• Raspored blagoslova obitelji za idući tjedan:

• Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveta Lucija, djevica i mučenica; u utorak je sveti Ivan od Križa, prezbiter i crkveni naučitelj.
• U predvorju crkve možete i ove nedjelje kupiti rukotvorine koje su radila djeca u osnovnoj školi pod satom vjeronauka. Skupljeni prilozi idu za potrebe župe.
• U ponedjeljak se u crkvi svetog Ivana Krstitelja održava dekanatska duhovna obnova za mlade. Susret počinje misom u 19 sati. Potom slijedi kateheza od 20 sati u kripti. Katehezu s temom Razlučivanje duhova vodi vlč. Marko Čolić, sveučilišni kapelan HKS-a. Nakon toga slijedi euharistijsko klanjanje i mogućnost ispovijedi do 22 sata.   
• Misa zadušnica za pokojnoga velečasnog Miju Šibonjića bit će u srijedu u 19 sati. Predslavitelj je velečasni Juraj Jerneić, ravnatelj Svećeničkog doma i njegov školski kolega.    
• Upis misnih nakana za 2022. godinu će biti od utorka 21. prosinca.
• Od ovog tjedna nema ispovijedi u župi. Započinjemo s božićnom ispovijedima po župama dekanata po ovom rasporedu:
  • 13. prosinca u 20:45, crkva sv. Ivana Krstitelja, Zaprešić – za mlade
  • 14. prosinca u 17 sati, crkva sv. Ane, Rozga
  • 14. prosinca u 18 sati, crkva Presvetog Trojstva, Kraljevec na Sutli
  • 15. prosinca u 17:30, crkva sv. Roka, Luka
  • 16. prosinca u 18 sati, crkva sv. Jurja i kapela Presvetog Srca Isusovog, Pojatno
  • 17. prosinca u 18 sati, kapele sv. Roka i sv. Vendelina, Gornja Bistra
  • 17. prosinca u 19 sati, crkva sv. Nikole, Gornja Bistra
  • 18. prosinca u 10 sati, crkva sv. Ivana Krstitelja, Zaprešić – za djecu
  • 18. prosinca u 15 sati, crkva BDM Pomoćnice, Ivanec
  • 18. prosinca u 17 sati, crkva Pohoda BDM, Marija Gorica
  • 19. prosinca u 14:30, crkva sv. Vida, Zaprešić
  • 20. prosinca u 17 sati, crkva BDM Kraljice apostola, Zaprešić
  • 21. prosinca u 17 sati, crkva sv. Ivana Krstitelja, Zaprešić – za odrasle
• Probe župnih zborova:
  • Zbor na misi u 8 sati – srijedom u 18:30
  • Veliki zbor – četvrtkom u 20 sati
  • Zbor mladih – četvrtkom u 21 sat
  • Dječji zbor – subotom u 9 sati
• U subotu neće biti ministrantskog sastanka, probe dječjeg zbora ni kateheze.
• Prošli smo tjedan za obitelj Ljubić prikupili 1800 kuna. Hvala vam!
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Danas sveto evanđelje promatra svetog Ivana Krstitelja na rijeci Jordanu. Nije on tamo bio sam. Oko njega je bilo mnoštvo ne samo po broju nego i po različitosti zvanja i osoba. Ivanovo propovijedanje potaklo je u njihovim srcima želju za obraćenjem. Da smo se mi kojim slučajem našli tamo na rijeci Jordanu pred svetim Ivanom Krstiteljem što bi on nama mogao doviknuti?“ Mnogima bi sigurno doviknuo: „Podajte drugima jer vi imate a ima i onih koji nemaju.“ Sigurno bi im zamjerio što ne čine više dobrih djela milosrđa. Sigurno bi mogao Ivan otkriti i mnoštvo grijeha na duši: i preljube i varanja i nepoštenog bogaćenja i grijeh ponižavanja drugih, porobljavanja i iskorištavanja onih siromašnih radnika koji jedva zarađuju za svagdanji kruh. Sigurno bi imao štošta zamjeriti mnogim našim političarima za različite laži i podvale prema ovom bijednom narodu. Imao bi Ivan mnogo toga reći našim očevima i majkama zbog razorenih obitelji, zbog otimanja tuđih bračnih drugova, zbog prepuštanja djece ulici, zbog neodgajanja djece, zbog mnogih sablazni koje čine pred svojom djecom. Imao bi Ivan zamjeriti i našoj televiziji i radiju zbog tolikih sablažnjivih emisija. Ima danas više nego ikada teških grijeha nevjere, sumnje i bezboštva, laži prevara, mržnje i osvete. Sve bi to sveti Ivan Krstitelj otvoreno nama predbacio. Zato danas duboko razmislimo potaknuti Ivanovim propovijedanjem o našem životu. Kad bi Krist danas izrekao nad nama zadnju svoju riječ suca, gdje bismo se našli? Među pljevom ili dobrom pšenicom?

Preuzeto s: https://www.zupa-sracinec.hr/glas-poziva-na-obracenje/#more-7074

† vlč. Mijo Šibonjić – Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!

Svećenik Zagrebačke nadbiskupije vlč. Mijo Šibonjić preminuo je 8. prosinca u 68. godini života i 42. godini svećeništva. Misu zadušnicu i sprovodne obrede za vlč. Šibonjića predvodio je zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski u četvrtak 9. prosinca u 12 sati u Župi sv. Antuna Padovanskog u Otoku kod Vinkovaca. Vlč. Mijo Šibonjić rođen je rođen je 4. travnja 1954. godine u Drapnićima (BiH), župa Uznesenja BDM, Breške kod Tuzle, od oca Ive i majke Janje, r. Petrović. Kao dijete doselio je s obitelji u Otok kod Vinkovaca, gdje je pohađao osnovnu školu i gdje mu se već u četvrtom razredu javila želja za svećeničkim pozivom. Za kandidata palotinaca prijavio se 1969., a pripravu za svećeništvo započeo je u Dječačkom sjemeništu na Šalati u Zagrebu. Nakon mature 1973. odlazi u Njemačku u novicijat. Po završetku dvogodišnjeg novicijata vraća se u Zagreb studirati teologiju na Katoličkome bogoslovnom fakultetu. Doživotne zavjete položio je 1979. godine. Za đakona je zaređen 27. siječnja 1980. u Augsburgu (Njemačka), a svećenički red primio je 6. srpnja 1980. u crkvi Sv. Jurja mučenika u Petrovaradinu po rukama biskupa Ćirila Kosa. Mladu misu slavio je 20. srpnja 1980. u Župi sv. Antuna Padovanskog u Otoku. Kao svećenik službovao je kao župni vikar u Srijemskoj Kamenici, a zatim je bio odgajatelj bogoslova u Remetama u Zagrebu. Potom je dvije godine (od 1. lipnja 1983. do 31. svibnja 1985.) vršio župničku službu u Župi sv. Jurja mučenika u Petrovaradinu, gdje se brinuo o obnovi trošnog samostana i crkve. Kao župni vikar službovao je deset godina (od 1985. do 1995.) u Župi sv. Vinka Pallottija u Vinkovcima. Nakon toga najprije godinu dana (od 1995. do 1996) vrši službu župnog vikara, a potom petnaest godina (od 1996. do 3. prosinca 2011.) župničku službu u našoj novoosnovanoj Župi Blažene Djevice Marije Kraljica apostola u Zaprešiću. U veljači 2012. primljen je na provjeru (ad experimentum) na pet godina u Zagrebačku nadbiskupiju te mu je od 1. ožujka 2012. do svibnja 2012. povjerena služba privremenog upravitelja Župe Uznesenja BDM u Zlataru. Potom je sedam godina (od 2012. do 2019.) obnašao župničku službu u Župi Rođenja Isusova u Zagrebu-Kajzerica. Nakon što je prošlo pet godina, u skladu s kanonskim odredbama, s danom 19. listopada 2017. godine inkardiniran je u zajednicu klera Zagrebačke nadbiskupije. Godine 2019. premješten je i imenovan župnikom u Župi sv. Roka u Luki i u Župi sv. Ane u Rozgi. Župničku službu u Rozgi vršio je do 23. kolovoza 2021., a u Luki do 9. studenoga 2021., kada je zbog bolesti razriješen župničke službe i upućen na bolovanje.

Sliku ustupio Pepper Atelier iz Zaprešića

Tekst preuzet i prerađen s: https://ika.hkm.hr/novosti/preminuo-vlc-mijo-sibonjic/

MISNE NAKANE 12. 12. 2021. – 19. 12. 2021.

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Nikola, biskup; u utorak je sveti Ambrozije, biskup i crkveni naučitelj; u srijedu je Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije – svetkovina; u subotu je Bogoslužje kvatri.

Prošle smo nedjelje za naš župni Karitas prikupili 10102,95 kuna. Hvala od srca!

U predvorju crkve možete kupiti rukotvorine koje su radila djeca u osnovnoj školi pod satom vjeronauka. Skupljeni prilozi idu za potrebe župe.

Danas u Lužnici možete posjetiti „Dvorac pod svijećama“ od 17 do 21 sat.

• U ponedjeljak, 6. studenoga je u našoj župi dan Molitvenih vijenaca Kraljice obitelji. Pozivamo članove MVKO-a na svetu misu zornicu u 7 sati.
• Mladi utorkom. Nakon svete mise i klanjanja, slijedi kateheza Tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga (Mt 10,39). Katehezu vodi Marin Miletić.
• Ispovijed će biti u petak od 18 sati.
• Probe župnih zborova:

  • Zbor na misi u 8 sati – srijedom u 18:30

  • Veliki zbor – četvrtkom u 20 sati

  • Zbor mladih – četvrtkom u 21 sat

  • Dječji zbor – subotom u 9 sati
• U subotu neće biti ministrantskog sastanka, probe dječjeg zbora ni kateheze.
• U subotu, 11. prosinca u 17:30 počinje završno slavljenje molitvenih zajednica Kraljice apostola i Sluge beskorisne. Misu u 19 sati predvodi vlč. Ivica Tolla. Potom slijedi klanjanje.
• Najavljujemo duhovnu obnovu za mlade našega dekanata. Održat će se u ponedjeljak, 13. prosinca u crkvi svetog Ivana Krstitelja u Zaprešiću. Više o tome sljedeće nedjelje.
• Prošli smo tjedan za obitelj Ljubić prikupili 1500 kuna. Hvala vam!
• Raspored blagoslova obitelji za idući tjedan:

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Kada se gradi neka građevina, znatan dio i vremena i truda i novca troši se na projektiranje. Nevještom oku to može izgledati nepotrebnim gubitkom i novca i vremena. Jer – tako može izgledati – važno je ono što se gradi, papiri su nebitni. Međutim za onoga koji je imalo u tome poslu jasno je da je bilo kakva ozbiljnija gradnja nezamisliva bez nacrta. Prvo treba promisliti, građevinu zamisliti, odrediti, planirati, nacrtati, da bi kasnije čovjek jasno znao kako treba izvoditi posao. Tako slično govori danas Ivan Krstitelj (Lk 3, 1-6): “Pripravite put Gospodinu!” Kako to učiniti? Čini mi se da nam u tome smislu apostol Pavao daje dragocjene upute (Fil 1, 4-6.8-11).

Pavao upravo gori nježnom ljubavlju za svoje vjernike u Solunu. Gleda na njih kao na svoju djecu koju je rodio za Evanđelje. Zato im nježno piše: Uvijek se u svakoj svojoj molitvi za vas s radošću molim zbog vašeg udjela u evanđelju od onoga prvog dana sve do sada. Evo što čini roditelj: s radošću se moli za svoju djecu. Važan je to poziv za nas. Molitva.

Čini nam se da je jedan od prvih ciljeva koji je samo sebi postavilo potrošačko društvo upravo ovo: zarobiti i naše vrijeme i naše oči i uši i naše srce. Ono nas upravo želi prinuditi da gledamo, slušamo i u srcu nosimo samo ono o čemu govori potrošačko društvo i industrija zabave (pa i politika je jedna velika igra, u kojoj bismo trebali gledati i razmišljati kako bi htjeli oni koji žele zavladati našim umom i srcem). Tako tradicionalna obitelj gdje su se određene vrednote doslovno prenosile s koljena na koljeno sve više gubi na utjecaju. Zato je za nas vjernike, sada, još više nego prije, važna i prevažna molitva. Molitva je trenutak kada uranjamo u Božju riječ, u Božji svijet, kada dopuštamo Bogu da nas prosvjetljuje, ispunja, mijenja. Velik neprijatelj molitve je naša užurbanost i naša opsjednutost uvjerenjem kako nemamo vremena.

Zato – osobito u ovome vremenu došašća – važno je da sami sebi osigurano i prostor i vrijeme za molitvu. To, naravno, može biti ono ustaljeno vrijeme: jutro i večer, ali može biti vrijeme koje provodimo na putu na posao. Možemo, na primjer, doći u crkvu u određeno vrijeme prije nedjeljne mise i stajati pred Gospodinom. To mogu biti kratke molitve, to može biti tisuće načina na koje tražimo Boga i njegovu blizinu, na koje Bogu govorimo i osluškujemo njegovu riječ. Možda je upravo ovo vrijeme došašća prigoda da unaprijedimo i poboljšamo svoju molitvu, na uštrb jeftinih zabava i glupog gubljenja vremena. Ta će duhovna higijena biti dragocjena i za nas i za osobe s kojim živimo.

Naše je nastojanje oko napredovanja u duhovnom životu često nalik neuspješnim pokušajima dijete za skidanje prekomjerne težine. Pokušamo, malakšemo i – odustajemo, uvjereni da to prelazi naše snage. Zato nas Pavao dalje ohrabruje. Veli svojim vjernicima, ali i nama: Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga. I to uvijek treba imati na pameti. Tako Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima govori kao je on – bivši progonitelj – postao apostolom zajedno sa svim ostalim “redovitim” apostolima upravo zahvaljujući milosti Kristovoj: Milošću Božjom jesam što jesam i njegova milost prema meni ne bijaše zaludna; štoviše, trudio sam se više nego svi oni – ali ne ja, nego milost Božja sa mnom (1 Kor 15,10). To je poziv i ohrabrenje i za sve nas.

S pravom nam se čini kako je visok cilj pred nama: biti savršena slika Kristova, voljeti i praštati kako je on to činio, vršiti volju Božju u potpunosti, kako je on to činio, predavati sami sebe iz ljubavi prema svojim bližnjima, kako je on to činio, biti savršena slika Kistova u ovome svijetu. Međutim, Bog je onaj koji djeluje u nama i po nama. U nama je Božja sila i snaga. Ne bismo, naime, trebali pogrešno vjerovati da su velikani, poput Pavla i ostalih apostola bili ljudi besprijekorni i bez grijeha. Nisu. Međutim, oni su u velikoj mjeri dopuštali da Božja milost u njima i po njima djeluje, oni su u velikoj mjeri više vjerovali Božjoj snazi u sebi nego li vlastitoj slabosti i grešnosti. Oni su, posve realno i skromno govorili i priznavali da u njima i po njima djeluje Božja snaga. I zato su bili veliki i zato su uzidani u temelje Crkve. Više su vjerovali Bogu nego snazi i zamamnosti ovoga svijeta. Jer Bog je uvijek jači od svakoga zla i Bog svojom svetošću i ljubavlju pobjeđuje svaku bijedu sebičnosti, mržnje i svakog drugog grijeha, baš kako David pjeva nakon što je izmakao smrti: S Bogom svojim preskačem zidine (2 Sam 22,30)

Tko može najbolje prosuđivati: onaj tko ima bistro oko, tko je razborit. Tko može najbolje prosuđivati o duhovnim stvarima, o odnosu između čovjeka i Boga, čovjeka i čovjeka. Svakako, onaj tko je razborit, ali još mnogo više onaj koji ljubi, jer ljubav je od Boga. Evo što veli Pavao: I molim za ovo: da ljubav vaša sve više i više raste u spoznanju i potpunu pronicanju te mognete prosuditi što je najbolje da budete čisti i besprijekorni za Dan Kristov, puni ploda pravednosti po Isusu Kristu – na slavu i hvalu Božju. Poziva, dakle, vjernike da neprestano rastu u ljubavi.

A znademo što ljubav znači i treba značiti u svakodnevnom životu. Ona znači praštanje, strpljivost, milosrđe, zaštita slabih i nemoćnih, prihvaćanje svakog čovjeka bez obzira na njegovu grešnost i njegove ljudske slabosti. Onaj tko stvarno voli, taj sebe predaje za druge, taj je nalik Kristu koji, iz ljubavi prema Bogu Ocu i prema čovjeku, sebe sama predaje. U našem životu ljubav znači redovito puno strpljivosti, pažnje, lijepog ponašanja, susretljivosti, praštanja. Svjesni smo veoma dobro gdje bismo mogli i trebali imati više ljubavi. I sada dolazi ono najvažnije: čovjek koji ljubi dobiva bistar pogled da može prosuđivati što je najbolje. Ljubav je najbolji, najjednostavniji i najizravniji put do Boga.

Tko ljubi, zadobiva pravu Božju mudrost, postaje stvarno bogolik (jer je Bog ljubav), postaje dragocjen i svojoj obitelji i svojim bližnjima, on postaje blagoslov za svoj narod, domovinu i cijeli svijet. U tome se smislu možemo i trebamo potruditi u ovom svetom vremenu. U molitvi, pouzdajući se u Božju pomoć, želimo se prvenstveno truditi oko međusobne ljubavi. Samo tako ćemo oplemeniti same sebe i one oko sebe

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 05. 12. 2021. – 12. 12. 2021.

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveta Katarina Labouré; u utorak je sveti Andrija, apostol – blagdan; u petak je sveti Franjo Ksaverski, prezbiter; u subotu je sveti Ivan Damaščanski, crkveni naučitelj te sveta Barbara, mučenica.

Danas skupljamo priloge za naš župni Karitas.

Mise zornice slavimo za vrijeme došašća svakim danom u 7 sati. Nedjeljom, naravno, nema zornica.

Večernje mise u došašću slavimo samo utorkom i petkom u 19 sati.   

• Mladi utorkom. Nakon svete mise i klanjanja, slijedi kateheza o Vinku Pallottiju.
• Ispovijed će biti u utorak od 18 sati i na prvi petak u mjesecu od 17:30.
• Podjela poklona za djecu uoči svetog Nikole. U subotu, 4. prosinca od 11 sati do 12:45, u našoj će župi biti podjela paketa za djecu koja nisu obuhvaćena uobičajenim podjelama u dječjim vrtićima ili školama.
• Prošli smo tjedan za obitelj Ljubić prikupili 600 kuna. Hvala vam!
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.
• Raspored blagoslova obitelji za idući tjedan:

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

Ako vinogradar uzgoji dobro grožđe, važno je taj urod i sačuvati. Oduvijek su nekoliko tjedana prije berbe u vinogradima bdjeli i stražarili čuvari, da sačuvaju urod od lopova. Jer, ako bi se tih dana vinogradar uspavao i ne bi bdio – ode jednogodišnji trud u vjetar. I u našem je životu važna budnost. Čovjek mora biti sabran i pribran na cesti, u školi, na poslu… Jer, u nekim situacijama dovoljan je, nažalost, djelić sekunde rastresenosti ili nepažnje pa da se dogodi velika nesreća.

U nekim situacijama valja stvarno bdjeti. A bdjeti nije lako, jer se bdijenje znade produžiti. Ako putujemo automobilom na neko udaljenije odredište, u svakom trenutku vožnje trebamo biti sabrani. Jer, ako smo bili budni kroz cijelo vrijeme vožnje, a samo na trenutak zadrijemali u nekom odsudnom trenutku, događa se nesreća. Jednostavno, treba biti stalno budan, a to nije lako. Eto, i Isus nam danas govori o sabranosti, o budnosti (Lk 21, 25-28.34-36). On najavljuje teška vremena puna tjeskoba i kušnja, te potiče učenike na budnost.

Isus govori o vremenu koje će doći iza njega. Govori o nevoljama i tjeskobama, govori kako će se poljuljati nebeske sile. Zato je važno, veli Isus, da učenici budu budni, jer budu li budni dočekali njegov pojavak, bit će spašeni i otkupljeni. Isus to govori apostolima, koji su kroz tri godine bili Isusovi učenici, koji su bili svjedoci svih njegovih djela. Prisjetimo se: u ono vrijeme biti nečijim učenikom značilo je biti dan i noć uz učitelja, živjeti s njim kao što su nekada šegrti godine provodili u kući svoga majstora.

I sada: Isus je svjestan opasnosti od koje apostoli nisu imuni. Makar su toliko dugo bili u Isusovoj školi, makar su sve vidjeli i čuli, makar će se ispuniti darovima Duha Svetoga, ipak trebaju biti budni, jer su zastranjenja moguća. Jer, kako se kasnije pokazalo, jedan od njih, Juda, jednostavno nije do konca izdržao, nego je Gospodina napustio i izdao. K tome, valja uzeti u obzir da je Luka ovo napisao kada je on sam već bio svjedokom određenih zastranjenja u prvoj kršćanskoj zajednici, tako da ove Isusove riječi imaju posebno značenje.

To je i za nas stalna pouka. Stoga Isus sasvim određeno veli i apostolima i nama: “Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji.” Eto to. Ljudi smo. Podložni vremenu, podložni promjenama.

 Lako se može dogoditi, kako nas Isus opominje, da se zanesemo brigama i užicima i zaboravimo na ono što je najvažnije. Nestalni smo. Zato je isprazno junačenje i samouvjerenost kako se, eto, meni neke stvari nikad ne mogu dogoditi. Nažalost, i najbliži Isusov učenik kadar je zanijekati ga.

Nitko od nas nije imun na grijehe i na pogreške. Svakome se od nas može dogoditi, a i događa se, da zanemarimo ljubav prema bližnjemu, da se prepuštamo srdžbi, oholosti, mržnji, lijenosti, užicima, ovisnostima. Veli pismo: “Tko misli da stoji, neka pazi da ne padne”.

“Biti budan” prvenstveno znači biti budan u slušanju Božje riječi. To je naša snaga i naše pouzdanje. Božja riječ nas uvijek sokoli, prosvjetljava, vodi, ispunja snagom, pouzdanjem i radošću. Slušamo je svake nedjelje i ona je svjetlo na našem putu, ona nam je putokaz, ona nam je vodilja i snaga. Jer, prepušten samo svojoj mudrosti, samo svojoj pameti i samo svojoj snazi, čovjek bi brzo zastranio.

Zato je silno, baš silno važno nedjeljom pokloniti posebnu pozornost Božjoj riječi. Jer, svećenik će možda protumačiti samo jedan dio pročitanog teksta, međutim, riječ koju vjernik čuje po Duhu Svetom u njemu može djelovati i bez kasnijeg tumačenja. Samo se tome Duhu treba otvoriti. Zato će biti veoma korisno tu istu Božju riječ i kod kuće čitati otvorena duha, dopuštajući da Božja pouka prodre u naše srce.

Isus nadalje veli: “U svako doba molite.” To je ona naša slaba točka. Tko sam ja? Kolika je moja snaga? Kolika je moja pamet? Kolika je moja vjera? Kolike su moje sposobnosti? Prah sam i u prah ću se obratiti. Bog je onaj koji sve čini. Zato je molitva u našem životu posebno važna. U svjetlu molitve gledam, motrim, uviđam, tražim svoje mjesto u Crkvi i u društvu. U svjetlu molitve jasno vidim, sigurnije koračam. I što još?

Vapijem, tražim, zazivam. To je snaga svakog Božjeg čovjeka. To je bila i Isusova snaga. Sjećate li se? Isus nas je spasio po svojoj smrti i po svome uskrsnuću. A kada nas zapravo spašava. Po čemu njegova krvava žrtva postaje pravom duhovnom žrtvom po kojoj smo spašeni. Po molitvi. On je u Maslinskom vrtu molio: “Ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež… Ali ne moja, nego neka tvoja volja bude…” Onaj koji je ušao u molitvu, sačuvao je vjeru, ušao je u bit odnosa Boga i čovjeka.

Došašće je. Evo nam programa: “Pazite na se; budni budite i u svako doba molite”. I bit će nam radostan Božić. I oni dani koji dolaze. I naći ćemo onu duboku, tihu radost koja dolazi od Boga, koja dolazi iz duše koja je u Bogu, baš kao što veli psalam: “Samo je u Bogu mir, dušo moja” (Ps 62,2)

 

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

 

MISNE NAKANE 28. 11. 2021. – 05. 12. 2021.

 

 

Krštena  27.11.2021.  NOLA GRUJČIĆ

 

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveta Cecilija, djevica i mučenica; u četvrtak je sveta Katarina Aleksandrijska, djevica i mučenica.

Mladi utorkom. Nakon svete mise i klanjanja, slijedi kateheza.

Ispovijed će biti u srijedu i četvrtak od 18 do 18:50.

Sljedeće nedjelje skupljamo priloge za naš župni Karitas.

Sljedeće nedjelje slavimo Prvu nedjelju došašća. U tjednu nakon toga započinjemo pohod obiteljima – blagoslov kuća. Više o tome u sljedećim obavijestima.

• U župnom uredu možete upisati misne nakane za prosinac ove godine.
• Prošli smo tjedan za obitelj Ljubić prikupili 900 kuna. Hvala vam!
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 18,33b-37

 

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

 

U ono vrijeme: Reče Pilat Isusu:

»Ti li si židovski kralj?« Isus odgovori: »Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?« Pilat odvrati: »Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?«

Odgovori Isus: »Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.« Nato mu reče Pilat: »Ti si dakle kralj?« Isus odgovori: »Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.«

Riječ Gospodnja.

 

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

Ima situacija kada jedan čovjek jednostavno ne može razumjeti način razmišljanja drugog čovjeka, kako to duhovito veli naša poslovica: „Baba šumom, dida drumom.“ Tako npr. izgleda razgovor gluhih rasprava između roditelja i djece o trajanju njihovog večernjeg i noćnog izlaska, baš kao što redovito u nas, a i u svijetu, na dva različita, nikad spojiva kolosijeka teku razgovori između vlasti i oporbe. Ili kad pošten čovjek lopovu i „mafijašu“ govori o toleranciji, savjesnosti i brizi za malene.

U današnjem evanđelju (Iv 18, 33b-37) Pilat se u čudu i nevjerici obraća Isusu pitanjem: „Ti li si židovski kralj?“ Kao da je htio reći: To je neka neslana šala, to je neko podmetanje, to ne može biti ozbiljan razgovor na temu kraljevstva. Isus da bi bio židovski ili bilo kakav kralj? Smiješno je o tome uopće početi razgovarati. Sa svoga stajališta imao je Pilat potpuno pravo. Prisjetimo se. Rimsko carstvo u to vrijeme nije uopće imalo dostojnog takmaca. Vladali su cijelim ondašnjim svijetom, cijelim područjem Sredozemnog mora, dakle, na tri kontinenta. Dokle su ondašnje lađe mogle doći svuda je bila rimska vlast. Imali su mudro ustrojenu državu, s vojskom, policijom civilnom upravom…

Mala pokrajina Palestina bila je za Rimljane premalena i gotovo nevažna. Sigurno je da mnogi stanovnici grada Rima (osim židovske kolonije) nisu ni znali ni gdje je ta Palestina i postoji li uopće. I sada se, svezan i jadan pojavljuje pred Pilatom neki mali čovjek čiji protivnici vele da se on proglasio židovskim kraljem. Da nije tragično, bilo bi smiješno. Zato je Pilatovo pitanje: „Ti li si židovski kralj?“ zapravo značilo: „Reci da su zlonamjerne optužbe da si se htio proglasiti kraljem, jer je neozbiljno i smiješno da bi netko u ovoj maloj pokrajini mogao nešto tako ustvrditi. Brani se, reci da to nije istina!“

I sad se događa onaj razgovor gluhih. Isus odgovara Pilatu: „Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta.“ Pilat ništa nije razumio. Mislio je: „A kakvo to kraljevstvo može biti, ako li ne od ovoga svijeta?“ Isus mu je odgovorio, ali, nije tada Isus govorio njemu, Pilatu, koji to u tome trenutku ionako nije mogao razumjeti. Govori to nama. Za nas je to zapisano. Naime, ljudsko kraljevstvo pretpostavlja društveno uređenje tj. posvemašnju vladavinu jednoga nad mnogima, pri čemu vladar – kralj provodi svoju volju nad narodom. Povijest je prepuna primjera propalih kraljevstava, jer je jasno da na sili i prisili ustrojeno društvo ne može opstati.

Nije takvo nebesko kraljevstvo, ono koje Isus naviješta i predstavlja. Božje je kraljevstvo kraljevstvo mira, dobrote, ljubavi, praštanja, milosrđa. Božje, odnosno nebesko kraljevstvo, kraljevstvo je ljubavi.

Očima običnoga čovjeka, očima „svijeta“ kako to evanđelist Ivan shvaća, to je ludost. Međutim, čovjek tako lako zaboravlja koliko su krhka ljudska kraljevstva i koliko je krhko sve ono što čovjek želi graditi mimo Boga. Kao što je ono babilonska kula ostala nedovršena, tako su u povijesti propadala silna kraljevstva koja su se oslanjala na silu, moć, bahatost i oholost. Propalo je, to dobro znamo, i rimsko carstvo i tolika carstva i kraljevstva.

Ostavimo li, međutim, po strani velesvjetsku politiku i uđemo li malo u svoju nutrinu, zapažamo da svatko od nas rado gradi neka svoja mala kraljevstva koja su od ovoga svijeta. Uza svu redovitu i razumljivu brigu za život i svakodnevnicu, dopuštamo samima sebi da nas u velikoj mjeri obuzme upravo izgradnja nekoga našega kraljevstva. Pa se tako veoma trudimo oko nekog našeg ugleda i položaja u društvu, oko zarade, oko zabave i užitaka, oko materijalnih bogatstava, tako da pomalo neprimjetno stavljamo i Boga i svoju dušu na sporedno mjesto. I onda se čudimo što nam se snovi ruše, što smo napeti i nervozni (jer nam ne ide sve od ruke), što optužujemo za svoju nervozu i politiku i gospodarstvo i prijatelje i rodbinu i članove naše najuže obitelji. Jer, eto, sve se urotilo protiv našega malenoga kraljevstva.

Isus govori Pilatu kako njegovo, Isusovo, kraljevstvo nije od ovoga svijeta i time sažima svekoliko svoje naviještanje. Mi nismo gluhi i slijepi kao Pilat. Nama je poznato što Krist naučava i čini. Mi smo njegove riječi čuli i u njegov nauk unišli. Naime, osnovni sadržaj Kristovog nastupa i propovijedanja bilo je navješćivanje kraljevstva nebeskoga.

To je kraljevstvo ovdje među nama. To je kraljevstvo mira, ljubavi, praštanja, dobrote, vjernosti. To je kraljevstvo u kojem čovjek živi po zakonima evanđelja. To je kraljevstvo iskrene i prave ljubavi prema Bogu i čovjeku. I što se više budemo trudili oko toga kraljevstva, to će nebesko kraljevstvo biti među nama, to ćemo u većoj mjeri nebo na zemlju spustiti, to ćemo u većoj mjeri uživati predokus konačnog i vječnog kraljevstva. Samo to i takvo kraljevstvo može opstati.

Ono je među nama. Ono nam je na dohvat ruke. Budemo li Krista nasljedovali u njegovu služenju i u njegovoj ljubavi, već sada ćemo kraljevati zajedno s njime i naša će duša biti ispunjena onim trajnim mirom koji samo od Boga dolazi.

 

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

 

MISNE NAKANE 21. 11. 2021. – 28. 11. 2021.

 

 

Kršten  21.11.2021.:  ŠIMUN PETAR MIKETA