• Danas u 11:00 u crkvi sv Ivana Krstitelja vlč. Marko Čolak slavi Mladu misu.
• Radnim danom su mise u 19h, a nedjeljom u 8, 10 i 19h. Do početka rujna nema mise nedjeljom u 11:30.

• U srijedu je svetkovina sv. Petra i Pavla, s Misa je u 19 sati
• U petak je prvi petak, pola sata prije večernje mise je prilika za ispovijed. Nakon mise je klanjanje. P. Goran će pohoditi bolesnike.

• Prilika za ispovijed je utorkom i petkom od 18:30.

• Krizmanici mogu podići fotografije i video od krizme u župnom uredu svakog radnog dana od 10-12 i 17-19h.
• Slike mlade mise možete pogledati na župnoj web stranici www.mka.hr i na Facebooku www.facebook.com/kraljica.apostola.5
• Papa Franjo u Armeniji: “Uz Božju pomoć dolazim među vas ispuniti ono što i kaže sam moto ovoga putovanja: ‘posjetiti prvu kršćansku zemlju’. Dolazim kao hodočasnik, u ovoj Jubilarnoj godini kako bih crpio drevnu mudrost vašeg naroda, i napojio se na izvorima vaše vjere, snažne poput stijene i poput križeva uklesanih u kamenu.”

• Ženidbeni navještaj:
  • DANIEL POLJAK i ADRIANA KRSNIK
  • JOSIP MAJDANDŽIĆ i ANA MARAS
• Kršteni
  • 06.2016. KATJA BIONDIĆ
  • 06.2016.  FRAN MILKOVIĆ

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: »Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?« No on se okrenu i prekori ih. I odoše u drugo selo.

Dok su išli putom, reče mu netko: »Za tobom ću kamo god ti pošao.« Reče mu Isus: »Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.«

Drugomu nekom reče: »Pođi za mnom!« A on će mu: »Dopusti mi da prije odem i pokopam oca.« Reče mu: »Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje.«

I neki drugi reče: »Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima.« Reče mu Isus: »Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag nije prikladan za kraljevstvo Božje.«

Riječ Gospodnja.

Vjernik pred teorijama zavjere

Teorije zavjere su neka vrsta metafizičke sociologije koja mnoštvo pojedinačnih događaja želi čitati pod vidom nekog prvog principa, nepokrenutog pokretača.

Jednu od najfantastičnijih teorija zavjere koju sam čitao odnosi se, naravno, na Židove. Tako neka neopoganska sekta tvrdi kako je Treći Reich zapravo židovska tvorevina uz pomoć koje su krenuli u osvajanje svijeta. Ne negira se Auschwitz, štoviše, on je dio toga plana pri kojem bi se druge optužilo i ušutkalo za zločine nad Židovima, i tako potonjima, iz statusa žrtve, tolerirala svaka bedastoća, zločini i imperijalne namjere u budućnosti. Slične priče ispričane su i o napadu na Blizance u New Yorku, tj. da su Amerikanci napali sami sebe kako bi imali pokriće za svoju imperijalnu ekspanziju pod krinkom borbe protiv terorizma. U Hrvatskoj pak, od strane ozbiljnih ljudi i “uglednih novinara”, već se godinama provlači teza o dogovorenom ratu između Tuđmana i Miloševića pa je, valjda, Milošević nazvao Tuđmana prije raketiranja Banskih dvora da se skloni, kako bi u miru mogli nastaviti dogovor oko ratovanja i mirenja i vrag će ga znati oko koječega još. Priče o Židovima koji žele zavladati svijetom, masonima koji vuku tajne konce svjetskih događaja i revolucija, jezuitima ili opusdeovcima koji spretno izvrću religijske i crkvene laži u istine sve su brojnije. Snaga teorija zavjere je ne samo u njihovoj narativnoj “logici” i privlačnosti, već još više u tome da ih ne možete pobiti iz prostog razloga što ih ne možete ni dokazati, a snaga predrasuda koju stvaraju nerijetko je jača od bilo kakve razumne argumentacije.

Temeljni paradoks teorija zavjere sastoji se u tome da ništa zapravo nije tako bjelodano i jasno kao tajna, da ništa nije tako lako pročitati kao ono što je skriveno i nevidljivo. Dakle, što je stvar opskurnija – to je jasnija, dočim ono što je vidljivo, što se pojavljuje je sumnjivo, opskurno, koje treba biti protumačeno komplotističkim principom. Teorije zavjere su neka vrsta metafizičke sociologije koja mnoštvo pojedinačnih događaja želi čitati pod vidom nekog prvog principa, nepokrenutog pokretača. Što je svijet složeniji i teži za razumijevanje, paranoja postaje utok zbunjenom ljudskom razumu koji potom priča priče uz pomoć kojih nastoji unijeti red u nered, smisao u mnoštvo događaja, nastojeći naći suvislu poveznicu nepovezivog. S druge strane, neozbiljno bi bilo reći da zavjere ne postoje. Što je drugo državni udar, ili ubojstva poput Julija Cazara? No zavjere, bilo da uspiju ili propadnu, ipak iziđu na svjetlo dana, dakle, nije im cilj da budu zavjere već fakti. Sve raširenija vjerovanja u nekakve trajne skrivene sile koje vode svijet i vuku njegove konce, premda to ne uspijeva ni predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država, govori o tome da će proporcionalno složenosti današnjega svijeta rasti i kolektivne paranoje.

Jedno je točno, svijet i događanja u njemu su toliko složena i slojevita da – a to znam kao znanstvenik koji je radio mnoga egzaktna istraživanja društvenih kretanja objavljena u znanstvenim časopisima – kada završite istraživanje ono više ne vrijedi. Za vrijeme njegove izrade stvari su se značajno promijenile. Događa nam se paradoks “obrnutog Marxa” koji je tvrdio da su filozofi sve vrijeme svijet tumačili, a radi se o tome da ga treba mijenjati. No, danas se svijet i društvo tako brzo mijenjaju da ih je nemoguće protumačiti. Vjernik pak vjeruje da su svijet i čovjek stvoreni od Boga, da su u njegovoj ruci, što ne implicira nikakav naivni optimizam, kao ni pesimizam. I jedno i drugo su prije svega psihološke, a ne teološke kategorije. Ovdje mislimo na vjeru u providnost koju Toma Akvinski naziva “creatio continua”, kao neprestano stvaranje. Vjera u providnost nužno zahtijeva poniznost, svijest o limitima vlastitih moći, bile one spoznajne ili djelujuće. Vjerniku stoga ne trebaju teorije zavjere kao epistemološki prečaci u sve složenijem svijetu. Već nešto mnogo “banalnije”: molitva kao stav prepuštanja misteriju stvaranja koje ne isključuje djelovanje i promišljanje. To je naša specifičnost s obzirom na “paradoks obrnutog Marxa”. Naime, neki bi svijet mijenjali, neki spoznavali, a naša je specifičnost u toj “podjeli rada” da popunimo u svemu tome jednu “rupu”: da se za Svijet molimo.

MATEO KOVAČIĆ: ‘Ne dozvoljavam da se u mojoj blizini psuje Bog!

Ljudi vas znaju kao uspješnog mladog nogometaša, ali i vjernika. Jeste li oduvijek bili snažni u vjeri i živjeli s Bogom ili postoji neki trenutak kad se u vama „prelomilo“ , trenutak kada ste upoznali i spoznali Božju prisutnost?

• Uvijek sam gajio biti vjernik, to su me roditelji naučili i tako odgajali.

Koliko je teško balansirati između svjetovnog – nogometnog svijeta i duhovnog svijeta? Jeste li našli poveznicu / most između ta dva svijeta?

Ako to želiš svim srcem onda ništa nije teško.

Svjedočite li svoju vjeru pred prijateljima i suigračima? Kako oni reagiraju na to?

• Ne dozvoljavam da se psuje pred da mnom Boga, neki prihvaćaju to, a neki ne…trudim im se objasniti, ali nažalost ponekad je uzalud jer ako čovjek sam ne želi vjerovati ja ga na to ne mogu nagovoriti.

Svijet nogometa nerijetko vežemo uz novac, slavu, moć. Jesu li vas takve stvari ikada udaljile od Boga i od vjere?

• Ima ponekad teških trenutaka punih iskušenja, ali duboko vjerujem da nisu. Ako i nekad zalutam moji roditelji su tu da me vrate na put.

Kad vam je bilo najteže u životu?

• Kad sam slomio nogu pomislio sam da će biti se teško vratiti kao prije ali uz Božju pomoć vratio sam se i postao jos jači i odlučniji u svemu.

Koji dan/period vam je bio najsretniji u životu?

• Kad sam kao mlad dečko potpisao ugovor sa GNK Dinamo Zagreb.

Kada biste morali objasniti što je to Bog, što bi rekli?

• To je jako teško objasniti na ovakav način, smatram da je Bog sve oko nas.

Što mislite koji plan ima Bog za vas?

• Da budem i ostanem dobar čovjek.

Imate li neki najdraži citat ili misao iz Svetog Pisma?

• U dobru se ne uzvisi, a u zlu se ne ponizi. To je moj životni citat na kojem pokušavam raditi svaki dan.

Na čemu ste najviše zahvalni?

• Na zdravlju, i jer me obitelj odgojila tako kako jesu i pomogla mi da postanem ono što danas jesam.

MISNE NAKANE OD 26.06.2016. DO 03.07.2016.