«

»

pro. 13

Župne obavijesti 13. prosinca 2020. – TREĆA NEDJELJA DOŠAŠĆA

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Ivan od Križa, prezbiter i crkveni naučitelj; u utorak su blažene Drinske mučenice.

Sljedeće nedjelje skupljamo priloge za naš župni Karitas.

Mise zornice se slave svaki dan u 7 sati, osim nedjelje.

Za vrijeme misnih i ostalih slavljâ u crkvi obavezno je nositi masku za lice ili medicinsku masku.

Upis misnih nakanâ za 2021. godinu. Upisujemo misne nakane samo za siječanj 2021. godine. U siječnju ćemo početi s upisom nakanâ za ostatak godine.

  • Ispovijed: utorak, četvrtak i subota poslije zornice do 8:30.

    Utorak i petak od 17 do 19 sati u ispomoć će nam doći p. Ivo Antunović DI.

    Budući da ove godine ne smije biti velike božićne ispovijedi, pozivam vas da iskoristite ponuđene termine tijekom došašća.

    Nakon 4. nedjelje došašća (20. prosinca), neće biti prilike za redovitu ispovijed, nego ćemo pohoditi samo bolesne koji su se prijavili u župnom uredu.   

  • Slavljenje svetih misâ nakon 21. prosinca i na svetkovinu Božića. Budući da još ne znamo kakve će biti mjere, o misnim slavljima i načinu sudjelovanja na njima, bit ćete obavješteni sljedeće nedjelje.
  • Pomoć za obitelj Ljubić. Prošlog je tjedna za obitelj Ljubić uplaćeno 2580 kuna, od toga na župni račun 2200 kuna. Hvala vam od srca!
  • Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga.
  • Blagoslov obitelji. U niže navedenim ulicama obilazimo s početkom u 10 sati samo dosad prijavljene obitelji:

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 1,6-8.19-28

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Bî čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on svjetlo, nego – da posvjedoči za svjetlo.

A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: »Tko si ti?«, on prizna; ne zanijeka, nego prizna: »Ja nisam Krist.« Upitaše ga nato: »Što dakle? Jesi li Ilija?« Odgovori: »Nisam.« »Jesi li Prorok?« Odgovori: »Ne.« Tada mu rekoše: »Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?« On odgovori: »Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji! – kako reče prorok Izaija.«

A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: »Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?« Ivan im odgovori: »Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate – onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.« To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.

Riječ Gospodnja.

 

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Tko je dobar trener mladih igrača-početnika? Prvenstveno onaj koji u mnoštvu prosječnih pojedinaca može prepoznati budućega rekordera. Tko je dobar poslovni čovjek, dobar političar? To je čovjek koji prepoznaje talente svojih suradnika i sukladno tome povjerava im određene zadatke. Kada jedan narod pokazuje zrelost i mudrost? Onda kad prepozna osobu koja ih može povesti u pravome smjeru.

Danas smo u prvom čitanju (Iz 61,1-2a.10-11) pročitali znameniti odlomak iz Knjige Izaije proroka: “Duh Gospodnji na meni je, jer me Gospodin pomaza…” Svi su starozavjetni proroci imali toga Duha Gospodnjega, bili su pomazani njegovom mudrošću i njegovom snagom. Na tome se zapravo temelji cijelo Sveto pismo, otuda njegova bogoduhost. Budući da su proroci, evanđelisti i ostali svetopisamski pisci bili nadahnuti Duhom Božjim, mogli su onda i propovijedati i prenositi pa i zapisivati Božju riječ.

Nadalje, mi znamo i vjerujemo da i u Crkvi počiva taj isti Duh Gospodnji. Crkva je čuvarica Božje riječi i navjestiteljica Božjega kraljevstva. No, idemo li još dalje, vidimo da je svatko od nas primio Duha Svetoga i da ga i nadalje prima slavljem svetih sakramenata. Prema tome, mi smo uronjeni u svijet Duha Božjega, Gospodnja riječ i danas odjekuje. Valja samo otvoriti svoje uho, slušati je i poslušati.

Krist je Pomazanik

Od svih starozavjetnih proroka – pomazanika Gospodnjih, Isus je onaj jedini Pomazanik po kojemu i u kojemu svi pomazanici prije i poslije njega primaju snagu i poslanje. On je Pomazanik, pisan velikim početnim slovom, dakle, Pomazanik – Krist – Mesija. Upravo to danas naglašava Ivan Krstitelj (Iv 1, 6-8.19-28). Naime, on, Ivan, priznaje da on nije Krist, nego samo Glas onoga koji viče u pustinji da se pripravi put Gospodinu.

Prepoznati i prihvatiti Pomazanika i pomazanike

Ovo je ključno pitanje. Naravno da svi načelno vjerujemo da je Isus i Krist i Spasitelj i Sin Božji. Naravno da svi – načelno – prihvaćamo sva evanđeoska načela. Naravno da onda prihvaćamo i Crkvu – Tijelo Kristovo u kojoj prebiva isti Duh našega Gospodina Isusa. Međutim, u praksi, taj nam Duh ostaje nekako zamagljen. Sveto nam pismo svjedoči kako je ono Bog “progovorio” i preko Bileamove magarice, kako je govorio preko tolikih ljudi, pa čak kako je i nepravedni veliki svećenik Kaifa prorokovao da Isus ima umrijeti za narod. Očito je da nam gotovo svakodnevno Bog progovara.

Zar ne, da nam pojedina Božja riječ koji puta posebno sjedne na srce? Zar ne da od svojih najbližih čujemo kakvu opomenu, kakav poticaj? Zar nam se ne događa kako nam nesvjesno koji puta i naša djeca govore i otvaraju nam oči o našim sitnim i krupnim manama? Zar ne, da se Bog svakodnevno koristi tolikim prigodama da nas potakne na obraćenje, da nas usmjeri prema dobru?

A mi, slabi ljudi, ne želimo čuti kako npr. i prečesto govorimo nedolične riječi, kako nam se olako događa da lažemo, da budemo zavidni. I prečesto smo nestrpljivi, nepopustljivi, bezosjećajni, sebični, lijeni za svoje ljudske i vjerske dužnosti. I prečesto nam se događa da zanemarujemo osobe koje doista ne bismo trebali.

Ukratko, nakupilo bi se puno toga i krupnijega i sitnijega. I što se događa? Bog nas redovito opominje preko svojih pomazanika. Nije to ni Ivan Krstitelj, ni Izaija, ali taj Božji glas dopire do nas preko svećenika, preko roditelja, prijatelja, preko bračnog druga, preko vlastitog djeteta. I onda, poput starih Židova, “ubijamo” svoje proroke, a onda im dižemo spomenike. Možda je u tome smislu i nevolja ovoga našega naroda što ne razaznaju glasove ljudi koji nam govore ono što Bog od nas očekuje, nego se možda priklanjamo glasovima koji nam više gode ušima.

Glas Gospodnji i danas odjekuje među nama. Njegov smo glas mogli čuti i u današnjim čitanjima. Dao Gospodin da taj glas nađe pravog odjeka u našim srcima.

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

 

MISNE NAKANE 13.12.2020. DO  20.12.2020. 

Kršten 12.12.2020. PETAR BANOVIĆ