Nema nikakve dvojbe da je prošlost veoma važna za našu sadašnjost i budućnost. lako je prošlost već nekako prošla, ipak nas ona prati, i to ne samo kao teret nego i kao bogatstvo s kojim krećemo naprijed. Zato je pogrješno gledište prema kojem treba posve napustiti prošlost i okrenuti se budućnosti. To je nemoguća misija. Naime, na svijetu je moguće ostati bez budućnosti, ali nije bez prošlosti. Ono što smo jedanput proživjeli, obilježava nas za cijeli život, a vjernici pak kažu i za vječnost.
Moguće je zatvoriti oči i ne priznati svoju prošlost. Tada ona u nama djeluje razorno ili nas tako skameni da se ne možemo dalje razvijati u iskonskoj životnoj spontanosti. Onaj koji ne promijeni stav prema vlastitim pogrješkama, niti se zna pokajati niti osloboditi neugodne pratnje pa zato ne može niti napredovati. Ostaje uznik minulih događaja.
Moguće je zauzeti barem tri stajališta prema onome već proživljenom:
