Teška kišna kap s mladog lista divljeg kestena skliznula mi je na nos i izmamila smiješak na lice. Jurjevo je, drugi dan našeg putovanja i pomalo me hvata sjeta što nisam doma sa sinom koji slavi imendan. Još me boli i glava, valjda radi ovog kišnog i natmurenog dana na Heilige Bergu. Sjedim u podnožju prekrasne barokne crkve, njemačkog marijanskog svetišta Andechs. Ptice neumorno pjevaju sklonjene u krošnjama dok proljetna kišica rominja. “Tih tičekov poznam ja glase”, jer ptice na svim jezicima jednako pjevaju. Jedna sjenica sletjela je na drvenu ogradu na metar od mene i začuđeno me pogledala.
