ožu. 15
“Mladi protiv gladi” su ove subote 15.3.2014. započeli borbu protiv siromaštva. Odvojili su svoje vrijeme od 9 do 18h i prikupili mnoštvo prehrambenih i higijenskih potrepština ispred Kozuma (u Šibicama) i Plodina. Hvala svima koji su sudjelovali u ovoj akciji. Vidimo se i sljedeće subote na istom mjestu u isto vrijeme ;))
ožu. 15
Predškolski zbor je imao generalnu probu za Očev dan, a katehetska radionica se kroz igru pripremala za blagdan sv. Josipa. Išlo se u “kazalište”, pa se improvizirao autobus, a onda su gledali predstavu gdje se Isus igrao nogometa i tenisa s prijateljima, a onda je i pomagao tati Josipu izrađivati namještaj. Pilili su, lupali, rezali i napravili stol, stolice, ormar i vrata, a Marija je nagradila svoje dečke i svu djecu i podijelila im kekse. Zaključilo se kakav je Josip tata i čega je sve zaštitnik
ožu. 14
Dobri papa, kako ga je narod prozvao, Ivan XXIII bio je poznat po svojoj duhovitosti, spontanosti i mudrosti. Jednog dana u audijenciju mu je došao novoimenovani biskup. U kratkom razgovoru biskup se potužio papi da mu nova služba ne da spavati.
“Otkad ste me imenovali za biskupa ja jednostavno ne mogu ni oka sklopiti”, govorio je, “samo mi se, po svu noć, vrzmaju po glavi razne brige.”
“O”, uzdahne papa Ivan Dobri sažalnim glasom i pogleda biskupa s puno razumijevanja, “prvih tjedana, nakon što sam postao papa, i meni se događalo jednako tako. Ali, onda sam jednom vidio svojeg anđela čuvara koji mi je šapnuo:
‘Ivane, ne smatraj se toliko važnim…!’ I otada opet spavam.”
Iz papinskog arhiva
Biti čovjek
Često se zateknemo u mislima koje započinju: ‘Vidjet ćete vi kad ja odem; kad dam otkaz; ostavim vas; umrem…’ Ali se, u stvari, kad odeš, ne dogodi ništa: ne propadne redovnička ustanova, ne bankrotira firma, ne nestane svijeta, ne prestanu šale i veselje. Redovito se čak nitko osobito ne uznemiri. Zaista, pretjeran osjećaj vlastite važnosti može zagorčiti život — i tvoj i drugih. Reći ćete: ‘Pa zar onda trebam misliti da sam bezvrijedan/na i nevažan/na?’ Ne, to ti je ista bolest samo druga strana medalje.
ožu. 10
Kada bi Bog na trenutak zaboravio da sam marioneta i darovao mi nešto malo života, iskoristio bih ovo vrijeme najbolje kako znam.
Vjerojatno ne bih rekao sve o čemu razmišljam, ali sasvim sigurno bih porazmislio o svemu što kažem.
Cijenio bih stvari prema njihovom značenju, a ne prema njihovoj vrijednosti.
Spavao bih malo, više bih sanjao, znam da svaku minutu sa zatvorenim očima gubimo 60 sekundi svjetla.
Hodao bih kad se drugi zaustave, budio bih se kad drugi spavaju.
Kada bi mi Bog darovao mrvicu života, obukao bih se jednostavno, okrenuo se k Suncu, otkrivajući ne samo svoje tijelo, nego i svoju dušu.
Uvjeravao bih ljude, kako se varaju, kad misle da se u starosti nije moguće zaljubiti. Ne znaju da stare baš zato što izbjegavaju ljubav!
Djeci bih napravio krila, ali uzeo bi im ih dok se ne nauče letjeti.
Starijim osobama bih kazao da smrt ne dolazi zajedno sa starošću već s napuštenošću. Toliko stvari bih se naučio od vas, ljudi…
Ponedjeljak ožujak 10, 2014 — 10:01 AM
Objavljeno na:
ožujak 9, 2014
