«

»

tra. 26

Župne obavijesti 26. travnja 2020. – 3. Vazmena

Treća je Vazmena nedjelja.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je blažena Ozana Kotorska, djevica; u utorak je sveti Petar Chanel; u srijedu je sveta Katarina Sijenska, djevica i crkvena naučiteljica – suzaštitnica Europe; u petak je sveti Josip Radnik; u subotu sveti Atanazije, biskup i crkveni naučitelj.

Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske objavio je da će vjerska okupljanja biti dopuštena od 2. svibnja. Još se ne zna pod kojim uvjetima. Čim budu objavljeni, iste ćemo donijeti i na župnoj web i Facebook stranici.

  • Pod uvjetom da vjerska okupljanja budu dopuštena, od slijedeće će nedjelje raspored misâ biti kao i inače – 8, 10, 11:30 i 19 sati.
  • Svibanjske pobožnosti. Pozivam sve vjernike naše župe da od petka, ako do sad nisu, u krugu obitelji započnu s molitvom krunice kroz cijeli svibanj. A kada se omoguće vjerska okupljanja, da nam se pridruže u crkvi.
  • Crkva je i dalje otvorena za osobnu molitvu, uz strogo pridržavanje uputa izdanih od Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske. žAko je crkva zaključana preko dana, služi se misa.

 

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Lk 24,13-35

 

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Onog istog dana – prvog u tjednu – dvojica Isusovih učenika putovala su u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima.
Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: »Što to putem pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?« A on će: »Što to?« Odgovore mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo.
A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.« A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?« Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje.
No oni navaljivahu: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?« U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!« Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.

Riječ Gospodnja.

 

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJE EVANĐELJE

 

U životu svakog čovjeka bude lijepih i teških trenutaka. Ponekad se čini da su neki životi tegobniji, mračniji od drugih. No, u svakom životu, u njegovim tamnim danima znade zasjati poneko svjetlo. Ono znade biti dragocjeno, spasonosno jer barem na čas mijenja težak položaj u kojem se čovjek nalazi.

Čovjek se puno puta znade boriti za to svjetlo, tražiti ne bi li ga se domogao. Ponekad uspije a ponekad ne. Pa i onda kad ne uspije, shvaća: i kad sam uspijevao, onda je to bio dar!

Današnje Evanđelje pred nas iznosi neobičnu situaciju: ova dvojica ne da će riješiti neku situaciju svog života, neku od poteškoća – ne, oni će riješiti cijeli život – nad cijelim životom će im zasjati novo svjetlo!

U Emaus su išli potišteni, potopljenih nada, bez svjetla, duboko razočarani… Za koji časak vraćat će se trčeći, kličući od radosti, noseći nadu i svjetlo ne samo za sebe nego za život svijeta. Oni do pred par trenutaka skrhani, oni će uskoro poći u svijet, oni će ga podizati!

Razlika od razočaranja do radosti, od tame do svjetla, od života do smrti jest Uskrsli. Gospodin Isus hodi putevima svijeta jer Njegovo nebo jest zemlja, Njegovo nebo su drugi – On je spasenje koje hodi tik bok uz bok s tobom (E.M. Ronchi). Njih dvojica sad će doživjeti da s Njim svaka tama, svako razočaranje i smrt, svaka noć sjaji kao dan. Jer On je Mlado Sunce!

Oni će ući u tihu i duboku tajnu. Njima liturgija puta otvara liturgiju nade… Isus im tumači da je Mesija trebao trpjeti, tumači im zakon bola i ljubavi; zakon života osvjetljava riječju Božjom. I pomalo se duše dvojice suputnika počinju razvedravati jer otkrivaju veliku istinu: ruka Božja počiva baš ondje gdje se to čini nemogućim – na križu! Ruka Božja, toliko skrivena da se činila odsutnom, tkala je zlatnu nit na platnu svijeta, tkala ju je odozdo, od najniže točke – od križa! Neprestano nešto zaboravljamo: čim je više ruka Božja skrivena, tim je moćnija. Čim je tiša, tim je učinkovitija (E.M. Ronchi).

 

Što su ova dvojica imala što drugi nemaju? Koje su korake prevalili od neprepoznavanja do susreta?

  1. ovi učenici su doista tražili Gospodina. Oni se nisu stidjeli niti bojali imati nade u Isusa. Istina je da Ga nisu baš najbolje slušali, puno su toga shvaćali po svome. Ali, i kad se činilo da je sve propalo, da je sa Isusom umrla svaka nada, oni ne prestaju govoriti o njoj. To govori koliko su njome bili zaokupljeni. Njihova bol jest izraz njihove želje.
  2. kad im se Uskrsli približio u liku neznanca, oni se daju poučiti. Treba moći odstupiti od onog što ja mislim da bih se približio istini. Traže. I zato slušaju. Uče da Isusova smrt nije propast. Ona jest ono što se vidi – smrt, međutim Isus je učinio nešto što oni sad ne vide a to je presudno: uspio je u poslušnosti Ocu! On je prvi čovjek koji je uspio probiti barijeru neposluha prema Ocu nebeskom, barijeru koja dijeli čovjeka od Boga. To je ona duboka istina, dublja i jača od smrti. Zato smrt ne može biti propast. Oni slušaju i gori im srce! Oni ulaze u novu istinu.

 

Na primjeru ove dvojice Isusovih učenika vidimo tko može susresti Uskrsloga: tek onima koji Ga traže pa makar i krivo, onima koji su spremni ispravljati svoje mišljenje jer od svega pa i od vlastitog mišljenja im je najvažniji On – tek njima dolazi Uskrsli! Takvi će doživjeti da je On uvijek drugačiji – bliži nego što mogu misliti i jači nego što se smiju nadati.

Trajalo je samo jedan trenutak, ali bilo je dovoljno: makar je odmah iščeznuo, oni su bili novi ljudi! Nad njihovim životima i daleko, daleko u svu vječnost iza njih sjala je svjetlost koja nikad više neće ugasnuti.

Želim vam događaj Emausa: susret s prisutnim Bogom koji je tu a koga ne opažam, pronaći Boga koji Ti je sposoban ukrasti srce, pronaći nekoga na putu svog života tko će Ti tako govoriti o Bogu da slušati ga znači gorjeti novim plamenom (E.M. Ronchi)!

Od sada, vidjeli Ga ili ne, čuli Ga ili ne, dvojica učenika znaju da će Ga sigurno susresti kad god se čita Sv. pismo, kad god braća lome kruh! Prisutan je u čitanju Pisma i lomljenju kruha!

I mi danas čitamo Sv. pismo i lomit ćemo kruh. I On je prisutan. I čeka da mu se otvorimo – da i mi postanemo prisutni. Da se dogodi susret. Da se zapali srce i zasja svjetlo!

dr. sc. Ivica Čatić, profesor Svetoga pisma na KBF-u u Đakovu
Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.sveto-pismo.net

 

 

MISNE NAKANE 26.04.2020. DO 03.05.2020.

Ženidbeni navještaj:  TOMISLAV GULIJA i KARMELA BOGADI