«

»

pro. 06

Župne obavijesti 06. prosinca 2020. – DRUGA NEDJELJA DOŠAŠĆA

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Ambrozije, biskup i crkveni naučitelj; u utorak je Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije – svetkovina; u subotu je Bogoslužje kvatri.

Danas započinje zimski kvatreni tjedan u kojem su vjernici pozvani na intenzivniju molitvu te djela pokore i ljubavi. Tjedan je posvećen kršćanskoj dobrotvornosti i zahvali Bogu za njegova dobročinstva.

Mise zornice se slave svaki dan u 7 sati, osim nedjelje.

Za vrijeme misnih i ostalih slavljâ u crkvi obavezno je nositi masku za lice ili medicinsku masku.

  • Upis misnih nakanâ za 2021. godinu. Od utorka upisujemo misne nakane samo za siječanj 2021. godine. U siječnju ćemo početi s upisom nakanâ za ostatak godine.
  • Ovaj se tjedan ispovijeda u utorak, srijedu i petak nakon zornice do 8:30 i od 18 sati do 18:50 u Pastoralnom centru.

    Budući da ove godine ne smije biti velike božićne ispovijedi, pozivam vas da iskoristite ponuđene termine tijekom došašća.

    Nakon 4. nedjelje došašća (20. prosinca), neće biti prilike za redovitu ispovijed, nego ćemo pohoditi samo bolesne.   

  • Pomoć za obitelj Ljubić. Prošlog je tjedna za obitelj Ljubić uplaćeno 1340 kuna, od toga na župni račun 300 kuna. Hvala vam od srca!
  • Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga.
  • Blagoslov obitelji. Za blagoslov se do sada prijavilo 144 obitelji. I dalje se možete prijaviti u župnom uredu. U niže navedenim ulicama obilazimo s početkom u 10 sati samo dosad prijavljene obitelji:

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mk 1, 1-8

 

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

 

Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega. Pisano je u Izaiji proroku:

Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put. Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha. Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe.

Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom. I propovijedao je: »Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstih vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.«

 

Riječ Gospodnja.

 

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

Evo ga: glas koji viče. Viče u pustinji. Onaj glas o kojem govori još drevni Izaija čuje se konačno u judejskoj pustinji u trenutku kad se Isus pripravlja na svoje djelo. Bio je to glas Ivana prozvanog Krstitelj. On prolama pustinjsku tišinu i viče: „Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!“ Glas je očito bio glasan, a poruka važna: doista, na Ivanov glas, „grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci.“ Puno svijeta. I nisu došli radi nekih izvanjskih znakova i čudesa. Došli su liječiti svoju dušu.

Ivan je naime propovijedao „krst obraćenja na otpuštenje grijeha“. Kako li to i za nas zvuči proročki i poticajno! Za nas je ovo evanđelje poziv. Izdvojio bih neke riječi za koje vjerujem da nas se posebno dotiču.

Pustinja. Vrijeme i mjesto sabranosti. U pustinji je naime čovjek sam sa sobom i sa svojim Bogom. Sunce i pijesak. Čovjek i Bog. Ivan je bio takav čovjek. Dugo je boravio u pustinji u jednostavnosti i oskudici. Tražio lice Gospodnje i osluškivao njegov glas. I tako je Ivan postao Glas, glas koji pripravlja put Gospodinu. I doista, tako to obično biva: da bi čovjek susreo Boga, potrebna je takva pustinja. Potrebno je osamiti se. Potrebno je u određenom vremenu osigurati trenutke sabranosti, molitve, osluškivanja Božjega glasa. Potrebno je znati pronaći u sebi pustinju.

Vrijeme došašća je izgledna prigoda za to. Potražit ćemo trenutke sabranosti, pripraviti se na nedjeljnu misu, otići na zornicu. Razmišljat ćemo o Božjoj riječi na putu na posao, dok spremamo svoje stvari. Poput Marije koja „u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu.“ To je prokušan put Božjih prijatelja.

Obraćenje. Novi zavjet obraćenje naziva metanoia. Znači promjenu mišljenja, načina života. U Ivanovom propovijedanju znači prvenstveno obraćenje od grijeha. U svojoj tromosti i u svojoj ludosti čovjek toliko puta ne uočava kako to da mu do srca ne dopre riječ Božja i kako to da ona u njemu ne donese ploda.

Potrebno je ukloniti grijeh iz svoga srca, liječiti rane koje grijeh ostavlja. Naravno, ne svojom snagom. Potrebno je prvo grijeh priznati. A to nije lako. Nije lako pogledati se u zrcalu Božje riječi i reći: „Jest, griješio sam.“ Ali, to je jedini put. Tako su činili i Petar i Pavao. Tako je učinio i Augustin. Tako čini svaki kršćanin kad veli: „Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh“ i još dodaje: „Zato molim… i vas braćo da se molite za me…“ I to nisu samo prazne riječi: ja jesam griješio.

Nadalje je potrebno ponizno zamoliti Boga (u ispovijedi) da nam oprosti i da nam dade snage da se stvarno obratimo od zla („i ne uvedi nas u napast!“). U tome je smislu obraćenje proces koji traje koliko i naš ovozemni hod.

Pripraviti put. U starini su znali za dolazak neke visoke ličnosti posebno izgraditi put. Ivan ovdje govori o putu koji Isusa dovodi u naše srce. To je put obraćenja. Put po kojem želimo činiti dobro, zlo izbjegavati. „Evo, na vratima stojim i kucam…“, veli Gospodin. Nije nasilan. Očekuje da mu otvorim, da mu pripravimo put da uđe i večera sa mnom.

I to je naše došašće. Povlačenje „u pustinju“, obraćenje i pripravljanje puta Gospodinu. A Gospodin je blizu.

 

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

 

MISNE NAKANE 06.12.2020. DO  13.12.2020.