«

»

pro. 08

Župne obavijesti 08. prosinca 2019. – 2. ND

Druga je nedjelja došašća.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je svetkovina Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije; u petak je sveta Lucija, djevica i mučenica; u subotu je Liturgija kvatri.

Zbog današnje zapriječenosti slavlja, svetkovina Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije prenosi se na sutrašnji dan.

 

  • Započinje zimski kvatreni tjedan u kojem su vjernici pozvani na intenzivniju molitvu i djela pokore i ljubavi. Tjedan je posvećen kršćanskoj dobrotvornosti i zahvali Bogu za njegova dobročinstva. Kvatreni tjedan završava bogoslužjem kvatri u subotu, 14. prosinca.
  • Krizma u našoj župi. U nedjelju, 3. svibnja u 11.30 sati, u našoj će župi biti podijeljen sakramenat Svete Potvrde.
  • Upis misnih nakana za slijedeću godinu. Od utorka, 10. prosinca od 10 sati, možete upisati misne nakane. Do kraja ove godine jedna osoba može upisati po tri misne nakane, a nakon 1. siječnja i više, ako bude slobodnih terminâ.
  • Godišnji blagoslov obitelji i domova. Ove ćemo godine s blagoslovom krenuti prije Božića, za tjedan dana, u ponedjeljak, 16. prosinca. Raspored će biti objavljen slijedeće nedjelje. Oni koji su doselili u našu župu i još se nisu prijavili, a žele primiti svećenika u svoj dom, neka se jave u župni ured.
  • Dvorac pod svijećama. U utorak, 10. prosinca, možete obići lužnički dvorac, osvjetljen samo svjetlom svijećâ, od 17 – 21 sat. Cijena ulaznice je 15 kuna za odrasle i 10 za djecu.
  • U subotu, nakon zornice, polazimo na hodočašće u Mariazell i izlet u Graz.

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 3,1-12

 

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

 

U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!
Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: »Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? Donosite dakle plod dostojan obraćenja. I ne usudite se govoriti u sebi: ‘Imamo oca Abrahama!’ Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca. Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim.«

Riječ Gospodnja.

 

 

UZ DANAŠNJA ČITANJA

 

Za mene, kontinentalca, bilo je zanimljivo gledati kako se u Dalmaciji sadi vinova loza. Izgleda nevjerojatno. Napravi se procjep u kamenu, naspe zemlje, usadi cijep loze i to bi uglavnom bilo sve, barem kako se to nevještom oku čini. Da se na takav način može zasaditi i uzgojiti vinograd? Izgleda nevjerojatno. Pa ipak u tim naizgled nemogućim uvjetima loza se razvije, vinograd se rašiti i eto grožđa i eto vina – i to kakvog vina! Stvarno nas Božja priroda uvijek tako iznenađuje. Mnoge smo takve primjere susreli već u osnovnoj školi.

Isklijat će mladica

Prorok Izaija nam donosi sličan primjer (Iz 11, 1-10). Evo slike. Veliko silno drvo sasječeno. Do korijena. Do panja. Nikada više njegova ponosnog uzdizanja. Međutim, gle! iz panja niče mladica. I raste puno brže nego obična mladica – jer ova ima razgranano korijenje. Za proroka je to slika obamrlog Davidova kraljevstva. David je bio najznačajniji židovski kralj. Kada je kraljevstvo nakon njega sve više slabilo i kada je, na koncu, cijelo kraljevstvo bilo poharano, a najveći dio pučanstva odveden u prognanstvo, u narodu je stalno tinjala svijet o Davidovu kraljevstvu koje se ima obnoviti. I kad je narod bio najviše potlačen, kad je izgledalo da od Davidova kraljevstva ništa nije ostalo, prorok govori o Jišajevu panju (a Jišaj je bio Davidov otac). Veli: “Isklijat će mladica iz panja Jišajeva…” Prorok govori o tome kako će se narod vratiti iz prognanstva i kao će opet imati svoje kraljevstvo. Međutim, Izaija gleda još dalje. Govori zapravo o mesiji koji će uspostaviti Božje kraljevstvo, ono koje će zauvijek ostati.

Na njemu će Duh Gospodnji počivat

Mesija će biti posve drugačiji kralj. Veći i bolji čak i od Davida. “Na njemu će Duh Gospodnji počivat”, veli Izaija, “duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg”. To su osobine pravoga Kralja, Mesije, Krista Gospodina. To je velika poruka nade. Unatoč tolikoga zla u svijetu, tolikih nepravdi, tolikih ludosti i tolikih grijeha, Krist donosi i mudrost i umnost i savjet i jakost…

Vuk će prebivati s jagnjetom

Bog po Kristu čini ono što izgleda nevjerojatno. Prorok Izaija uzima neobičnu sliku. Veli, u Mesijine dane, “vuk će prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti, a dječak njih će voditi.” Duh Isusa Krista može promijeniti ljude i svijet. Samo on. Gdje god se nalazi neki drugi duh, tamo je nesloga, mržnja, zavist, tamo su otmice i nasilja, tamo je bezobzirnost, tamo je svaka vrsta nepravde, tamo je rat. Krist svojim duhom može i hoće preobraziti cijeli svemir.

Obratite se

Zato nam danas poručuje Ivan Krstitelj (Mt 3, 1-12): “Obratite se! Ta približilo se kraljevstvo nebesko!” Time se rast mesijanskog Kraljevstva, Kraljevstva Božjega, stavlja u naše ruke. Prisjetimo se. Duh Isusa Krista počinuo je i na nama po svetim sakramentima. Mi predstavljamo Krista u ovome svijetu, što više mi smo “krist-jani”! Na nama je počinula Božja snaga i Bog nas čini kadrima donositi i pronositi njegovo Kraljevstvo. Kada je naš kršćanski život u pitanju, valja na umu imati slijedeće.

Prvo. Ne trebamo se uopće plašiti svojih slabosti niti biti malodušni zbog naših grijeha, naše nedosljednosti i naših slabosti. Ne govori li prorok da iz natrulog panja može i treba izrasti snažna mladica? Ne trebamo nikad pomisliti da je sve propalo. Ako smo i stotinu puta pogriješili, trebamo po stotinu i prvi puta započeti činiti dobro. Ako smo i stotinu puta radije tražili svoju ugodu nego da smo izvršavali zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjemu, ipak ćemo i po stotinu i prvi puta započeti ljubiti Boga svim srcem, a bližnjega kao sebe same. Velika je Božja snaga u onima koji ga traže, koji mu se predaju, koji mu povjeruju. Jer, Bog je uvijek jači od svakoga grijeha, od svake slabosti i od svake zle sile. Ta Bog i od mrtvih uskrisuje. Bog i mene može posvema, totalno preobratiti. Samo on daje snagu.

Drugo. Prorok veli da će na koncu Bog uspostaviti pravo. Zato se ne trebamo bojati ljudskih sudova. Grešnici smo? To znamo i to priznajemo pred Bogom. Pokušali smo činiti dobro pa je po zlu krenulo ili je krivo protumačeno? Bog vidi i zna. Iskreno se trudimo za neko dobro, a to kao da nema odjeka u srcima drugih ljudi. Bog zna i Bog vidi. Čini nam se da je moderno društvo zasađeno na nekim krivim temeljima kao što su potrošnja i užitak po svaku cijenu, kao što je egoizam i bezobzirnost prema drugima, čini nam se da su bez izgleda pokušaji da se u naše obitelji, u naše društvo zasade mladice ljubavi, strpljivosti, vjernosti, uzdržljivosti, praštanja, ljubavi? Ne bojmo se. Bog će već provesti svoj naum o Kraljevstvu Božjem. Zato, mudro je i korisno i dobro biti na Božjoj strani, ma kako to izgledalo bezizgledno. Ne bojmo se nikakvih ljudskih sudova. Činimo dobro, radi dobra, radi Boga, radi toga što to jedino ostaje i preostaje – sve do vječnosti.

Treće. Izaija govori o pomirenju, a Ivan o obraćenju. To, naravno, ovisi o nama, o svakom pojedinom od nas. Hoće li našim ulicama, slikovito govoreći, lutati čopor vukova ili lavova ili će, opet slikovito rečeno, to biti stado ovaca koje će u miru živjeti sa svim ostalima, ovisi samo o nama, odnosno o tome koliko dopuštamo Duhu Božjemu, Duhu Isusa Krista, Duhu Svetome da djeluje u nama i po nama. Samo o svakom pojedinom od nas ovisi hoćemo li jedni drugima biti vukovi i ovce. Čeznemo za dobrotom, mirom, ljubavlju, razumijevanjem. Čeznemo za društvom bez nasilja, bez mržnje, bez bezobzirnog iskorištavanja. Na nama je da ga, po Duhu Svetom, i ostvarujemo. Ako je Bogu moguće iz natrulog panja uzgojiti snažnu mladicu, ako mu je moguće pomiriti nepomirljive zvijeri, onda mu je itekako moguće – do čega mu je i stalo, jer su ono bile tek slike – sve nas učiniti podatnim oruđem svojega Duha po kojem on i može i hoće svijet preobraziti, dok Krist ne bude sve u svemu.

 

dr. sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

MISNE NAKANE 08.12.2019. DO 15.12.2019.