«

»

ožu. 29

Župne obavijesti 29. ožujka 2020. – 5. KOR

Peta je nedjelja korizme.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u srijedu je blaženi Karlo Austrijski; u četvrtak sveti Franjo Paolski; u subotu sveti Izidor Seviljski.

Iako su do daljnjega odgođene svete mise s pukom, one se i dalje svaki dan slave u župi. Uz već određene nakane misa se prikazuje na nakane za oboljele, za one koje za njih skrbe, za one pogođene potresom te na nakane svih župljana.

Sljedeće nedjelje je Cvjetnica, Nedjelja muke Gospodnje. Župa nastoji nabaviti određeni broj maslinovih grančicâ. Ako ih dobijemo, bit će blagoslovljene na Cvjetnicu i ostavljene u predvorju crkve kako bi ih mogli uzeti i ponijeti svojim kućama.

  • Potičem vas na čitanje vjerskog tiska. U predvorju crkve imate tisak od prošlog tjedna ili još starije brojeve. Te tiskovine su besplatne i slobodno ih možete uzeti.
  • Crkva je za osobnu molitvu otvorena cijeli dan, ako je zaključana, služi se misa. Molio bih sve da se kod ulaska u crkvu pridržavaju uputâ Stožera; one uključuju dezinfekciju ruku, obvezni razmak od dva metra te maksimalni broj od pet osobâ u crkvi. Dezinfekcijsko sredstvo se za sad nalazi na postolju predviđenom za blagoslovljenu vodu.
  • Neki su se već raspitivali i gunđali zašto ne mogu biti na misi i pitali hoće li moći doći na misu za Cvjetnicu ili na obrede vazmenog trodnevlja. Odgovor je, nažalost, neće moći. I meni je kao župniku teško gledati prazne klupe i služiti misu u zaključanoj crkvi, kad znam da je mnogo vjernika koji su svakodnevno nalazili utjehu i okrepu u sakramentu euharistije. Na misi uz mene, uglavnom budu samo sestra Hela i naš bogoslov Lucijano. Znajte da molimo za sve vas i vaše nakane.  
  • Zahvaljujem svima koji su proteklih tjedan dana dali ili uplatili sredstva za župni Karitas. Svoje priloge za Karitas ili za župu možete i dalje uplatiti na račun župe, IBAN: HR5223600001101216475 ili vaš prilog ostaviti u škrabici kod svetog Antuna.

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 11,1-45

 

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

 

U ono vrijeme: Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. Sestre stoga poručiše Isusu: »Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.« Čuvši to, Isus reče: »Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.«

A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga reče učenicima: »Pođimo opet u Judeju!« Kažu mu učenici: »Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?« Odgovori Isus: »Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu« To reče, a onda im dometnu: »Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga.«

Rekoše mu nato učenici: »Gospodine, ako spava, ozdravit će.« No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. Tada im Isus reče posve otvoreno: »Lazar je umro. Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas – da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!« Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: »Hajdemo i mi da umremo s njime!« Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.« Kaza joj Isus: »Uskrsnut će brat tvoj!« A Marta mu odgovori: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.«

Reče joj Isus: Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?« Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!« Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: »Učitelj je ovdje i zove te.« A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.« Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen upita: »Kamo ste ga položili?« Odgovoriše mu: »Gospodine, dođi i pogledaj!« I zaplaka Isus.

Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!« A neki između njih rekoše: »Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?« Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Kaže mu pokojnikova sestra Marta: »Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.« Kaže joj Isus: »Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?« Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: »Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.« Rekavši to povika iza glasa: »Lazare, izlazi!« I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: »Odriješite ga i pustite neka ide!«

Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.

Riječ Gospodnja.

 

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJE EVANĐELJE

 

Poput Marije i Marte, i mi bismo najradije upitali Isusa zašto je pustio Lazara da umre, zašto je pustio da toliki naši mili i dragi umru? Možda bismo Mu čak spočitnuli zašto ih nije spasio da ne umru ako ih voli i ako je svemoćan? Mnogo puta razne tragedije i smrt voljenih osoba stavljaju na ispit našu vjeru. Mnogo puta vjernik taj ispit ne položi i nastavlja živjeti sa gorkim okusom u duši…

To je ona strana istine koju mi znamo jer je proživljavamo. Što bi rekao na to Isus? Pogledajmo današnje Evanđelje! On nije ni pokušao spriječiti Lazarovu smrt – nek’ biološki proces ide prema svojim zakonima. On ne želi ovjekovječiti ovaj oblik života svoga prijatelja. Time nam daje poruku da ovaj život ne može postati vječan. On jednostavno računa s tim da ova vrsta života mora prije ili kasnije doći svome kraju, pa makar to bilo bolno, makar zaplakao za Lazarom…

Imajući to pred očima, tim je čudnije što toliki vjernici pokušavaju u nedogled produžavati ovaj život, pokušavaju ga olakšavati zovući Boga da u njihovu životu intervenira čudesima; pokušavaju napraviti raj tamo gdje on ne može naći. Dok je još s učenicima razgovarao kako će poći k Lazaru, vidljivo je da se oni boje smrti – tražili su da Te kamenuju i Ti sad opet ideš tamo? Hajdemo da i mi umremo s njim! Njima je ovaj život sve, kao i mnogima od nas. Zato ih pomisao na smrt odmah paralizira. Smrt kao takva izaziva enorman strah pred kojim uzmiče sve drugo.

Ne može se biti Isusov učenik i bojati se smrti! Biti učenik znači prihvaćati gubitak svog života, darivati ga s ljubavlju – posaditi ga kao sjeme u tamu zemlje dok jednog dana ne donese višestruk urod. Tko izgubi svoj život poradi mene, taj će ga naći! Isus im zato kaže: Lazar spava. Za Isusa biološka smrt nije kraj, nije katastrofa iza koje više nema ništa. Naprotiv, ona je spavanje, san iza kojeg slijedi novo buđenje i novi dan. U ono vrijeme su smatrali da prva tri dana čovjek još nije potpuno mrtav, ali 4. jeste Za Isusa Lazar spava pa makar je već i četvrti dan u grobu. Marta vjeruje da će Lazar uskrsnuti o uskrsnuću u posljednji dan. Tako mnogi vjernici i dan danas razmišljaju. Međutim, to nije utjeha nikome. Zašto bi Bog najprije dopustio da netko umre pa ga poslije ponovno oživio? Čemu dugo čekanje? Zašto trebam biti tako dugo konzerviran? Isus zato kaže Marti: tko u mene vjeruje, ne umire! Kako ne umire kad vidimo da ga više nema? Nestaje u tami zemlje…

Cijeli naš život obilježen je stalnim izlaženjem i ulaženjem u ono bolje. (…) Živeći ovdje (…), kad nam ne odgovara jedna situacija, izlazimo iz nje i tražimo bolju i tako cijeli život. S njim nikad nismo zadovoljni, stalno nam nešto nedostaje i tražimo „bolji život“. (…) Isus govori Marti da Njegov učenik ne ulazi u smrt nego u jedan drugačiji život, u drugi svijet – Božji svijet u kojem nema ovdašnjih ograničenja, patnje i smrti. Što je tamo, oko nije vidjelo ni uho čulo… (1Kor 2,9).

Zato Isusov učenik ne može prema smrti imati isti stav kao i drugi ljudi. Za njega smrt nije otići iz ovog života nego u njemu zauvijek ostati, biti na ovakav život osuđen za cijelu vječnost. Jedan od temelja neusporedive vedrine prvih kršćana bila je njihova živa vjera u taj drugi život i stoga su dan smrti smatrali pravim rođendanom – tek se tog dana čovjek rađa na pravi život! Sigurno, svaki rastanak pa i ovaj boli, međutim ne boli jednako. Čak i grčki original Evanđelja pravi razliku: na jedan način plaču Marta, Marija, i Lazarovi prijatelji a na drugačiji način za Lazarovim odlaskom tuguje Isus. Kad ga je Isus povratio u život, pokazalo se tko poznaje tajnu života i smrti.

Maknite kamen, kazao je Isus okupljenima koji su na krivi način tugovali i plakali bez nade. I nama danas kaže: maknite kamen kojim ste zapriječili put vjeri, maknite kamen kojim gušite nadu u život – maknite kamen da bi vas mogla prožeti ljubav. Ona je ono sjeme novog, vječnog života. Ako nas vodi kroz život, makar nas uvela i u tamu smrti – postat će sjeme novog života.

Prvi su kršćani, oslobođeni od straha pred smrću, bili slobodni i od straha pred bilo čime u životu. Mogli su u životu više uživati nego netko tko se boji svega i na svakom koraku vidi prijetnju. A ipak, ta sloboda nije ih navela da manje cijene i čuvaju život. Naprotiv! Upravo iz zapisa koje su nam ostavili vidi se njihov nesavladivi optimizam i nedostižna vedrina kojom su se radovali ovom životu, unaprjeđivali ga i išli prema onom budućem. Mi često radimo potpuno suprotno. Ne usuđujemo se dovoljno vjerovati, nadati i ljubiti tako da na koncu gušimo i ovaj život koji je mnogima na žalost jedini. Zato, maknimo kamen. Maknimo sve što nas dijeli od života i od njegove punine!

 

dr.sc. Ivica Čatić, profesor Svetoga pisma na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.sveto-pismo.net

 

 

MISNE NAKANE 29.03.2020. DO 05.04.2020

Ženidbeni navještaj: RORERT IŠTVANIĆ i ANTONIJELA BONAČIĆ

                                    NENAD MARKOVIĆ i MIHAELA COLARIĆ

                                    TOMISLAV GULIJA i KARMELA BOGADI