Pa ako u svemu tome prema našem sudu ima i manjkavosti, Bog nam uvijek daje ono što je najvažnije, što je bitno. Bog nam daje svoju ljubav, Bog nas uzima za svoju djecu, Bog nam daje da, zdravi ili bolesni, budemo dionici njegove božanske naravi, Bog nam daje da svaka naša patnja ima smisao, Bog nam daje da budemo u potpunosti dionici nebeskih dobara.

Molimo danas Boga za svoje potrebe, ali mu zahvalimo i na tolikim darovima koje dovoljno ne vrednujemo, osobito na daru izabranja da smo njegova prava djeca.

 

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

 

MISNE NAKANE 24.10. 2021. – 31. 10. 2021.

 

 

Ženidbeni navještaj: 

  • ROBERT IŠTVANIĆ i ANTONIJELA BONAČIĆ
  • KRISTIAN MAJKOPET i LUCIJA BERTIĆ

Kršteni: 

  • 22.10.2021.:  FRAN PERICA i MATEA KOVAČIĆ
  • 23.10.2021.:  LUKA VALENČAK i KATARINA GRGIĆ