Četvrta je nedjelja korizme.
Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u utorak je sveti Irenej Srijemski; u srijedu je Navještenje Gospodinovo, Blagovijest; u petak je sveti Ivan Damašćanski.
Iako su do daljnjega odgođene svete mise s pukom, one se i dalje svaki dan slave u župi. Uz već određene nakane misa se prikazuje na nakane za oboljele, za one koje za njih skrbe te na nakane svih župljana.
Prošle smo nedjelje za Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini prikupili 2.935,50 kuna. Hvala vam na vašoj dobroti!.
- Crkva je za osobnu molitvu otvorena cijeli dan. Molio bih sve da se kod ulaska u crkvu pridržavaju uputâ Stožera; one uključuju dezinfekciju ruku, obvezni razmak od dva metra te maksimalni broj od deset osobâ u crkvi. Dezinfekcijsko sredstvo se za sad nalazi na postolju predviđenom za blagoslovljenu vodu.
- Nedjelja je župnog Karitasa. Svatko će od nas na neki način biti pogođen novonastalim okolnostima. No, i dalje smo pozvani misliti na one koji imaju manje od nas. Stoga vas pozivam da, prema vašim mogućnostima, i u ovom vremenu, pomažete rad našeg župnog Karitasa. Svoje priloge možete uplatiti na račun župe, IBAN: HR5223600001101216475 ili vaš prilog ostaviti u škrabici kod svetog Antuna. Uz predviđene mjere zaštite, odnijeti ćemo hranu onima koji su u potrebi, a to su naši stariji i nemoćni, a župa će nastaviti podmirivati cijele ili dio režija onima u najvećoj potrebi.
- Izvadak iz pisma kardinala Bozanića:
Draga braćo i sestre,
ove je godine, naša priprava za slavljenje otajstva Vazma u korizmenome vremenu, u vremenu molitve, posta i djela milosrđa, na poseban način obilježena ozračjem suočenosti s bolešću Covid-19. Nadziranje i suzbijanje te bolesti zahtijeva pridržavanje odredbi zdravstvenih djelatnika, mjerodavnih služba u društvu, uputa Hrvatske biskupske konferencije, te osobnu i zajedničku odgovornost koja se odnosi i na pojedinačne vjernike i na našu nadbiskupijsku zajednicu.
Uz one koji su izravno uključeni u zdravstvenu skrb i organizaciju društvenih služba, svatko od nas na svoj način može biti solidaran sudionik u pomaganju i u brizi za svoje bližnje, posebno u pomoći starijim i osamljenim osobama.
To je ujedno i način da očitujemo svoje čovjekoljublje i domoljublje. Ipak, kao vjernici pojedinačno i zajedno pozvani smo ponajprije – moliti. Molitva je neizostavna u našemu vjerničkom životu.
Ona ima posebnu učinkovitost i za nju gotovo da ne postoje ograničenja.
- Kardinal napose preporučuje molitvu Krunice Blažene Djevice Marije, kojom smo kao Crkva i narod zazivali pomoć, pouzdavali se u Gospodina i bili oslobođeni od zla i nevolja. Osim toga, predlaže i Molitvu u vremenu širenja bolesti koju možete uzeti u predvorju crkve.
NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 9,1-41
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Isus prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Zapitaše ga njegovi učenici: »Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?« Odgovori Isus: »Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja. Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me posla.
Dolazi noć, kad nitko ne može raditi. Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta.« To rekavši, pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. I reče mu: »Idi, operi se u kupalištu Siloamu!« – što znači »Poslanik.« Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući. Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorili su: »Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?« Jedni su govorili: »On je.« Drugi opet: »Nije, nego mu je sličan.« On je sam tvrdio: »Da, ja sam!« Nato ga upitaše: »Kako su ti se otvorile oči?« On odgovori: »Čovjek koji se zove Isus načini kal, premaza mi oči i reče mi:
‘Idi u Siloam i operi se.’ Odoh dakle, oprah se i progledah.« Rekoše mu: »Gdje je on?« Odgovori: »Ne znam.« Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima. A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči, bijaše subota. Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im reče: »Stavio mi kal na oči i ja se oprah – i evo vidim.« Nato neki između farizeja rekoše: »Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na subotu.» Drugi su pak govorili: »A kako bi jedan grešnik mogao činiti takva znamenja?«
I nastade među njima podvojenost. Zatim ponovno upitaju slijepca: »A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti je oči!« On odgovori: »Prorok je!« Židovi ipak ne vjerovahu da on bijaše slijep i da je progledao dok ne dozvaše roditelje toga koji je progledao i upitaše ih: »Je li ovo vaš sin za kojega tvrdite da se slijep rodio? Kako sada vidi?« Njegovi roditelji odvrate: »Znamo da je ovo naš sin i da se slijep rodio. A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvorio oči, ne znamo. Njega pitajte!
Punoljetan je: neka sam o sebi govori!« Rekoše tako njegovi roditelji jer su se bojali Židova. Židovi se doista već bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopćiti svaki koji njega prizna Kristom. Zbog toga rekoše njegovi roditelji: »Punoljetan je, njega pitajte!« Pozvaše stoga po drugi put čovjeka koji bijaše slijep i rekoše mu: »Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je taj čovjek grešnik!« Nato im on odgovori: »Je li grešnik, ja ne znam. Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim.« Rekoše mu opet:
»Što ti učini? Kako ti otvori oči?« Odgovori im: »Već vam rekoh i ne poslušaste me. Što opet hoćete čuti? Da ne kanite i vi postati njegovim učenicima?« Nato ga oni izgrdiše i rekoše: »Ti si njegov učenik, a mi smo učenici Mojsijevi. Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo ni odakle je.« Odgovori im čovjek: »Pa to i jest čudnovato da vi ne znate odakle je, a meni je otvorio oči. Znamo da Bog grešnike ne uslišava; nego je li tko bogobojazan i vrši li njegovu volju, toga uslišava. Odvijeka se nije čulo da bi tko otvorio oči slijepcu od rođenja. Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao činiti ništa«. Odgovore mu: »Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da učiš?« i izbaciše ga. Dočuo Isus da su onoga izbacili pa ga nađe i reče mu: »Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?«
On odgovori: »A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?« Reče mu Isus: »Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!« A on reče: »Vjerujem, Gospodine!« I baci se ničice preda nj. Tada Isus reče: »Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!« Čuli to neki od farizeja koji su bili s njime pa ga upitaju: »Zar smo i mi slijepi?« Isus im odgovori: »Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: ‘Vidimo’ pa grijeh vaš ostaje.«
Riječ Gospodnja.
RAZMATRANJE UZ DANAŠNJE EVANĐELJE
Koliko puta liječnik samo slegne ramenima. Eto, što vrijede i lijekovi i liječnikov trud, ako bolesnik ne želi sudjelovati u liječenju: ne uzima lijekove, ne pazi na ishranu, pretjerano radi… Jer, čovjek u svojoj bolesti može puno sam sebi pomoći: liječnik propisuje i daje lijek, a bolesnik doprinosi liječenju tako da se u svom životu prilagodi liječenju. Štoviše, mnogi liječnici i zasnivaju liječenje na prisnoj suradnji liječnika i bolesnika.
Kao da je i Isus tako postupao. Evo, pred njim stoji slijepac od rođenja. Želi ozdraviti. Isus ga je mogao izliječiti jednom jedinom riječju, kao što je to učinio toliko puta. Tako je Isus liječio i bolesnike koje nije ni vidio („Idi, tvoj sin živi!“), a jedna je žena ozdravila tako da se samo dotakla njegovih haljina… Međutim, u ovom slučaju on postupa drugačije. Pravi blato, njime premazuje oči bolesniku i zapovijeda mu da se umije u ribnjaku. Čovjek je povjerovao, otišao, umio se i – progledao. On, koji je bio slijep od rođenja!
U biti, Bog uvijek tako postupa. Ne prisiljava. Traži čovjekovu suradnju. Eno, prve ljude potiče da žive u prijateljstvu s njim. Abrahama poziva da ode u zemlju obećanja. Mojsija potiče da ide izbaviti njegov narod iz Egipta. Odabire Šaula i Davida. Poziva proroke u svoju službu. Anđeo Božji poziva Mariju da postane majkom Spasiteljevom. Isus kasnije poziva apostole da ga slijede. I kasnije, u Crkvi, snagom Duha Svetoga apostoli čine velika znamenja. U kasnijoj povijesti Crkve Bog poziva Franju da „popravi“ Kristovu Crkvu.
To je ono živo Kristovo otajstvo među nama. Pogledajmo. Isus veli: što god činimo jednome od njegove najmanje braće, njemu, Kristu, činimo. Dakle, u svakom potrebniku jest Krist.
Međutim, s druge strane, kada meni netko iskazuje milosrđe i ljubav, kad mi netko ljubaznu riječ progovori, kad me osokoli i pridigne, kad mi pomogne, to zapravo preko njega Krist čini za mene. Sigurno je da je Krist na svoj način prisutan u onome kome se čini dobro djelo, baš kao što je i u onome koji čini dobra djela.
Vidimo. Bog je odvijeka tako odlučio da mu budem suradnik u dobrim djelima. To onda znači da Bog traži moju suradnju u prvom redu da posvetim samoga sebe, Baš kako reče stari pisac: „Bog koji te je bez tebe stvorio, ne želi te bez tebe spasiti“. A onda, nakon toga, Bog želi moju suradnju u spašavanju ovoga svijeta.
Eto to. Ne možemo reći da nam Bog nije blizak i da za nas mnogo ne čini. Pitanje je samo koliko ja surađujem. Evo primjera. Dolazim Gospodinu s molbom da odstrani sljepoću mojih grijeha, moga nemira i besmisla mojega života. I on mi maže oči blatom pokore i šalje me da se umijem u ribnjaku njegove riječi vodom sakramenata. I što da Bog čini ako ne želim činiti pokoru, ako se ne želim hraniti njegovom riječju, ako se ne jačam njegovim sakramentima i ako još k tome kažem kako sam preslab i kako ja to ne mogu?
Ove korizme Gospodin nam upravo to poručuje. da se koristimo i pokorom i molitvom i snagom njegovih sakramenata, te da tako uzvjerujem iscjeliteljskoj snazi njegove milosti. Sjetimo se. Krist je tako ozdravio slijepca od rođenja. Izbavit će (uz moju suradnju) i mene grešnika i od mojih starih rana i grijeha i slabosti i bezvoljnosti. Jer, Božja riječ i Božja milost čini čuda.
Neka to čudo zasja ovoga Uskrsa u srcu svakoga od nas.
dr. sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu
Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com
MISNE NAKANE 22.03.2020. DO 29.03.2020
Ženidbeni navještaj: ROBERTO KRČELIĆ i MATIJA KATARINA ŠALINOVIĆ
RORERT IŠTVANIĆ i ANTONIJELA BONAČIĆ
NENAD MARKOVIĆ i MIHAELA COLARIĆ
TOMISLAV GULIJA i KARMELA BOGADI
Kršten 19.03.2020.: JAKOV VIDOVIĆ