Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Franjo Asiški, redovnik; u utorak je sveta Faustina Kowalska, djevica; u srijedu je sveti Bruno, prezbiter; u četvrtak je Blažena Djevica Marija od Krunice.

Prošle smo nedjelje za naš župni Karitas prikupili 8264,55 kuna. Hvala od srca!

Ispovijed će biti u ponedjeljak i petak od 18 sati.

Mladi utorkom. Susret mladih započinje misom u 19 sati, zatim polusatnim klanjanjem od 19:45. Potom u 20:30 počinje jednosatna kateheza koju se završava zajedničkim druženjem.

• Sastanak za roditelje krizmanika će biti sljedeće nedjelje u 20 sati u crkvi.
• Kroz mjesec listopad pozivamo vas na molitvu krunice pola sata prije večernje mise.
• U proteklom smo tjednu za obitelj Ljubić smo prikupili 300 kuna. Hvala vam!

• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Stari su Grci rekli da je čovjek „društvena životinja“, a Božja nam riječ donosi istu misao. U prvom čitanju (Post 2, 18-24), naime, Bog govori: „Nije dobro da čovjek bude sam.“ Nije, dakle, čudo da za čovjeka još gora kazna od zatvora jest upravo – samica. Nije nam lako govoriti o zajedništvu i o samoći. Izgledalo je, naime, da su mnogi sveci i mistici voljeli samoću i za njom težili. Međutim, mistik koji se povlači u samoću, tamo susreće Boga, s njime razgovara i s njime druguje, tako da on, zapravo, ne samuje. Nadalje, monasi koji su se veći dio dana ili kroz više dana povlačili u pustinju, opet bi se sastajali da zajedno mole i da druguju.

Poznati mistik, sv. Ivan od Križa koji je u samoći težio drugovanju s Bogom, osobito je pak snažno osjetio prokletstvo samoće. On je kroz više godina osjećao posvemašnju zapuštenost i udaljenost od Boga. On, koji se bio povukao iz svijeta nije godinama uspijevao osjećati Božju prisutnost. Strašno iskustvo tog razdoblja nazvao je on noche obscura – tamna noć. Prema tome, samoća sama po sebi nije nešto za čime bi čovjek trebao težiti.

Pa što je onda samoća? Blagoslov ili prokletstvo? Ako je ona blagoslov, zašto Bog veli: „Nije dobro da čovjek bude sam.“ Ako je samoća blagoslov, zašto Isus u najvećoj muci i nevolji ispušta krik: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ Očito je, ipak, da Bog nije čovjeka stvorio za samoću. Stvorio ga je za zajedništvo, za ljubav, za vječno zajedništvo u drugovanje sa svetima u nebu.

Čovjek je čovjeku dar

Čuli smo u prvom čitanju. Bog je rekao: „Nije dobro da čovjek bude sam“ i – stvorio ženu koja s muškarcem čini jedno tijelo. To je iskonska, temeljna i prva ljudska zajednica. Zapazimo još i ovo: koliko god je Bog uzvišen, velik i nenadmašan, on ipak čovjeku za druženje daje drugoga čovjeka. Čovjek je Božji dar drugome čovjeku. Čovjek je shvaćen kao Božje nadopunjavanje drugog čovjeka. Čovjek je stvoren kao muško i žensko, čovjek je stvoren za zajedništvo.

Konačno, kako već spomenusmo, čovjek je u konačnosti i stvoren za vječno drugovanje s Bogom i svetima u nebu. To je čovjek. Onaj koji se u ljubavi daruje drugome, jer je tek drugovanje u ljubavi ono pravo drugovanje. Tek je po grijehu ušlo zlo u čovjeka. Prisjetimo se. Nakon što je sagriješio čovjek je počeo optuživati svoju ženu.

Po grijehu je ušla ne-ljubav, ušao je razdor. Konačno, grčko ime za sotonu, vraga i jest „đavao“, što znači „onaj koji razbacuje, razgrađuje, razjedinjuje“. Naprotiv, Krist je došao da umre za narod, „ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno“ (Iv 11,52).

Iskustvo pustinje i samoće

Međutim, koliko god nas je Bog stvorio za zajedništvo, Bog nas poziva da s vremena na vrijeme preispitamo svoj život. Kao što se disanje sastoji od udisanja i izdisanja zraka, tako nekako i naš život ide u tome ritmu: drugovanja i samoće. Kao što nam je potrebno drugovanje i zajedništvo, tako su nam potrebni i trenuci samoće. Prisjetimo se: Isus je u određenom trenutku svoga života proveo četrdeset dana u pustinji, često se povlačio u samoću da bi noć proveo u molitvi. Potrebno je povući se iz gomile i vreve. Potrebno je pomoliti se u samoći, potrebno je ispitati svoju savjest, potrebno je zadržati se u crkvi prije ili poslije mise, potrebno je potražiti trenutke samoće ili bolje, trenutke u kojima čovjek pokušava sagledavati svoj život u svjetlu Božje riječi i Božje prisutnosti.

Isprepletanje samoće i drugovanja

Dvije su krajnosti. U redovitom slučaju „bježanje od svijeta“ koje bi bilo samo sebi svrhom, može biti znak sebičnosti. Danas se nekako ne mirimo s onom duhovnošću gdje je čovjek trebao što više bježati od svijeta i samodopadno gledati samo sebe pred Bogom. Druga je krajnost, naravno, danas puno, puno izraženija, a to je čovjekovo neprestano bježanje od samoga sebe. To je ona neprestana potreba za bukom, za društvom, za zabavom, za televizijom, za igrama, za glasnom glazbom, za masom, za stadionom i bandom… To je ona neprestana trka za poslom, za zaradom, za različitim hobijima… Sve to, zapravo, duboko ispražnjuje čovjeka i čini ga još više osamljenim. Pravo drugovanje, pravo zajedništvo je u jednostavnosti i, iznad svega, u ljubavi.

Nije dobro da čovjek bude sam, veli nam Božja riječ. Ali, dobro je da čovjek također u tišini i osamljenosti ostvaruje svoju vezu s Bogom da bi onda mogao kvalitetno i bogoduho u ljubavi živjeti u zajedništvu.

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 03.10. 2021. – 10. 10. 2021.

Ženidbeni navještaj:

• BORNA DEVČIĆ i LUCIJA GALIĆ
• BRANIMIR MATIJEVIĆ i GABRIJELA PRGIĆ
• LUKA VALENČAK i KATARINA GRGIĆ
• IVAN BAŠIĆ i BARBARA ŠARLIJA
• FRAN PERICA i MATEA KOVAČIĆ
• KRISTIAN MAJKOPET i LUCIJA BERTIĆ

Kršteni 2. 10. 2021.:

• IVANO ANIĆ,
• BORNA ANIĆ,
• PIA SEMREN,
• LUKA KARAJICA

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Vinko Paulski, prezbiter; u srijedu su sveti Mihael, Gabriel i Rafael, arkanđeli – blagdan; u četvrtak je sveti Jeronim, prezbiter i crkveni naučitelj; u petak je sveta Terezija od Djeteta Isusa, djevica i crkvena naučiteljica; u subotu su sveti Anđeli Čuvari.

Danas skupljamo priloge za naš župni Karitas.

Ispovijed će biti u ponedjeljak i utorak od 17:30 do 18:45 te u petak od 17:30.

Mladi utorkom. Susret mladih započinje misom u 19 sati, zatim polusatnim klanjanjem od 19:45. Potom u 20:30 počinje jednosatna kateheza koju se završava zajedničkim druženjem.

• Ministrantski sastanak je u subotu u 11 sati.
• Probe župnih zborova:
  • Dječji zbor – subotom u 9 sati
  • Zbor mladih – četvrtkom u 21 sat
  • Veliki zbor – četvrtkom u 20 sati
  • Zbor na misi u 8 sati – petkom u 19:30

Pozivamo vas da se pridružite zborovima i uzveličate slavlja nedjeljnih svetih misa.

• Od 1. listopada župni Karitas više neće dijeliti robu već samo hranu za potrebite pojedince i obitelji. Stoga vas molimo da više ne donosite robu u Karitas.

• U petak započinjemo s listopadskim pobožnostima. Pozivamo na molitvu krunice pola sata prije večernje mise.

• Duhovno-obrazovni centar Marijin dvor u Lužnici poziva na Dan otvorenih vrata u nedjelju 3. listopada 2021. Program se nalazi na plakatima na oglasnim pločama.

• U proteklom smo tjednu za obitelj Ljubić smo prikupili 690 kuna. Hvala vam!

• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Ne tako jako davno, u našim je krajevima bilo važno je li čovjek u partiji ili nije. Ako nije bio, onda su mu bila zatvorena vrata za neku političku ili značajniju društvenu karijeru. Nije dakle bila važna sposobnost, nego podobnost, kako to danas rado političari navode. Takva su bila pravila igre i pojedinac tu nije ništa mogao. Međutim, ta potreba da se gleda na pripadnost određenoj skupini, dakle, na podobnost, nije nipošto bila komunistički iznalazak. U jako davnoj prošlosti problem je bio istovjetan.

Evo, čuli smo u prvom čitanju (Br 11, 25-29). Duh je Gospodnji počinuo na Mojsiju, ali onoga je dana Bog uzeo od duha Mojsijeva i stavio na još sedamdesetoricu muževa koji su onda počeli prorokovati. Međutim, dvojica ljudi, Eldad i Medad, nisu došli do Mojsijeva šatora kako je bilo rečeno. Ostali su u taboru. I gle, i na njih je sišao duh Božji, iako nisu došli do Mojsijeva šatora. Kako je Bog čudesan. Ne znamo zašto ona dvojica nisu došla do Mojsijeva šatora, a pogotovo ne znamo zašto je Bog dao da i oni prorokuju. Tko će to razumjeti? Međutim, oni kod Mojsija uskomešaše se. I ona dvojica prorokuju! Oni koji se nisu udostojali doći! Oni koji nisu poštivali dogovor! Oni koji su prezreli Mojsija! Zacijelo su tako mislili. Međutim, mislili oni što mislili, Bog je toj dvojici dao da prorokuju.

I sad se javi Jošua. Ne bilo tko, nego Jošua, čovjek koji je posluživao Mojsija od svoje mladosti. Jošua, dakle reče Mojsiju: „Mojsije, gospodaru moj, ušutkaj ih!“ Kako je to bilo ludo! Ta tko može ušutkati one kojima je Bog dao da govore? A Jošua, čovjek koji je tolike godine bio uz Mojsija, htio ih je ušutkati! Još je samo trebalo da Bogu podastre popis podobnih i nepodobnih. Nadalje, bio je to znak i Jošuine nesigurnosti, njegova osjećaja manje vrijednosti. Ako Bog tako „kapom i šakom“ dijeli svoga duha, koju onda svrhu ima tolike godine vjerno služiti Mojsiju. Zar da ti skorojevići uzmu udjela u istom daru kao i oni koji su ponizno došli do Mojsija i, konačno, jednako kao i Jošua, vjerni sluga?

Doista, kako nas uči sama Božja riječ, naše misli nisu Božje misli i naši puti nisu Božji puti. A Mojsije, koji je posvema bio Božji čovjek, Mojsije „najskromniji čovjek na svijetu“, kako veli Sveto pismo, nalazi pravi odgovor.

Mojsije odgovara Jošui: „Zar si zavidan zbog mene! Oh, kad bi sav narod Gospodnji postao prorok! Kad bi Gospodin na njih izlio svoga duha!“ Trostruka je mudrost u ovom Mojsijevom odgovoru. Kao prvo, Božja milost nije ograničena, pa da se troši što se više daje. Božja je milost zapravo Božja ljubav. Što se više daje, tim je veća.

Prema tome, nije Mojsije nipošto ugrožen time što Bog daje svoju milost i drugima. Konačno, Bog svoju milost daje kome želi i Mojsije nipošto njome ne može i ne treba raspolagati.

Nadalje, Duh koji je na Mojsiju počinuo, Božji je dar, dar koji je on dobio da bi mogao bolje služiti Bogu i narodu. Nije to bilo puko odlikovanje da bi se Mojsije time mogao isprazno hvastati.

U trećem se na poseban način pokazuje Mojsijeva prava veličina. On je skroman čovjek. On je Božji čovjek. Ne osjeća se ugroženim. On zna da ga ništa i nitko ne može odvojiti od ljubavi Božje. Miran je. Zato se on raduje svakom dobru, svakom dobrom daru. Bio je Mojsije ispunjen Božjom ljubavlju, tako da na nj svakako možemo primijeniti riječi iz onog predivnog hvalospjeva ljubavi: „Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini…“

I mi se želimo radovati svakom dobrom daru u nama samima i u našim bližnjima. Jer, mi smo tijelo Kristovo, pa ako napreduje jedan pojedini član, svi napredujemo. Htjeli bismo, Božjom milošću, rasti u prostodušnosti, dobroti ljubavi, bez bilo kakve zavisti ili oholosti. Jer gdje je Duh Božji, tamo je mir, tamo je radost, tamo je svaki dobri Božji dar. Eldad i Medad stalna su nam opomena. Bog je prebogat u svome darivanju i Bog nikome od nas ne polaže račun. Bog nas poziva da budemo široki i dobrostivi poput njega, pa ćemo u još većoj mjeri uzimati udjela na njegovim darovima.

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 26. 9. 2021. – 3. 10. 2021.

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u utorak je sveti Matej, apostol i evanđelist – blagdan; u četvrtak je sveti Pio iz Pietrelcine, prezbiter.

Sljedeće nedjelje skupljamo priloge za naš župni Karitas.

Ispovijed će biti u ponedjeljak i četvrtak od 18 sati.

Mladi utorkom. Susret mladih započinje misom u 19 sati, zatim polusatnim klanjanjem. Potom u 20 sati počinje jednosatna kateheza koju se završava zajedničkim druženjem.

Ministrantski sastanak bit će u četvrtak u 19:30.

• Probe župnih zborova:
  • Dječji zbor – subotom u 9 sati
  • Zbor mladih – četvrtkom u 21 sat
  • Veliki zbor – četvrtkom u 20 sati
  • Zbor na misi u 8 sati – petkom u 19:30

• Od 1. listopada župni Karitas više neće dijeliti robu već samo hranu za potrebite pojedince i obitelji. Stoga vas molimo da više ne donosite robu u Karitas.

• U proteklom smo tjednu za obitelj Ljubić smo prikupili 950 kuna. Hvala vam!

• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mk 9,30-37

Čitanje svetog evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Otišavši s gore, Isus i njegovi učenici prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna. Jer poučavaše svoje učenike. Govoraše im: »Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati.« No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati.

I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: »Što ste putem raspravljali?« A oni umukoše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći. On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: »Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!« I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: »Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla.«

Riječ Gospodnja.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Poznate su poteškoće koje se događaju pri upisu u srednje škole. Ako ostavimo po strani moguće nezakonito upisivanje „preko veze“, još uvijek ostaje poteškoća s neujednačenim načinom ocjenjivanja. Tako npr. neki učenik može imati puno više bodova jednostavno zato što dolazi iz neke škole gdje su kriteriji puno niži i gdje petice samo pljušte, dok neki drugi učenik sa svojom četvorkom, u znanju nadmašuje svog kolegu odlikaša. Naravno, ocjene su uvijek subjektivne i često ne odražavaju pravo stanje stvari. Postavljamo pitanje: je li netko samim tim hrabriji i zaslužniji ako dobije neko odlikovanje? Je li taj čovjek bio hrabriji od onog nepoznatog vojnika za čiji se grob nikad neće saznati? Ili: na sprovodu nekoga čovjeka čujemo mnoge govore i rijeku hvalospjeva. Je li taj čovjek bio nužno bolji čovjek od nekog siromaha na čijem se sprovodu našlo tek nekoliko ljudi?

Tko je najveći?

Često smo i mi takvi. Volimo da se naše ime istakne, da dobijemo ljudsko i društveno priznanje. I evo što se dogodilo Isusovim učenicima (Mk 9, 30-37). U Kafarnaumu pita Isus svoje učenike: “Što ste putem raspravljali?“ A oni su umuknuli, jer su putem međusobno razgovarali tko je od njih najveći.

Možemo samo zamisliti kako je tekla ta rasprava dok su učenici išli putem. Zacijelo su mjerili svoju veličinu time tko je prije pristupio Isusu, tko je školovaniji, rječitiji, tko je stariji, kome je Isus bio uputio neku značajnu riječ. Zapravo, nije bitno oko čega su se prepirali, nego valja uočiti njihovu potrebu da se ističu, da se nadmeću, da za sebe traže prva mjesta, da broje svoje i tuđe zasluge. Ispadne, kao da su u ovu cijelu avanturu s Isusom pošli radi vlastite promidžbe. Zar da se na to svede naviještanje Isusova evanđelja?

Tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji

Isus želi kod svojih učenika u korijenu sasjeći takvu napast. Ne želi da se njegovi učenici isprazno nadmeću. Čovjek je velik onoliko koliko je velik i ništa ne postiže time što se naizvan stavlja na određeno mjesto. Međutim, veli Isus, ako netko baš želi biti velik, onda neka bude poslužitelj svima. Neka bude velik u dobroti, u ljubavi, u praštanju, u svakom dobrom djelu. Tko želi biti stvarno velik neka primi jedno dijete, neka mu učini dobro, jer mu dijete ne može ničim uzvratiti, osim svoga osmjeha i svoje ljubavi.

Čovjek je velik onoliko koliko ljubi. To je jedino što vrijedi i to je jedino mjerilo kojim ćemo biti mjereni i to je jedino što je stvarno vrijedno truda. Sveti Jakov je tu također posve određen (Jak 3, 16 – 4,3). Veli: “Gdje je zavist i svadljivost, ondje je nered i svako zlo djelo.” Očigledno, što je u određenom trenutku bio problem Isusovih učenika, to sada postaje problem apostolskih učenika. Još dalje Jakov govori veoma oštro: „Odakle ratovi, odakle borbe među vama? Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim? Žudite, a nemate; ubijate i hlepite, a ne možete postići; borite se i ratujete.“ Eto, dokle može dovesti i dokle dovodi pohlepa za vlasti! Do ratova i strašnih nesreća.

Mi, prvi ili posljednji?

Đavolska je napast žuditi i hlepiti za nekim ovozemnim probicima i priznanjima, pogotovo na račun drugih ljudi. Čovjek umišlja da će biti sretniji ako mu se ime pojavi na prvim stranicama novina, ako bude proglašen spasiteljem nacije ili Crkve, ako dobije neka društvena i crkvena priznanja. Ovdje, naravno, nije riječ o priznanjima kao priznanjima. Pravila dobrog ponašanja nalažu da društvo ili Crkva ili neka društvena organizacija dade priznanje svojim zaslužnim članovima. To je jednostavno znak poštovanja i ljubavi, a onaj tko dobiva to priznanje po tome samom priznanju nije ni veći ni manji, nego upravo onakav kakav jest, što on sam zna po svojoj savjesti i što zna Bog. Ružno je, strašno, a ponekad i opasno kad čovjek žudi za vlašću, za prvim mjestima, za priznanjem. Kao prvo to je jadno zbog toga što takav čovjek zapravo nema povjerenja u samoga sebe, što je duboko u sebi nezadovoljan samim sobom, što je prazan u sebi, pa onda tu strašnu prazninu pokušava ispuniti izvanjskim priznanjima. Jakov nam govori da takav stav može dovesti i do strašnih zločina, čak i do rata. Povijest nam pokazuje da je, nažalost, bio u pravu. Dovoljno je prisjetiti se Hitlera i Staljina.

Isusov put je, kako čusmo, drugačiji. To je put jednostavnosti, služenja i ljubavi. Tako se stječe nepropadljivo blago, ono na nebesima. Dok ide tim putem čovjek već ovdje na zemlji ispunja svoje srce mirom i blaženošću. Zato, unatoč napastima za samoisticanjem, neka nam uzorom bude Krist Gospodin, koji je krotka i ponizna srca. I – samo tako – naći ćemo mir svojim dušama.

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 19. 9. 2021. – 26. 9. 2021.

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Ivan Zlatousti, biskup i crkveni naučitelj; u utorak je Uzvišenje svetog Križa – blagdan; u srijedu je Blažena Djevica Marija Žalosna; u subotu je bogoslužje Kvatri – za svećenička i redovnička zvanja.

Jučer je bila ispovijed za školsku djecu. Iznimno slab odaziv: bilo je petnaestak djece, a ispovijedala petorica svećenika.

Zaziv Duha Svetoga bit će danas na svetoj misi u 11:30. Tada će biti i blagoslov školskih torbi za prvašiće.

• Ispovijed će biti samo u utorak u 18 sati.
• U utorak započinjemo s katehezama za mlade u 20 sati. Kroz uvodnu katehezu Bog i mi razmatrat ćemo naš odnos s Bogom. Svi mladi su dobrodošli.
• Probe župnih zborova:
  • Dječji zbor – subotom u 9 sati
  • Zbor mladih – četvrtkom u 21 sat
  • Veliki zbor – četvrtkom u 20 sati
  • Zbor na misi u 8 sati – petkom u 19:30
• Pozivamo vas da se pridružite zborovima i uzveličate slavlja nedjeljnih svetih misa.
• Ministrantski sastanak bit će u subotu u 11 sati.
• Za hodočašće mladih Zagrebačke nadbiskupije do sada se prijavilo dvanaest mladih. Prijaviti se može još danas nakon svetih misa u sakristiji. Kod prijave je potrebno ostaviti 40 kuna (30 kuna hodočasnička majica i 10 kuna za fond Mladi za mlade) i ispuniti suglasnost za maloljetne osobe. Putne troškove pokriva župa.
• Od 1. listopada župni Karitas više neće dijeliti robu već samo hranu za potrebite pojedince i obitelji. Stoga vas molimo da više ne donosite robu u Karitas.
• Duhovno-obrazovni centar Marijin dvor u Lužnici najavljuje Dan otvorenih vrata, 3. listopada 2021. Program se nalazi na plakatima na oglasnim pločama.
• Od listopada 2021. godine Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu uvodi program cjeloživotnog obrazovanja Teološka kultura. Program je namijenjen laicima koji žele sustavan, ali ne akademski susret s teologijom. Više o tome na oglasnoj ploči.
• U proteklom smo tjednu za obitelj Ljubić smo prikupili 450 kuna. Hvala vam!
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Prijatelj se, naravno, u nevolji poznaje. Kao i političari nakon izbora. Svi ćemo se složiti da je puno važnije što netko čini za nas, negoli što nam govori. Jednako je tako i s našom vjerom. O tome nam sasvim jasno govori sveti Jakov u današnjem drugom čitanju (Jak 2, 14-18).

Veli: Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djelâ nema? Može li ga vjera spasiti? I onda iznosi primjer: ako je pred nama netko u potrebi, neće mu pomoći naše lijepe riječi, nego djela milosrđa. Veli: Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje pa im tkogod od vas rekne: „Hajdete u miru, grijte se i sitite“, a ne dadnete i što je potrebno za tijelo, koja korist? Zato, nastavlja dalje Jakov, vjera, ako nema djelâ, mrtva je u sebi.

Sve nam to zvuči posve jasno, ali ako to primijenimo na sebe, onda se nalazimo u nelagodi. Evo. Svi ćemo s ponosom reći da vjerujemo u Boga, da smo katolici. Očituje li se to stvarno u našem životu? U kojoj mjeri vršimo baš sve Božje zapovijedi? Ljubimo li stvarno Boga iznad svega, a bližnjega svoga kao sebe same? Pa onda, kada iskreno pogledamo u svoju nutrinu, vidimo da u nama ima isuviše zavisti, pa i mržnje, da smo toliko puta lijeni u svojim vjerskim obvezama, da smo skloni dati previše maha svome jeziku, da je u nama premalo poštovanja prema roditeljima i starijima, da smo skloni nečasno voditi poslove, da baš ne poštujemo svetost svoga i tuđega braka, da suviše dajemo maha različitim strastima i ovisnostima.

A što onda reći o našim dobrim djelima? Koliko se trudimo vidjeti tuđu potrebu, imati strpljivosti, praštati, pomoći, počevši od svojih najbližih? Koliko se trudimo u molitvi, u redovitom slavljenju euharistije, pa i za vrijeme godišnjeg odmora? Koliko nastojimo svojoj djeci usaditi ponajprije one ljudske i duhovne vrednote? Jednom riječju, u kojoj smo mjeri mi svjedoci Kristova evanđelja? Može li apostol onda i za nas reći da nam je vjera mrtvu u sebi, jer je ne pokazujemo svojim djelima? Ne varajmo se. Ni mi sami ne možemo ocijeniti kolika i kakva je naša vjera u našim srcima.

Međutim, naša zauzetost oko dobra, naša dobra djela svjedoče o snazi naše vlastite vjere, baš kao što je to i u našem redovitom životu. Ne kaže uzalud poslovica da se prijatelj u nevolji poznaje, dakle po djelima, onda kad je najpotrebnije. Tako i naša vjera: ako u nevoljama i velikim kušnjama pokažemo stalnost i vjernost Bogu i našim kršćanskim načelima, onda možemo reći da živimo po svojoj vjeri i od svoje vjere. Ta neki su naši velikani i vlastiti život dali za evanđelje.

Upravo tim putem je išao i Isus. Čuli smo (Mk 8, 27-35). Ljudi su bili oduševljeni. Tako su jedni za njega rekli da je Ivan Krstitelj, da je Ilija, da je neki od proroka. Lijepo je to bilo čuti. Prekrasno je to izgledalo kada su ga slavili kao Mesiju i proroka, kada su za njim pohrlili odasvuda, kada su visjeli o njegovoj riječi. Konačno, Petar svečano izjavljuje da je Isus Krist, to jest, onaj od vijeka iščekivani Mesija-Pomazanik.

Međutim, na sve te hvalospjeve Isus govori kako on treba mnogo da pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. Nakon sve slave i proslave, Isus kao ključni trenutak svoga poslanja spominje muku, smrt i uskrsnuće. Poznato nam je: Isus je govorio Božju mudrost, ta on je vječna Mudrost, donio nam je Evanđelje, blagu i radosnu vijest spasenja.

Nadalje, Isus je činio mnoga čudesa. Pa ipak, vrhunac njegova djela spasenja jest upravo njegova muka i smrt. Tada je svojim djelima – svojom potpunom predanošću pokazao svoju vjernost svome nebeskom Ocu. I baš zbog svoje predanosti, Bog ga je uskrisio i uzvisio.

Ni za nas nema drugoga puta. Veli nam danas Isus: Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Političari, alternativni liječnici, kojekakvi iscjelitelji i mudraci ovoga svijeta nude nam blagostanje, zdravlje i ispunjenje naših želja na ovoj zemlji. Međutim, duboko u sebi znamo da su to samo zavaravajuće reklame. Isus je ovdje jasan: ovdje na zemlji valja nam nositi svoj križ. To je ovozemna stvarnost.

Još tvrđe mogu zvučati daljnje Isusove riječi. Veli: Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga. U očima ovoga svijeta pravi Isusov učenik je veliki gubitnik: ne hrani se moću i slavom ovoga svijeta. On odbacuje ispraznu slavu i hrani se nečim drugim što stvarno može ispuniti njegov život već ovdje na zemlji. Međutim, Isus nam za naše ovozemne nevolje nudi puno više. Kao što je on po muci i smrti prešao u slavu uskrsnuća, tako i nas po našim nevoljama pridružuje svojoj proslavi.

Tako Isus na drugom mjestu veli da, istina, trebamo nositi njegov jaram i breme: jaram je moj sladak i breme moje lako (Mt 11,30). Nije, dakle, presudan jaram, teret, breme ili križ koji nosimo i podnosimo. Nije presudna poteškoća, nevolja ili – ljudski govoreći – nesreća koja nas pogađa. Važno je i presudno je s kakvom vjerom nosimo i podnosimo ono što je naše. Jer, tko Božjom snagom podnosi životne nevolje, one za njega uopće nisu strašne, kao što to može izgledati očima ovoga svijeta. U tome slučaju ispunjamo život mirom i radošću.

Tako samo očima vjere možemo na primjer razumjeti Pavla koji je bio i zatvaran i kamenovan i šiban, i suđen i pogrđivan i gladan i žedan i beskućnik, a koji ipak sa svim mirom veli: Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak (2 Kor 12,10). Mi molimo i za mir i za zdravlje i za blagostanje, ali najviše molimo za mir Kristov. Jer, kad smo u njemu, sve imamo.

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 12. 9. 2021. – 19. 9. 2021.

Ženidbeni navještaj:       

• BRUNO BOKŠIĆ i DORA ŠIMUNIĆ
• BRANIMIR MATIJEVIĆ i GABRIJELA PRGIĆ
• TADIJA DALIĆ i HELENA MARIĆ

Vjenčani:

• 10.09.2021.     DINO SUŠIĆ i IVANA SUŠIĆ r. VUGREK
• 11.09.2021.      FILIP STIPETIĆ i MARINA GAVRAN

Kršteni:  

• 10.09.2021.   LEJLA ANA SUŠIĆ   
• 11.09.2021.   OLIVER PETAR VUKOVIĆ          

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u petak je sveti Grgur Veliki, papa i crkveni naučitelj; u subotu je sveta Ruža iz Viterba.

Danas skupljamo priloge za naš župni Karitas.

Ispovijed će biti u utorak i petak od 18 sati.

U petak je prvi petak u mjesecu. U ispomoć za ispovijed dolaze nam p. Ivo Antunović DI i o. Danijel Hranilović.

Od sljedeće nedjelje ponovno slavimo i obiteljsku misu u 11:30.

• U proteklom smo tjednu za obitelj Ljubić smo prikupili 300 kuna. Hvala vam!
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mk 7, 1-8.14-15.21-23

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Skupe se oko Isusa farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema. I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku. A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca. Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: »Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?« A on im reče: »Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.«

Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: »Poslušajte me svi i razumijte! Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje. Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.«

Riječ Gospodnja.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Dogodi nam se da se vrlo neugodno iznenadimo od nekih ljudi. Eno, jedan se bračni par rastao i obitelj se raspala. A oni su izgledali tako složni! Sve je izgledalo savršeno. On je bio pažljiv i brižan i „kućevan“, ona je bila pažljiva supruga i brižna majka. Kuća im je bila uredna, djeca pristojna i draga. Nitko nije čuo da su se nešto posebno svađali. I oni sami kažu da baš i nisu imali nekih sukoba. Pa što se onda dogodilo?

Jednostavno, tko zna iz kojih razloga, ljubav je presušila. Nisu imali dovoljno ljubavi jedno za drugo i onda im je sav trud oko braka, kuće i djece izgledao besmislen. Sve im je postalo teško, otuđili su se, umorili su se jedno od drugoga, pa su onda došle i neke izvanjske napasti i – puklo je ono što je izgledalo tako čvrsto. Jednostavno, ljubav je „presušila“

Ovaj me narod usnama časti…

Kao da se isto događalo i drevnim Židovima, kao što se to događa i nama. Evo, današnja čitanja govore o zakonima i uredbama. Mojsije tako kaže narodu (Pnz 4, 1-2.6-8): „Poslušaj zakone i uredbe kojima vas učim da biste ih vršili i tako poživjeli…“ Svaki pravedni zakon, a pogotovo Božji zakon, usmjeren je prema dobru čovjeka koji ga vrši. Međutim, zakon je, da tako kažemo, tek izvanjski, pravni okvir onoga nutarnjeg stava koji čovjek treba imati prema Bogu i bližnjemu.

I tako se, nažalost, u povijesti događalo, kao što se zna i danas dogoditi, da čovjek tek naizvan vrši neki zakon. Tako proroci, na primjer, često govore kako izvanjsko obdržavanje žrtvenih propisa malo vrijedi, ako čovjek, zanemari pravednost, milosrđe i ljubav.

U Isusovo vrijeme farizeji su bili osobito vjerni u izvanjskom obdržavanju Mojsijeva zakona, što je posebno bilo vidljivo u obdržavanju obredne čistoće. Međutim, Isus ih prekorava (Mk 7, 1-8.14-15.21-23) da su zaboravili milosrđe prema potrebnima u materijalnom i duhovnom smislu. Isus protiv njih uzima upravo riječi proroka Izaije: „Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske.“ Pavao će kasnije ustvrditi da se ne spašavamo po djelima Zakona, tj. puko, mehaničko vršenje zakona nije dovoljno da čovjek bude dionik Božjeg kraljevstva. O čemu je, onda, riječ?

Iznutra, iz srca čovječjega…

Dobar je zakon. Potreban je zakon. Naime, čovjek koji puta uz najbolju volju i ne zna što mu je u određenom slučaju činiti. I kad onda pročita npr. „Poštuj oca i majku… Ne ubij… Ne učini preljuba… Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji“, onda zna što mu je činiti. Za nas kršćane tu su, naravnao i tumačenja Crkve i crkvenih propisa. I nitko pametan protiv toga nema ništa. Konačno, i Isus je bio podložan Mariji i Josipu, u skladu sa Zakonom slavio je Pashu, a zacijelo je obdržavao i druge odredbe Zakona. Međutim za Isusa prvi je zakon bio zakon poslušnosti svojem Ocu, zakon milosrđa i ljubavi, zakon povratka iskonskim vrijednostima.

Zato on u današnjem evanđelju veli da je od izvanjske obredne čistoće ruku, čaša i zdjela puno važnija čistoća srca. Tako se čovjek treba većma truditi oko čistoće srca da, Božjom milošću u njemu ne budu oholost, zavist, mržnja, bludnost, gramzivost ili bilo koje drugo zlo. Izvanjsko obdržavanje obredne čistoće treba slijediti tek nakon toga.

Zakon i mi

Isprazna su mudrovanja o tom kako je bitno mijenjati ili prilagođavati zakone. Naravno, i današnja se Crkva nastoji svojim uredbama prilagoditi vremenu i prilikama u kojima živimo. Tako npr., još se neki među nama sjećaju kako se nije smjelo ništa jesti i piti od ponoći do pričesti i to je, hvala Bogu, ublaženo.

Međutim, promjena propisa neće od nas učiniti bolje ljude. Tu je presudna ljubav prema Bogu i bližnjemu. Ljudi koji to imaju, jednostavno čine dobro i sa smiješkom obdržavaju i one propise koji možda danas jesu, a sutra ih neće biti. Isusov nauk o odnosu srca i zakona sveti Augustin sažima u poznatu izreku: „Ljubi i čini što hoćeš.“

Što je dakle, naša dužnost? Jednostavno to da se stvarno, svim srcem trudimo služiti Bogu i bližnjemu, da se trudimo u što većoj mjeri obdržavati zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjemu. A onda nam sigurno obdržavanje nekih propisa neće predstavljati nikakvu poteškoću. Jer nas ljubav čini slobodnima i vedrima.

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 29. 8. 2021. – 5. 9. 2021.

     Ženidbeni navještaj:    BRUNO BOKŠIĆ i DORA ŠIMUNIĆ

                                         DINO MARKO SUŠIĆ i IVANA SUŠIĆ r. VUGREK                             

                                         FILIP STIPETIĆ i MARINA GAVRAN

  Vjenčani: 28. 8. 2021. HRVOJE ŠINTIĆ i VERONIKA MILETIĆ

Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveta Ruža Limska; u utorak je sveti Bartol, apostol – blagdan; u petak je sveta Monika; u subotu sveti Augustin, biskup i crkveni naučitelj.

Do 24. kolovoza 2021. župni ured ureduje
radnim danom nakon večernjih misâ do 20 sati.

Sljedeće nedjelje skupljamo priloge za naš župni Karitas.

Ispovijed će biti u utorak i petak od 18 sati.

• Ove nedjelje nema novog broja Glasa Koncila jer je prošlotjedni bio dvobroj.
• U proteklom smo tjednu za obitelj Ljubić smo prikupili 300 kuna. Hvala vam!
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 6,60-69

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Mnogi od Isusovih učenika rekoše:

»Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?« A Isus, znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: »Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio? Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su. A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju.« Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. I doda: »Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.«

Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. Reče stoga Isus dvanaestorici: »Da možda i vi ne kanite otići?« Odgovori mu Šimun Petar: »Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.«

Riječ Gospodnja.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Riječ sloboda tako se rado koristila i koristi u svim prevratničkim pokretima. Biti slobodan! Kako li to samo izgleda lijepo i privlačno. U svojim filmovima Amerikanci tako rado kažu Ovo je slobodna zemlja. Sloboda je svakako i važna i uzvišena, sloboda je, konačno, i Božji dar. Međutim, možemo li govoriti o slobodi kao o mogućnosti da čovjek čini što god želi? Što je to, zapravo, sloboda. Evo kako danas o tome progovara Božja riječ.

Koliko god mi govorili da smo slobodni, svakodnevno vidimo kako smo toliko ograničeni. Evo, mi moramo platiti voznu kartu u vlaku, autobusu ili tramvaju. Vozač mora imati važeću vozačku dozvolu, putnici na prednjim sjedištima automobila moraju biti vezani. Čak nam se prijete kako na izlasku iz prodavaonice moramo imati račun za kupljenu robu. Djeca moraju ići u školu, moraju biti cijepljena. I onda se u našem društvu događa nešto što je u najmanju ruku čudno.

Ukoliko Crkva govori o Božjim zapovijedima, onda se to gleda kao na ograničavanje čovjekove slobode, čime oni dežurni kritičari Crkve prikrivaju kako nas potrošačko društvo itekako zarobljava zavaravajućim ugovorima o povoljnom pretplatničkom odnosu za mobitele, kako nas izluđuju govorom da nešto moramo nabaviti i imati, da ne idemo u raspravu koja je već poznata.

Danas Jošua u prvom čitanju (Jš 24, 1-2a.15-18b) govori svojim sunarodnjacima, a govori Božju riječ i svima nama. Veli: Ako vam se neće služiti Gospodinu, izaberite danas kome ćete služiti: možda bogovima kojima su služili vaši oci… Zvuči pojednostavljeno. Naime, u starini su ljudi jednostavno gledali na život. Nekome čovjek treba služiti (u njih riječ služenje označava posvemašnje predanje): Bogu ili sotoni. Na takav način govori i Isus: Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu (Mt 6,24). Tako su, nadalje, u prvim kršćanskim vremenima oni koji su kršteni bili smatrani slugama Kristovim, a oni nekršteni nužno kao sluge sotone. Zato su nad pripravnicima na krštenje molili otkletvene molitve da ih oslobode utjecaja sotone. Isus zato jednostavno veli: Tko god čini grijeh, rob je grijeha (Iv 8,34).

To je potpuna istina. Zar ne da primjećujemo kako nas grijeh zarobljava. Uzmimo za primjer različite ovisnosti: alkohol, cigarete, klađenje, računalo i sve ono što nudi televizija… Upravo osjećamo kako nas naše stvari zarobljuju, kako naša volja sve više slabi. Konačno, kada zadovoljimo neku od svojih strasti, osjećamo li se mirno, slobodno, radosno? Ne baš, kao da nas to ispražnjava i traži više i više, kao u čovjeka koji pretjeruje u alkoholu… Govore nam da smo slobodni, ali nas ovozemni probitci – koji bi bili sami sebi svrhom – ispražnjuju i čine nesretnima.

Jošua danas daje jednostavno rješenje: Ja i moj dom služit ćemo Gospodinu. U čemu je ljepota i mudrost služenja Bogu? Prisjetimo se onoga što vrlo dobro znamo. Bog nas je stvorio. Stvorio nas je iz ljubavi. Stvorio nas je da radosno živimo u ovome životu, stvorio nas je za sebe, za vječnost. Stvorio nas je na svoju sliku, a nakon ljudskoga grijeha Isus Krist nas je spasio tako da smo postali dionici njegove božanske naravi, baštinici neba, prava djeca Božja. Sve ono što nam Bog zapovijeda u službi je naše sreće na zemlji i vječne sreće na nebesima. Sve što nam zapovijeda, isključivo je za naše dobro. Prema tome, ako čovjek ide Božjim putem dobrote, milosrđa, čestitosti, praštanja, ljubavi, onda on već ovdje na zemlji – snagom Kristove milosti – ostvaruje sliku Božju u sebi, ispunja svoj život smislom i srećom, jer zna da je na svome mjestu i na pravome putu.

Naprotiv, kada čovjek ide putovima svojih strasti, srce mu ostaje uvijek prazno, jer ljudsko srce samo Bog može ispuniti. Prema tome, onaj tko Bogu služi, sebi dobro čini, taj kraljuje, taj se raduje i u nevoljama, taj sa zahvalnošću i prostodušnom radošću prihvaća i ovozemne darove usmjerujući svoj pogled prema vječnosti. Božji čovjek, kršćanin, ispunjen je čovjek, miran je čovjek, sretan je čovjek, slobodan je čovjek, jer Bogu služiti znači sebi dobro činiti, znači kraljevati s Kristom.

Nije lako vjerovati ovome, a još je teže po tome živjeti. Ovih smo nedjelja slušali Isusove besjede o nebeskom kruhu, o njegovu tijelu koje se daje za hranu. Govorio je Isus kako od zemaljskoga kruha čovjek uvijek iznova ogladni, a da nebeski kruh daje život vječni. Među slušateljima i učenicima bilo je dosta onih koji su htjeli ovozemni kruh i ovozemno kraljevstvo. Zato, veli današnje evanđelje (Iv 6, 60-69): Mnogi od Isusovih učenika rekoše: „Tvrda je to besjeda. Tko je može slušati?“ Isus ostaje nepokolebljiv i zaključuje: Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. 

Doista, kad ostanemo za trenutak sami sa sobom veoma dobro znamo da je tome upravo tako. Što god čovjek posjedovao, postigao, bio na ovome svijetu – ima ograničeni rok trajanja. Ono što je samo od tijela i samo od ove zemlje (pa i zemaljska slava!) – neumitno prolazi. Duh je onaj koji oživljuje. Riječi evanđelja i danas je nekima tvrda besjeda. Puno je lakše ići za maticom, tražiti široka vrata i prostran put. Međutim, mi želimo služiti Gospodinu. Tako postupajući činit ćemo dobro i sebi i onima s kojima živimo.

Služiti Gospodinu znači ostvarivati kraljevstvo Božje već ovdje na zemlji, a to je kraljevstvo istine, ljubavi i pravde. To je kraljevstvo koje se istinski bori za čovjeka i njegove najdublje težnje. Služiti ovome svijetu znači uništavati Božju sliku u sebi i unazađivati ovaj svijet koji je Bog stvorio i koji će Bog u Kristu na koncu vremena preobraziti. I konačno, recimo danas iz srca zajedno sa Šimunom Petrom: Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 22. 8. 2021. – 29. 8. 2021.

Ženidbeni navještaj:       BRUNO BOKŠIĆ i DORA ŠIMUNIĆ

                                         DINO MARKO SUŠIĆ i IVANA SUŠIĆ r. VUGREK

                                         HRVOJE ŠINTIĆ i VERONIKA MILETIĆ

                                         FILIP HORVAT i KRISTINA KOVAČIĆ

                                         FILIP STIPETIĆ i MARINA GAVRAN

Vjenčani:    20.8. 2021.    GORAN TOPLEK i ANITA LUKAČEVIĆ

                   21.8. 2021.    ANDRE BARIŠIĆ i SANDRA SIMIĆ

Kršteni:     20. 8. 2021.    LIAM TOPLEK

                 21.8. 2021.      ELENA GOSARIĆ