«

»

srp. 18

Župne obavijesti 18. srpnja 2021. – 16. NEDJELJA KROZ GODINU

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u utorak je sveti Ilija Prorok; u srijedu je sveti Lovro Brindiški, prezbiter i crkveni naučitelj; u četvrtak je sveta Marija Magdalena – blagdan; u petak je sveta Brigita Švedska, redovnica i zaštitnica Europe – blagdan.

Sljedeće nedjelje skupljamo priloge za naš župni Karitas.

Ispovijed će biti samo u petak od 18 sati do 18:50.

U prošlom je tjednu za obitelj Ljubić prikupljeno 750 kuna. Hvala vam od srca!

Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

 

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mk 6,30-34

 

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

 

U ono vrijeme: Apostoli se skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali. I reče im: »Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo.« Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih.

Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu.

 

Riječ Gospodnja.

 

NEDJELJNO RAZMATRANJE

 

Za vrijeme studija, dok sam se mučio oko većeg pismenog rada, jedan mi je kolega rekao: „Taj posao nije kao kad čovjek kopa kanal – što brže kopa, brže ide…“ Stvarno, koji puta, uza sav napor, posao jednostavno ne ide. Jer čovjek nije stroj, a ljudsko tijelo i ljudski duh ima neke svoje zakone. A jedan od tih zakona jest zakon rada i zakon odmora. Evo, ovih ljetnih dana Gospodin Isus nam govori upravo o tome (Mk 6, 30-34).

Otpočinite.

Isusovo poslanje bilo je u punom zamahu. Propovijedao je po cijeloj Galileji, mnoštvo je išlo za njim, a mnoge je bolesnike ozdravljao. Kako više nije mogao do svega dospjeti, Isus šalje svoje učenike na misijsko putovanje. I učenici su uspješno naviještali evanđelje, liječili bolesnike. Bili su vrlo uspješni. I onda su se vratili oduševljeno pripovijedajući kako je bilo, sretni što je i na njima počinuo Isusov Duh. Međutim, Isus je vidio da su malaksali, gladni, izmoreni. Kao prvo, puno su pješačili, zatim je tu bilo propovijedanja, a onda je tu neprestano bilo i silno mnoštvo koje ih je u stopu pratilo. Nije se dalje moglo tako. Isus povlači svoje apostole i veli im da odu malo u osamu.

Rekli bismo da to baš i nije moralo biti razborito. Poslovica veli da se željezo kuje dok je vruće. Svi traže Isusa i njegove učenike, mnoštvo ga slijedi… Trebalo bi možda povećati broj učenika, proširiti propovijedanje, misliti na osnivanje ogranaka za kraljevstvo Božje u inozemstvu, organizirati mrežu suradnika, organizirati seminare, tečajeve, pisati materijale… Ne. Isus šalje učenike u osamu.

Zašto? Više je razloga.

Bog nas je stvorio onakve kakvi već jesmo. Priroda je čovjekova – dakle onakva kakvu ju je Bog dao – takva da čovjek u danu određeni dio vremena treba odspavati. Nadalje, tako smo ustrojeni, da osim trenutaka sna trebamo imati vremena i za sebe i za druge i za opuštanje. Isto tako je Bog – vjerujemo – naše djelovanje stavio u ritam od sedam dana, gdje čovjek treba imati i cijeli dan za tjelesni odmor. To su jednostavno zakoni našega tijela i duha. Zato kad čitamo kako su neki sveci govorili da se ne žele odmarati, jer će se, eto, odmarati u nebu, mislimo da to stvarno ne bi trebalo uzeti doslovno.

Mi smo jednostavno tako sazdani, tako stvoreni da nam je odmor nužan. Iako nekada neki šefovi ili poglavari znadu reći kako ne žele čuti od mladoga čovjeka da je umoran, ni to ne treba doslovno uzeti. Ako je mlad čovjek umoran, hvala Bogu! Znači da je radio. Pa kad se odmori, sutra će još bolje moći raditi. Eto, vidimo to i iz Isusova primjera.

Nakon dugog apostolskog putovanja on svoje učenike šalje na odmor u samotno mjesto.

Konačno, da ne ponavljamo stare primjere iz seljačkog života, seljaci su znali da domaće životinje, konje ili volove, ne smiju iscrpljivati do krajnjih granica, jer bi im one jednostavno mogle lipsati. Zato, dobar je odmor, svet je odmor, Božji je odmor nakon napornoga rada.

Odbijanje odmora može imati i jednu drugu, rekli bismo, nekršćansku oznaku, koja pokazuje manjak vjere i pouzdanja. Mudro veli psalam: „Ako Gospodin kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji. Ako Jahve grad ne čuva, uzalud stražar bdi. Uzalud vam je ustat prije zore i dugo u noć sjediti, vi što jedete kruh muke: miljenicima svojim u snu on daje“ (Ps 127,1-2). (…) A što se događa nama, koji smo, barem ponekad, „radoholičari“?

Mislimo da s nama sve stoji ili pada. To je napast svih šefova i poglavara, svih roditelja i odgovornih osoba. Ako otac obitelji nešto sam ne učini, njegovo dijete to sigurno neće jer ne zna, ne može i ne snalazi se. Iza onoga: „Nemoj ti, ja ću“ krije se koji puta skrivena oholost koja vjeruje da samo ja znam i umijem, krije se nepovjerenje prema drugima.

U takvom stavu krije se nepovjerenje i prema Bogu, koji kao da je stvorio oko mene sve same nesposobnjakoviće koji nikada neće moći i htjeti ono i onako kako to ja činim. Bog je onaj koji sve čini, a mi smo tek suradnici. Jednom prilikom dok su se vjernici u Korintu hvastali jedni da su učenici Apolonovi, a drugi da su Pavlovi, Pavao veli da oni tu uopće nisu bitni: „Ta što je Apolon? Što je Pavao? Poslužitelji po kojima povjerovaste – kako već komu Gospodin dade. Ja zasadih, Apolon zali, ali Bog dade rasti. Tako niti je što onaj tko sadi ni onaj tko zalijeva, nego Bog koji daje rasti“ (1 Kor 3,5-7).

Zato je naš osnovni stav vjera i povjerenje u Boga koji je sve stvorio, sve uzdržava i svemu daje da napreduje. Mi smo tek suradnici, koji, u skladu sa svojim sposobnostima i sa svojom marljivošću, surađujemo na Božjoj njivi kojoj tek Bog daje rast i napredak. Zato, ne dajmo se zavesti „radoholičarima“, onim vječito tjeskobnim užurbanima i kandidatima za srčane i ine udare. Baš kao što se ne želimo povoditi za onim lijenima koji zakapaju talent gospodarev. Naše je da „sadimo“ i „zalijevamo“, a neka Bog „dovrši u nama ono djelo koje je započeo“ stavivši nas u zvanje i okolnosti u kojima živimo.

Zato, valja nam i moliti i raditi, ali se i odmarati. Koliko nam je god moguće, iskoristimo to. Ne u ljenčarenju i nezdravom iživljavanju, nego u raznolikom odmoru duha i tijela, da bismo i radosni i opušteni opet mogli poći „u borbu koja nas čeka“.

 

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

 

MISNE NAKANE 18.07.2021. – 25.07.2021.

 

 

Ženidbeni navještaj:      IVAN BORIĆ i MAGDALENA ČUJKO                      

                                           NENAD MARKOVIĆ i MIHAELA COLARIĆ

                                           GORAN TOPLEK i ANITA LUKAČEVIĆ

                                           ŽELJKO KAURIĆ i SANELA KAURIĆ r. BEGANOVIĆ

                                           ANTONIO JURKIĆ i GABRIJELA PAVIŠIĆ

                                           ANTE ČORAK i DANICA BLAŽEVIĆ

                                           HRVOJE ŠINTIĆ i VERONIKA MILETIĆ

                             

Kršteni 17.07.2021.:       LUKA CESAREC i MIHAEL CESAREC