«

»

lip. 07

Župne obavijesti 7. lipnja 2020. – PRESVETO TROJSTVO

Svetkovina je Presvetog Trojstva.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u utorak je sveti Efrem, đakon i crkveni naučitelj; u četvrtak je Presveto Tijelo i Krv Kristova, Tijelovo – svetkovina; u subotu je sveti Antun Padovanski.

Na svetkovinu Tijelova svetu misu slavimo u 9 sati. Ako vremenske prilike dopuste, nakon svete mise će biti procesija. Toga dana nema večernje svete mise.

Zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić, uputio je pismo roditeljima školaraca koji će se ove jeseni upisati u prve razrede osnovnih i srednjih školâ. Pismo možete uzeti u predvorju crkve.

  • Ispovijed će biti svakim radnim danom, osim ponedjeljka, od 18:00 do 18:50, u prostorijama Pastoralnog centra.  
  • Zahvaljujem svima koji su prošlog tjedna dali svoj prilog za župu!

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 3,16-18

 

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme reče Isus Nikodemu: »Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.«

Riječ Gospodnja.

 

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJE EVANĐELJE

 

Odlomak iz Evanđelja po Ivanu sadrži sažetak svega onoga što je do toga momenta evanđelist rekao o utjelovljenom LogosuRiječiSinu Očevom, uključujući i Proslov. Međutim, ovdje se pojavljuje motiv koja do sada nije korišten, kojega Prolog naglašavajući velike istine još nije upotrijebio – ljubav! Sve ono što Bog čini – i stvaranje svijeta po Logosu, njegovo utjelovljenje u svijetu pa i kriterije po kojima će suditi svijetu – sve treba gledati u svjetlu ljubavi.

Svijet, dakle, nema početak sam u sebi pa ne može ni svoje značenje dokučiti sâm, u granicama svojih snaga. Sve i – očinstvo, majčinstvo, životinja i biljka, minerali – sve ima jedno dublje značenje.

Sve dolazi iz dubina Božje ljubavi koju ne vidimo, sve ona upravlja dohodištu kojega također ne vidimo. Ljubav je ovdje prikazana kao eksces, nešto što nadilazi uobičajena očekivanja: Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Jedinorođenog Sina. Očev identitet temelji se na činjenici da ima sina. Nebeski Otac lišava se svog Jedinorođenca! Daje ga bez ograničenja cijelom svijetu – svakom tko vjeruje u njega.

Niti svrha Sinova predanja nema ograničenja – život vječni. Svijetu kakav jest, dezorijentiran, autodestruktivan ili čak Bogu protivan, Bog daruje svog Jedinog Sina,

 

izraz neograničene ljubavi. Abraham je bio kušan: hoće li Bogu žrtvovati jedinca Izaka? Nije ga žrtvovao a ipak je prošao na ispitu vjernosti. Ono što Abraham nije morao, učinio je Bog. Dat će svijetu neka kuša njegovu ljubav kojom u Jedincu daje sve. Kao što su Izraelci uslijed pogleda na mjedenu zmiju ozdravljali od otrova kojim su bili zaraženi, tako će svaki čovjek biti pozvan pogledati na predanog i uzdignutog

Sina Čovječjega da bi ozdravio od svog „otrova“ – laži uslijed koje se udaljuje od Boga. Adam i Eva, iako su sve primili od Boga, ipak su na zov zmije – koja im do tada ništa nije dala (!) – počeli sumnjati u Boga koji im je dao sve i prijestupili Njegovu riječ! Ljubav koju je Jedinorođenac izlio na križu protuotrov je urođenoj ljudskoj sumnjičavosti i nepovjerenju prema Bogu. Omogućuje otvoriti se najvećoj Ljubavi koja je u Sinu sve predala za svijet. Samo onaj tko prihvati da je stvoren i voljen od drugoga postaje sposoban rađati i voljeti, nalik onomu tko ga je stvorio i volio. 

Čovjek se rađa nanovo-odozgor ne tako da ponovno uđe u utrobu majke nego da se otvori Očevom srcu (S. Fausti). Kada shvati da je voljen od Oca, tada postaje ono što je oduvijek bio u Njegovim očima. Samo u Sinu, koji ljubi upravo onako kako je i sâm ljubljen od Oca, ljudi mogu vidjeti puninu svog identiteta kao sinova Očevih.

Čovjek tada pronalazi samoga sebe ili, odbacujući ga, zatvara se i gubi ono za što je stvoren. Sin je Svjetlo svijeta i svi su pozvani Svjetlu. No, upravo ovdje počinje i izvršava se sud: on se događa u istom činu u kojemu i spasenje – u daru Svjetla. Stav pojedinog čovjeka prema Sinu pokazuje njegovu unutarnju bit i kakav stav prema Bogu želi zauzeti. Kao što je Bog objavio svoje srce, svoj identitet ljubeći do kraja, tako zauzimanjem stava prema Svjetlu čovjek očituje svoju nutarnju istinu! 

Bog je svjetlo i tame u njemu nema nikakve. Umjesto da sudi, Bog ljubi. Tko odbija Ljubav i Svjetlo sam se odlučuje za tamu i mržnju. Tako Bog u svojoj ljubavi i slobodi kuca na vrata čovjekove slobode i doziva njegovu ljubav – njegovo rađanje kao sina u Sinu.

dr. sc. Ivica Čatić, profesor Svetoga pisma na KBF-u u Đakovu

          Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.sveto-pismo.net

 

MISNE NAKANE 07.06.2020. DO  14.06.2020.

Ženidbeni navještaj: NINO BARIĆ i GLORIJA HADROVIĆ

                                    ANĐELKO MARENIĆ i NADA VUGA r. MIJADŽIKOVIĆ

                                    NIKOLA SREČEC i SARA TUFEKČIĆ

                                    MARKO DELAČ I KRISTINA KAPITANOVIĆ

 

Krštena 06.06.2020. ANA UBREKIĆ