velj. 04

Riječi mogu i liječiti i ranjavati

riječi liječe ranjavajuOno što izlazi iz čovjeka, to onečisti čovjeka… Mk 7,20

Za mene je važno pitanje kako moje riječi djeluju. Često osjetim kako moje riječi nisu čiste, da u njima odjekuju častoljublje, mržnja, nejasne namjere, moja povrijeđenost. Tada te riječi uzrokuju kod slušatelja ili čitatelja nečistoću, nejasnoću, pomutnju. Svakog propovjednika stavlja Isusova riječ pred pitanje kako mu riječi djeluju. I tako imamo važnu zadaću očistiti svoje riječi od svega što se često i nesvjesno uhvati za njih kako bi ih onečistilo. Odgovorni smo za ono što govorimo, za naš glas preko kojeg riječi dolaze do srca ljudi…

Samo reci riječ i ozdravit će duša moja.

…Nisu samo Isusove riječi imale pročišćavajuće djelovanje nego i njegov glas. Po glasu čovjekovu vidimo kakve osjećaje gaji u srcu. Svojim glasom priopćujemo drugima raspoloženje naše duše. Očito, u Isusovu glasu nije bilo ništa agresivnog, nejasnog i skrivenog. Bio je to glas u sebi skladan i zato je među slušateljima širio sklad. Kod Isusa je odjekivao unutarnji mir. Glas mu je bio pun ljubavi. Prodirao je u srca slušatelja i govorio im da su bezuvjetno ljubljeni, da su čisti, da su prihvaćeni takvi kakvi jesu..

Anselm Gruen

velj. 04

Otrov bljutave soli

SaltZar je moguće da se čovjek koji se posvetio navještanju Isusove vjere, crkveni službenik, toliko pokvari da ga ljudi s pravom ogovaraju, izvrgavaju ruglu? Kad slušamo i čitamo što se sve zlo o svećenicima iznosi u javnost, prva nam je misao da su to klevete. Ali, baš u današnjem misnom ulomku Matejeva evanđelja (Mt 5, 13-16) Isus upozorava da se i njegovi najbliži suradnici mogu pokvariti. Rekao im je: “Vi ste sol zemlje. Ali, ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.” Sol daje jelu okus i čuva ga od kvarenja. Tako bi kršćani, osobito svećenici, morali djelovati među ljudima – pomagati im da pronalaze i ostvaruju smisao života i da ne čine zlo. Pročitajte ostatak ovog članka »

Video

Župnikova nedjeljna video poruka

Link

Župne obavijesti 2.2.2014.

velj. 02

Duhovni impulsi: prometna nesreća

prometna nesrecaNeka se mlada žena vraćala autom s posla. Vozila je pažljivo jer je auto bio nov novcat, dan ranije kupljen pretežno muževljom ušteđevinom. On se je dugo mnogočega odricao da bi si mogao takvo što priuštiti. Na jednom osobito prometnom križanju ona je bila pomalo neodlučna i najzad je udarila svojim blatobranom u branik jednog drugog automobila.
Nesretnica je udarila u plač. Kako će to reći mužu? Vozač drugog automobila bio je ljubazan, ali je zahtijevao da razmijene podatke. Žena je tražila dokumente u velikoj žutoj omotnici.

Pronašla je komad papira. Čvrstim muškim rukopisom na njemu je pisalo: „U slučaju prometne nesreće… sjeti se, dušo, ja volim tebe, a ne auto!“

Toga se trebamo sjetiti svi i uvijek. Važni su ljudi, a ne stvari. Koliko toga poduzimamo da sačuvamo stvari, strojeve, kuće, poduzeća, materijalne pothvate! Kad bismo toliko vremena i pažnje posvetili ljudima, svijet bi drukčije izgledao. Morali bismo pronaći vremena da saslušamo jedni druge, da se gledamo u oči, da zajedno plačemo, da se hrabrimo, da se smijemo, šetamo. Pred Boga ćemo doći s ljubavlju, a ne sa stvarima, odjećom, niti s ovim tijelom.


Otac i sin šetali ulicom u kojoj je bilo mnoštvo trgovina i skladišta. Otac je nosio plastičnu vrečicu punu paketa. „Kupio sam ti crveni dres, robota za slaganje, album za sličice nogometaša… Što još moram uzeti?“
„Uzmi me za ruku“, odgovori dječak.

sij. 31

Životni poziv na humorističan način

Časna sestra Dijana Lončarek iz reda Milosrdnih sestara svetog Križa hrvatske provincije na humorističan način objašnjava svoj životni poziv

Stranica 106 od 113« Prva...102030...104105106107108...Zadnja »