«

»

pro. 25

Župne obavijesti 25. prosinca 2019. – ROĐENJE GOSPODINOVO BOŽIĆ

I ovog Božića Isus jednako želi doći svakom čovjeku, roditi se u njegovu srcu, ponuditi mu spasenje. Ali što se od Isusova rođenja do danas promijenilo? I danas ima nebrojeno onih koji nemaju krova nad glavom, koji su siromasi, koji gladuju, koji ništa ne znače, umiru u ratnim sukobima, na rubu su društva koje za njih ne vodi brigu i nemaju za njih mjesta, jer su suvišni, smetaju… Njima su pridruženi i proganjani zbog vjere, poštenja, istine, čestitosti, pravednosti… Oni danas proživljavaju ono što je Isus svojim boravkom među ljudima od mnogih proživljavao – odbačenost.

Gdje Isusa danas naći, kako ga primiti i omogućiti mu da se rodi i u mojem srcu? Isusa ćemo i danas naći, kao i nekada u Betlehemu, upravo među odbačenima, suvišnima, jadnima, zapravo u njima. Tko primi i jednoga od tih najmanjih, najpotrebnijih i posluži mu, primio je samoga Isusa, omogućio mu da se rodi u njegovu srcu i donese mir, radost, da se dogodi Božić, spasenje. To su isto doživjeli i ponizni pastiri, kao i mudraci koji su iskreno tražili spasenje i otkrili ga u malenom, potrebnom Djetetu. To su kroz stoljeća doživljavali mnogi čineći dobro najpotrebnijim ljudima, pa makar su zbog toga i trpjeli. Nije bilo uzalud. Njihova je nagrada Bog, kao što će biti i naša, ako otvorimo oči svojega srca i prepoznamo u sebi ono što nam stoji na putu te božićne radosti – grijeh, sebičnost i zatražimo oprost, pomirenje s Bogom i čovjekom. Tada ćemo lakše prepoznati u svakom patničkom licu Isusa samoga. To želim da se u ostvari u vašim životima ovoga Božića.

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 1,1-5.9-14

Početak svetog Evanđelja po Ivanu

U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što ­postade, u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.

Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego – da posvjedoči za Svjetlo.

Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.

Ivan svjedoči za njega. Viče: »To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!«

Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani.

Riječ Gospodnja.

UZ DANAŠNJA ČITANJA

Do prije pedesetak godina, kroz duga stoljeća, čitao se proslov Ivanova evanđelja na svakoj misi poslije pričesti. Ne ulazeći u povijesne razloge ovog običaja, očito je da Ivanov proslov ima posebnu težinu. Slobodno možemo reći da je u njemu na svoj način sažeta čitava povijest spasenja. Evo, danas, na Božić, Crkva nam predstavlja početke našega spasenja upravo ovim evanđeoskim odlomkom (Iv 1, 1-18). Posebno ćemo promotriti samo tri riječi, tj. tri rečenice.

Ivan započinje svoj proslov riječima: “U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga”. Evo velike tajne. Vječna Božja riječ, vječni sin Božji od samih početaka, tj. od vječnosti jedno je s Bogom. Tu nam se već otkriva tajna Božjega trojstva. Po toj riječi, tumači Ivan, sve je stvoreno i sve je postalo. Ona je osnovno načelo postanka svega što je postalo, osnovni razlog opstanka svega što je stvoreno i što postoji. Ona, Vječna Božja Riječ svjetlost je i život svega što živi i postoji. I onda dolazi ono što zvuči nevjerojatno

Ivan veli: “I Riječ tijelom postade i nastani se među nama”. Tu se sukobljavaju dva grčka naoko nespojiva pojma. “Logos” – Riječ i “Sarx” – Tijelo. Ako znademo da je “logos” u grčkom jeziku pojam duhovnoga, božanskoga, onda riječ “sarx” – tijelo izgleda posve neprimjerena. Ta riječ znači tijelo, ali u onom najprizemljenijem smislu, tijelo kao “meso”, kao ljudsko tkivo. Te dvije riječi označavaju svu dramatičnost, svu posebnost, svu nevjerojatnost i nezamislivost onoga što se zbilo: vječni Božji Sin postaje pravi čovjek. Ne nekakav prividan čovjek, ne nekakav nadčovjek, ne nekakva mješavina ljudskog i božanskog, ne u tome smislu da bi njegovo božanstvo posvema potisnulo ono ljudsko u njemu.

Riječ Božja postaje pravi čovjek, “meso”, čovjek nama u svemu jednak osim u grijehu. Čovjek koji se i smije i plače, koji tuguje i koji se veseli, čovjek koji ima prijatelje i neprijatelje, čovjek koji može biti i umoran i gladan i žedan, koji voli doći na odmor kod prijatelja, koji ima učenika kojeg je (posebno) ljubio.

Čovjek, kao ti i ja. A u isto vrijeme Bog. To je utjelovljenje, to znači rođenje Sina Božjega. Bog se u svome sinu priginje k nama, prilazi nam, pruža nam svoju ruku, daje nam svoje srce, predaje nam svojega Sina.

I, konačno, Ivan veli: “Od punine njegove svi mi primismo i to milost na milost” To je razlog utjelovljenja Sina Božjega. Došao je da nas učini dionicima svoje božanske naravi, da nas učini članovima svoje božanske obitelji. Tako Pavao veli: Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite (2 Kor 8,9).

To je ona čudesna razmjena o kojoj govori i današnja misna molitva: Sin je Božji od nas uzeo našu ljudsku narav, da bi nas učinio dionicima svoje božanske naravi. Zato stari slikari slikaju Isusa u plavoj haljini zaogrnuta crvenim plaštem, jer je plava boja, boja božanskoga, a crvena boja, boja ljudske naravi.

Tako je naše slavlje danas dvostruko. Slavimo utjelovljenje i rođenje Sina Božjega među nama, ali u isto vrijeme slavimo i naše predodređenje, naše izabranje i naše posvećenje. Zahvaljujemo danas Bogu za njegova Sina, a našega Brata, Isusa Krista. Zahvaljujemo Bogu što se njegov Sin među nama rodio kao maleno dijete, kao naš poslužitelj, kao onaj koji život svoj za nas predaje.

Zahvaljujemo Bogu što nas čini dionicima božanskog života njegova Sina. I molimo ga. Molimo ga da nam dade snage, mudrosti, ustrajnosti i ljubavi da tako proživimo ovaj život, da budemo njemu slični u dobroti, jednostavnosti i ljubavi, da budemo njegova živa slika, da bismo se onda jednoga dana u blaženoj vječnosti mogli u punini radovati s njime i sa svima svetima.

dr. sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu 
Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

RASPORED MISNIH SLAVLJÂ U BOŽIĆNOM VREMENU


*na Novu godinu nema mise u 8:00!

BLAGOSLOV OBITELJI

Ove je godine blagoslov obitelji nešto drukčiji. Zbog zdravstvenih razloga i želje da više vremena provedem u obiteljima, tempo je laganiji. Budući da ću ispomoć dobiti tek u siječnju, molim za strpljenje i razumijevanje. Tako da je ovdje samo prvi dio rasporeda.

Ostatak će biti objavljen u nedjelju, 5. siječnja kad saznam tko će mi i u koje dane doći u ispomoć.


  • Oni kojima ne odgovara datum blagoslova, neka nazovu župni ured radi naknadnog blagoslova.