Župa Marije Kraljice apostola, Zaprešić II

Nesigurnost…

Čini se da ju je svatko bar u nekoj životnoj fazi doživio, ili ju neprestano doživljava.
Zašto? Možda nam se čini da nemamo dovoljno novca ili ljubavi? Možda je u pitanju fizički izgled ili obrazovanje? Možda je riječ o zdravlju ili starosti… Svatko ima svoje bolne točke zbog kojih strahuje, gubi mir i utapa se u nesigurnosti…?
Zašto? Najčešće jer situacija u kojoj se nalazimo nije u skladu s našom idejom o tome kako bi stvari trebale izgledati. Da, tu je glavni uzrok. Uvjetovani smo mišljenjem naših roditelja, okoline, nacije, kulture u kojoj se nalazimo. Kada nas preplavi nesigurnost ne zapitamo se što je u korijenu te emocije, već krenemo u akciju kako da promijenimo neodgovarajuće stanje. Zato radimo prekovremeno, nastojimo osvojiti voljenu osobu ne ponašajući se u skladu s onim što jesmo, vježbamo, idemo na plastične operacije itd. Ili se pak usmjerimo na ono što nas umiruje i uljuljava – sa svojim kompleksima zakopamo i talente… Pokvaren zub plombiramo, bez da se podvrgnemo neugodnom bušenju i lijeku…
Zašto ne:
1. prestanem ublažavati osjećaje nesigurnosti pokušavajući promijeniti izvanjsku situaciju… čak i ako uspijem, to je kratkoročno olakšanje a ne rješenje problema.
2. priznam sebi kako problem nije izvan mene, već u meni, u mojoj uvjetovanosti… dokaz tome su ljudi koji se nalaze u istoj situaciji a uopće nisu nesigurni.
3. uvidim da ne moram ništa činiti kako bi ublažio nesigurnost, i kako se ona javlja zbog načina na koje sam programirao svoj software. Takav zaključak već donosi znatno olakšanje i upućuje na reprogramiranje koje me čini nalik ljiljanu u polju, ili ptici nebeskoj.

Inspirirano by Anthony de Mello: Buđenje svijesti
(by kramer) na prostorduha.blog.hr

Život je izazov. To je za mene jedna od najboljih rečenica koje sam čuo o životu. Dok ste mladi ličite na spužvu, koja upija sve do čega dođe. Odrastanjem shvatite da ne treba sve upijati. To je već napredak, ali virus “krivog usmjerenja” ostaje u vama, jer i dalje neizmjerno vjerujete najbližima. Preuzimate uz svu ljubav koju vam daju i sve nekritičke konstatacije koje su i vaši najbliži naslijedili. Odrastanjem smještate sebe po klasičnom redoslijedu: škola, fakultet, posao, brak, djeca, karijera, ekonomsko blagostanje itd. I najednom vidite, da nešto nije u redu. Što? Ovisi o vama: posao vam se više ne sviđa, supruga ili suprug ne odgovaraju standardu koji ste “skicirali”, djeca su svojeglava itd.

Neka područja čine vam se kao “prazna ploča”. Ustanovite, da je ono što vas je oduševljavalo, jednostavno postalo obično. Ustanovite, da ste u traženju cilja (koji ste na kraju i ostvarili) propustili mnogo sitnih zadovoljstava, koje bi vas sada oduševile. Na žalost, mnogo toga više nije moguće ostvariti. Želite ono o čemu vam u mladosti nije palo na pamet – zadovoljstvo. Zadovoljstvo uživanja u malim radostima koje vas svakodnevno okružuju.

Možda shvatite, da je neznanje jedan od najvećih ljudskih neprijatelja. Shvatite, da je glavni krivac osoba sa druge strane ogledala pred koje ste stali. Ako ste shvatili smisao, a niste razbili ogledalo, postigli se ono malo ljudi u životu shvati – život je igra u kojoj sam sam igrač i režiser bez obzira na sve “objektivne poteškoće” koje vas okružuju.

Preuzeto s: www.corner.hr

Ono što izlazi iz čovjeka, to onečisti čovjeka… Mk 7,20

Za mene je važno pitanje kako moje riječi djeluju. Često osjetim kako moje riječi nisu čiste, da u njima odjekuju častoljublje, mržnja, nejasne namjere, moja povrijeđenost. Tada te riječi uzrokuju kod slušatelja ili čitatelja nečistoću, nejasnoću, pomutnju. Svakog propovjednika stavlja Isusova riječ pred pitanje kako mu riječi djeluju. I tako imamo važnu zadaću očistiti svoje riječi od svega što se često i nesvjesno uhvati za njih kako bi ih onečistilo. Odgovorni smo za ono što govorimo, za naš glas preko kojeg riječi dolaze do srca ljudi…

Samo reci riječ i ozdravit će duša moja.

…Nisu samo Isusove riječi imale pročišćavajuće djelovanje nego i njegov glas. Po glasu čovjekovu vidimo kakve osjećaje gaji u srcu. Svojim glasom priopćujemo drugima raspoloženje naše duše. Očito, u Isusovu glasu nije bilo ništa agresivnog, nejasnog i skrivenog. Bio je to glas u sebi skladan i zato je među slušateljima širio sklad. Kod Isusa je odjekivao unutarnji mir. Glas mu je bio pun ljubavi. Prodirao je u srca slušatelja i govorio im da su bezuvjetno ljubljeni, da su čisti, da su prihvaćeni takvi kakvi jesu..

Anselm Gruen

Zar je moguće da se čovjek koji se posvetio navještanju Isusove vjere, crkveni službenik, toliko pokvari da ga ljudi s pravom ogovaraju, izvrgavaju ruglu? Kad slušamo i čitamo što se sve zlo o svećenicima iznosi u javnost, prva nam je misao da su to klevete. Ali, baš u današnjem misnom ulomku Matejeva evanđelja (Mt 5, 13-16) Isus upozorava da se i njegovi najbliži suradnici mogu pokvariti. Rekao im je: “Vi ste sol zemlje. Ali, ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.” Sol daje jelu okus i čuva ga od kvarenja. Tako bi kršćani, osobito svećenici, morali djelovati među ljudima – pomagati im da pronalaze i ostvaruju smisao života i da ne čine zlo. Pročitajte ostatak ovog članka »