Uvjereni smo da će naš život biti ljepši kad se vjenčamo, kada dobijemo prvo ili drugo dijete. Naša su djeca premalena, zbog toga ili onoga mislimo da će biti bolje kad odrastu. U nastavku smo ogorčeni zbog njihovog mladalačkog ponašanja. Uvjereni smo da ćemo biti sretni kad prebrode to razdoblje. Mislimo da ćemo se osjećati bolje kad naš partner riješi svoje probleme, kad promjenimo auto, kad odemo na predivni godišnji odmor, kad više nećemo trebati raditi.
Međutim, ako ne započnemo s punim i sretnim životom sada, kada ćemo? Uvijek se moramo uhvatiti u koštac s teškoćama svih vrsta. Zato je potrebno prihvatiti ovu stvarnost i odlučiti se biti sretan, bez obzira na to što će se dogoditi. Alfred Souza kaže: Veoma dugo vremena imao sam osjećaj da će moj život uskoro započeti. Pravi život! Međutim uvijek je bilo prepreka, koje je trebalo usput savladati, nešto neriješenoga, neki posao koji je tražio više vremena, dugovi koji još nisu bili poravnani. Nakon toga bi život trebao započeti. Na kraju sam shvatio, da su te prepreke život. Ovaj način upoznavanja stvari pomaže nam razumjeti da ne postoji sredstvo da smo sretni, nego je sreća sredstvo.
Proizlazi da moramo živjeti svaki trenutak našega života, a živimo ga još bolje ako ga možemo podijeliti s nama dragom osobom, s veoma dragom osobom za proživjeti zajedničke dragocjene trenutke života.
SJETIMO SE DA VRIJEME NE ČEKA NIKOGA. Zato prestanimo čekati da završimo školu, da se vratimo u školu, da izgubimo 5 kg, da se udebljamo za 5 kg, da imamo djecu, da ih vidimo kada odu od kuće. Prestanimo čekati da započnemo raditi, da odemo u mirovinu, da se vjenčamo, rastavimo.
Prestanimo čekati petak uveče, nedeljno jutro, proljeće, jesen ili zimu, da nabavimo nov auto, ili novu kuću. Prestanimo čekati i shvatimo da nema boljega trenutka da budemo sretni nego što je upravo sada ovaj trenutak.