Četvrta je Vazmena nedjelja.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Florijan, u srijedu je sveti Irenej Srijemski, u četvrtak sveti Dujam, u subotu sveti Kristofor.

Četvrta se vazmena nedjelja slavi i kao Nedjelja Dobrog Pastira. Vjernici su pozvani moliti za svećenička i redovnička zvanja, sadašnja i buduća.

U petak je u našoj župi cjelodnevno klanjanje – župno klečanje. Presveto će biti izloženo od 7:30 do 18:15. Nakon toga je krunica u 18:30 te sveta misa u 19 sati. U sakristiji se možete upisati za polusatnu molitvu pred Presvetim.

• Svibanjske pobožnosti. Svaki dan molimo krunicu u 18:30.
• Molio bih sve da ozbiljno shvate upute o slavljenju svetih misâ. Svima nam je ovo neobično, možda se potkrade i pokoja pogreška, ali moramo biti savjesni i odgovorni, kao vjernici i kao građani. Neće biti moguće, napose nedjeljom, da svi koji žele, stanu u prostor crkve. Ako vas redari upozore da u crkvi nema mjesta, poštujte to i ostanite vani. Držeći se propisanog razmaka, svetu misu možete pratiti iz crkvenog dvorišta preko razglasa.
• Zahvaljujem svima koji su u ovim teškim vremenima dali svoj prilog za župu i njezine potrebe. Župa živi isključivo od vaših priloga.

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 10,1-10

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.« Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati.

Stoga im Isus ponovno reče: »Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju. «

Riječ Gospodnja.

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJE EVANĐELJE

Danas baš i nije popularno govoriti o vođama, pastirima, autoritetima… Uz to, ni slika ovce danas se baš ne čini prikladnom. Tko bi to htio biti ovca, ovca koja bleji i ne razmišljajući ide za svojim pastirom? Dopustit ćemo da je možda slika pastira i ovaca manje bliska današnjem čovjeku, ali je poruka Isusove slike itekako jasna i važna kako danas, tako i prije. Zato ćemo pokušati zaći u smisao ove Isusove slike.

Da bismo razumjeli Isusovu sliku pastira i ovaca, valja nam se vratiti u židovsko društvo Isusova vremena, ili, što je još jednostavnije, valja nam samo priupitati nekoga tko se sjeća vremena od prije pedesetak godina, kako su pastiri sa svojim stadima živjeli ljeti visoko na planinskim pašnjacima. U našim je planinskim krajevima pastir provodio cijelo ljeto u planinama, sam sa svojim stadom. Noću i danju bio je uz stado, daleko od sela i drugih ljudi. Branio ih od divljih zvijeri, liječio ih, brinuo se za ovcu koja je bila hroma, posebno je pazio na janjad… Živio je s ovcama i za ovce.

Ako je to u našim krajevima bilo samo ljeti, jer se zimi zbog snijega nije moglo boraviti visoko u planinama, u Izraelu je u Isusovo vrijeme pastir tako živio sa stadom tijekom cijele godine. Na neki je način postao dio stada. Ovce su ga, da tako

kažemo, doživljavaju kao dio stada, kao svojega predvodnika. Jer, on živi s njima i cijeloga sebe stavlja u njihovu zaštitu. Takvog pastira ovce po svojoj naravi slijede dok pastir ide ispred njih. Pastir ih ne goni ispred sebe, nego ih vodi za sobom.

Takav je, i još mnogo više, Krist Gospodin. Sin Božji je postao čovjekom, nama u svemu jednak, osim u grijehu. On se stvarno s nama poistovjetio, postao jedan od nas, puno više nego što se jedan pastir može poistovjetiti sa stadom. Jer, pastir je čovjek, a ovca je ovca. A ovako, Sin Božji je pravi čovjek, ne gubeći ništa od svoga božanstva. Nadalje, Krist, naš Pastir, dao je svoj život za nas. I nije ga dao uzalud.

Krist je umro i uskrsnuo i time svima nama otvorio pristup u vječni život. Naravno da onda možemo ići za njim. Na sprovodima često čitamo odlomak iz Ivanova evanđelja kada ono Isus govori Tomi: “Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni.” Ako Isus veli da je on Put, onda to znači da je on sam pošao putom muke i smrti do uskrsnuća. Prema tome, on je sam prošao onuda kuda i nas vodi. Sve ono na što nas poziva, sam je prošao. Zato je on Istina. I zato je on za nas Život. Nije od onih koji govore općenito, koji govore prazne riječi. On je sam na sebi ispunio i izvršio ono na što nas poziva.

Danas nam je vidik često zamagljen, a stvari oko nas nejasne. I nije čudo. Jer, “u mutnom se najlakše lovi”. Evo, današnje društvo i današnja sredstva javnog priopćavanja uporno govore o osobnoj slobodi, o neovisnosti o bilo čemu i bilo komu, o tome da čovjek treba biti “svoj” i slijediti samo svoj instinkt i svoje interese. A stvarnost je bitno drugačija. Itekako mi – recimo to zločesto – blejimo kao ovce i idemo za “pastirima” koji ništa ne daju, nego sve – prodaju.

Evo, na primjer, kako li nas promidžba samo uvjeri da nam je svakako potreban novi tip mobitela s novim uslugama! Uglavnom nas uspijevaju uvjeriti da bi nam život bio nemoguć bez ovog ili onog proizvoda, bez ove ili one zabave. Upravo izmišljaju naše “potrebe”, samo da bi nam prodali nešto što ćemo najvjerojatnije za nekoliko mjeseci odložiti ili baciti, jer se pojavila još bolja igračka. Govore da nas usrećuju, a, zapravo, svi nas ti mamci osiromašuju materijalno i čine ovisnima, tako da stvarno trčimo za njima kao ovce na sol. A što reći o onima koji nas putem sredstava javnog priopćavanja uvjeravaju u nešto što po sebi nikada ne bismo prihvatili? zar ne da se u znatnoj mjeri i na nama obistinjuje izreka da onaj tko u rukama ima medije, ima i moć.

Kao da ne znamo razmišljati vlastitog glavom! Tako će nam glede pobačaja – samo da spomenemo ovaj primjer! – govoriti o tome kako žena ima prvo na svoje tijelo i kako ona nije stroj za rađanje, skrećući zlonamjerno naš pogled s ljudskog bića u utrobi svoje majke koje ima pravo živjeti. Ne radi se, dakle, samo o ženi, nego i o ljudskom biću koje je u njoj.

Ali, ne! Govori danas, govori sura i ljudi će nakon nekog vremena reći: “Jest, tako je!” Što govoriti o političkim, športskim i inim zvijezdama koji bi htjeli biti zvijezde voditelj u našim životima. I gle, u nekim slučajevima i uspijevaju. Koliko god mi naglašavali svoju slobodu i neovisnost, u nama je duboko ucijepljena potreba da budemo ovce i ovce.

Drugačiji je Krist Gospodin. “Dobar pastir što govori inom i sam svojim potvrđuje činom”, veli Mažuranić.

Na koncu, nije nevažno i posljednje pitanje: kakvi smo mi pastiri? Htjeli mi to ili ne, uzori smo – dobri ili loši – drugima oko sebe, pogotovo djeci. Kakvu sliku odajemo i kojim mi to putovima udaramo? Ne čini li nam se da naše nedosljednosti, laži, ovisnost o jelu i piću, potreba za ogovaranjem prijevarama, trka za užicima, materijalizam nužno upućuju i ostale, pogotovo djecu, prema onome što nije ni ljudsko ni kršćansko.

Isus nas poziva ne samo da ga slijedimo kao njegovo stado, nego da i mi, slijedeći njega kao Dobrog Pastira, budemo pastiri jedni drugima, baš kao što su to bili apostoli, baš kao što su to roditelji svome djetetu, kao što je to svaki čovjek koji se oko dobra trudi svima onima koje susreće.

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

          Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 03.05.2020. DO  10.05.2020.

Ženidbeni navještaj:  TOMISLAV GULIJA i KARMELA BOGADI

                                     ROBERT  IŠTVANIĆ i ANTONIJELA BONAČIĆ

Treća je Vazmena nedjelja.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je blažena Ozana Kotorska, djevica; u utorak je sveti Petar Chanel; u srijedu je sveta Katarina Sijenska, djevica i crkvena naučiteljica – suzaštitnica Europe; u petak je sveti Josip Radnik; u subotu sveti Atanazije, biskup i crkveni naučitelj.

Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske objavio je da će vjerska okupljanja biti dopuštena od 2. svibnja. Još se ne zna pod kojim uvjetima. Čim budu objavljeni, iste ćemo donijeti i na župnoj web i Facebook stranici.

• Pod uvjetom da vjerska okupljanja budu dopuštena, od slijedeće će nedjelje raspored misâ biti kao i inače – 8, 10, 11:30 i 19 sati.
• Svibanjske pobožnosti. Pozivam sve vjernike naše župe da od petka, ako do sad nisu, u krugu obitelji započnu s molitvom krunice kroz cijeli svibanj. A kada se omoguće vjerska okupljanja, da nam se pridruže u crkvi.
• Crkva je i dalje otvorena za osobnu molitvu, uz strogo pridržavanje uputa izdanih od Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske. žAko je crkva zaključana preko dana, služi se misa.

NEDJELJNO EVANĐELJE: Lk 24,13-35

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Onog istog dana – prvog u tjednu – dvojica Isusovih učenika putovala su u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima.
Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: »Što to putem pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?« A on će: »Što to?« Odgovore mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo.
A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.« A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?« Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje.
No oni navaljivahu: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?« U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!« Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.

Riječ Gospodnja.

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJE EVANĐELJE

U životu svakog čovjeka bude lijepih i teških trenutaka. Ponekad se čini da su neki životi tegobniji, mračniji od drugih. No, u svakom životu, u njegovim tamnim danima znade zasjati poneko svjetlo. Ono znade biti dragocjeno, spasonosno jer barem na čas mijenja težak položaj u kojem se čovjek nalazi.

Čovjek se puno puta znade boriti za to svjetlo, tražiti ne bi li ga se domogao. Ponekad uspije a ponekad ne. Pa i onda kad ne uspije, shvaća: i kad sam uspijevao, onda je to bio dar!

Današnje Evanđelje pred nas iznosi neobičnu situaciju: ova dvojica ne da će riješiti neku situaciju svog života, neku od poteškoća – ne, oni će riješiti cijeli život – nad cijelim životom će im zasjati novo svjetlo!

U Emaus su išli potišteni, potopljenih nada, bez svjetla, duboko razočarani… Za koji časak vraćat će se trčeći, kličući od radosti, noseći nadu i svjetlo ne samo za sebe nego za život svijeta. Oni do pred par trenutaka skrhani, oni će uskoro poći u svijet, oni će ga podizati!

Razlika od razočaranja do radosti, od tame do svjetla, od života do smrti jest Uskrsli. Gospodin Isus hodi putevima svijeta jer Njegovo nebo jest zemlja, Njegovo nebo su drugi – On je spasenje koje hodi tik bok uz bok s tobom (E.M. Ronchi). Njih dvojica sad će doživjeti da s Njim svaka tama, svako razočaranje i smrt, svaka noć sjaji kao dan. Jer On je Mlado Sunce!

Oni će ući u tihu i duboku tajnu. Njima liturgija puta otvara liturgiju nade… Isus im tumači da je Mesija trebao trpjeti, tumači im zakon bola i ljubavi; zakon života osvjetljava riječju Božjom. I pomalo se duše dvojice suputnika počinju razvedravati jer otkrivaju veliku istinu: ruka Božja počiva baš ondje gdje se to čini nemogućim – na križu! Ruka Božja, toliko skrivena da se činila odsutnom, tkala je zlatnu nit na platnu svijeta, tkala ju je odozdo, od najniže točke – od križa! Neprestano nešto zaboravljamo: čim je više ruka Božja skrivena, tim je moćnija. Čim je tiša, tim je učinkovitija (E.M. Ronchi).

Što su ova dvojica imala što drugi nemaju? Koje su korake prevalili od neprepoznavanja do susreta?

1. ovi učenici su doista tražili Gospodina. Oni se nisu stidjeli niti bojali imati nade u Isusa. Istina je da Ga nisu baš najbolje slušali, puno su toga shvaćali po svome. Ali, i kad se činilo da je sve propalo, da je sa Isusom umrla svaka nada, oni ne prestaju govoriti o njoj. To govori koliko su njome bili zaokupljeni. Njihova bol jest izraz njihove želje.
2. kad im se Uskrsli približio u liku neznanca, oni se daju poučiti. Treba moći odstupiti od onog što ja mislim da bih se približio istini. Traže. I zato slušaju. Uče da Isusova smrt nije propast. Ona jest ono što se vidi – smrt, međutim Isus je učinio nešto što oni sad ne vide a to je presudno: uspio je u poslušnosti Ocu! On je prvi čovjek koji je uspio probiti barijeru neposluha prema Ocu nebeskom, barijeru koja dijeli čovjeka od Boga. To je ona duboka istina, dublja i jača od smrti. Zato smrt ne može biti propast. Oni slušaju i gori im srce! Oni ulaze u novu istinu.

Na primjeru ove dvojice Isusovih učenika vidimo tko može susresti Uskrsloga: tek onima koji Ga traže pa makar i krivo, onima koji su spremni ispravljati svoje mišljenje jer od svega pa i od vlastitog mišljenja im je najvažniji On – tek njima dolazi Uskrsli! Takvi će doživjeti da je On uvijek drugačiji – bliži nego što mogu misliti i jači nego što se smiju nadati.

Trajalo je samo jedan trenutak, ali bilo je dovoljno: makar je odmah iščeznuo, oni su bili novi ljudi! Nad njihovim životima i daleko, daleko u svu vječnost iza njih sjala je svjetlost koja nikad više neće ugasnuti.

Želim vam događaj Emausa: susret s prisutnim Bogom koji je tu a koga ne opažam, pronaći Boga koji Ti je sposoban ukrasti srce, pronaći nekoga na putu svog života tko će Ti tako govoriti o Bogu da slušati ga znači gorjeti novim plamenom (E.M. Ronchi)!

Od sada, vidjeli Ga ili ne, čuli Ga ili ne, dvojica učenika znaju da će Ga sigurno susresti kad god se čita Sv. pismo, kad god braća lome kruh! Prisutan je u čitanju Pisma i lomljenju kruha!

I mi danas čitamo Sv. pismo i lomit ćemo kruh. I On je prisutan. I čeka da mu se otvorimo – da i mi postanemo prisutni. Da se dogodi susret. Da se zapali srce i zasja svjetlo!

dr. sc. Ivica Čatić, profesor Svetoga pisma na KBF-u u Đakovu
Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.sveto-pismo.net

MISNE NAKANE 26.04.2020. DO 03.05.2020.

Ženidbeni navještaj:  TOMISLAV GULIJA i KARMELA BOGADI

Druga je Vazmena nedjelja, također je i Nedjelja Božjega milosrđa.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u utorak je sveti Anzelmo, biskup i crkveni naučitelj; u četvrtak je sveti Juraj, mučenik; u subotu je sveti Marko, evanđelist.
Zahvaljujem svima koji su ovih dana dali prilog za župu! Specifikaciju možete vidjeti na oglasnoj ploči u crkvi.

Crkva je i dalje otvorena za osobnu molitvu, uz strogo pridržavanje uputa izdanih od Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske. U predvorju crkve se nalazi senzorni dozator za dezinfekciju ruku.

• Ako je crkva zaključana preko dana, služi se misa.
• Preporučujem u vaše molitve našeg patera Jozu! Nalazi se u bolnici u teškom stanju.

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 20,19-31

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Kad bî uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.« Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.« I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!« Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.

Riječ Gospodnja.

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJE EVANĐELJE

Ivana zovu teolog, a teologizirati znači govoriti o Bogu – o Istinitomu govoriti istinito. Ivanov simbol jest orao jer se njegova teologija, njegov govor o Bogu čas uzdiže do orlovskih visina a čas sigurno obrušava u dubinu – a sve to u naponu života koji sebi traži hranu da bi živio i slobodno letio visinama uzduha.

Danas, čini se, više nego o Bogu, govori o čovjeku. U prvom su planu – učenici! Njima piše čestitku! U uskrsno jutro žene nađoše Isusov grob otvoren i prazan. Uvečer istog dana Isus dolazi učenicima.

Njihovo obitavalište je, za razliku od Isusovog otvorenog i praznog groba, zatvoreno i puno učenika, puno njihova straha – neživota. Njima živima, ali od straha umrtvljenima, nepokretnima od nedostatka orijentacije, dolazi on, „mrtvi“ (barem su tako mislili pred koji čas) i daje im život! I pred Židovima koji ih plaše, i pred svijetom koji često čovjeku ne da biti čovjekom, pa i pred vlastitim sumnjama i nesigurnostima – pred svim time, ili možda bolje, protiv svega toga On će biti njihov mir, njihova sigurnost. On će njima biti sidro nade, njihov život! Za učenike je ovo prijelomni trenutak u njihovu životu. Ono što još do jučer nisu mogli zamisliti, sada će im se dogoditi: do sada su živjeli sa Isusom a od sada će živjeti od Njega! Od sada

On postaje temelj njihova života i djelovanja. Iako odlazi Ocu, njima koji ostaju u svijetu dat će svoj mir. Ovo nije mir kao što ga svijet daje; ovo je mir kojim je Isus pobijedio svijet i njegove nemire, njegovu laž i zloću. Ono što je Isus do sada imao u sebi dok je svoj život predavao za svoje prijatelje, sada im predaje na dar: s Njegovim životom zadobit će i Njegov mir. Zajedništvo koje je do sada bilo između Oca i Sina, Duh koji ih je povezivao sada će biti dan i učenicima: u zajedništvo Oca i Sina ulaze i oni.

Po Duhu, koji je kao vjetar za kojeg ne znaš odakle dolazi i kamo ide – ali se uvijek odaje jer savija grane stablima ili nježno pokreće listiće – po tom Duhu i Isusovi učenici na vidljiv način očituju svoje nevidljivo zajedništvo s Ocem i Sinom po Duhu: u nemiru svijeta oni imaju mir, u tami svijeta oni vide Svjetlo, u dezorijentiranosti svijeta njima ne nedostaje orijentacija, okruženi paklenskom netrpeljivošću oni mogu ljubiti svijet i činiti dobro; tamo gdje nitko ne vidi razloga da se nešto čini, oni ga imaju jer ne žive pokraj Isusa nego od Njega. Tako preporođenima, tako nakalemljenima na pravi trs, Isus može povjeriti novu zadaću: kao što mene posla Otac, i ja šaljem vas. Kao da im želi reći: ako ste se do sada vi meni čudili – mome miru, mojoj vlasti kojom nešto činim, mojoj ljubavi – od sada će se drugi čuditi vašoj! Ako vam se do sada činila nemogućom misija koju sam dobio od Oca, od sada ćete vi nastaviti moje djelo! Ne zato što vi to možete ili ne možete, nego zato što živite od mene i što ću ja biti u vama! Evo, uskrsne čestitke Ivana, teologa orlovskih visina! Sa Isusom su na novi život uskrsnuli i učenici!

Zamislite sada njih koji su počeli živjeti od Isusa, koji svoj mir sada crpe iz Isusovog mira, koje već nosi Njegova ljubav – zamislite sad njih kad im dođe Toma i kaže kako ne vjeruje da je Isus uskrsnuo! Oni već žive od Uskrsloga a Toma traži dokaz! Što da mu kažu? Kako da mu objasne ako sam ne shvaća i ne vidi? Ili što će jednog dana Toma, nakon što i sam bude to doživio – što će reći onima koji ne budu htjeli slušati o Uskrslome nego će samo odmahivati glavom? Kako će im onda on, Toma, objasniti?

Ipak, Gospodin je vjerovao da je moguće Tomama svjedočiti o Uskrslom, pa i onima koji odmahuju glavom; da Njegov učenik – mirom i ljubavlju koji ga ispunjaju i preko njega preobražavaju svijet – može biti dovoljno snažan upitnik svakome. I zato, neka je sretan Uskrs onima koji od Uskrslog već žive i u Njemu imaju svoj mir, neka je sretan i onima koji ga još uvijek poput Tome traže – neka im je sretna nada da će ga naći i neka je blagoslovljen trenutak kad ga budu našli i uskliknuli: Gospodin moj i Bog moj!

dr. sc. Ivica Čatić, profesor Svetoga pisma na KBF-u u Đakovu
Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.sveto-pismo.net

MISNE NAKANE 19.04.2020. DO  26. 04. 2020.

Ženidbeni navještaj:  TOMISLAV GULIJA i KARMELA BOGADI

Krist je uskrsnuo!

Aleluja, aleluja! 

Dragi župljani,

s knedlom u grlu započeo sam obrede Velikog četvrtka. Prazne klupe, tek nekolicina ljudi uz mene. Tako je bilo i na Veliki petak i Veliku subotu. Trudio sam se ne pustiti suzu, premda je pokoja uspjela pobjeći. Vjerujem da su i vaši osjećaji bili slični. Sâma narav velikih otajstava koje slavimo uzburka emocije, a trenutna ih situacija još više potencira.

Mi vjerujemo da je Isus, poslušan Očevoj volji, iz ljubavi prema nama, podnio muku i smrt radi našega spasenja. Stoga moramo i vjerovati da nam se u današnjim okolnostima, samo iz ljubavi prema nama, uskraćuje za naše dobro.

Iako je proslava Uskrsa ove godine bitno drukčija, poruka ostaje ista – Isus je uskrsnuo i svojim je uskrsnućem pobijedio smrt!

Uz želju da vam ovaj Uskrs bude sretan i blagoslovljen, da ga provedete u miru s vašim obiteljima, upućujem vam i još jednu, ovih dana popularnu – #ostani doma!

Vaš župnik,

p. Goran

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJA ČITANJA

Dj 10,34a.37-43

Nakon što je imao iskustvo susreta s Uskrslim Isusom i – osnažen Duhom na dan Pedesetnice – propovijedao ga javno u Jeruzalemu, Petar kao apostol još uvijek nije „kompletiran“. U devetom poglavlju Djela apostolskih Bog preko njegovih ruku daje ozdravljenje paralitičaru Eneji te uskrisuje Tabitu. Naredba ustani! kojom im se obraća izraz je sile Uskrsloga koji diže novi život i produbljuje njegovu kvalitetu. No, i sâm Petar treba doživjeti ustajanje na veliku novinu. Naime, u slijedećem poglavlju – iz kojega čitamo prvo čitanje – bit će protagonist dugog izvještaja o obraćenju pogana Kornelija koje je od prvorazredne važnosti za razvoj rane Crkve.

Petra, prethodno pripremljena poukom o dokidanju razlike čistih i nečistih životinja, Bog dovodi pred Kornelija kako bi svjedočio izlijevanju Duha na nj i njegov dom. Riječi koje čitamo u prvom čitanju Petrova su propovijed koju će prekinuti silazak Duha na neobrezanog Kornelija i njegove, baš kao na apostole na Pedesetnicu. Dobivši iskustvo obraćenja pogana i uviđajući da Bog želi ulazak pogana u Crkvu bez obrezanja i prihvaćanja Mojsijevog Zakona, Petar se eksponira unutar judeokršćanske zajednice te će kasnije na jeruzalemskom koncilu doprinijeti novom pravcu u životu mlade Crkve. Iskustvom susreta s Uskrslim u njemu je započeo proces ustajanja na novo shvaćanje, na nova i do tada neslućena obzorja.

Kol 3,1-4

Po krštenju kršćanin je sjedinjen s Kristom, urastao u Njegovu smrt te postaje dionikom i Njegova uskrsnuća. Stoga je počeo pripadati nebu. Na zemlji treba provoditi život nebesnika. Zemljom pronositi nebo. Dvostruka pripadnost, i zemlji i nebu, izvorom je stalne napetosti u njegovu biću. Pavlove riječi koje čitamo u drugom čitanju poziv su i ohrabrenje Kološanima neka odvažno ulaze u nebeske predjele svoga identiteta, neka se ostvare u punini svojih mogućnosti koje im Bog otvara Kristovom mukom i uskrsnućem.

Petar je u prvom čitanju zoran primjer Isusovog učenika koji je, slijedeći poticaje Duha, nadrastao naslijeđene zemaljske okvire i dosizao nebeske visine; usklađen je s Božjom voljom u toj mjeri da će mu se neki ozbiljno čuditi. Pavlove riječi potiču zajednicu u Kolosima neka bude svjesna skrovitosti svojeg odnosa s Bogom, neka je čuva i njeguje. Upravo je različitost njihova življenja od svjetskoga pokazatelj kome pripadaju.

Može li biti kršćanina koji ne proživljava pitanja i tegobe ovog dvojnog pripadanja? Pavao želi da je Kološani ne proživljavaju pasivno – neka, svjesni tko su, aktivno promiču svoj identitet i tako dopuste da preko njih Gospodin pohađa i blagoslivlja zemlju.

Iv 20,1-9

Marija je pošla na grob u tami i tišini nedjeljnog jutra… Kad je ugledala prazan grob, brzo uzbunjuje učenike! Židovi su imali snažno razvijen smisao pijeteta prema pokojnima i njihovim počivalištima. Josip Arimatejac i Nikodem su se sa najvećim poštovanjem dali u trošak te pomazali i sahranili Isusovo tijelo.

Učenici gledaju prazan grob, povoje gdje leže i ubrus koji je bio smotan i stavljen u stranu. Iako prazan grob može svašta značiti, detalji ne govore u prilog krađi: da je netko krao Isusovo tijelo, žurio bi i ne bi imao vremena skidati povoje sa Isusovog tijela i lijepo smotati ubrus (sv. Ivan Zlatousti).

Učenici gledaju i ne razumiju. Dane i događaje u njima promatraju iz svoje osobne perspektive. Ne slute da ovi dani nisu bili samo njihovi. Da je upravo tih dana svoju Pashu slavio i Gospodin. Nakon Velikog Petka ušao je u veliko-subotnji veliko-počinak od svoga djela. Ne slute da nakon Velike Subote Sin Božji ulazi u novi, Božji tjedan! Za razliku od svih drugih koji jednom položeni u grob tamo ostaju zauvijek, Gospodin nije više u grobu.

Preklapanje Gospodinovog vremena, koje je započelo Njegovim Utjelovljenjem, sada se završava: Njegovo vrijeme se odvaja od našeg ljudskog! Ljudi se ni oko čega ne mogu složiti – ni oko toga kako se dolazi na svijet, niti oko toga kako treba živjeti – jedino je svima jasno da se mora umrijeti. To je, smatralo se oduvijek, jedina sigurnost! Međutim, sad ni ona više nije „sigurna“ – evo praznog groba!

Evo svjedočanstva da postoji još jedna putanja, još jedno vrijeme u kojem se može postojati! Evo raskršća! Čovjek može nastaviti voziti kao i do sada, ići po dobro znanim tračnicama, slijediti uobičajeni tijek ljudskog usuda koji završava – normalno, u grobu.

A može učiniti korak prema živom Bogu. Može Njegov korak učiniti svojim; Njegovo vrijeme učiniti svojim. Prije nego li je Uskrsnuo, Isus je sašao nad pakao, u tamne dubine povijesti i materije da bi ih obdario svjetlom, da bi ih upravio prema ljubavi i slobodi. Gospodin je svojom smrću i uskrsnućem osvijetlio sve pore ovog svijeta. Evanđelje želi ohrabriti čitatelja neka Mu dopusti da to učini i u njegovom osobnom svijetu. Neka se dogodi ono što sv. Pavao naziva: ne živim više ja nego u meni živi Krist (Gal 2,20)! Ubrzo će to najbolje osjetiti Isusovi zaplašeni i blokirani učenici.

Duh Sveti, koji u njima čini prisutnim Uskrsloga, u slijedeća tri mjeseca promijenit će ih više nego li su to uspjele tri godine u kojima su samo izvanjski slušali Isusovu riječ i gledali nebrojena čudesa. Njihov se život iz korijena izmijenio. Ponijela ih je do tada neslućena snaga. Od tada su doista počeli trčati novom snagom kroz život. Evanđelje čitatelja stavlja pred ponudu ulaska u dar Isusovog i svojeg uskrsnuća. Sretan Vam i blagoslovljen Uskrs – ulazak u Njegovo vrijeme, korak u Njegovu i Vašu slavu!

dr.sc. Ivica Čatić, profesor Svetoga pisma na KBF-u u Đakovu

          Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.sveto-pismo.net  

MISNE NAKANE 12.04.2020. DO 19.04.2020

Ženidbeni navještaj: TOMISLAV GULIJA i KARMELA BOGADI

Danas je Cvjetnica.

Na Facebook stranici Televizije Zapad u 10 sati možete pratiti prijenos svete mise uživo iz crkve sv. Ivana Krstitelja u Zaprešiću. U 19 sati misa će biti reprizirana na programu iste televizijske kuće.

Raspored obreda vazmenog trodnevlja. Obredi Velikog četvrtka će biti u 19 sati, Velikog petka u 15 sati. Vazmeno bdijenje započinje u 20 sati. Na svetkovinu Uskrsa misa se slavi u 10 sati. Termini su objavljeni kao poticaj župljanima da nam se duhovno pridruže u slavlju, a ne dolaskom.

• Na obredima vazmenog trodnevlja, kao i na sâm dan Uskrsa, kao predstavnici cijele župne zajednice, sudjelovat će po jedan član Pastoralnog i Ekonomskog vijeća.
• Kardinal Josip Bozanić uputio je Pastoralne smjernice o liturgijskim slavljima u Velikome tjednu, o slavljima sakramenata svete potvrde i prve svete pričesti. Cijeli se dopis nalazi na oglasnim pločama. Od smjernica izdvajam ove dvije:
  • Glede eventualnog blagoslivljanja jela za Uskrs, ovime se ovlašćuje roditelje (oca ili majku), predstojnicu ili predstojnika kuće, da u svojim kućama, nakon zajedničke molitve Očenaš, zazove Božji blagoslov, a župnici i drugi svećenici će nakon Euharistije u crkvi moliti blagoslov za sve. Pritom se također izostavlja škropljenje blagoslovljenom vodom. Dovoljna je molitva i znamenovanje križem.
  • Slavlja svete potvrde i prve svete pričesti: Premda su već najavljena slavlja prve svete pričesti u župama i premda su određeni datumi sakramenta svete potvrde, u nastalim okolnostima ih nije moguće organizirati te vas ovime obavještavam da se sva ta slavlja odgađaju za novi datum.
• Crkva je za osobnu molitvu otvorena cijeli dan, ako je zaključana, služi se misa.
• Zahvaljujem svima koji su proteklih tjedan dana dali ili uplatili sredstva za župni Karitas. Svoje priloge za Karitas ili za župu možete i dalje uplatiti na račun župe, IBAN: HR5223600001101216475 ili vaš prilog ostaviti u škrabici kod svetog Antuna.

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJE EVANĐELJE

Veli poslovica Čovjek snuje, Bog određuje. Što ovdje znači snovati? Ne znači jednostavno maštati, planirati. Snovati je izraz u procesu tkanja. Tkalja na tkalačkom stanu prvo rasporedi, razvuče i napne osnovu kroz takozvana brda. To se onda kaže snovati. Tek nakon toga se čunkom provlači potka i tako nastaje platno. Prema tome, snovati je nešto kao postavljati temelje na početku neke gradnje. Svi mi tako snujemo. Školujemo se, ulažemo u odgoj djece, u kuću ili stan, ulažemo u vlastito zdravlje. Poneki od nas ulažu u posao očekujući dobit.

I Isus je snovao. Došao je s osnovnom porukom i pozivom: Obratite se i vjerujte evanđelju. I izgledalo je da mu je osnova dobro postavljena. Prošao je zemljom čineći dobro (Dj 10,38), a slijedilo ga je silno mnoštvo koji su mu donosili bolesnike da ih ozdravi. Sav je narod visio o njegovoj riječi (Lk 19,48), jer učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci (Mt 7,29). I onda, danas, dogodio se vrhunac. Isus slavodobitno ulazi u Jeruzalem. Silan je svijet prostirao svoje haljine putem kuda je prolazio. Svi su klicali: Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen onaj koji dolazi u Ime Gospodnje! Reklo bi se: dobro osnovano, dobro utemeljeno. Zgrada Božjeg kraljevstva bit će čvrsta i trajna.

A onda, već za nekoliko dna, potpuni raspad. Isus, koji je bio pravi čovjek – nama u svemu jednak osim u grijehu – vidi kako se ruši bujno stablo Kraljevstva. On treba biti predan u ruke grešnika. Kaže današnje evanđelje: spopade ga žalost i tjeskoba. Isus je došao služiti, ne da bude služen. Činio je samo dobro. Ukazivao na pravi put prema Bogu i na pravi put pobožnosti. I sada je odbačen. Tako da je Isusova muka dvostruka. Prvo, naravno, užasava ga pomisao na muku i smrt. Drugo, što je još teže, Isusa obuzima velika žalost zbog ljudske nezahvalnosti. Međutim i u tim strašnim trenucima Isus nam pokazuje pravi Božji put. On se obraća svome Ocu, pun vjere i pouzdanja: Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.

Eto to. Isus sve svoje pouzdanje stavlja u Oca. Ne traži svoju, nego njegovu, Očevu volju. Tu je našao svoj mir, svoje redanje. I ta ga je molitva okrijepila. Površnim, nevjerničkim očima ovo može izgledati kao bezvoljno prepuštanje onomu što je neizbježno, poput onoga: Ionako se ne može ništa učiniti… Međutim, Isus nam govori da je sve u Božjim rukama. A Bog je, znamo, sveznajući, svemoguć i – iznad svega – Bog je ljubav.

Kad sve prepušta u Božje ruke, Isus zna da ne može biti boljeg puta i načina. Evo, upravo je to naš put. Nikakva nam se nevolja ne može dogoditi, a da to Bog ne zna, a da to, na neki način, nije otprije bilo u Božjem naumu. Zato, kada svjesno i s pouzdanjem predajemo Bogu u ruke naš život sa svim njegovim mukama i nevoljama, znamo i vjerujemo da je njegova volja za nas najbolja i najsigurnija.

Jedan od Isusovih učenika (Ivan kaže da je to bio Petar) pokušao se boriti čisto ljudskim sredstvima. Potegao je mač i odsjekao uho sluzi velikoga svećenika. Isus mirno veli: Vrati svoj mač na njegovo mjesto, jer svi koji se mača laćaju, od mača i ginu. I dometnu Isus: Ili zar misliš da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me više od dvanaest legija anđela? Ali, kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?

Ima trenutaka i prigoda kada valja raditi. Isus šalje učenike naviještati. Pavao poučava svoje vjernike da nam valja raditi za svagdanji kruh.

Međutim, sav svoj rad i sve svoje djelovanje želimo, odnosno, trebali bismo uskladiti s Božjom voljom. Mijenjamo ono što možemo i trebamo mijenjati, obrađujemo i uređujemo zemlju, ali, iz Božje ruke primamo ono što nam je on odredio. Ne želimo se boriti protiv Božje volje i protiv Pisama koja nešto određuju. Kada je bilo vrijeme i kada je bila takva potreba, Isus se sklanjao na osamljena mjesta i izbjegavao zasjede onih koji su mu o glavi radili. Međutim, kada je postalo očito da treba biti prinesen za žrtvu, Isus se ne opire. Prihvaća.

I za nas je to jedini put. S vjerom, pouzdanjem i ljubavlju prihvaćati i nositi križ koji nam je dodijeljen. Križ može biti izvanjski, u ovozemnim nevoljama i bolestima. Križ može biti u protivštinama, nesporazumima, zavistima i zloći ljudskoj. Križ možemo biti i mi samima sebi, kad se sjetimo svojih promašaja i tajnih grijeha. U svemu tome – ne potežemo mač. Ne idemo protiv Božje volje. Naši životi nisu u našim rukama. Bogu se predajemo. On, koji je svoga Sina u nevoljama krijepio, bit će uz nas istom snagom, istom milošću i istom ljubavlju.

Kad su ga pitali i ispitivali, kad su ga, očigledno, lažno optuživali, Isus je šutio. A evo, izgleda da je nama, i kao pojedincima i kao narodu, silno važno da pokažemo i dokažemo da ispravno mislimo, da je pravda na našoj strani. Međutim, pogledamo li malo bolje, moramo priznati da prepirke i rječoborstvo redovito nikoga ne uvjeravaju i da ne donose mir.

Vidimo danas Isusa koji ne govori suvišne riječi. Vidimo Isusa koji prihvaća volju svoga

nebeskoga Oca. Iznad svega, vidimo Isusa koji ljubi one zbog kojih je došao, kao i one koji mu nanose veliko zlo i nepravdu. Svojom strpljivošću , svojim predanjem Bogu i svojom

neizmjernom ljubavlju Isus je spasio svijet, Isus spašava nas danas. Prava mjera ljudskog djelovanja jest predanje i ljubav. Predanje u Božju volju i ljubav prema Bogu i prema svakome čovjeku. To je sila i to je snaga koja je jača od svega ovozemnoga. Ne bojimo se ni ovosvjetske sile ni ovosvjetskih silnika. Veli Ivan: Jer sve što je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet. I ovo je pobjeda što pobijedi svijet: vjera naša (1 Iv 5,4). Kakva vjera?

Naravno, vjera ljubavlju djelotvorna (Gal 5,6).

Kristova muka i smrt za nas je veliko ohrabrenja. Krist nije trpio ni sam ni slučajno. Vršio je volju svoga nebeskoga Oca i uza nj je bila Božja sila i snaga. Ni mi nismo sami sa svojim

životnim tegobama. Veli psalmist: Ne bojmo se kad se ljulja zemlja, kad se bregovi ruše u more. S nama je Gospodin nad Vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev! (Ps 46,3-4). Neka nam Boga danas svima, po primjeru Krista Patnika, udijeli mudrosti, snage i strpljivosti da nosimo i podnosimo svoje križeve, da trpimo zajedno s Gospodinom Isusom, da bismo onda s njime mogli biti i proslavljeni.

dr. sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

            Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 05. 04. 2020. DO  12. 04. 2020.

Ženidbeni navještaj: RORERT IŠTVANIĆ i ANTONIJELA BONAČIĆ

                                    NENAD MARKOVIĆ i MIHAELA COLARIĆ

                                    TOMISLAV GULIJA i KARMELA BOGADI