Objavljeno na:
veljača 22, 2014
Subota veljača 22, 2014 — 8:26 PM
velj. 19
Samo danas ću se truditi proživjeti dan ne želeći riješiti problem svog života odjednom.
Samo danas pazit ću s najvećom pozornošću na svoje nastupe i biti otmjen u vladanju, neću kritizirati, druge neću popravljati, nego samo sebe.
Samo danas ću biti sretan jer sam siguran da sam stvoren za sreću, ne samo na drugom, nego i na ovom svijetu.
Samo danas prilagodit ću se okolnostima ne zahtijevajući da se one prilagode mojim željama.
Samo danas posvetit ću pet minuta dobrom štivu: kao što je hrana nužna za život tijela, tako je dobro štivo nužno za život duše.
Samo danas učinit ću dobro djelo, a da to nikome ne kažem.
Samo danas učinit ću nešto što inače ne činim rado: ako u mislima osjetim da sam povrijeđen, trudit ću se da to nitko ne primijeti.
Samo danas učinit ću točan raspored: možda ga se neću točno držati, ali ću ga napraviti. Izbjegavat ću dva zla: napetu žurbu i neodlučnost.
Samo danas ću čvrsto vjerovati – čak i ako bi okolnosti pokazale suprotno – da se dobrostiva Božja providnost brine za mene kao da nikoga drugog nema na svijetu.
Samo danas neću strahovati. Posebno se neću bojati izraziti radost svemu što je lijepo i povjerovati sve što je dobro.
velj. 18
12.05. Polazak autobusa iz Zaprešića ispred župne crkve u 15.00 sati. Vožnja kroz Mađarsku pokraj Balatona do BUDIMPEŠTE. Panoramski razgled glavnog grada: Parlament, Citadela, Ribarska kula, Trg mađarskih kraljeva…. Nastavak vožnje do graničnog prijelaza Šahy. Noćna vožnja kroz Slovačku.
13.05 Dolazak u Poljsku u jutarnjim satima. Odlazak u WADOWICE rodno mjesto pape Ivana Pavla II. Razgled župne crkve i rodne kuće. Nastavak vožnje do AUSCHWITZA, i razgledavanje nacističkog logora. Vožnja do CZESTOCHOWE – najvećeg Marijanskog svetišta u Poljskoj. Smještaj u hodočasničkom hotelu. Ručak. Nakon odmora razgled svetišta i pavlinskog samostana JASNA GORA. Križni put po zidinama svetišta. Sveta misa. Večera. Slobodno za vlastite potrebe. Noćenje.
velj. 17
Uvjereni smo da će naš život biti ljepši kad se vjenčamo, kada dobijemo prvo ili drugo dijete. Naša su djeca premalena, zbog toga ili onoga mislimo da će biti bolje kad odrastu. U nastavku smo ogorčeni zbog njihovog mladalačkog ponašanja. Uvjereni smo da ćemo biti sretni kad prebrode to razdoblje. Mislimo da ćemo se osjećati bolje kad naš partner riješi svoje probleme, kad promjenimo auto, kad odemo na predivni godišnji odmor, kad više nećemo trebati raditi.
Međutim, ako ne započnemo s punim i sretnim životom sada, kada ćemo? Uvijek se moramo uhvatiti u koštac s teškoćama svih vrsta. Zato je potrebno prihvatiti ovu stvarnost i odlučiti se biti sretan, bez obzira na to što će se dogoditi. Alfred Souza kaže: Veoma dugo vremena imao sam osjećaj da će moj život uskoro započeti. Pravi život! Međutim uvijek je bilo prepreka, koje je trebalo usput savladati, nešto neriješenoga, neki posao koji je tražio više vremena, dugovi koji još nisu bili poravnani. Nakon toga bi život trebao započeti. Na kraju sam shvatio, da su te prepreke život. Ovaj način upoznavanja stvari pomaže nam razumjeti da ne postoji sredstvo da smo sretni, nego je sreća sredstvo.
Proizlazi da moramo živjeti svaki trenutak našega života, a živimo ga još bolje ako ga možemo podijeliti s nama dragom osobom, s veoma dragom osobom za proživjeti zajedničke dragocjene trenutke života.
SJETIMO SE DA VRIJEME NE ČEKA NIKOGA. Zato prestanimo čekati da završimo školu, da se vratimo u školu, da izgubimo 5 kg, da se udebljamo za 5 kg, da imamo djecu, da ih vidimo kada odu od kuće. Prestanimo čekati da započnemo raditi, da odemo u mirovinu, da se vjenčamo, rastavimo.
Prestanimo čekati petak uveče, nedeljno jutro, proljeće, jesen ili zimu, da nabavimo nov auto, ili novu kuću. Prestanimo čekati i shvatimo da nema boljega trenutka da budemo sretni nego što je upravo sada ovaj trenutak.
