velj. 12

Molitva čovjeka iz trećeg svijeta

Modern_buildingsGospodine, ja znam da ti slušaš malene, ponizne:
Ne prezri me zbog ovoga što ću reći!

Ja sam malen, malen u usporedbi s Tobom.
Svijet u kojem živim je Treći svijet,
treći, posljednji, ali on je moj.

Prvi je svijet bogatih zemalja.
Njemu je poznato moje siromaštvo,

on se naziva mojim dobrotvorom.
Umoran sam od tih dobrotvora.
Dobrotvora me oslobodi, molim te i zaklinjem!

Drugi svijet je svijet socijalističkih zemalja.
Ja mu se divim, ali on mi i strah zadaje.
Volim ga jer je i on poput mene upoznao bijedu
i on se želi nje osloboditi,
ali ja se bojim toga, jer umjesto da svoj pogled baca prema Tebi on ga baca prema bogatim zemljama.

Ja se svuda osjećam strancem. Zašto sam ja tako različit?
To me snašlo zbog prokletstva moje kože i zbog moje majke…

Pročitajte ostatak ovog članka »

Video

Župnikova nedjeljna poruka

velj. 09

Jel’ u modi molitva krunice?

PRAY ROSARY TO COUNTER EVIL, POPE SAYSDanas je u modi ismijavati molitvu koja se ponavlja. Ako krunicu ispitujete racionalno, pameću, postoji mnogo razloga da vjerujete kako ona nije molitva, nego ruglo molitve. Isti obrazac, isto »Zdravo, Marijo« ponavlja se uvijek iznova, jednolično, bezlično, a da ne svraćate pozornost na značenje riječi – zapravo, potaknuti smo da ne pazimo na značenje, nego da damo oduška takoreći pobožnoj rastresenosti, dok pameću razmatramo život Kristov, a istodobno ustima izgovaramo »Zdravo, Marijo, milosti puna …«.

»Molitveni kotač« -reagirali su neki ljudi. Ne bi li bilo mnogo bolje uputiti Gospodinu kakvu spontanu molitvu?

Znam jednog svećenika koji je skupini žena, da bi pokazao kako je krunica smiješna, svoj govor počeo s: »Dobro jutro, gospode!« One su uzvratile: »Dobro jutro, velečasni!«. »Dobro jutro, gospođe!« govorio je neprestano naš svećenik. A onda je prestao i rekao: »Vi vjerojatno mislite da sam poludio. To vjerojatno i Marija misli o nama kad joj uvijek iznova deklamiramo ‘Zdravo, Marijo’.« Zaista dobar dokaz. No, značajka dubokih duhovnih stvarnosti jest ta što nisu baš podložne ljudskoj logici i ljudskom razmišljanju.

Pročitajte ostatak ovog članka »

Link

Župne obavijesti

velj. 08

Max Ehrmann: Desiderata

bay_bridge_san_francisco.psdIdi smireno kroz buku i užurbanost, i sjeti se mira koji se može naći u tišini.

Koliko je to moguće, budi u dobrim odnosima sa svim ljudima.

Govori svoju istinu smireno i jasno, slušaj druge, čak i glupe i neuke – i oni imaju svoju priču. Izbjegavaj bučne i agresivne osobe, one su teret duhu.
Ako uspoređuješ sebe s drugima, možeš postati ponosan ili ogorčen jer uvijek će biti većih ili manjih od tebe.

Raduj se svojim dostignućima, kao i svojim planovima. Održi entuzijazam za svoj vlastiti poziv, ma koliko skroman bio – to je pravo blago u promjenjivim vremenima.

Budi obazriv u svojim poslovima jer svijet je pun prijevara. Ali neka te to ne smeta da vidiš vrline koliko ih ima, mnogi ljudi teže za visokim idealima i život je pun herojstva.

Budi ono što jesi. Pogotovo nemoj glumiti osjećaje, i ne budi ni ciničan prema ljubavi jer usprkos svoj ograničenosti i svim razočaranjima – ona je vječna, kao trava.

Spokojno primi iskustvo godina skladno napuštajući što je prikladno mladosti. Gaji duhovnu snagu da te štiti od iznenadne nesreće. Ali ne žalosti samog sebe izmišljanjima – mnoga strahovanja nastaju zbog umora i osamljenosti.

Osim održavanja zdrave discipline budi blag prema sebi. Ti si dijete svemira, ništa manje nego što su to drveće i zvijezde. Imaš pravo biti ovdje, i bilo ti to jasno ili ne, nema sumnje da se svemir razvija kako treba.

Dakle, budi u miru s Bogom, ma kako da ga zamišljaš, i bez obzira na to što radiš i čemu stremiš, u bučnom komešanju života zadrži mir u svojoj duši.

Pored svih prljavština, jadikovanja i porušenih snova, ovo je ipak divan svijet.

Budi vedar. Teži da budeš sretan.

Max Ehrmann, 1927.

velj. 06

Nesigurnost

nesigurnostNesigurnost…

Čini se da ju je svatko bar u nekoj životnoj fazi doživio, ili ju neprestano doživljava.
Zašto? Možda nam se čini da nemamo dovoljno novca ili ljubavi? Možda je u pitanju fizički izgled ili obrazovanje? Možda je riječ o zdravlju ili starosti… Svatko ima svoje bolne točke zbog kojih strahuje, gubi mir i utapa se u nesigurnosti…?
Zašto? Najčešće jer situacija u kojoj se nalazimo nije u skladu s našom idejom o tome kako bi stvari trebale izgledati. Da, tu je glavni uzrok. Uvjetovani smo mišljenjem naših roditelja, okoline, nacije, kulture u kojoj se nalazimo. Kada nas preplavi nesigurnost ne zapitamo se što je u korijenu te emocije, već krenemo u akciju kako da promijenimo neodgovarajuće stanje. Zato radimo prekovremeno, nastojimo osvojiti voljenu osobu ne ponašajući se u skladu s onim što jesmo, vježbamo, idemo na plastične operacije itd. Ili se pak usmjerimo na ono što nas umiruje i uljuljava – sa svojim kompleksima zakopamo i talente… Pokvaren zub plombiramo, bez da se podvrgnemo neugodnom bušenju i lijeku…
Zašto ne:
1. prestanem ublažavati osjećaje nesigurnosti pokušavajući promijeniti izvanjsku situaciju… čak i ako uspijem, to je kratkoročno olakšanje a ne rješenje problema.
2. priznam sebi kako problem nije izvan mene, već u meni, u mojoj uvjetovanosti… dokaz tome su ljudi koji se nalaze u istoj situaciji a uopće nisu nesigurni.
3. uvidim da ne moram ništa činiti kako bi ublažio nesigurnost, i kako se ona javlja zbog načina na koje sam programirao svoj software. Takav zaključak već donosi znatno olakšanje i upućuje na reprogramiranje koje me čini nalik ljiljanu u polju, ili ptici nebeskoj.

Inspirirano by Anthony de Mello: Buđenje svijesti
(by kramer) na prostorduha.blog.hr