Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je Gospa od Anđela; u utorak je blaženi Augustin Kažotić, biskup; u srijedu je sveti Ivan Marija Vianney, prezbiter; u petak je Preobraženje Gospodino-vo – blagdan.

Prošle smo nedjelje za naš župni Karitas prikupili 7509,20 kuna. Hvala vam!

Od 2. do 17. kolovoza 2021. župni ured ureduje
radnim danom nakon večernjih misâ do 20 sati.

Ispovijed će biti u utorak i četvrtak od 18 sati.

U petak je dan Molitvenih vijenaca Kraljice obitelji. Pozivamo sve članove da dođu na zajedničku molitvu krunice i na svetu misu.

Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 6,24-35

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Kada mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđu u lađice i odu u Kafarnaum tražeći Isusa. Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: »Učitelju, kad si ovamo došao?« Isus im odgovori: »Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac – Bog – opečati.« Rekoše mu dakle: »Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?« Odgovori im Isus: »Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.« Rekoše mu onda: »Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? Očevi naši blagovaše mânu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim.« Reče im Isus: Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.« Rekoše mu nato: »Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.« Reče im Isus: »Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.

Riječ Gospodnja.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Jeste li možda doživjeli da vas iznenada nazove telefonom netko tko vas već dugo nije zvao i s kojim ste gotovo izgubili svaku vezu? Kad, eto, čovjek vas nazvao, sav je ljubazan, zanima se kako ste vi i vaša obitelj, zove vas na kavu, priča o starom i neraskidivom prijateljstvu koje veže vas i njega, tako da se u čudu pitate, što li će to biti? I onda, odjednom bude jasno. Treba mu vaša usluga. Treba mu vaš utjecaj, vaša mogućnost da nešto sredite „preko veze“, treba mu vaš novac. Pa vam onda bude žao. Nije stvar toliko u usluzi. Nego, jednostavno, u tome da taj čovjek ne cijeni vas, nego vašu uslugu, ne treba vas, nego vašu pomoć, odnosno, da čovjek ipak hini ljubav i prijateljstvo, a zapravo mu treba tek vaša usluga. I to čovjeka boli. Boli, jer mu je ipak važno prijateljstvo, naklonost, ljubav… Izgleda da je istu muku i bol ćutio Isus.

Učitelju, kad si ovamo došao?

Čuli smo prošle nedjelje (Iv 6, 1-15). Isus je učinio veleban znak. Od pet kruhova i dvije ribice nahranio je poveliko mnoštvo u kojem je samo muškaraca bilo pet tisuća. Ljudi su, naravno, bili oduševljeni. Osnovno i bitno što je potrebno za čovjekov ovozemni život jest hrana, a osnovna je namirnica upravo kruh. Imati među sobom čovjeka koji umnaža kruh! Koji umnaža ribice! Koji bolesne liječi, a mrtve uskrisuje! To bi bio kralj, to bi bio narodni vođa, to bi bio čovjek koji bi kao Božji Pomazanik – Mesija mogao otjerati mrske Rimljane, uspostaviti židovsku državu… i koji si se brinuo da uvijek bude kruha u zemlji, te da nema bolesnih i nemoćnih…!

Naravno, ljudima se hoće takvoga koji ih rješava svih ovozemnih i političkih problema. Zato, kad je Isus, začudo, bio nestao nakon što je umnožio kruh i ribice, došli su ga tražiti (Iv 6, 24-35). Naime, da Isus nije sve to bio učinio, tko bi mario za onim što je on propovijedao i naučavao? Jasno je, dakle, što znači pitanje koje su ti ljudi uputili Isusu: „Učitelju, kad si ovamo došao?“ Oni se zanimaju za Isusa ukoliko im on može ispuniti njihove ovozemne i političke želje i zato ga ne žele izgubiti iz vida.

Tražite me… što ste jeli od onih kruhova

Isus ne okoliša. Na njihovo pitanje kad je onamo došao s bolju u duši on odgovara: „Tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se.“ S gorčinom u srcu Isus primjećuje da većini od njegovih slušatelja nije bilo stalo do njegovih riječi i do njegova nauka. To je ona nevolja tolikih proroka koji govore, naviještaju, potiču, opominju, prijete, ali počesto nalaze na „tvrdovrate“ kojima je samo do kruha i igara i do političke premoći.

Radite, ali ne za hranu propadljivu

Isus ih opet strpljivo poučava. Veli: „Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni.“ Naime, Isus, očito, nije protiv kruha, niti protiv materijalnoga blagostanja. Konačno, upravo je on liječio i umnožio kruh, upravo je on i mrtve uskrišavao. No, Isus želi pomaknuti naglasak s tih izvanjskih učinaka. Naime, sva čudesa koja je Isus činio bila su tek znak onoga drugoga, što je temeljno, važno i jedino bitno. U ono su vrijeme to tek rijetki shvaćali. A kasnije, kada je sišao Duh Sveti, „sjetiše se učenici“ svih njegovih riječi i značenja svega onoga što je učinio. Shvatili su, tako, da je umnoženi kruh, baš kao što je to bila mana u pustinji, tek znak one hrane koja ostaje za vječnost, znak euharistije, euharistijskog Isusa koji se za nas predaje i čije otajstvo slavimo svaki puta na svetoj misi, osobito onoj nedjeljnoj.

Za što mi radimo?

Gdje mi sebe tu vidimo? Postavimo si, evo, jedno još teže pitanje: Zašto smo mi kršćani? Zašto dolazimo na misu? Zašto se molimo? Zbog Isusovih obećanja ili zbog njega samoga? Evo primjera. U moralnoj teologiji razlikujemo nesavršeno i savršeno pokajanje. Nesavršeno pokajanje potaknuto je strahom od vječne kazne, a savršeno pokajanje potaknute je iz ljubavi prema Bogu i iz žalosti što smo Boga iznevjerili. Kako mi danas stojimo pred Isusom? Samo iz sebičnih razloga? Samo zbog toga da uspijemo u školi, u poslu, u karijeri? Samo zato da sačuvamo zdravlje svoje i zdravlje svoje obitelji? Samo zato da zavlada mir i red u našoj domovini i u cijelom svijetu? Ili ipak, malko, malčice stojimo ovdje pred Isusom jer ga volimo? Jer smo mu zahvalni. Jer smo svjesni koliko je za nas učinio i koliko čini. Jer smo svjesni koliko je ispravan i pravi put, put njegovih evanđeoskih naputaka.

Budimo ljudi. Budimo zahvalni. Zahvalimo Bogu danas na ovoj euharistiji. I zamolimo ga da nam podari dar zahvalnosti. Prema njemu i prema svakom čovjeku.

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 1. 8. 2021. – 8. 8. 2021.

Ženidbeni navještaj:        BRUNO BOKŠIĆ i DORA ŠIMUNIĆ

                                         DINO MARKO SUŠIĆ i IVANA SUŠIĆ r. VUGREK            

                                         GORAN TOPLEK i ANITA LUKAČEVIĆ

                                         ANTONIO JURKIĆ i GABRIJELA PAVIŠIĆ

                                         HRVOJE ŠINTIĆ i VERONIKA MILETIĆ

                                         MLADEN ŽIVKOVIĆ i MIA MAROS

                                         FILIP HORVAT i KRISTINA KOVAČIĆ

                                         FILIP STIPETIĆ i MARINA GAVRAN

Vjenčani  30.07.2021.: DANIJEL BATINIĆ i ANTONELA BATINIĆ r. BUBALOVIĆ

                 31.07.2021.: ŽELJKO KAURIĆ i SANELA KAURIĆ r. BEGANOVIĆ

Krštena   31.07.2021.: IRIS KAURIĆ

                01.08.2021.: NAOMI MARKOVIĆ